Poslovni broj Usž-2177/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja PRIMA NAMJEŠTAJ d.o.o., Ulica Velimira Škorpika 22, Zagreb, OIB: 98651113279, kojeg zastupa opunomoćenik Aleksandar Bijelić, odvjetnik u Zagrebu, Gramača 2L, protiv tuženika Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 89755384389, radi registracije žiga, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I- 6126/2023-10 od 26. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 16. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-6126/2023-10 od 26. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: UsI-6126/2023-10 od 26. ožujka 2025. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, Sektora za žigove i industrijski dizajn, KLASA: UP/I-381- 04/21-010/1148, URBROJ: 559-03/2-23-008/JP od 8. studenog 2023 .( točka I. izreke), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora ( točka II izreke).

1.1. Rješenjem Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, Sektora za žigove i industrijski dizajn, KLASA: UP/I-381- 04/21-010/1148, URBROJ: 559-03/2-23-008/JP od 8. studenog 2023. odbijen je zahtjev za registraciju žiga br. Z20211148A, podnositelja prijave Prima namještaj d.o.o. iz Hrvatske, za verbalni žig "PRIMA NAMJEŠTAJ".

2. Tužitelj je izjavio žalbu protiv prvostupanjske presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Visokom upravnom sudu poništiti presudu kao i rješenje tuženika te usvojiti žalbu u cijelosti. Potražuje troškove postupka.

2.1. U žalbi, u bitnome, navodi da je obrazloženje tuženika u pobijanim rješenjima nedostatno te da nedostaje obrazloženje na temelju čega je vršena komparacija. Tvrdi da prvostupanjski sud nije otklonio njegove tužbene prigovore niti je iznio svoj stav, već iznosi sadržaj obrazloženja tuženika. Smatra da prijava znaka „PRIMA“ u verbalnom obliku ispunjava uvjete za priznanje obzirom da potrošači u Hrvatskoj prepoznaju njegove proizvode i usluge te ih posljedično razlikuju od proizvoda drugih proizvođača. Drži da prijavljeni žig sam po sebi ima razlikovni karakter, a ujedno se poziva i na stečenu razlikovnost iz članka 9. stavka 2. Zakona o žigu. Mišljenja je da je prvostupanjski sud bio dužan uzeti u obzir sve dokaze pa tako i pozitivne rezultate istraživanja, iz kojih jasno proizlazi da se ne radi o pridjevu, već o znaku koji se koristi kao žig čiji figurativni element dodatno pridonosi njegovoj razlikovnosti. Navodi da je razlikovnost potrebno u svakom pojedinom slučaju ocijeniti u odnosu na prijavljene znakove i usluge.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine”, broj: 36/24. i 39/26 – Odluka Ustavnog suda- dalje: ZUS),, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.

6. Naime, prema odredbi članka 126. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužitelj upire u žalbi. To stoga jer bitna postupovna povreda postoji kada upravni sud u tijeku spora nije primijenio ili je nepravilno primijenio odredbe ZUS- a, a to je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude (članak 126. stavak 2.), čemu ovdje nije udovoljeno, jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a osporena presuda sadrži sve propisano odredbom članka 119. stavak 5 ZUS-a, koji propisuje što sve mora sadržavati obrazloženje presude, a koje je potpuno i jasno te u korelaciji s izrekom presude.

8. Kod toga, Sud nalazi potrebnim dodatno istaknuti da se obveza obrazlaganja odluka ne može shvatiti kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o njezinoj prirodi te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja i prirodi stvari, s tim da u obrazloženju moraju biti navedeni pravno odlučni razlozi na kojima je donesena odluka utemeljena, kako je to ovdje i učinjeno, jer je u osporenoj presudi prvostupanjski sud naveo relevantne razloge kojima se rukovodio ocjenjujući rješenje tuženika zakonitim, a iz kojih razloga posljedično proizlazi neosnovanost tužbenih prigovora na kojima tužitelj inzistira i u žalbi.

9. Tijekom postupka, a i u žalbi tužitelj osporava pravilnost zaključka tuženika da je predloženi verbalni žig „PRIMA NAMJEŠTAJ“ prije datuma prijave za registraciju, stekao razlikovni karakter u odnosu na proizvode ili usluge za koje je zatražena registracija.

10. Odredbom članka 6. stavka 1. točke 1. i 2. Zakona o žigu („Narodne novine“ 14/19.) određeno je da se žig može sastojati od bilo kakvih znakova, osobito riječi, uključujući osobna imena ili od crteža, slova, brojki, boja, oblika proizvoda ili pakiranja proizvoda, ili zvukova, pod uvjetom da su takvi znakovi prikladni za: 1. razlikovanje proizvoda ili usluga jednoga poduzeća od proizvoda ili usluga drugih poduzeća i 2. prikazivanje u registru na način koji omogućuje nadležnim tijelima i javnosti da odrede točan i jasan predmet zaštite koju žig pruža nositelju žiga.

11. Prilikom ocjene radi li se o povredi verbalnog žiga potrebno je utvrditi sastoji li se od različitog verbalnog dijela, različitog izgovora i različitog značenja te ima li njihov verbalni dio drugačije semantičko značenje. Za utvrđenje činjenice radi li se o identičnim ili sličnim znakovima relevantna je pažnja koju mora uložiti prosječni potrošač, odnosno sličnost se utvrđuje prema ukupnom dojmu prosječnog kupca, potrošača, a ne stručnjaka.

11.1. Slijedom navedenoga, zahtjev za registraciju će se odbiti ako znak koji se želi registrirati nema razlikovni karakter u odnosu na proizvode ili usluge za koje je zatražena registracija. Znak mora biti razlikovan, prvenstveno u odnosu na proizvode i usluge za koje je zatražena registracija, a zatim i u odnosu na percepciju koju relevantna javnost ima o tom znaku.

12. Suprotno navodima tužitelja da je dokazao da je prijavljeni znak stekao razlikovnost uporabom, prvostupanjski sud je, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, pravilno ocijenio da dostavljenim dokazima (dva istraživanja tržišta o kupovnim navikama i tržišnoj poziciji lanca namještaja „PRIMA“ iz 2018. i 2019. godine, ispis iz sudskog registra, izgled web stranice, fotografije voznog parka, ulaza u salone i primjer vanjskog oglašavanja, fotografije letaka te fotografije prisutnosti u medijima), tužitelj nije uspio dokazati u kojoj mjeri su proizvodi i usluge obilježeni predmetnim znakom bili dostupni potrošačima u razmatranom razdoblju, odnosno da nema dostatnih dokaza koji bi upućivali na to da veliki dio javnosti na teritoriju Republike Hrvatske, slijedom kontinuirane i dugotrajne uporabe, percipira prijavljeni znak kao oznaku komercijalnog podrijetla prijavljenih proizvoda i usluga.

13. Nadalje, a suprotno mišljenju tužitelja, a kako to proizlazi iz obrazloženja tuženika, istraživanje tržišta nije jedini odlučujući kriterij koji ide u prilog zaključku da je razlikovni karakter stečen uporabom te ih je potrebno nadopuniti drugim dokaznim sredstvima. Upravo tim drugim dokaznim sredstvima tužitelj nije dokazao u kojoj mjeri prosječni potrošač percipira predmetni žig odnosno prijavljeni znak kao oznaku komercijalnog podrijetla prijavljenih proizvoda i usluga.

14. Kako, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku proizlazi da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe. Ovo osobito imajući u vidu da tužitelj pravilnost osporene presude pobija ukazujući na iste činjenice i dokaze na kojima je prvostupanjska presuda utemeljena, ali ih drukčije tumači, dajući u stvari svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava, što nije od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari.

15. Na kraju, a u odnosu na zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe, ističe se da tužitelj nije uspio sa žalbom u ovom sporu pa mu, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.

16. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 16. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Marina Kosović Marković