Poslovni broj: Usž-2912/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice KU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Hana Lukić Hob, odvjetnica u Vinkovcima, Bana Jelačića 12, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Agencije za znanost i visoko obrazovanje Republike Hrvatske, Zagreb, Donje Svetice 38, OIB: 83358955356, radi vrednovanja inozemne visokoškolske kvalifikacije, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us l-1352/2023-13 od 26. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 16. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us l-1352/2023-13 od 26. ožujka 2026.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Osijeku točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Agencije za znanost i visoko obrazovanje (dalje: Agencija). klasa: UP/I-602-06/23-04/36, urbroj: 355-03-01/16-23-05 od 5. listopada 2023. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

2. Osporenim rješenjem tuženika od 5. listopada 2023. odbijen je prigovor tužiteljice podnesen protiv Mišljenja o inozemnoj visokoškolskoj kva lifikaciji, klasa: 602-06/22-04/0317, urbroj: 355-03-01/16-22-0002 od 13. prosinca 2022. (dalje: Mišljenje).

3. Protiv navedene presude tužiteljica je izjavila žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Smatra da osporena presuda ne sadrži obrazloženje jer iz iste ne proizlazi koje činjenice je sud smatrao spornim niti na kojim dokazima je temeljio svoju odluku. Tužiteljica ističe kako se izvorni naziv stečene inozemne kvalifikacije može označiti nazivom prema Popisu akademskih naziva i akademskih stupnjeva te njihovih kratica u Republici Hrvatskoj. Ističe da je u osporenom rješenju i Mišljenju Agencije izostao individualizirani pristup te su ostali nejasni, kontradiktorni i neobrazloženi navodi da nije provedena povezanost s Europskim kvalifikacijskim okvirom i kvalifikacijskim okvirom Europskog prostora visokog obrazovanja te posljedično s kvalifikacijskom razinom u Hrvatskom kvalifikacijskom okviru osobito imajući u vidu da je predmetni fakultet dio sustava visokog obrazovanja Bosne i Hercegovine koja pripada Europskom prostoru visokog obrazovanja. Ističe da se u tuženik u Mišljenju poziva na ranije izvješće ENQA-a iz 2017. a postupak vrednovanja proveden i nakon 2017. godine što postupajući po predmetnom zahtjevu nije uzeto u obzir. Tužiteljica prigovara što sud nije odlučio o njezinom dokaznom prijedlogu za dostavu novih izvješća ENQA-e nakon 2017. godine koji su potrebni za donošenje pravilne i zakonite odluke. Smatra da je tuženik mogao izvršiti usporedbu s kvalifikac ijom u Republici Hrvatskoj te izdati pozitivno mišljenje te da je u konkretnom predmetu izostala individualna procjena vrednovanja inozemne visokoškolske kvalifikacije. Ukazuje da je tuženik donio odluku u oba stupnja čime se izgubila svrha prava na prigovor te je tužiteljici povrijeđeno i ustavno pravo na pravni lijek. Zaključuje da joj je onemogućeno podnošenje pravnog lijeka drugostupanjskom tijelu. Predlaže da Sud usvoji žalbu i tužbeni zahtjev odnosno da osporenu presudu prvostupanjskog suda ukine i predmet vrati sudu na ponovni postupak. Potražuje i trošak za sastav žalbe.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama određenim člankom 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24. i 39/26.), Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda prvostupanjskog suda osporava žalbom.

7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da tužiteljica dana 17. listopada 2022. podnijela zahtjev za vrednovanje inozemne visokoškolske kvalifikacije Bakalaureat/Bachelor-inženjer saobraćaja, smjer Drumski i gradski saobraćaj, u svrhu pristupa tržištu rada, stečena na instituciji Internacionalni univerzitet Travnik, Saobraćajni fakultet, Travnik, Bosna i Hercegovina.

8. Mišljenjem Agencije od 13. prosinca 2022. utvrđeno je da razinu predmetne inozemne visokoškolske kvalifikacije Bakalaureat/Bachelor-inženjer saobraćaja, smjer Drumski i gradski saobraćaj, stečene na instituciji Internacionalni univerzitet Travnik, Saobraćajni fakultet, Travnik, Bosna i Hercegovina, nije moguće usporediti s razinom odgovarajuće kvalifikacije u Republici Hrvatskoj.

9. Odredbom članka 8. Zakona o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija („Narodne novine“ broj: 69/22.) propisano je da se u postupku vrednovanja inozemne visokoškolske kvalifikacije procjenjuje izvorni naziv inozemne obrazovne kvalifikacije, razina inozemne obrazovne kvalifikacije te razina u nacionalnom kvalifikacijskom okviru i Kvalifikacijskim okvirom europskog prostora visokog obrazovanja (ako je povezivanje provedeno) te, posljedično, s kvalifikacijskom razinom u Hrvatskom kvalifikacijskom okviru, obrazovni profil, smjer ili druga relevantna informacija, naziv visokog učilišta u kojem je inozemna obrazovna kvalifikacija stečena, informacije o pravima koje nositelj inozemne obrazovne kvalifikacije ostvaruje u zemlji u kojoj je ona stečena, informacija o tome je li kvalifikacija stečena kroz vrednovanje neformalnog i informalnog učenja, kroz program obrazovanja odraslih te je li stjecanje inozemne obrazovne kvalifikacije izvedeno djelomično ili u cjelinu na daljinu, kvaliteta studijskog programa i visokog učilišta, uključujući podatke o akreditaciji visokog učilišta te ostali podaci o osiguravanju kvalitete u zemlji u kojoj je inozemna obrazovna kvalifikacija stečena i pripadnosti obrazovnom sustavu države u kojoj je stečena, naziv i obujam (trajanje) obrazovnog programa koji je podnositelj pohađao, godina upisa u program i godina stjecanja kvalifikacije.

10. Slijedom utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je prvostupanjski sud primijenio navedenu zakonsku odredbu i odbio tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika. Iako tužiteljica smatra da postupak nije proveden na zakonit način, odnosno da nije pravilno primijenjeno materijalno pravo, takav prigovor nije osnovan jer je Agencija povodom zahtjeva tužiteljice za vrednovanje inozemne visokoškolske kvalifikacije provela postupak vrednovanja u skladu s člankom 8. Zakona o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija te je svoju odluku tuženik utemeljio na pribavljenom mišljenju koji je obrazložen sa stručnog stajališta na način da su dani jasni razlozi zašto ne može udovoljiti predmetnom zahtjevu.

11. Naime, iz stanja spisa predmeta proizlazi da je zahtjev tužiteljice pravilno odbijen jer je u postupku vrednovanja utvrđeno da Agencija za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvalitete iz Bosne i Hercegovine (HEA), nije uspjela dokazati usklađenost svog rada, kao ni postupaka koje provodi s Europskim standardima i smjernicama za osiguravanje kvalitete u Europskom prostoru visokog obrazovanja (ESG), a time posljedično ni adekvatnu primjenu načela bolonjskog procesa na kojima se temelji sustav visokog obrazovanja u Bosni i Hercegovini. Predmetni inozemni sustav visokog obrazovanja djeluje na netransparentnim postupcima vanjskog osiguranja kvalitete, zbog čega nije utvrđeno da je riječ o učinkovitom sustavu vanjskog osiguranja kvalitete u visokom obrazovanju kojim se osigurava kvalitetan rad visokih učilišta, kvaliteta studijskih programa te stjecanje ishoda učenja i kompetencija koji su odgovarajuće složenosti i dosega razina kvalifikacije. Stoga u državi stjecanja kvalifikacije nije razvijen jasan, pouzdan i usporediv kvalifikacijski okvir, kako je to pravilno zaključio tuženik, a koju ocjenu je prihvatio i prvostupanjski sud.

12. Nadalje se ističe da sukladno odredbi članka 49. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima upravni sud je ovlašten odlučiti koji će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica pa iz prava tužitelja na predlaganje dokaza ne proizlazi obveza suda da predložene dokaze i izvede, ako je odluku mogao donijeti na temelju drugih dokaza izvedenih tijekom postupka. Sukladno navedenom prvostupanjski sud osnovano je ocijenio da podaci spisa pružaju pouzdanu osnovu za donošenje zakonite i pravilne odluke o tužbenom zahtjevu i stoga nije smatrao potrebnim izvoditi daljnje dokaze i pribavljati isprave.

13. Prigovor tužiteljice da je ravnateljica Agencije donijela odluke u prvom i u drugom stupnju nije osnovan. Naime, mišljenje je sukladno članku 9. stavku 1. Zakona o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija izdala nadležna Agencija, dok je o prigovoru protiv navedenog Mišljenja sukladno članku 9. stavcima 4. i 5. istog Zakona rješenjem odlučila ravnateljica Agencije kao čelnik tijela. Slijedom navedenog, iz činjenice da je ravnateljica Agencije potpisala Mišljenje ne proizlazi da je o zahtjevu tužiteljice odlučivala u svojstvu čelnika tijela niti se stoga može zaključiti da je ista osoba odlučivala u oba stupnja postupka.

14. S obzirom da tužiteljica u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drugačije rješenje ove upravne stvari, ovaj Sud je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu kao zakonitu i pravilnu.

15. Žalba tužitelja protiv rješenja o troškovima spora je također odbijena jer tužiteljica nema pravo na naknadu troška s obzirom na to da je izgubila spor, a odbijen je i zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe jer sa istom nije uspjela.

U Zagrebu 16. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Blanša Turić