- 1 -              Revd-1583/2024-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd-1583/2024-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, Ministarstva poljoprivrede, OIB ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, protiv 1. tuženika Lj. B. iz J., OIB ..., 2. tuženika Š. Š. iz N. B., OIB ..., 3. tuženika L. M. iz N. B., OIB ..., 4. tuženika Š. A. iz N. B., OIB ..., 5. tuženika Ž. J. iz B., OIB ... i 6. tuženika B. M. iz L., OIB ..., koje zastupa punomoćnica D. B., odvjetnica u B. M., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2136/2022-6 od 14. prosinca 2023., kojom je djelomično potvrđeno i djelomično preinačeno rješenje o troškovima postupka sadržano u presudi Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru poslovni broj P-305/2020-29 od 11. studenoga 2022., u sjednici održanoj 24. travnja 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljeno pitanje pod a).

 

II. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na pitanja postavljena pod b) i c) kao i u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tuženici su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2136/2022-6 od 14. prosinca 2023., kojom je djelomično potvrđeno i djelomično preinačeno rješenje o troškovima postupka sadržano u presudi Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru poslovni broj P-305/2020-29 od 11. studenoga 2022.

 

2. Prijedlog za dopuštenje revizije je podnesen zbog pitanja koje tuženici smatraju važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:

 

„a) Da li drugostupanjski sud kada samostalno odlučuje o troškovima postupka mora primijeniti odredbe Tarife  o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je važila na dan donošenja tog rješenja o trošku postupka?

b) Da li drugostupanjski sud kada djelomično potvrđuje odluku o trošku postupka, a djelomično je preinačava odbijajući dio zahtjeva za trošak postupka, nalaže plaćanje zakonske zatezne kamate na taj potvrđeni dio iznosa troška postupka od dana donošenja prvostupanjskog ili drugostupanjskog rješenja?

c) Da li je drugostupanjski sud ovlašten pri utvrđivanju troškova postupka u korist tužiteljice vrijedi vrijednost predmeta spora označena u tužbi, a da bi za tuženike i njihove troškove zastupanja trebala vrijediti drugačija vrijednost predmeta spora i to razdjeljivanjem egzaktne vrijednosti spora na šest tužbom obuhvaćenih tuženika?“.

 

2.1. U prijedlogu tuženici navode da su im donošenjem drugostupanjskog rješenja povrijeđena prava zajamčena čl. 29. st. 1., čl. 14. st. 2. i čl. 26. Ustava Republike Hrvatske.

 

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

 

4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske ocijenilo je da u prijedlogu postavljeno pitanje pod a) nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.

 

4.1. Naime, sukladno odredbi čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke u kojem je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu. Stoga u situaciji kada su tuženici zatražili naknadu troškova postupka prema vrijednosti predmeta spora prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je bila na snazi u vrijeme sastavljanja zahtjeva za naknadu troškova postupka sud je o istom zahtjevu morao odlučiti na temelju odredbe čl. 2. st. 1. ZPP-a odnosno u granicama zahtjeva za naknadu troškova postupka.

 

4.2. Stoga ni odluka Županijskog suda u Osijeku poslovni broj KV-144/2023-4 od 31. ožujka 2023. na koju se pozivaju tuženici u smislu razloga važnosti, ne predstavlja odgovarajući razlog važnosti postavljenog pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.

 

5. Predlagatelji u prijedlogu za drugo i treće naznačeno pitanje nisu naveli razlog njihove važnosti jer u prijedlogu ne navode da bi o tim pitanjima postojala različita praksa drugostupanjskih sudova, koju bi trebalo ujednačiti, niti ukazuju na nesuglasnost pobijane odluke s nekom odlukom ovog suda, a što su bili dužni prema izričitoj odredbi čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

 

5.1. K tomu, iako već obzirom na navedeno nije odlučno, odgovor na drugo postavljeno pitanje sadržan je u odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a pa kako o zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke, a tuženici takav zahtjev nisu istakli i to pitanje ne bi bilo važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a. U odnosu na treće postavljeno pitanje valja odgovoriti da pravna shvaćanja i stavovi sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske nisu pravna shvaćanja i pravna stajališta ovoga suda i nisu obvezujući za sve sudove već jedino snagom svojih argumenata mogu utjecati na odluke sudova.

 

6. Tuženici navode da su im pobijanom odlukom povrijeđena prava na pravično suđenje, jednakost pred zakonom i njihovu jednakost pred sudom zajamčena čl. 29. st. 1., čl. 14. st. 2. i čl. 26. Ustava Republike Hrvatske.

 

7. Prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.

 

8. Tuženici nisu učinili vjerojatnim da im je u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

9. Glede navoda tuženika da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, treba istaći da čl. 6. st. 1. EKLJP i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

 

10. Naime, činjenica da je drugostupanjskom odlukom djelomično odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka, ne znači da su im ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava Republike Hrvatske i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

11. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a i dopuštenje revizije.

 

12. Kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a ZPP-a i dopuštenje revizije protiv drugostupanjskog rješenja, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a riješiti kao u točki I. izreke, a na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i 4. ZPP-a, riješiti kao u točki II. izreke.

 

Zagreb, 24. travnja 2024.

 

                                                        Predsjednik vijeća:

                                                        Đuro Sessa, v.r.