Poslovni broj: Usž-4289/2024-12
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća, uz sudsku savjetnicu Martu Sraka, zapisničarku, u upravnom sporu tužiteljice CC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćenici Ani Uroda, odvjetnici iz Zagreba, Charlesa Darwina 6g, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi poreza na promet nekretnina, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1535/2024-8 od 7. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 16. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice CC iz [adresa] i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1535/2024-8 od 7. listopada 2024.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1535/2024-8 od 7. listopada 2024. odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-20/23-01/740, urbroj: 513-04-24-3 od 25. siječnja 2024. i privremenog poreznog rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Maksimir, klasa: UP/I-410-20/2023-001/01166, urbroj: 513-007-01-04-2023- 0003 od 27. listopada 2023., kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora..
2. Protiv navedene presude tužiteljica je izjavila žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da odredba članka 13. stavka 1. točke 8. Zakona o porezu na promet nekretnina ni na koji način ne radi distinkciju u načinu razvrgnuća suvlasničke zajednice. Naime, jedan od načina razvrgnuća suvlasništva je i razvrgnuće suvlasništva isplatom, to jest radi se o tome da jedna osoba stječe dio nekretnine, u konkretnom slučaju tužiteljica, a druga osoba, drugi suvlasnik, konkretno otuđitelj, AC, za taj suvlasnički dio dobiva isplatu u novcu. Tužiteljica u tom smislu upućuje na mišljenje i tumačenje Ministarstva financija – Porezne uprave od 27. lipnja 2017., prema kojem porezni obveznici koji stječu u vlasništvo nekretnine koje su predmet razvrgnuća, oslobođeni su plaćanja poreza. Smatra da je u potpunosti pravno i životno nedopustivo da sudioniku u pravnom prometu kao laiku i pravno neukoj stranci, a koji pouzdajući se na obvezujuće mišljenje i tumačenje nadležnog tijela – porezne uprave, sklopi predmetni ugovor o razvrgnuću suvlasništva kojim stječe dijelove nekretnine, smatrajući da neće biti u obvezi plaćati porez na promet nekretnina, to isto mišljenje i tumačenje nadležnog tijela ide upravo na štetu. Tužiteljica smatra da je u konkretnom slučaju poreznu obvezu bilo potrebno utvrditi otuđitelju AC, koja je primila isplatu u novcu, a ne njoj, jer je osoba koja stječe u vlasništvo suvlasničke dijelove nekretnine koje su predmet razvrgnuća suvlasništva ili diobe zajedničkog vlasništva, čiji je ujedno postojeći suvlasnik, konkretno tužiteljica, oslobođena od plaćanja porezna na promet nekretnina. Predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu i poništi prvostupanjsku presudu te rješenje tuženika i rješenje tijela prvog stupnja.
3. Žalba tužiteljice dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio sudu odgovor na žalbu tužiteljice, iako je istu uredno primio.
4. Rješenjem ovoga Suda, broj: 33 Su-402/2026-2 od 11. lipnja 2026. pokrenut je postupak obnavljanja spisa Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-4289/2024, jer je sudska pisarnica obavijestila sudsku upravu da je predmetni spis izgubljen i do 9. lipnja 2026. nije pronađen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. i 39/26.), ovaj Sud nalazi da se presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužiteljica upire u žalbi. To stoga, jer je prema podacima u spisu predmeta postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama Zakona o upravnim sporovima, a prvostupanjski sud je istu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je pravilno zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Iz podataka u spisu proizlazi da su tužiteljica i AC bile svaka u ½ dijela suvlasnice kuće s okučnicom te su 16. kolovoza 2023. sklopile ugovor o razvrgnuću suvlasništva po kojem je tužiteljica za 150.000,00 eura od AC stekla njezin suvlasnički dio nekretnine.
8. Tužiteljica u tužbi i u žalbi osporava utvrđenu osnovu plaćanja poreza na promet nekretnina, jer smatra da je sukladno odredbi članka 13. točke 8. Zakona o porezu na promet nekretnina ("Narodne novine", 115/16. i 106/18.) trebala biti oslobođena obveze plaćanja poreza na promet nekretnina. Dakle, u konkretnom slučaju nije sporan obračun poreza kao ni sama porezna osnovica, ali tužiteljica osporava pravnu osnovu zaduženja plaćanjem predmetnog poreza , smatrajući da ta obveza u konkretnom slučaju ne postoji, jer je nekretnina stečena na temelju ugovora o razvrgnuću suvlasništva isplatom.
9. Odredbom članka 13. točke 8. Zakona o porezu na promet nekretnina propisano je da porez na promet nekretnina ne plaćaju osobe koje razvrgnućem suvlasništva ili diobom zajedničkog vlasništva stječu posebne dijelove te ili tih nekretnina, neovisno o omjerima prije i nakon razvrgnuća suvlasništva ili diobe zajedničkog vlasništva.
10. Prema ocjeni ovoga Suda, pravilno prvostupanjski sud nalazi da tužiteljica ne ispunjava pretpostavke propisane citiranom odredbom članka 13. točke 8. Zakona o porezu na promet nekretnina, imajući na umu da iz sadržaja predmetnog ugovora proizlazi da se radi o kupoprodaji suvlasničkog dijela nekretnine, odnosno da je tužiteljica kupila ½ dijela suvlasničkog dijela predmetnih nekretnina. Dakle, kako je tužiteljica stekla predmetne nekretnine na temelju isprave o stjecanju koja ima sva obilježja kupoprodaje, koja sukladno članku 4. stavku 1. točke 1. i 2. navedenog Zakona podliježe oporezivanju, to je tužiteljici pravilno utvrđena obveza plaćanja poreza na promet nekretnina.
Nadalje, treba istaknuti da prvostupanjski sud pravilno navodi da se predmetni pravni posao između tužiteljice i AC može smatrati razvrgnućem suvlasništva isplatom, međutim ni takvo razvrgnuće suvlasništva ne predstavlja razlog za porezno oslobođenje u smislu članka 13. točke 8. Zakona o porezu na promet nekretnina, jer se porezno oslobođenje po toj odredbi odnosi samo na razvrgnuća suvlasništva kojima suvlasnici stječu posebne dijelove nekretnina, a to znači samo na vertikalne (geometrijske) i na horizontalne (etažne) diobe te na diobe zamjenom nekretnina, a ne i na diobe razvrgnuća isplatom kao ni na civilne diobe pri kojima jedan suvlasnik uz naknadu od drugog suvlasnika stječe njegov idealni dio nekretnine. Dakle, razvrgnuće suvlasništva isplatom predstavlja naplatno stjecanje nekretnine i na njega se ne primjenjuju nikakva porezna oslobođenja, kako to pravilno smatra i prvostupanjski sud, a koje stajalište prihvaća i ovaj Sud.
11. Prvostupanjski sud pravilno je ocijenio i pozivanje tužiteljice na mišljenje i tumačenje Porezne uprave od 27. lipnja 2017., navodeći da stavovi izraženi u tom mišljenju i tumačenju su u direktnoj suprotnosti, kako sa zakonskim odredbama tako i s relevantnom praksom sudova, pa i samih poreznih tijela u razdoblju nakon davanja tog mišljenja i tumačenja za što je dao odgovarajuće obrazloženje, koje prihvaća i ovaj Sud.
12. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, prvostupanjski sud i porezna tijela su točno i potpuno utvrdili činjenično stanje te pravilno primijenili i protumačili mjerodavno materijalno pravo, a prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima te u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama sukladno odredbi članka 119. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima.
13. Kako tužiteljica žalbenim navodima nije dovela u sumnju zakonitost pobijane presude, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci.
14. S obzirom da tužiteljica nije uspjela sa tužbenim zahtjevom, pravilno je odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.
U Zagrebu 16. rujna 2026.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
