REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Ć 5

Poslovni broj: Us I-614/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužiteljica 1. ĆČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. SČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], obje iz [adresa], ..., koje zastupa opunomoćenica Renata Lukežić Juretić, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnica u Rijeci, Đure Šporera 8, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, OIB: 53969486500, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, radi posvojenja, 16. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika KLASA: UP/II-552-03/26-01/01, URBROJ: 524-11-01/1-26-2 od 27. veljače 2026.

II. Nalaže se prvostupanjskom tijelu da zahtjev tužiteljica od 12. studenoga 2025. tretira kao predstavku kojom tužiteljice predlažu da se po službenoj dužnosti pokrene postupak posvojenja mlt. djeteta JČ, te da obavijest o tome postoje li uvjeti za pokretanje postupka po službenoj dužnosti dostavi tužiteljicama u roku od 30 dana od dostave pravomoćne presude u ovom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljicama troškove upravnog spora u iznosu od 1.100,00 EUR (tisuću sto eura), uvećano za zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke, ako ih tuženik ne podmiri u ostavljenom roku, do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke (referentna stopa) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/II-552-03/26-01/01, URBROJ: 524-11-01/1- 26-2 od 27. veljače 2026. odbačena je žalba tužiteljica izjavljena 20. studenoga 2025. zbog propuštanja prvostupanjskog tijela Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Črnomerec, odlučiti o zahtjevu tužiteljica podnesenom u studenome 2025. radi zasnivanja posvojenja maloljetnog djeteta JČ.

2. Tužiteljice u tužbi osporavaju zakonitost pobijanog rješenja. Ističu da je žalba zbog šutnje uprave podnesena u veljači 2026., dok je u studenome 2025. prvostupanjskom tijelu upućen podnesak kojim su ukazale na potrebu pokretanja postupka posvojenja maloljetnog djeteta koje se od srpnja 2022. nalazi u njihovoj udomiteljskoj obitelji. Navode da su upisane u Registar posvojitelja od 2024., da su životne partnerice od 2020. te da biološki roditelji maloljetnog djeteta više nemaju roditeljsku skrb. Smatraju da je osporavano rješenje nerazumljivo, protivno pravilima upravnog postupka i doneseno uz pogrešnu primjenu materijalnog prava. Ističu da je izostalo bilo kakvo postupanje nadležnog tijela usmjereno na procjenu najboljeg interesa djeteta i procjenu njihove prikladnosti kao mogućih posvojitelja. Pozivaju se na praksu Europskog suda za ljudska prava, praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske te praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske glede zabrane diskriminacije i prava životnih partnera na pristup postupku posvojenja. Predlažu usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporavano rješenje

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti te ustraje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja. Dodatno navodi kako je omaškom naveden datum primitka žalbe kao 20. studenoga 2025., a da ju je zaprimilo 10. veljače 2026. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Sud je odlučio ovaj spor riješiti bez rasprave (čl. 98. t. 6. Zakona o upravnim sporovima, Narodne novine broj 36/24., 39/26.; dalje: ZUS, vezano uz čl. 8. toga Zakona), utvrdivši da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Radi razjašnjenja činjenica važnih za donošenje odluke (čl. 49. st. 2. ZUS - a), sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u skladu s odredbom čl. 114. st. 3. ZUS-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Iz spisa proizlazi da su tužiteljice upisane u Registar posvojitelja, da je maloljetna dijete OČ od srpnja 2022. smještena u njihovu udomiteljsku obitelj te da su biološki roditelji lišeni roditeljske skrbi. Nadalje proizlazi da su tužiteljice tijekom studenoga 2025. podnijele podnesak kojim su tražile postupanje nadležnog tijela u odnosu na mogućnost zasnivanja posvojenja, nakon čega nije donesena nikakva odluka niti su poduzete vidljive procesne radnje, slijedom čega su podnijele žalbu. Tuženik je žalbu odbacio pozivom na odredbu čl. 41. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine br. 47/09., 110/21.; dalje: ZUP) uz obrazloženje da nisu postojale zakonske pretpostavke za pokretanje postupka na zahtjev stranke jer se postupak posvojenja vodi po službenoj dužnosti.

8. Točno tuženik ističe da postupak zasnivanja posvojenja pokreće i vodi po službenoj dužnosti Hrvatski zavod za socijalni rad nadležan prema prebivalištu ili boravištu djeteta. Tako proizlazi iz čl. 208. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 103/15., 98/19., 47/20., 49/23., 156/23.).

9. Međutim, iz toga ne slijedi da tijelo može neograničeno odgađati pokretanje toga postupka niti da je zahtjev tužiteljica pravno beznačajan. Naprotiv, odredbom čl. 42. st. 2. ZUP-a izričito je propisano da će kod ocjene o postojanju razloga za pokretanje postupka po službenoj dužnosti javnopravno tijelo uzeti u obzir predstavke, odnosno druge obavijesti koje upućuju na potrebu zaštite javnoga interesa.

10. Pritom se javni interes, u smislu odredbe čl. 42. st. 1. ZUP -a, u konkretnom slučaju sastoji u ostvarivanju dobrobiti i najboljeg interesa djeteta. Naime, zaštita djece, kao posebno ranjive društvene skupine, je odgovornost države, institucija i društva u cjelini te time zaštita prava djeteta i njegove dobrobiti predstavlja i javni interes.

1. Stoga okolnost da se postupak zasnivanja posvojenja pokreće po službenoj dužnosti ne isključuje primjenu čl. 42. ZUP-a. Podneske stranaka potrebno je tumačiti i tretirati u skladu s bitnim pravnim obilježjima njihova sadržaja. Slijedom, podnesak tužiteljica od 12. studenoga 2025., neovisno o tome što je podnesen kao zahtjev, po svom sadržaju predstavlja predstavku (inicijativu, prijedlog), odnosno obavijest tijelu iz čl. 42. st. 2. ZUP-a o okolnostima koje mogu upućivati na potrebu pokretanja postupka po službenoj dužnosti. Javnopravno tijelo bilo je stoga dužno sadržaj tog podneska razmotriti u smislu čl. 42. ZUP -a i ocijeniti postoje li razlozi za pokretanje postupka zasnivanja posvojenja. Iz spisa, međutim, ne proizlazi da je prvostupanjsko tijelo nakon zaprimanja navedenog podneska izvršilo takvu ocjenu niti da je po službenoj dužnosti poduzelo radnje usmjerene na utvrđivanje postoji li potreba i zakonska osnova za pokretanje postupka posvojenja djeteta čiji su biološki roditelji lišeni roditeljske skrbi, a koje od dojenačke dobi živi u udomiteljskoj obitelji tužiteljica upisanih u Registar posvojitelja. Takvo postupanje, odnosno propuštanje postupanja, protivno je obvezi tijela da učinkovito ostvaruje zaštitu prava i pravnih interesa stranaka, kao i načelu najboljeg interesa djeteta.

2. Sukladno sve navedenome, sud je u t. I. i II. izreke presude, na temelju odredbe čl. 117. st. 1. ZUS-a, poništio osporavano rješenje tuženika, uz nalog prvostupanjskom tijelu da predmetni zahtjev tužiteljica tretira kao predstavku kojom tužiteljice predlažu da po službenoj dužnosti bude pokrenut postupak posvojenja mlt. JČ, te da obavijest o tome postoje li uvjeti za pokretanje postupka (čl. 42. st. 3. ZUP-a) po službenoj dužnosti dostavi tužiteljicama u roku od 30 dana od dostave pravomoćne presude u ovom upravnom sporu. Predmet ovoga spora jest ocjena zakonitosti odluka javnopravnih tijela što se odnose na odbacivanje žalbe zbog nepostojanja pretpostavki za pokretanje upravnog postupka, kao procesnu odluku koja može biti samostalno osporavana, neovisno o meritumu upravne stvari. U tom pogledu, poništenjem osporavanog rješenja sud nije predmet vratio na ponovno odlučivanje, već je sam riješio stvar.

3. Sud posebno ukazuje da su javnopravna tijela pri ocjeni postoje li uvjeti za pokretanje postupka po službenoj dužnosti, kao i u eventualno pokrenutom postupku, dužna postupati uz poštivanje zabrane diskriminacije. To podrazumijeva da se tužiteljice ne mogu stavljati u nepovoljniji položaj zbog svoje spolne orijentacije ili statusa njihove zajednice. Pri tome su tijela dužna uzeti u obzir mjerodavne odredbe Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola (Narodne novine br. 85/08. i 112/12.; čl. 6. st. 3.), Zakona o suzbijanju diskriminacije (Narodne novine br. 85/08., 112/12.) te čl. 8. u vezi s čl. 14. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine, Međunarodni ugovori, br.: 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10., 13/17.), kao i relevantnu upravnosudsku (primjerice presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-2402/21-4 od 20. travnja 2022.) i ustavnosudsku praksu.

4. Prvostupanjsko tijelo dužno je u roku iz t. II. izreke ove presude tužiteljicama dostaviti obavijest neovisno o tome utvrdi li da postoje ili da ne postoje pretpostavke za pokretanje upravnog postupka po službenoj dužnosti. Ako to tijelo obavijesti tužiteljice da ne prihvaća prijedlog za pokretanje postupka ili ako u navedenom roku tužiteljicama ne dostavi nikakvu obavijest, tužiteljice su ovlaštene izjaviti prigovor iz čl. 42. st. 4. ZUP-a, uz daljnju s time povezanu zaštitu u upravnom postupku i upravnom sporu.

5. U izvršenju ove presude javnopravna su tijela vezana odredbama čl . 151. ZUS-a.

6. Odluku o troškovima spora sud je donio na temelju odredbi čl. 144., čl. 147. st. 1. te čl. 148. st. 1. ZUS-a. Tužiteljice su uspjele u sporu u kojem su zastupane po opunomoćeniku koji je odvjetnik pa im je priznat trošak prema Tbr. 27/1 i Tbr. 52/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23., 107/25.; dalje: Tarifa) za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 eura, uvećano za 10% za drugu stranku (Tbr 40/1 Tarife), odnosno ukupno 1.100,00 eura. Rok za isplatu naknade troškova određen je odgovarajućom primjenom odredbe čl. 151. st. 2. ZUS-a. Prema odredbi čl. 144. st. 4. ZUS-a troškovi spora obuhvaćaju i zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku. Slijedom, odlučeno je kao pod t. III. izreke presude.

7. Budući tužba nije odbačena niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljice nisu pozvane na plaćanje sudske pristojbe, sukladno odredb i čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18. i 51/23.).

U Rijeci 16. rujna 2026.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.