Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-747/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Škugora, predsjednika vijeća, Vesne Gašparuš-Horvat, člana vijeća i suca izvjestitelja i Adele Turkalj, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoga po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku u Osijeku, Stjepana Radića 14, protiv tužene Zagrebačke banke d.d. Zagreb, OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupane po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o. Zagreb, Lopašićeva 6, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žabi tuženice protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1769/2025-11 od 15. lipnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 16. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužene Zagrebačke banke d.d. Zagreb kao djelomično neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P -1769/2025-11 od 15. lipnja 2026. u točki I. izreke i u točki II. izreke, u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu od 516,88 EUR (pet stotina šesnaest eura osamdeset osam centi) sa zateznom kamatom od 15. lipnja 2026. do isplate.

II. Preinačuje se navedena presuda u točki II. izreke u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu od 890,62 EUR (osam stotina devedeset eura šezdeset dva centa) sa zateznom kamatom i za navedeno rješava:

Odbija se zahtjev tužitelja CH za naknadom troškova postupka u iznosu od 890,62 EUR (osam stotina devedeset eura šezdeset dva centa) sa zateznom kamatom od 15. lipnja 2026. do isplate.

III. Odbija se zahtjev tužene Zagrebačke banke d.d. Zagreb za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 422,50 EUR (četiri stotine dvadeset dva eura pedeset centi).

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom utvrđeno je da je ništetna odredba čl. 2. st. 3. ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3214820780/08, sklopljenog 31. listopada 2008. između tužitelja i tuženika, potvrđenog 3. studenoga 2008. po javnom bilježniku Anamariji Kokić iz Osijeka pod brojem OV-1525/2008, u dijelu odredbe koji glasi: ''Korisnik kredita se obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora'' (točka I. izreke) te je naloženo tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.407,50 EUR sa zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude tuženica je izjavila žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Zahtijeva naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 452,50 EUR.

3. Žalba tuženice je djelomično osnovana.

4. Donošenjem pobijane presude nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u vezi s čl. 187. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), koju u žalbi ističe tuženica jer se postojanje pravnog interesa može provjeravati samo prije donošenja odluke o tužbenom zahtjevu pa ako unatoč nepostojanju pravnog interesa prvostupanjski sud ipak donese meritornu odluku, to nije od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke.

4.1. Nisu ostvarene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2., u vezi s čl. 381. ZPP).

4.1. Iako tuženica navodi da žalbu podnosi i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, u žalbi određeno ne navodi u čemu bi se navedena povreda konkretno sastojala pa u odnosu na taj žalbeni navod presuda nije mogla biti ispitana.

5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem ništetnosti odredbe ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka 31. listopada 2008., u dijelu u kojem je ugovoreno plaćanje svih naknada i troškova prema Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora (tzv. ulazna naknada), koja je u ovom slučaju iznosila 200,83 EUR, a tužitelju je naplaćena 4. studenoga 2008.

6. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev, uz obrazloženje da tužiteljica kao korisnica kredita, s tuženikom kao kreditorom, nije pojedinačno pregovarala o ugovornoj odredbi iz čl. 2. st. 3. ugovora o kreditu, sklopljenog 31. listopada 2008., da je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane tuženika, da tužitelj, kao korisnik kredita nije imao utjecaja na njezin sadržaj, što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja te da je ista zbog toga nepoštena odnosno ništetna.

7. Pobijanu odluku prvostupanjski je sud donio pozivom na odredbe čl. 270. st. 1., čl. 322. i čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO) te čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 19/22 i 59/23).

8. Odluka prvostupanjskoga suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva je pravilna. Iako se pritom prvostupanjski sud pogrešno pozvao na odredbu čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača, umjesto pravilno na odredbu čl. 96. st. 1. i čl. 102. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 79/07 i 125/07), navedeno nije utjecalo na pravilnost pobijane odluke jer je i pravilnom primjenom materijalnog prava o tužbenom zahtjevu trebalo jednako odlučiti.

9. Međutim, osnovano tuženik u žalbi ističe da tužitelju pripada trošak zastupanja prema vrijednosti predmeta spora od 200,83 EUR, utvrđenoj na pripremnom ročištu 16. travnja 2026. (str. 45 spisa) te da je pogrešno za pojedine radnje tužitelju dosuđen trošak u visini od 100 bodova, umjesto pravilno po 25 bodova. Zbog toga, pravilnom primjenom materijalnog prava, tužitelju je trebalo dosuditi naknadu u visini od po 25 bodova za sastavljanje tužbe, podneska od 17. veljače 2026. i zastupanje na ročištima od 16. travnja i 9. lipnja 2026. (tbr. 7/1, tbr. 8/1 i tbr. 9/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine", broj 138/23 i 107/25 – dalje: Tarifa), a ne u visini od po 100 bodova, koliko je dosuđeno. Za pristup ročištu za objavu presude tužitelju pripada 12,5 bodova (tbr. 9/3 Tarife), a ne 50 bodova, a za sastavljanje zahtjeva za dostavu dokumentacije pripada mu 6,25 bodova (tbr. 8/4 Tarife), a ne 25 bodova ili ukupno 118,75 bodova odnosno 237,50 EUR (tbr. 54. Tarife). Nakon uvećanja za 25% PDV -a (tbr. 46. Tarife), ukupan trošak zastupanja koji pripada tužitelju iznosi 296,88 EUR. S troškovima sudske pristojbe za tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 220,00 EUR, sveukupni trošak tužitelja iznosi 516,88 EUR, a ne 1.407,50 EUR, koliko je dosuđeno pobijanom odlukom.

10. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, trebalo je odbiti žalbu tuženice kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. izreke te u točki II. izreke, u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu od 516,88 EUR i odlučiti kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude, a na temelju čl. 373. t. 3. ZPP, preinačiti je u točki II. izreke, u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 890,62 EUR i odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.

11. Tuženica nije uspjela sa žalbom u odnosu na glavnu stvar, a tek djelomično je uspjela u odnosu na sporedno traženje pa joj nije dosuđen trošak postupka u povodu pravnog lijeka (čl. 166. st. 1. i 2., u vezi s čl. 154. st. 5. ZPP). Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

U Velikoj Gorici 16. rujna 2026.

Predsjednik vijeća

Goran Škugor