Baza je ažurirana 10.11.2025. zaključno sa NN 107/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: -822/2020-2

 

              

     Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

          Dubrovnik

                                                                                                                Poslovni broj: Gž-822/2020-2

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Srđana Kuzmanića kao predsjednika vijeća, Noemi Butorac kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Marije Vetma kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M K iz S, OIB kojeg zastupa L H, odvjetnica iz Z, protiv tuženika P b Z d.d., Z OIB kojeg zastupa T S, odvjetnica iz Odvjetničkog društva L i p iz Z, radi plateža, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-656/2018-18 od 4. lipnja 2020., 24. travnja 2024.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-656/2018-18 od 4. lipnja 2020.

 

Obrazloženje

 

1.Prvostupanjski sud je donio presudu čija izreka glasi:

 

"I Utvrđuje se dio odredbe čl. 4 Ugovora o kreditu broj ---od 28.4.2005. u dijelu koje se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu ništetnim.

 

II Nalaže se tuženiku P b Z d.d., Z, OIB--- da plati tužitelju M K iz S, OIB iznos od 106.715,97 kn sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose kako slijedi:

 

- na iznos od 637,07 kn od 31.1.2008. do isplate,

- na iznos od 766,42 kn od 5.3.2008. do isplate,

- na iznos od 765,60 kn od 2.4.2008. do isplate,

- na iznos od 766,44 kn od 30.4.2008. do isplate,

- na iznos od 764,04 kn od 31.5.2008. do isplate,

- na iznos od 763,23 kn od 30.6.2008. do isplate,

- na iznos od 760,31 kn od 31.7.2008. do isplate,

- na iznos od 753,18 kn od 31.8.2008. do isplate,

- na iznos od 747,12 kn od 30.9.2008. do isplate,

- na iznos od 755,76 kn od 31.10.2008. do isplate,

- na iznos od 754,18 kn od 5.12.2008. do isplate,

- na iznos od 773,41 kn od 5.1.2009. do isplate,

- na iznos od 807,36 kn od 5.2.2009. do isplate,

- na iznos od 806,99 kn od 5.3.2009. do isplate,

- na iznos od 813,24 kn od 6.4.2009. do isplate,

- na iznos od 810,07 kn od 30.4.2009. do isplate,

- na iznos od 799,41 kn od 31.5.2009. do isplate,

- na iznos od 795,23 kn od 30.6.2009. do isplate,

- na iznos od 799,77 kn od 4.8.2009. do isplate,

- na iznos od 799,40 kn od 4.9.2009. do isplate,

- na iznos od 791,34 kn od 5.10.2009. do isplate,

- na iznos od 788,80 kn od 5.11.2009. do isplate,

- na iznos od 794,96 kn od 4.12.2009. do isplate,

- na iznos od 792,89 kn od 5.1.2010. do isplate,

- na iznos od 795,17 kn od 5.2.2010. do isplate,

- na iznos od 788,29 kn od 9.3.2010. do isplate,

- na iznos od 788,40 kn od 6.4.2010. do isplate,

- na iznos od 787,42 kn od 5.5.2010. do isplate,

- na iznos od 787,06 kn od 4.6.2010. do isplate,

- na iznos od 778,96 kn od 8.7.2010. do isplate,

- na iznos od 783,41 kn od 4.8.2010. do isplate,

- na iznos od 787,84 kn od 6.9.2010. do isplate,

- na iznos od 793,38 kn od 5.11.2010. do isplate,

- na iznos od 797,19 kn od 10.12.2010. do isplate,

- na iznos od 797,21 kn od 5.1.2011. do isplate,

- na iznos od 831,22 kn od 4.2.2011. do isplate,

- na iznos od 831,26 kn od 4.3.2011. do isplate,

- na iznos od 825,15 kn od 5.4.2011. do isplate,

- na iznos od 827,43 kn od 18.5.2011. do isplate,

- na iznos od 754,63 kn od 6.6.2011. do isplate,

- na iznos od 748,53 kn od 5.7.2011. do isplate,

- na iznos od 887,96 kn od 4.8.2011. do isplate,

- na iznos od 892,66 kn od 5.9.2011. do isplate,

- na iznos od 894,83 kn od 5.10.2011. do isplate,

- na iznos od 892,88 kn od 4.11.2011. do isplate,

- na iznos od 893,33 kn od 5.12.2011. do isplate,

- na iznos od 896,15 kn od 1.1.2012. do isplate,

- na iznos od 898,88 kn od 31.1.2012. do isplate,

- na iznos od 899,24 kn od 29.2.2012. do isplate,

- na iznos od 887,80 kn od 5.4.2012. do isplate,

- na iznos od 889,35 kn od 4.5.2012. do isplate,

- na iznos od 894,37 kn od 5.6.2012. do isplate,

- na iznos od 886,44 kn od 6.7.2012. do isplate,

- na iznos od 889,16 kn 3.8.2012. do isplate,

- na iznos od 882,43 kn 5.9.2012. do isplate,

- na iznos od 881,61 kn 5.10.2012. do isplate,

- na iznos od 886,61 kn 6.11.2012. do isplate,

- na iznos od 886,29 kn 7.12.2012. do isplate,

- na iznos od 888,92 kn 3.1.2013. do isplate,

- na iznos od 891,62 kn 7.2.2013. do isplate,

- na iznos od 890,63 kn 8.3.2013. do isplate,

- na iznos od 892,07 kn 5.4.2013. do isplate,

- na iznos od 888,22 kn 6.5.2013. do isplate,

- na iznos od 879,63 kn 11.6.2013. do isplate,

- na iznos od 874,05 kn 5.7.2013. do isplate,

- na iznos od 877,17 kn 6.8.2013. do isplate,

- na iznos od 883,19 kn 5.9.2013. do isplate,

- na iznos od 888,03 kn 4.10.2013. do isplate,

- na iznos od 886,46 kn 5.11.2013. do isplate,

- na iznos od 887,22 kn 30.11.2013. do isplate,

- na iznos od 887,31 kn 31.12.2013. do isplate,

- na iznos od 886,82 kn 31.1.2014. do isplate,

- na iznos od 887,56 kn 28.2.2014. do isplate,

- na iznos od 884,18 kn 7.4.2014. do isplate,

- na iznos od 876,75 kn 7.5.2014. do isplate,

- na iznos od 873,88 kn 6.6.2014. do isplate,

- na iznos od 874,55 kn 7.7.2014. do isplate,

- na iznos od 879,25 kn 7.8.2014. do isplate,

- na iznos od 866,97 kn 10.9.2014. do isplate,

- na iznos od 868,67 kn 7.10.2014. do isplate,

- na iznos od 870,13 kn 31.10.2014. do isplate,

- na iznos od 870,35 kn 30.11.2014. do isplate,

- na iznos od 867,83 kn 31.12.2014. do isplate,

- na iznos od 870,30 kn 31.1.2015. do isplate,

- na iznos od 827,14 kn 28.2.2015. do isplate,

- na iznos od 817,39 kn 9.4.2015. do isplate,

- na iznos od 811,88 kn 8.5.2015. do isplate,

- na iznos od 810,21 kn 8.6.2015. do isplate,

- na iznos od 810,15 kn 8.7.2015. do isplate,

- na iznos od 807,87 kn 7.8.2015. do isplate,

- na iznos od 1.032,02 kn 8.9.2015. do isplate,

- na iznos od 1.038,45 kn 7.10.2015. do isplate,

- na iznos od 1.028,64 kn 6.11.2015. do isplate,

- na iznos od 1.036,15 kn 7.12.2015. do isplate,

- na iznos od 1.035,60 kn 8.1.2016. do isplate,

- na iznos od 1.041,85 kn 8.2.2016. do isplate,

- na iznos od 1.004,78 kn 8.3.2016. do isplate,

- na iznos od 992,39 kn 8.4.2016. do isplate,

- na iznos od 989,85 kn 9.5.2016. do isplate,

- na iznos od 989,29 kn 8.6.2016. do isplate,

- na iznos od 984,71 kn 8.7.2016. do isplate,

- na iznos od 992,45 kn 8.8.2016. do isplate,

- na iznos od 952,54 kn 8.9.2016. do isplate,

- na iznos od 953,06 kn 7.10.2016. do isplate,

- na iznos od 952,45 kn 8.11.2016. do isplate,

- na iznos od 953,03 kn 8.12.2016. do isplate,

- na iznos od 955,41 kn 9.1.2017. do isplate,

- na iznos od 950,77 kn 8.2.2017. do isplate,

- na iznos od 932,92 kn 8.3.2017. do isplate,

- na iznos od 935,94 kn 7.4.2017. do isplate,

- na iznos od 931,98 kn 8.5.2017. do isplate,

- na iznos od 926,47 kn 8.6.2017. do isplate,

- na iznos od 924,14 kn 7.7.2017. do isplate,

- na iznos od 938,44 kn 7.8.2017. do isplate,

- na iznos od 924,98 kn 7.9.2017. do isplate,

- na iznos od 933,40 kn 9.10.2017. do isplate,

- na iznos od 934,94 kn 7.11.2017. do isplate,

- na iznos od 934,00 kn 8.12.2017. do isplate,

- na iznos od 918,22 kn 8.1.2018. do isplate,

- na iznos od 936,28 kn 13.2.2018. do isplate,

- na iznos od 932,17 kn 8.3.2018. do isplate,

- na iznos od 914,63 kn 29.3.2018. do isplate.

 

III Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 9.570,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 4. lipnja 2020. do plateža, sve to u roku od 15 dana."

 

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev i dosudi trošak postupka tuženiku uključujući i troškove žalbe, podredno predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3.U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode tuženika i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti dijela članka 4. odredbe Ugovora o kreditu broj --- od 28. travnja 2005. te isplata s naslova preplaćenih aniuiteta nastalih zbog promjene kamatne stope.

 

6. Među strankama nije sporno da je između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao davatelja kredita sklopljen Ugovor o kreditu broj --- dana 28.travnja 2005., na iznos kunske protuvrijednosti od 55.000,00 eura po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, a namjena kredita je kupnja stambenog objekta. Nesporno je i to da je čl. 4 Ugovora ugovorena i kamatna stopa u visini 6,13%, promjenjiva sukladno Odluci tuženika o kreditiranju građana. Nije sporno ni da je tuženik tijekom trajanja ugovora o kreditu mijenjao kamatnu stopu.

 

7. Sporno je u žalbenom postupku kao i tijekom prvostupanjskog postupka jesu li odredbe Ugovora vezano za promjenjivu kamatnu stopu lako uočljive, jasne i razumljive tužitelju kao potrošaču, jesu li kao takve bile odredive za tužitelja, te ako nisu jesu li nepoštene i ništetne prema pravilima o nepoštenim odredbama o potrošačkim ugovorima sadržanim u Zakonu o zaštiti potrošača (NN 96/03-u daljnjem tekstu ZZP/03), Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/2007, 125/2007, 75/2009, 79/2009, 89/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013 – u daljnjem tekstu ZZP/2007) i Direktivi vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Sl.l. EZ 1993L95/29), te nastavno i zavisno je li tuženik dužan vratiti tužitelju predmetni iznos, sa zateznim kamatama i jeli se obveza tuženiku na vraćanje predmetnog iznosa pretvorila u neutuživu obvezu zbog zastare na kojoj ustraje tuženik.

 

8. Ispitivanjem prvostupanjske presude u granicama žalbenih navoda i po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, niti su povrijeđena pravila o sadržaju odluke (članak 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a) na koji se neovlašteno poziva žalitelj.

 

9. Tužitelj se pozvao na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. kojom je djelomično potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. donesena u postupku protiv, između ostalih, i ovdje tuženika, a po tužbi Potrošača –Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, kojom presudom je utvrđeno da je tuženik u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom Odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, te koja je kao takva ništava.

 

9.1.Navedena je presuda potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske

posl. broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. kojom je taj sud odbio revizije tuženika, između ostalih i Privredne banke Zagreb d.d., kao neosnovane.

 

9.2.Iz citirane odluke Vrhovnog suda proizlazi da nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu sklapane u spornom razdoblju koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive jer je na temelju ugovornih odredbi tužitelj kao potrošač jedino znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok nije mogao procijeniti kolika će kamata biti u budućem kreditnom razdoblju radi čega je ista stopa bila neodređena i neodrediva.

 

10. Tuženik pri tom niti ne tvrdi da bi se s tužiteljem, kao niti s ostalim klijentima tuženika prilikom sklapanja Ugovora o kreditu posebno pregovaralo o promjenjivoj kamatnoj stopi niti su se pojašnjavale metode formiranja iste, radi čega je prvostupanjski sud zaključio, da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena i time ništetna u smislu čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 78/15, dalje: ZOO).

 

11. Nesporno je pri tom, da se odluke u kolektivnom sporu koje se odnose na ugovore o kreditu sklopljene u švicarskim francima, ne odnose automatski i na predmetni ugovor, sklopljen u eurima. U predmetnom postupku sud je upravo zato proveo test nepoštenosti spornih ugovornih odredaba, radi utvrđenja je li u konkretnom slučaju, odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope iz konkretnog ugovora ništetna.

 

12. Radi utvrđenja osnovanosti tužbenog zahtjeva, bilo je potrebno utvrditi slijedeće:

 

- da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke,

- da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo,

- da je odredba i/ili nejasna, i/ili teško razumljiva i/ili teško uočljiva, kao i

- da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

 

13. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da je prvostupanjski sud, iako se na to izričito ne poziva, proveo navedeni test nepoštenosti sporne odredbe, te je obrazložio sve navedene elemente potrebne za ocjenu njezine valjanosti.

 

14. Nesporno je da se ne radi o odredbama koje su nejasno napisane, teško razumljive ili uočljive u tiskarskom ili jezičnom smislu, ali sadržajno nisu niti jasne niti razumljive jer ih izostavljanje kriterija po kojima će se promjene vršiti čini nejasnima i nerazumljivima.

 

15. Odredbom čl. 81. ZZP/03 propisano je, da se nepoštenom smatra odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

 

16. Takav je stav izražen u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1172/2018-2 od 19. ožujka 2019., u kojoj se navodi da je ništetna i nepoštena ugovorna odredba o redovnoj kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom Odlukom tuženika, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu ugovorne strane nisu pojedinačno pregovarale i ugovorom utvrdile egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, na štetu potrošača.

Činjenica, da tužitelj prilikom sklapanja ugovora o kreditu nije mogao sagledati opseg svoje obveze, jer nije mogao predvidjeti način kretanja kamatne stope (pri čemu na sadržaj ugovora, kojim se traži njegov bezuvjetni pristanak na promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukama o kamatama Banke, nije mogao utjecati) uzrokovala je upravo takvu, znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.

Neravnoteža u pravima i obvezama u konkretnom slučaju jest nedvojbeno na štetu potrošača i znatna jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg je potrošač kao dužnik dužan vratiti banci i cijena, dakle neizvjesni su bitni elementi ugovora koji su u pravilu dugoročni, s tim da cijenu, koja ovisi i o visini glavnice jer se određuje u postotku od tog iznosa i o visini kamatne stope, određuje vjerovnik tj. banka. Okolnost presudna za ocjenu uzrokuje li ta odredba znatnu neravnotežu na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti i poštenja je činjenica, da je navedena odredba dio ugovora kao sadržaj standardnog ugovora banke na koji potrošači nisu mogli utjecati, pri čemu nije sporno da banke niti u ugovoru niti u općim uvjetima banke nisu utvrdile egzaktne parametre za promjenu kamatne stope niti metodu izračuna tih parametara. Činjenica, u potrošačkim ugovorima o kreditu banke nisu imale obvezu ugraditi egzaktne parametre za promjenu kamatne stope i metodu izračuna tih parametara, jer u razdoblju od 2004-2008 godine nije bila propisana obveza banaka da promjenjive kamatne stope nužno moraju biti ugovorene povezivanjem na određenu referentnu kamatnu stopu uvećanu za promjenjivi dio, na koju se tuženici pozivaju tvrdeći da propuštanjem određivanja tih parametara nisu mogli prekršiti propis kojeg u tom obliku nije niti bilo, ide u prilog stavu da su upravo zbog toga, kao savjesni gospodarstvenici, trebali prema načelu savjesnosti i poštenja voditi računa i o interesima druge strane, potrošača, i u ugovoru odrediti neku određenu referentnu vrijednost, kako promjena stope, a time i određivanje obveze potrošača, ne bi bilo prepušteno jednostranoj odluci. Nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde način utvrđivanja i uvjete promjenjivosti kamatne stope ne daje bankama ovlaštenje da kamatnu stopu mijenjaju po svom nahođenju i time jednostrano mijenjaju visinu obveze potrošača. Da je zakon detaljno u tom smislu regulirao obvezu banaka, ne bi u ovom slučaju bilo potrebe primijeniti načelo savjesnosti i poštenja. Osim toga nije pošteno koristiti ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo a kojima se daje ovlaštenje bankama mijenjati obvezu potrošača prema odlukama banke bez unaprijed dogovorenih preciznih kriterija.

 

17. U postupku je provedeno vještačenje po vještaku financijske struke, te je vještak utvrdio, da je zbog promjene kamatne stope za obračun redovnih kamata u odnosu na ugovorenu kamatnu stopu tužitelj više platio 106.715,97 kuna.

 

18. Na temelju istoga sud je zaključio, da tužitelju pripada na ime razlike više plaćenih kamata 106.715,97 kuna, zajedno sa pripadajućim kamatama od dana plaćanja svakog pojedinog obroka.

 

19. Neosnovano tuženik prigovara zastari, o kojoj je prvostupanjski sud pravilno odlučio.

 

20. Prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

 

21. U konkretnom slučaju, prvostupanjski je sud odlučio o ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u predmetnom postupku, te zastara zahtjeva za povrat nezakonito obračunatih i naplaćenih kamata, nedvojbeno nije nastupila.

 

22. Tuženik je nepošteni stjecatelj, jer je povrijedio interese i prava tužitelja kao potrošača koristeći u ugovoru ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, čime je povrijedio odredbe tada važećeg ZZP/03, odnosno ZZP/07, te ZOO. Radi toga mora vratiti ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredaba, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja, na temelju čl. 1115. ZOO (a ne od dana podnošenja tužbe, kako prigovara u žalbi).

 

23. Prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je tuženika obvezao na isplatu kako je to prethodno citirano, a o istom je sud dao valjane razloge.

 

24. Prema tome, iz svega navedenog proizlazi da žalba nema svog opravdanja, pa je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

 

25. Prvostupanjski sud je i pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14, 117/15 i 37/22) priznao prouzročeni trošak tužitelju, te je pravilno naložio tuženiku plaćanje istih.

 

 

                                             Dubrovnik, 24. travnja 2024.

                    

                                                                                                                         Predsjednik vijeća

 

                                                                                                                                   Srđan Kuzmanić v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu