Poslovni broj: Usž-3157/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Željke Zrilić Ježek i Blanše Turić, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja PŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Ivan Bišćan, odvjetnik u Samoboru, Matoševa 1, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Zagrebačke, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Matice hrvatske 4, OIB: 36162371878, radi poništenja i oduzimanja vozačke dozvole , odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 2803/2026-4 od 3. lipnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 16. rujna 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2803/2026-4 od 3. lipnja 2026.
Obrazloženje
1. Rješenjem Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2803/2026-4 od 3. lipnja 2026. odbijen je prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe.
2. Protiv navedenog rješenja tužitelj izjavljuje žalbu te smatra da u konkretnom slučaju ne postoji javni interes sigurnosti cestovnog prometa koji se postiže i smanjivanjem rizika da u cestovnom prometu sudjeluju osobe koje ozbiljno krše i zlouporabljuju prometne propise. Ističe kako tužitelju nije poništena vozačka dozvola zbog kršenja propisa o sigurnosti cestovnog prometa nego zbog netočnih podataka. Ističe kako tužitelju nije utvrđeno ni dokazano da je osoba koja ozbiljno krši i zloupotrebljava prometne propise, niti mu je dokazano da je počinitelj prekršaja koji ugrožavaju sigurnost prometa na cestama. Navodi kako sam akt o poništavanju vozačke dozvole osobi kojoj radno mjesto ovisi o posjedovanju vozačke dozvole i životna egzistencija, a to nije zbog ugrožavanja sigurnosti prometa, jest uzrok teško popravljivoj šteti. Ostanak bez zaposlenja dok nije konačno odlučeno o tužiteljevo j eventualnoj odgovornosti i to odgovornosti iz č isto upravnog područja cestovnog prometa, a ne iz područja sigurnosti, jest teško popravljiva šteta. Navodi kako u konkretnom predmetu ne postoji javni interes sigurnosti prometa koji bi pretezao nad interesom tužitelja da sačuva radno mjesto i svoju egzistenciju. Stoga predlaže rješenje Upravnog suda ukinuti i vratiti predmet na ponovno odlučivanje podredno preinačiti i prihvatiti prijedlog za odgodnim učinkom tužbe.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje sukladno odredbi članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine“ 36/24. i 39/26.) u vezi s odredbom članka 128. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se rješenje pobija, a niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je tužitelj podnio tužbu protiv tuženika u predmetu radi poništavanja i oduzimanja vozačke dozvole kojom osporava zakonitost rješenja tuženika od 21. travnja 2026., kojim mu je poništena i oduzeta vozačka dozvola. Podnoseći tužbu tužitelj je predložio i određivanje odgodnog učinka tužbe navodeći da bi mu izvršenjem rješenja tuženika nastala šteta u sigurnom gubitku posla zbog nemogućnosti da upravlja motornim vozilom radi obavljanja radnih zadataka i obveza po nalogu i za poslodavca. Navodi kako je profesionalni vozač, završio je srednju prometnu školu i ovo mu je jedino zanimanje kojim se bavi i od kojeg živi. Ističe kako bez vozačke dozvole ne može raditi te mu poništavanjem i oduzimanjem vozačke dozvole prije nego se konačno u upravnosudskom postupku točno utvrde činjenice i eventualna opravdanost osporavanog rješenja prijeti siguran gubitak zaposlenja.
7. Odredbom članka 42. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima propisano je da tužba nema odgodni učinak, osim kada je to zakonom propisano. Stavkom 2. istog članka Zakona o upravnim sporovima propisano je da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tuž itelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.
8. Za određivanje odgodnog učinka tužbe potrebno je kumulativno ispunjenje pretpostavki iz odredbe članka 42. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima, koje pretpostavke u konkretnom slučaju nisu ispunjene, kako to pravilno smatra i prvostupanjski sud koji je za takvu svoju ocjenu u pobijanom rješenju dao jasne i dostatne razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud. Naime, tužitelj u konkretnom slučaju nije učinio vjerojatnim da mu prijeti šteta koja bi se mogla teško popraviti pa već s obzirom na navedeno ne ispunjava uvjet iz članka 42. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima da se prijedlogu udovolji. Razlog za određivanje odgodnog učinka tužbe ne može biti stajalište tužitelja da je odluka koju pobija tužbom nezakonita , obzirom je ocjena zakonitosti te odluke predmet upravnog spora. Napominje se kako se prilikom odlučivanja o odgodnom učinku ne razmatra osnovanost tužbenog zahtjeva niti se raspravlja o tužiteljevoj eventualnoj odgovornosti u području sigurnosti prometa na cestama.
9. Sukladno svemu navedenom prema ocjeni ovog Suda tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju zakonitost osporenog rješenja pa je trebalo na temelju odredbe članka 135. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima u vezi s odredbom članka 128. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 16. rujna 2026.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
