Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26 D
Poslovni broj: Gž Ovr-323/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, sud drugog stupnja, po sutkinji Lani Putrić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 83416546499, protiv ovršenika ŠE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovrv-17793/2026-2 od 8. lipnja 2026., dana 16. rujna 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovrv-17793/2026-2 od 8. lipnja 2026.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno:
„Odbacuje se prijedlog ovršenika od 23. ožujka 2026. godine za obustavom ovrhe, kao nedopušten.“
2. Protiv tog rješenja pravovremenu žalbu izjavio je ovršenik zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, sadržajno uz prijedlog da se pobijano rješenje ukine i obustavi predmetna ovrha.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je neosnovana.
5. U pobijanom rješenju ne postoji niti jedna bitna povreda odredbe postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80 /22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP) u vezi sa čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24. dalje: OZ) na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak. 2. ZPP), niti ovršenik konkretizira ijednu.
6. Iz stanja spisa proizlazi da je po prijedlogu ovrhovoditelja od 14. veljače 2018., a na temelju vjerodostojne isprave doneseno rješenje o ovrsi javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba, općenito na imovini ovršenika koja može biti predmetom ovrhe broj:
Ovrv-5219/2018 od 21. veljače 2018. te je Financijskoj agenciji (dalje u tekstu: FINA) to rješenje o ovrsi dostavljeno 13. srpnja 2018., ali iz specifikacije izvršenja osnove za plaćanje (list 6 spisa) proizlazi da postoji nemogućnost izvršenja na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" br. 68/18., 2/20., 47/20., 46/20., 83/20., 133/20., dalje: ZPONS), a iz potvrde o blokadi računa i novčanih sredstava ovršenika (list 7 spisa) proizlazi da je na računima i novčanim sredstvima ovršenika evidentirano 3964 dana neprekidne blokade odnosno 180 dana blokade u prethodnih 6 mjeseci zbog neizvršenih osnova za plaćanje evidentiranih u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje, te da ovršenik ima u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje evidentirane neizvršene osnove za plaćanje u iznosu od 2.549,06 EUR.
7. Iz obrazloženja prvostupanjskog suda proizlazi da je ovršenik 23. ožujka 2026. tom sudu podnio prijedlog za obustavu ovrhe određene rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-5219/2018 od 21. veljače 2018. Prvostupanjski sud ističe da je odredbom čl. 72. st. 1. OZ propisano je da će se ovrha obustaviti po službenoj dužnosti, ako je ovršna isprava pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage ili je na drugi način određeno da je bez učinka, odnosno ako potvrda o ovršnosti bude ukinuta, dok je odredbom čl. 72. st. 2. OZ propisano da će se ovrha obustaviti ako je postala nemoguća ili se iz drugih razloga ne može provesti. Nadalje, odredbom čl. 72. st. 3. OZ propisan je jedini razlog obustave ovrhe na prijedlog ovršenika, a to je ako sud utvrdi da su nakon isteka roka za žalbu provedbom ovrhe zahvaćeni predmeti koji nisu određeni u rješenju o ovrsi, a izuzeti su od ovrhe ili je mogućnost ovrhe na njima ograničena. Zaključno prvostupanjski sud navodi da u svojem prijedlogu za obustavu ovrhe, ovršenik nije naveo razloge koji bi se mogli podvesti pod zakonsku odredbu čl. 72. st. 3. OZ, radi kojeg je razloga dopušteno ovršeniku podnositi sudu prijedlog za obustavu ovrhe, već se ovršenik poziva na sasvim druge razloge, radi kojih, prema stavu ovog suda, ovršeniku nije dopušteno podnositi prijedlog za obustavu ovršnog postupka.
8. Pravilno je prvostupanjski sud odbacio prijedlog ovršenika za obustavom ovrhe, a na žalbene navode da je prvostupanjski sud trebao obustaviti ovrhu po službenog dužnosti, treba reći da prema čl. 284. st. 1. OZ na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi kojim je određena ovrha na novčanoj tražbini po računu kod banke ili općenito na imovini ovršenika, ovrhovoditelj može izravno zatražiti od Agencije da banci izda nalog da iznos za koji je ovrha određena zaplijeni i prenese sa svih ovršenikovih računa koji se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem na račun koji je određen u rješenju o ovrsi, odnosno na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za provedbu ovrhe. Prema čl. 285. st. 2. OZ na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi kojim je ovrha određena na tražbini po računu kod banke ili na stalnom novčanom primanju, odnosno općenito određena na imovini ovršenika, ovrhovoditelj može zatražiti od suda da ovrhu odredi na predmetu ovrhe na kojem se na temelju takvoga rješenja ne može tražiti izvansudska ovrha, pa će u tom slučaju sud postupiti kao da je od njega zatraženo da ovrhu odredi drugim sredstvom i na drugom predmetu ovrhe. Iz navedenog proizlazi da se ovrha na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim je ovrha određena općenito na imovini ovršenika provodi kod suda samo na predmetu ovrhe na kojemu se na temelju takvog rješenja ne može tražiti izvansudska ovrha, a da se na računima ovršenika provodi izravnom naplatom kod Financijske agencije u čijoj je nadležnosti i postupanje po ovršnoj ispravi. Dakle, kako se protiv ovršenika ne provodi sudska ovrha, to prvostupanjski sud nije imao uporišta u materijalnom pravu po službenoj dužnosti određivati obustavu ovrhe (koju niti ne provodi).
9. Ovršenik u žalbi paušalno navodi da mu je povrijeđeno temeljno pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90., 135/97., 8/98. - službeni pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - službeni pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - službeni pročišćeni tekst, 76/10., 55/01. - službeni pročišćeni tekst, 5/14., 85/10. - službeni pročišćeni tekst, dalje: Ustav RH), sadržano i u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, i to pravo na pravično suđenje. S tim u vezi, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred prvostupanjskim sudom ovršeniku bilo omogućeno da iznese svoje tvrdnje kao i odlučne činjenice, predloži dokaze i na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojoj odluci prvostupanjski sud je odgovorio na sve odlučne navode ovršenika, a odluka prvostupanjskog suda je dostatno obrazložena te su izneseni relevantni i uvjerljivi razlozi za ocjenu o dopustivosti prijedloga ovršenika. Stoga se donesena odluka ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Dakle, ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi mu pogrešnom primjenom materijalnog prava ili osobito teškom povredom odredaba postupka bilo povrijeđeno gore navedeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo.
10. Slijedom navedenog, a na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ odbijena je žalba ovršenika i prvostupanjsko rješenje je potvrđeno.
U Varaždinu, 16. rujna 2026.
Sutkinja
Lana Putrić
