Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž-901/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Dijani Hofer, u pravnoj stvari tužiteljice JJ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćniku Marku Rešu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Smolek & Škrinjar d.o.o. iz Zagreba , protiv tuženih EJ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćnici Klaudiji Šopić, odvjetnici iz Zadra, KJ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Karlu Guzobadu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Gluić Ninčević d.o.o. iz Zadra i DJ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćnici Klaudiji Šopić, odvjetnici iz Zadra, radi smetanja posjeda, povodom žalbe tužiteljice izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Zadru broj Psp-90/2021-59 od 9. travnja 2026., dana 16. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

I/ Uvažava se žalba tužiteljice, ukida se rješenje Općinskog suda u Zadru broj Psp- 90/2021-59 od 9. travnja 2026. i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II/ O troškovima žalbenog postupka odlučit će sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem u toč. I. izreke odbačena je tužba tužiteljice zajedno sa prijedlogom radi osiguranja određivanjem privremene mjere kao nepravovremena. Toč.II. izreke tužiteljica je obvezana naknaditi tuženicama trošak postupka u iznosu od 1.375,00 Eur, te tuženiku iznos od 1375,00 Eur.

2. Pravovremenom žalbom tužiteljica pobija opisano rješenje u cijelosti, zbog iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih odredbom čl.353.stav.1.toč.1. do 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 pri čemu se ZID ZPP objavljen u „Narodnim novinama“ broj 80/22 primjenjuje u dijelu propisanom odredbama čl. 107. stav. 2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22), s prijedlogom ovom sudu da ga preinači, podredno ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ali ispred drugog suca pojedinca. Zahtijeva i trošak žalbenog postupka.

3. U odgovorima na žalbu tužiteljice, tuženici su se usprotivili osnovanosti u žalbi sadržanih navoda, tvrdnji i stajališta uz prijedlog ovom sudu da žalbu tužiteljice odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsko rješenje uz dosudu im troškova žalbenog postupka.

4. Žalba tužiteljice je osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da su je tuženici smetali u suposjedu taksativno u tužbenom zahtjevu navedenih nekretnina koje čine ostavinsku imovinu iza zajedničkog prednika parničnih stranaka - pok. IJ, oca tužiteljice i tuženih KJ i DJ te supruga tužene EJ, umrlog **.**.2008., a koji je ostavinski postupak u tijeku zbog spora oko valjanosti oporuke, time da činom smetanja suposjeda tužiteljica navodi okolnost da su joj tuženici po pisanom pozivu (15.12.2021.) odbili uručiti duplikate ključeva navedenih nekretnina čime da su joj zabranili i oduzeli pravo suposjeda i korištenja istih nekretnina, pa tužbenim zahtjev traži da je utvrdi da su je smetali u suposjedu predmetnih nekretnina na način da joj dana 15.12.2021. nisu uručili duplikate ključeva svih vrata nekretnina čime su joj zabranili i oduzeli pravo suposjeda i korištenja tih nekretnina i da im se naloži da tužiteljici predaju u suposjed nekretnine na način da predaju duplikate ključeva i time joj omoguće nesmetano korištenje svih nekretnina, uz izricanje im zabrane svakog takvog ili sličnog uznemiravanja suposjeda tužiteljice u buduće.

5.1. Polazeći od činjenica koje su između parničnih stranaka nesporne i onih utvrđenih tijekom provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski su svoje materijalno-pravno stajalište obrazlaže slijedećim utvrđenim činjenicama:

- da je prednik parničnih stranaka IJ umro **.**.2008., da je pisanom oporukom pred svjedocima od 9. lipnja 2008. raspolagao imovinom (taksativno navedenoj u petitu predmetne tužbe) u korist tuženih, da su parnične stranke rješenjem ostavinskog suda broj O-251/09 od 17. studenoga 2011. upućene na pokretanje parnice radi pobijanja pravne valjanosti oporuke ostavitelja i radi utvrđenje bračne stečevine;

- da je ostavinski postupak iza pok. IJ još uvijek u prekidu;

- da tužiteljica nije nikada bila u faktičnom (su)posjedu predmetnih nekretnina;

- da je vlasnik i posjednik predmetnih nekretnina sve do svoje smrti bio pok. IJ, zajedno sa tuženom EJ, dok je nakon njegove smrti posjednicom bila tužena EJ, a negdje od 2011. svi tuženici;

- da su parnične stranke u nasljedničkom posjedu predmetnih nekretnina.

5.2. Prosuđujući prednja utvrđenja iz aspekta odredbe čl. 21. stav. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV - „Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta) prema kojoj pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastanka smetanja, prvostupanjski sud polazi od suglasnog kazivanja parničnih stranaka da su od smrti pok. IJ vodili pregovore no bezuspješno obzirom da je tužiteljica tražila 1/3 nekretnine, a tuženici su se držali oporuke pok. IJ, pa kako je tužiteljica dana 5. siječnja 2012. podnijela tužbu radi osporavanja pravne valjanosti njegove oporuke (u predmetu ranije oznake broj P-2280/18, sada broj P-2490/2021) koji još uvijek nije pravomoćno okončan, to da je najkasnije u siječnju 2012. tužiteljica saznala za čin smetanja i počinitelje nakon čega tužiteljica bezuspješno pokušava doći do suposjeda prijepornih nekretnina. U odnosu na nasljednički posjed na koji se ista poziva prvostupanjski sud smatra da isti održava kontinuitet ostaviteljevog posjeda, ali da nasljednički posjed nije faktičan, nego je idealan i da tek kada nasljednik počinje izvršavati nasljednički posjed da uspostavlja faktičnu vlast. U konkretnom slučaju uspostavljena je faktična vlast, ali isključivo od strane tuženika, ne i tužiteljice s čime joj je i prestao nasljednički idealni posjed pa sigurno od 2012. godine ista nije posljednja mirna (su)posjednica predmetnih nekretnina. Stoga je predmetnu tužbu koja je podnesena 23. prosinca 2021. odredio nepravovremenom, podnesenom izvan rokova propisanih za sudsku posjedovnu zaštitu prethodno citiranom odredbom čl. 21. stav. 3. ZV.

6. Pobijajući opisano rješenje zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 11. ZPP žaliteljica smatra da istom nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, a oni razlozi koji su navedeni, da su nejasni ili proturječni te postoji evidentna proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava u danom postupku i samih tih isprava obzirom da iz razloga pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud pogrešno protumačio institut nasljedničkog suposjeda, kao i sam čin smetanja suposjeda koji su tuženici izvršili na način da su tužiteljici odbili predati duplikate ključeva predmetnih nekretnina protekom roka ostavljenog im dopisom od 22. studenog 2021.

6.1. U odnosu na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 11. ZPP-a valja navesti da je ovaj sud, suprotno žalbenom stajalištu tužiteljice utvrdio da pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se navodno ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost, naprotiv – ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja slijedom čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje a niti i jedna druga bitna povreda iz čl. 354. stav. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP -a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. stav. 2. ZPP-a.

7. Odgovarajući na žalbene navode od odlučnog značaja, sukladno odredbi čl. 375. stav. 1. u vezi sa čl. 381. ZPP, valja navesti da prema odredbi čl. 7. stav. 1. ZV ostaviteljev posjed stvari i prava prelaze na njegove nasljednike zbog ostaviteljeve smrti i u njezinu času, onakvi kakvi su u tom času bili u ostavitelja. Prema odredbi stav. 2. tog članka, kada su ostaviteljevi posjedi zbog njegove smrti prešli na dva ili više sunasljednika, svi su oni time postali suposjednici svakog pojedinog od tih posjeda, pa će ga tako izvršavati, osim ako na temelju oporukom izražene ostaviteljeve volje ili odluke ostavinskog suda izvršavanje povjereno nekom drugom. Dakle na temelju nasljedničkog suposjeda svaki od suposjednika stupa u posjed stvari i prava koje je ostavitelj faktično držao u posjedu u trenutku ostaviteljeve smrti, zbog čega se ima smatrati da suposjednik izvršava posjed stvari i prava na isti način kako je to činio i ostavitelj. Prema tome kako nije sporno da su parnične strane nasljednici pok. IJ koji je do trenutka svoje smrti bio (su)posjednik sa tuženom EJ predmetnih nekretnina, to su sve parnične stranke trenutkom njegove smrti postale suposjednici stvari koje nasljeđuju. Kod toga s obzirom na odredbu čl.129 . ZN iz koje proizlazi da ostavina prelazi na nasljednike po sili samog zakona u času smrti ostavitelja, i u tom času postaje njegovo nasljedstvo i da nasljednik tim časom stječe i ostala prava vezana uz njegovo nasljedstvo a ovo bez obzira na to da li je nasljednik pozvan na nasljedstvo temeljem oporuke ili zakona, to pravo na posjedovnu tužbu pripada i tužiteljici neovisno od toga što nije vršila nikakve posjedovne čine od smrti ostavitelja pa do časa kada je smetanje počinjeno odbijanjem tužen ika da joj predaju suposjed predmetnih nekretnina predajom ključeva istih.

8. Stoga je pogrešno stajalište prvostupanjskog suda da bi tužiteljica „izgubila suposjed“ podnošenjem tužbe radi utvrđenja pravne nevaljanosti oporuke svog pok. oca i da bi najkasnije u siječnju 2012. saznala za čin smetanja i počinitelje kada je činom smetanja svog suposjeda odredila odbijanje tuženih da joj predaju ključeve predmetnih nekretnina po proteku roka iz njezinog pisanog poziva od 25.11.2021.

9. Imajući u vidu da se zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda vezano uz institut nasljedničkog posjeda, a koji je u odnosu na tužiteljicu opstojan, stajalište prvostupanjskog suda o prekluziji prava na traženje suposjedovne zaštite ne može prihvatiti (niti je čin smetanja kao niti postupanje tuženika po dopisu tužiteljice od 25.11.2021. uopće raspravljeno), a niti da li tuženici imaju posredan ili neposredan posjed predmetnih nekretnina obzirom da se iz sadržaja dispozicija parničnih stranaka može zaključiti da su neke od nekretnina u zakupodavnom statusu sa trećim osobama, slijedom čega je uvažavanjem žalbe tužiteljice valjalo ukinuti pobijano prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti istom sudu prvog stupnja pozivom na odredbu čl. 370. u vezi sa čl. 381. ZPP pri čemu tužiteljica žalbeni zahtjev da se nova glavna rasprava odredi ispred drugog suca pojedinca nije ničim obrazložila pa kao takav, odnosni žalbeni prijedlog niti ne veže ovaj žalbeni sud.

9.1. Imajuću u vidu materijalno-pravno stajalište ovoga suda (a i istovjetno Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj Rev-937/2020-2 od 12.1.2021.) o značaju nasljedničkog suposjeda iz aspekta faktičnog posjeda, prvostupanjski sud će ponovljeni dokazni postupak usmjeriti na raspravljanje radnje koju tužiteljica određuje činom smetanja, vrste suposjeda predmetnih nekretnina (posredan/neposredan) kao i prigovora prekluzije prava na traženje posjedovne zaštite. Novom odukom prvostupanjski sud će odlučiti o svim troškovima pa i troškovima žalbenog postupka (odredba čl. 166. stav. 3. ZPP).

U Varaždinu 16. rujna 2026.

Sutkinja

Dijana Hofer