REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Požega, Sv. Florijana 2

Poslovni broj: Gž Ovr-212/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sutkinji toga suda Renati Marić, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja ŽD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćnici Sandri Đurin, odvjetnici iz [adresa] protiv ovršenice SD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku ID, odvetniku u OD Križanović i partneri doo povodom žalbe ovršenice podnesene protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 1745/2026-5 od 18. lipnja 2026., dana 16. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

I Žalba ovršenice SD iz [adresa] se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 1745/2026-5 od 18. lipnja 2026.

II Zahtjevi ovršenice za naknadu troškova žalbenog postupka i ovrhovoditelja za naknadu troškova odgovora na žalbu odbijaju se kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 1745/2026-5 od 18. lipnja 2026. određena je ovrha radi ispražnjenja i predaje nekretnine u posjed ovrhovoditelju.

2. Protiv ovoga rješenja žalbu je pravovremeno uložila ovršenica i to zbog žalbenih razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točke 10. Ovršnog zakona, jer ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenice na način kako je to predloženo i zato što je provedba iseljenja i predaje nekretnine u posjed ovrhovoditelju, najmanje privremeno onemogućena i nedopuštena zbog činjenica koje ovršenica nije mogla s uspjehom isticati u postupku iz kojega potječe ovršna isprava. Ovrhovoditelj može tražiti iseljenje i predaju stana samo ako je njegovo pravo na posjed i vlasništvo nesporno i ovršno ostvarivo prema ovršenici. Ako u postupku P-3712/20, po dopuštenoj reviziji, bude utvrđeno da ovrhovoditelj nije bio pošteni stjecatelj odnosno da njegovo stjecanje nema pravni učinak prema ovršenici, tada ovrhovoditelj neće biti ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenice, niti bi se provedena ovrha mogla opravdati. Stoga je ostvaren žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 7. Ovršnog zakona, jer ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenice dok se prethodno ne razriješi pitanje njegova val janog i poštenog stjecanja predmetne nekretnine, o čemu se vodi postupak pred nadležnim sudom, odnosno čeka se odluka Vrhovnog suda RH o reviziji, koja je prethodno dopuštena od strane istog suda. Također je ostvaren i žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 10. Ovršnog zakona, jer je provedba iseljenja i predaje nekretnine u posjed ovrhovoditelju najmanje privremeno onemogućena, odnosno nedopuštena, zbog činjenice da je u paralelnom vlasničkom postupku dopuštena revizija i da odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske još nije donesena što je već gore navedeno. Ovršenica stoga predlaže da sud ne provede predmetnu ovrhu, već da postupi sukladno članku 52. Ovršnog zakona i uputi ovršenicu u parnicu radi proglašenja ove ovrhe nedopuštenom.

2.1. Ovršenica iz opreza ukazuje i na okolnosti koje su od značenja za ocjenu razmjernosti i dopuštenosti provedbe predmetne ovrhe, osobito u smislu članka 50. stavka 1. točke 6. Ovršnog zakona, budući da predmetna nekretnina predstavlja jedini dom ovršenice, koja je osoba teškog zdravstvenog stanja i onkološki bolesnik, te njezina sina koji s njom živi u predmetnoj nekretnini i koji je osoba sa 100% invaliditetom. U takvim okolnostima iseljenje iz nekretnine ne predstavlja tek provedbu imovinskopravne odluke, nego bi imalo izravne i osobito teške posljedice na zdravlje, dostojanstvo, obiteljski život i osnovne egzistencijalne uvjete ovršenice i člana njezina kućanstva.

2.2. Slijedom navedenog, ovršenica predlaže da sud, u odnosu na žalbene razloge iz članka 50. stavka 1. točaka 7. i 10. Ovršnog zakona, postupi sukladno članku 52. stavcima 1. do 3. Ovršnog zakona, te da, ako ovrhovoditelj ospori navedene žalbene razloge ili se o njima ne očituje, ovršenicu uputi da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. U odnosu na žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 6. Ovršnog zakona, predlaže se da nadležni županijski sud uvaži žalbu ovršenice, ukine rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-1745/2026-5 od 18. lipnja 2026., te predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak. Podredno, ako sud prvog stupnja smatra da žalba u dijelu koji se odnosi na članak 50. stavak 1. točku 6. Ovršnog zakona nije osnovana, predlaže se da sukladno članku 52. stavku 7. Ovršnog zakona bez odgode uputi presliku spisa nadležnom županijskom sudu radi odlučivanja o žalbi u povodu toga žalbenog razloga. Zaključno, ovršenica predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu ovršenice te pobijano rješenje o ovrsi preinači i odbije ovršni prijedlog odnosno ukine rješenje o ovrsi i ovršni prijedlog odbaci. Traži troškove žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj ukazuje na spis istog suda poslovni broj Ps-8/05, odnosno rješenja od 22. veljače 2024. godine određen je nastavak postupka. Žalba istog punomoćnika ovršenice od 29.04.2024. godine odbijena je kao neosnovana odlukom Županijskog suda u Zagrebu rješenjem Gž-2873/2024-3 od 08. srpnja 2024. godine te je postupak nastavljen pod poslovnim brojem Ps-165/24. Isti punomoćnik ovršenice je već u žalbi na rješenje o nastavku postupka iznio navod da je VSRH dana 28. veljače 2024. godine pod brojem Revd-444/2024 dopustio podnošenje revizije, a koja je i podnesena 14. svibnja 2024. godine. Ročište u parničnom predmetu radi iseljenja održano je dana 09. siječnja 2025. godine, na kojem ročištu je tužena / ovršenik po istom punomoćniku mogla ponovo istaknuti ove navode, ali nije. Ponavlja ih tek u žalbi od 18. veljače 2025. godine, a koji žalbeni navod Županijski sud u Splitu svojom presudom Gž-539/2025-3 od 19. ožujka 2025. godine odbija kao neosnovane. Žalbeni navodi na predmetno rješenje o ovrsi, identični su kao i u parničnim postupcima, a o kojima su drugostupanjski sudovi već zauzeli stavove.

3.1. Ovršenici ne bi nastupila provedbom iseljenja niti teška i nenadoknadiva šteta. Naime, ovršenici predmetni stan ovrhovoditelja nije jedina nekretnina u kojoj može živjeti. Osporava i ostale navode iz žalbe. Traži troškove odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22,114/22, 155/23 – dalje: ZPP) koji svoju primjenu u ovoj pravnoj stvari nalazi u odredbi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 – dalje: OZ), ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da donošenjem rješenja o ovrsi nije počinjena bitna povreda postupka. Pazeći po službenoj dužnosti i na žalbene razloge iz odredbe članka 50. stavak 5. Ovršnog zakona (članak 50. stavak 1. točke 1., 3. 5. i 6. Ovršnog zakona) te na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede ovršnog postupka ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da su navedeni žalbeni razlozi ostvareni.

6. Ispitujući osnovanost žalbe ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da pravomoćna i ovršna presuda (ovršna isprava) na temelju koje je pokrenuta ovrha: nije ukinuta, nije poništena, nije preinačena niti je na drugi stavljena izvan snage, niti je na drugi način izgubila svoju djelotvornost niti je utvrđeno da je bez učinka (čl. 50. st.1. toč.3. OZ), ovrha nije određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe, odnosno na kojem je mogućnost ovrhe ograničena, (čl. 50. st.1. toč.6. OZ), ovrhovoditelj je apsolutno ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, (čl. 50. st.1. toč.7. OZ), ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, nije odgođeno, nije zabranjeno, nije izmijenjeno niti na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, (čl. 50. st.1. toč.10. OZ).

7. Imajući na umu da je riječ o ovrsi radi ispražnjenja i predaje nekretnine iz članaka 256. do 259. OZ-a koje je prilikom donošenja pobijanog rješenja sud prvog stupnja pravilno primijenio kako u pogledu načina provedbe ovrhe (članak 256. OZ -a) tako i u pogledu uklanjanja pokretnina (članak 257. OZ-a), nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja o ovrsi ne utječu žalbeni navodi ovršenika kojima tvrdi da je ovršna isprava nezakonita jer da nalog za njegovo iseljenje predstavlja neopravdano miješanje u njegovo pravo na dom, budući mu je to jedini dom.

8.1. Kako u konkretnom slučaju, ovršenici nisu iskoristili svoje pravo da u prethodno vođenoj parnici dokažu da nekretnina koja je predmet ovrhe služi kao jedina nekretnina za njihovo stanovanje, u takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, a imajući u vidu privatne interese ovrhovoditelja i ovršenika, ovršenici se ne mogu osnovano, u izjavljenoj žalbi protiv rješenja o ovrsi, pozivati na pravo na dom i iz tog razloga osporavati zakonitost rješenja o ovrsi kojim je na temelju ovršne sudske odluke određena ovrha njenim iseljenjem i predajom nekretnine ovrhovoditelju.

8.2. Ovdje svakako treba ukazati i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske posl. broj U-III-278/2021 od 31. ožujka 2022. u kojoj je zauzeto stajalište da ovlast za provedbu testa razmjernosti miješanja u pravo na dom pripada sudu koji vodi parnični postupak u kojem se odlučivalo o tužbenom zahtjevu za iseljenje pa se stoga zaštita prava na dom ostvaruje u tom parničnom postupku, a ne u ovršnom postupku pokrenutom na temelju pravomoćne i ovršne presude iz parničnog postupka.

9. S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih se žalba može izjaviti kao niti oni na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a koji se u ovršnom postupku primjenjuje na temelju članka 21. stavka 1. OZ-a odbijena je žalba ovršenika i potvrđeno je pobijano rješenje o ovrsi.

10. Sukladno odredbi članka 166. stavka 1. i 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ovršenik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan sukladno odredbi čl. 155. Zakona o parničnom postupku.

U Požegi, 16. rujna 2026.

Sutkinja

Renata Marić