Poslovni broj: Usž-2451/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice EE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, radi novčane pomoći, odlučujući o žalbi tužiteljice, protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-1196/2025-5 od 21. travnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 16. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba te potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-1196/2025-5 od 21. travnja 2026.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-000-06/24-17/1758, URBROJ: 531-11-02-25-2 od 24. veljače 2025. te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točke I. i II.).
1.1. Navedenim rješenjem tuženika od 24. veljače 2025., odbačeni su zahtjevi tužiteljice za uklanjanje zgrade u [adresa], izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], za novčanu pomoć za uklanjanje obiteljske kuće u [adresa], izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] te za novčanu pomoć umjesto gradnje i opremanja zamjenske obiteljske kuće.
2. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu pobijajući je iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnom ističe da je u provedenom postupku došlo do povrede ustavnog prava na pravično suđenje, prava vlasništva te prava na mirno uživanje imovine zajamčeno Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava. Tvrdi da je sud zauzeo potpuno pogrešno stajalište smatrajući da je rok za podnošenje zahtjeva odlučna činjenica, a da je u ovom sporu odlučna činjenica ocjena stanja objekta sukladno članku 38. Zakona o obnovi, jer se radi o opasnoj građevini koja neposredno prijeti sigurnosti. Prigovara odbijanju izvođenja dokaza od strane suda (saslušanje svjedoka i vještaka) koji bi potvrdili da je objekt oštećen, nagnut i opasan za okolinu, smatrajući da bi takvi dokazi doveli do drugačije odluke. Naglašava da su građevinski inspektori, prema članku 38. Zakona o obnovi, dužni postupati po službenoj dužnosti kod zgrada s "crvenom oznakom" koje prijete sigurnosti, bez obzira na suglasnost vlasnika ili rokove te da ne postoji rok nakon kojeg inspektori ne bi bili ovlašteni postupati ako je riječ o opasnom objektu. Ukazuje na nedosljednost i nezakonitost obzirom da su se u nekim slučajevima rušili objekti bez potrebnih elaborata, dok se u njezinom slučaju, unatoč opasnosti, odbija postupiti. Ističe da je osnovna svrha zakona zaštita ljudskih života i zdravlja, što predstavlja javni interes koji mora biti iznad administrativnih rokova i privatnih interesa. Smatra da je određivanje prekluzivnih rokova u podzakonskom aktu (Programu mjera) protuustavno, osobito jer sam Zakon o obnovi ne predviđa gubitak prava nakon proteka roka propisanog podzakonskim propisom. Zaključuje da se država neizravno umiješala u njezino pravo vlasništva na način da ju je praktički lišila posjeda i mirnog uživanja imovine, jer zbog oštećenja i opasnosti ne može koristiti vlastiti objekt. Predlaže poništiti presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da žalbeni navodi nisu osnovani te da je nesporno tužiteljica zahtjev podnijela tek 27. ožujka 2024. Naglašava da je mjerodavnim podzakonskim aktom, točkom 7.6. propisano da su se zahtjevi na temelju Zakona o obnovi i prethodnih Programa mjera podnosili do 31. prosinca 2023. Slijedom navedenog smatra činjenično stanje potpunim i točnim, a materijalno pravo pravilno primijenjenim. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu u cijelosti.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima – „Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: ZUS), Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.
6. Odredbom članka 13. stavka 4. Zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije („Narodne novine“, broj 21/23. – dalje: Zakon o obnovi), propisano je da programi mjera imaju snagu i pravnu prirodu podzakonskog propisa, a prema odredbi članka 14. stavka 1. podstavka 8. Zakona o obnovi, program mjera sadrži razradu postupka podnošenja zahtjeva za obnovu, dokazna sredstva i rokove za podnošenje zahtjeva.
7. Sukladno navedenom, točkom 7.6. Programa mjera obnove zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije („Narodne novine“, broj 154/24. – dalje: Program mjera) izričito je propisano da se zahtjevi na temelju Zakona o obnovi podnose najkasnije do 31. prosinca 2023. godine, nakon čega se isti više ne mogu podnijeti.
8. Odredbom članka 41. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP), propisano je da će službena osoba rješenjem odbaciti zahtjev kada utvrdi da ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje postupka. Naime, pravodobnost podnošenja zahtjeva predstavlja temeljnu procesnu pretpostavku za meritorno raspravljanje i odlučivanje o zahtjevu stranke, a propuštanjem propisanog prekluzivnog roka stranka gubi pravo zahtijevati pokretanje postupka, uslijed čega se takav zahtjev, sukladno citiranoj odredbi ZUP-a, mora odbaciti bez mogućnosti raspravljanja o biti stvari.
9. Iz podataka u spisa predmeta nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica zahtjev za uklanjanje zgrade u [adresa], izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], zahtjev za novčanu pomoć za uklanjanje obiteljske kuće na istoj adresi te zahtjev za novčanu pomoć umjesto gradnje i opremanja zamjenske ob iteljske kuće podnijela tuženiku 27. ožujka 2024., a što tužiteljica žalbenim navodima niti ne osporava.
9.1. Budući da je krajnji rok za podnošenje zahtjeva na temelju Zakona o obnovi i mjerodavnih Programa mjera istekao 31. prosinca 2023., točno je utvrđenje tuženika te prvostupanjskog upravnog suda da su predmetni zahtjevi podneseni nakon isteka zakonom i podzakonskim aktom propisanog prekluzivnog roka, a slijedom čega je i po ocjeni ovog Suda zakonito, osporenim rješenjem, tuženik predmetne zahtjeve tužiteljice odbacio kao nepravodobne.
10. Neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice kojima osporava ustavnost i zakonitost roka propisanog Programom mjera, navodeći da se prekluzivni rokovi ne mogu propisivati podzakonskim aktom te da sam Zakon o obnovi ne predviđa gubitak prava.
10.1. Naime, suprotno stajalištu tužiteljice, zakonodavac je u članku 14. stavku 1. podstavku 8. Zakona o obnovi izričito ovlastio donositelja Programa mjera da razradi rokove za podnošenje zahtjeva. Određivanje krajnjeg roka predstavlja legitiman i nužan instrument za pravodobno planiranje, organizaciju i financiranje cjelokupnog modela obnove pa se propisivanjem općeg, unaprijed objavljenog i jedinstvenog roka koji se jednako primjenjuje na sve adresate ne krši načelo razmjernosti. Jasno propisane procesne pretpostavke za pokretanje postupka moraju se strogo poštivati te se ne mogu zaobići pozivanjem na opću svrhu zakona ili javni interes.
11. Također, pravilno je i stajalište prvostupanjskog suda da okolnosti koje se odnose na tehničko i statičko stanje predmetne zgrade (oštećenost u potresu, opasnost od urušavanja, posjedovanje crvene oznake neuporabljivosti) te eventualno nepostupanje Državnog inspektorata po službenoj dužnosti, nisu od utjecaja na ocjenu zakonitosti osporenog rješenja. Naime, postupak uklanjanja opasnih građevina koje neposredno prijete sigurnosti na temelju članka 38. Zakona o obnovi provodi se po službenoj dužnosti od strane građevinskog inspektora te predstavlja zaseban inspekcijski postupak koji je potpuno neovisan o postupku obnove i novčane pomoći koji se pokreće isključivo na zahtjev stranke. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski odbio dokazne prijedloge tužiteljice za saslušanjem svjedoka i vještaka- arhitekta na okolnosti stanja građevine, jer te činjenice, s obzirom na nepravodobnost zahtjeva, nisu pravno odlučne za rješavanje ove upravne stvari.
12. U odnosu na istaknute povrede prava vlasništva i prava na mirno uživanje imovine prema Ustavu Republike Hrvatske i Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava, Sud ističe da propisivanje procesnih rokova za podnošenje zahtjeva predstavlja razumno uređenje načina ostvarivanja prava sukladno općem interesu te ne predstavlja nezakonito miješanje države u vlasnička prava niti lišavanje posjeda.
13. Valjalo je stoga, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu, 16. rujna 2026.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić
