1                                    

                                  Poslovni broj: Gž-639/2022-2

 

                     

              Republika Hrvatska

      Županijski sud u Dubrovniku                                                                                                 

                    Dubrovnik

        

 

Poslovni broj: Gž-639/2022-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Josite Begović, kao predsjednice vijeća, Verice Perić Aračić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Đorđa Benussi, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica S. B. K. (OIB: …) iz D., i S. C. rođ. B. (OIB: …) iz L., R. I., koje zastupa punomoćnik A. K., odvjetnik u D., protiv tuženika Ž. T. (OIB: …) iz D., kojeg zastupa H. K., odvjetnik u D., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljica izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: Pn-44/2018 od 12. svibnja 2022., u sjednici održanoj 24. travnja 2024.

 

p r e s u d i o  j e

 

Žalba se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: Pn-44/2018 od 12. svibnja 2022.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: Pn-44/2018 od 12. svibnja 2022., odlučeno je:

 

" I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Dužan je tuženik isplatiti tužiteljici ad. 1.:

 

- 102.964,00 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. siječnja 2011. godine do plaćanja koja stopa se izračunava polugodišnje uvećavajući eskontnu stopu HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena,

- 102.964,00 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. siječnja 2012. godine do plaćanja koja stopa se izračunava polugodišnje uvećavajući eskontnu stopu HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena,

- 102.964,00 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. siječnja 2013. godine do plaćanja koja stopa se izračunava polugodišnje uvećavajući eskontnu stopu HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena."

 

II. Nalaže se tužiteljima u roku od 15 dana naknaditi tuženiku troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 38.125,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom od 12. svibnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena".

 

2. Protiv navedene presude žalbu su izjavile tužiteljice i to zbog svih zakonskih razloga, a što su razlozi iz članka 353. stavak 1. točka 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, prvenstveno preinači i prihvati zahtjev tužiteljica, podredno ukine.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice ad.1. koji se odnosi na naknadu štete u vidu izmakle koristi zbog nemogućnosti iznajmljivanja apartmana u punom obimu a šteta  predstavlja razliku između ostvarene koristi i koristi koju je tužiteljica trebala ostvariti da tuženik nije poduzimao radnje u stanu u potkrovlju koji se nalazi iznad stana tužiteljica.

 

6. Tužiteljica ad.1. tvrdi da je zbog radnji tuženika na uklanjanju dijela krovišta i izgradnji terase došlo do prodora oborinskih voda zbog čega su nastala oštećenja od vlage na zidovima i stropovima u sobama stana pa isti nije mogla iznajmljivati turistima.

 

6.1. Tuženik tvrdi da su sva oštećenja u stanu tužiteljica nastala uslijed neodržavanja zajedničkih dijelova zgrade.

 

7. U postupku je utvrđeno:

 

-          da su tužiteljice i tuženik suvlasnici čest. zgr. … k.o. D., za koju je zabilježeno da ima svojstvo spomenika kulture, a nalazi se u zaštićenoj povijesnoj cjelini G. D., s tim da su tužiteljice suvlasnice stana koji se nalazi na 3. katu, a  tuženik vlasnik stana a u potkrovlju koji se nalazi iznad stana tužiteljica ,

-          da je djelomičnom presudom zbog ogluhe poslovni broj: P-23/13 od 29. siječnja 2014.  prihvaćen tužbeni zahtjev pod točkom I. i II. izreke, te je tuženiku naloženo uspostaviti prijašnje stanje krovišta čest. zgr. … k.o. D. (točka I izreke), te omogućavanje tužiteljicama pristup krovištu navedene zgrade (točka II izreke),

-          da je zahtjev tužiteljice ad.1. za naknadu štete izmakle koristi bio odbijen presudom poslovni broj: P-23/2013 od 17. lipnja 2014., a ista je ukinuta rješenjem ovog suda poslovni broj: Gž-1037/2015 od 21. ožujka 2008. i predmet je vraćen na ponovno suđenje,

-          da je proveden postupak osiguranja dokaza 8. rujna 2005., (I R-60/05) te je vještak Z. N. u nalazu brojevima označio mjesta u stanu tužiteljica na kojima su vidljiva oštećenja a  vrijednost radova sanacije procijenio je u iznosu 14.986,00 kn, dok se nije mogao izjasniti o uzrocima nastanka štete budući u vrijeme očevida nije bilo moguće obaviti izvid stanja elemenata zgrade iznad uočenih oštećenja,

-          da iz zapisnika o utvrđivanju oštećenja od 13.prosinca 2005.g. D. proizlazi da je zbog saniranja oštećenja potrebno izvršiti sanaciju kamenih spojeva krovnog kamenog kanala i sanaciju hidroizolacije u stanu tuženika, a u troškovnicima koji su sastavni dio zapisnika ne navodi se da je potrebno hidroizolirati cjelokupnu terasu nego samo spojeve između kanala i terase,

-          da iz dopisa Ministarstva kulture, Konzervatorskog odjela od 2. rujna 2008. vezano uz bespravnu izvedbu terase na dijelu krova palače u ulici, proizlazi da je izdana mjera zaštite kulturnog dobra, a radove koje je potrebno izvesti odnose se na uklanjanje bespravne terase na dijelu krovišta, uspostava krovišta u nedostajućem dijelu, te saniranje spojeve elemenata kamenih kanala i čišćenje od nakupljenih nečistoća,

-          da iz nalaza i mišljenja C. i. d.o.o. od 22. veljače 2011. sačinjenog za potrebe Zavoda za obnovu D., proizlazi da je radi sanacije prodora vlage u predmetnu nekretninu potrebno izvršiti sanaciju kamenih kanala i dvije vertikalne olučne cijevi odvodnje na južnom pročelju, te hidroizolaciju krovne terase,

-          da je proveden očevid i vještačenje na licu mjesta u prisutnosti vještaka građevinske struke M. B., te je vještak u nalazu i mišljenju iz prosinca 2021. naveo da je uočio vlaženja na istom mjestu u sobi označenoj broj 38 koje je vještak N. označio brojevima 1,2 i 3, u svom nalazu te da se ova vlaženja nalaze na južnom rubu terase koja je natkrivena, pa da stoga terasa ne može biti uzrok vlaženja, zatim je uočio i vlaženja u ostalim sobama u stanu kao i vještak N., te je naveo da se u cijelom stanu mogu uočiti pukotine na pregradnim zidovima, a da su vlaženja nastala neodržavanjem krovišta, oborinskih kanala i kamenog pročelja,

-          da je prilikom saslušanja vještak naveo da se ne može očitovat da li je terasa i u kojem dijelu bila uzrok vlaženja, jer se ne može utvrditi način na koje je bila izvedena hidroizolacija, ali pretpostavlja da je terasa mogla uzrokovati vlaženje pod pretpostavkom loše izvedene hidroizolacije, da dotrajalost krova neodržavanje krova i odvodnih kanala u pravilu uzrokuje prodor vlage kako u stanu u potkrovlju tako i u stanu na 3. katu, a ti dijelovi predstavljaju zajedničke dijelove zgrade, te smatra da krov danas nije izveden u skladu sa pravilima struke,

-          da se tužiteljica ad.1. bavi pružanjem ugostiteljskih usluga u domaćinstvu,

-          da iz iskaza tužiteljice ad.1. proizlazi da je u međuvremenu problem s vlaženjem stana otklonjen jer su 2017.g. popravljena terasa i krov.

 

8. Na temelju prednjih utvrđenja prvostupanjski je sud u obrazloženju odluke naveo da iz provedenih dokaza ne proizlazi da je tuženik izveo nezakonite radove, te da se nije moglo utvrditi da je loše izvedena hidroizolacija na terasi koja pripada tuženikovu stanu uopće bila uzrok vlaženja u stanu tužiteljica u kojem bi slučaju tuženik bio odgovoran, a i u tom bi slučaju to bio samo jedan od uzroka pored neodržavanja zajedničkih dijelova predmetne nekretnine.Dovodeći zaključak vještaka u vezu sa zapisnikom o utvrđenju oštećenja D. od 13. prosinca 2005. i mišljenja C. i. od 22. veljače 2011., prvostupanjski je sud zaključio da neodržavanje hidroizolacije na nekadašnjoj terasi stana tuženika ne može biti isključiv uzrok nastanka štete u predmetnom stanu  nego bi eventualno neodržavanje hidroizolacije mogao biti samo jedan od uzroka vlaženja u stanu tužiteljica pored neodržavanja zajedničkih dijelova zgrade.Kako nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu jer nije utvrđena uzročno posljedična veza između eventualnog propusta tuženika i štete prvostupanjski je sud pozivajući se na čl.1045. i 1089. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15,  29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) zahtjev odbio kao neosnovan.

 

9. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koju pazi po službenoj dužnosti, pa ni povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju ukazuje žalitelj.

 

10. Naime, jedna od osnovnih pretpostavki za naknadu štete i nastale štete izmakle koristi je  da je tužiteljica trebala dokazati da je u smislu članka 1089. ZOO zbog radnji tuženika došlo do sprječavanja povećanja njezine imovine (izmakle koristi). Ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljičin zahtjev nije osnovan jer nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu.

 

11. Iako tužiteljica tvrdi da je do štete došlo zbog prodora vode sa krovne terase koja se nalazi iznad stana tužiteljica, iz nalaza vještaka koji je dat objektivno i stručno i u skladu s pravilima struke a kojeg i ovaj sud prihvaća u cijelosti i koji je na ročištu prilikom saslušanja otklonio sve primjedbe tuženice na nalaz i mišljenje proizlazi da  uzroci oštećenja leže u neadekvatnom održavanju krovišta, oborinskih kanala i kamenog pročelja, a što također proizlazi i iz ostalih dokaza koji se nalaze u spisu koje je prvostupanjski sud pravilno cijenio kod donošenja odluke o zahtjevu tužiteljice ad.1. Teret dokaza da su oštećenja u stanu tužiteljica nastala zbog radova koje je izvodio tuženik prilikom izgradnje terase je bio na tužiteljici, međutim podaci u spisu ne ukazuju na postojanje uzročno posljedične veze između štete za koju tužiteljica tvrdi da je pretrpjela i štetne radnje tuženika, pa je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tužiteljice.

 

Člankom 89. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – u daljnjem tekstu: ZV) je propisano da troškove za održavanje i poboljšanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima ako nije drukčije određeno.

 

Ne može  stoga tuženik odgovarati za štetu koja je tužiteljici kao suvlasnici zgrade nastala uslijed neodržavanja zajedničkih dijelova zgrade. Tužiteljica nije uspjela dokazati  da je  loše izvedena hidroizolacije terase isključivi uzrok nastanka štete u stanu.

 

12. Žaliteljica osporava činjenična utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda navodeći da su isključivi uzrok štete u stanu radovi koje je izvodio tuženik, ali bez uspjeha. Neosnovano ističe da je vještak M. B. utvrdio da je terasa mogla uzrokovati vlaženje iako nije imao pristup spornoj terasi, jer je vještak M. B. prilikom provođenja očevida i vještačenja na licu mjesta imao pristup spornoj terasi, te je nakon očevida  izradio nalaz i mišljenje u kojem je utvrdio zatečena oštećenja u stanu tužiteljica i razloge zbog kojih su ista i nastala.

 

13. Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tužiteljice ad.1., pa žalba ni zbog ovog razloga nije osnovana.

 

14. I odluka o troškovima je pravilno donesena temeljem članka 154. stavak 1. i 2. i članka 155. ZPP, iako su tužiteljice uspjele u dijelu postupka koji je okončan djelomičnom presudom zbog ogluhe. Troškovi su odmjereni za radnje koje su poduzete u postupku, a u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23).

 

15. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci, a temeljem članka 368. stavak 1. ZPP.

 

 

Dubrovnik 24. travnja 2024.

 

Predsjednica vijeća:

 

   Josita Begović