Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Polovni broj Ovr-154/2021.-37

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

I

ZAKLJUČAK

Općinski sud u Rijeci, po sucu Ines Kundić, kao sucu pojedincu u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Eos Matrix d.o.o. OIB76674680107, Zagreb, Horvatova 82, protiv ovršenika MČ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupani po punomoćnicima Aniti Vrkić i Ivi Vrkić,odvjetnice iz Rijeke, radi ovrhe na nekretninama, 16. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

Usvaja se prijedlog ovršenika za odgodom predmetne ovrhe, t se ovrha odgađa do pravomoćnog okončanja postupak pod posl.br. P-1928/2025.

z a k l j u č i o j e

Upućuje se ovršenik u parnicu zbog razloga iz čl. 50 stav 1 točka 7, 9, 10 i 11 OZ-a u svezi članka 52 st. 3 Ovršnog zakona, radi proglašenja ovrhe u ovom ovršnom predmetu nedopuštenom, u roku od 15 dana od dana dostave ovoga zaključka iz razloga zbog kojeg je izjavio žalbu.

Obrazloženje

Rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-154/2021 od 2. listopada 2024. a povodom prijedloga ovršenika za odgodu ovrhe, odbijen prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe kao neosnovan.

Povodom žalbe ovršenika na citirano rješenje, Županijski sud u Zagrebu rješenjem poslovni broj GžOvr-1612/2024 od 19. studenog 2025. ukinuo je citirano rješenje i predmet vratio sudu na ponovni postupak s obzirom da se tražbina ovrhovoditelja temelji na ništentoj ovršnoj ispravi – Ugovoru o kreditu koji sadrži nepoštene ugovorene odredbe kojima su jednostrano ugovorene obveze Banke i o kojima se nije pojedinačno pregovaralo pri čemu se poziva na sudsku praksu suda EU, Odluku Suda EU od 26. siječnja 2017. poslovni broj C-421/2014, jer da unutar ovršnog postupak nije moguće ispitivati poštenost odredbi ugovora o kreditu kao niti opseg tražbine lu slučaju eventualne djelomične ništetnosti ugovorenih odredbi (u tom smislu pravno je shvaćanje Vrhovnog suda RH izraženo u rješenju poslovni broj Rev-1371/2021 od 17. listopada 2023., na sudsku praksu Suda EU u predmetu C 407/2018 povodom zahtjeva za prethodnu odluku Kuhar vs Addiko bank d.d., na

Polovni broj Ovr-154/2021.-37

Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. Stoga će sud ponovno odlučiti o prijedlogu za odgodu ovrhe vezano za parnicu radi utvrđenja ništetnosti ovršnih isprava odnosno pojedinih odredbi ugovora, odnosno proglašenja ovrhe nedopuštenom.

Ovaj sud ističe da je ovršenik odbijen u postupku P-1068/19 sa tužbenim zahtjevom za utvrđenje ništetnosti ovršne isprave u ovom postupku Ugovora o kreditu broj 336-26/07 od 6. lipnja 2007. te je odbijen za isplatu iznosa od 56.923,87 eur odnosno za povratom svih uplaćenih sredstava jer sud u navedenom parničnom postupku u prigovoru radi prebijanja nije odlučivao, jer nije utvrdio da bi bio osnovan glavni tužbeni zahtjev tužitelja, pa da bi bio u obvezi konstitutivnom odlukom vršiti prebijanje.

U nastavku postupka sud u parnici će odlučivati o tužbenom zahtjevu za isplatu po osnovi ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli . Navedeni parnični postupak vodi se pod posl.br. P-1928/2025.

S druge strane ovrhovoditelj se usprotivio odgodi ovrhe.

Naime, Sud Europske unije je u predmetu C-407/18 (Kuhar c/a Addiko bank d.d.) analizirao načelo djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva Vijeća 93/13/EEZ), a u procesnoj situaciji u kojoj odredbe ovršnog nacionalnog zakonodavstva ne dopuštaju da ovršni sud u ovršnom postupku ispituje nepoštenost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta i po toj osnovi odgodi ovrhu, polazišnu osnovu odredio u ispitivanju da li odnosna nacionalna odredba slovenskog ovršnog zakona (koja je gotovo istovjetna odredbi članka 61. stavka 1. OZ-a) čini nemogućom ili pretjerano teškom primjenu prava Unije (dakle Direktive Vijeća 93/13/EEZ). Sud je u tom postupku zauzeo pravno shvaćanje da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba s gledišta načela djelotvornosti tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu na temelju ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene u smislu te direktive i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu.

Stoga, kako navedena presuda Suda Europske unije, dakle, obvezuje i sud Republike Hrvatske, a s obzirom na to da se u ovom predmetu i u predmetu u odnosu na koji je Sud Europske unije donio navedenu presudu, radi o istovjetnoj činjeničnoj i materijalno-pravnoj situaciji (ovrhovoditelj banka inicirala je protiv korisnika kredita ovršni postupak na osnovu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta koji ovršenik smatra (djelomično) ništetnim jer sadrži nepoštene ugovorne odredbe na štetu potrošača, to su prema ocjeni ovog suda, ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe temeljem čl. 65. st. 1. toč. 4. OZ-a, i to neovisno o ispunjenju pretpostavke o teško nadoknadivoj ili nenadoknadivoj šteti, kao i o odredbi čl. 77. OZ-a, a sukladno navedenoj presudi Suda Europske unije.

Polovni broj Ovr-154/2021.-37

Nadalje valja ukazati da u smislu Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03., dalje: ZZP/03 ), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, pravo na zaštitu zbog nepoštenosti ugovornih odredbi pripada potrošaču kao ugovornoj strani potrošačkog ugovora. Iz priloženog ugovora o kreditu proizlazi da je korisnik kredita, ugovor sklopio kao fizička osoba, u svoje ime, radi kupnje stana. Prema zakonskoj definiciji iz članka 3. ZZP/03, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

Slijedom navedenog, a obzirom da je ovršenik podnio tužbu radi utvrđenja nepoštenosti odredbi ugovora o kreditu iz kojeg je nastala tražbina osigurana založnim pravom i koji parnični postupak se vodi pod poslovnim brojem P-1928/2025 , valjalo je primjenjujući stajalište suda Europske Unije zauzeto u predmetu poslovni broj C-407/18 odgoditi ovrhu do pravomoćnog okončanja navedenog parničnog postupka.

Rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-154/2021 od 2. listopada 2024., određena je ovrha na nekretnini ovršenika, sve temeljem ovršne isprave.

Povodom žalbe ovršenika na citirano rješenje o ovrsi, Županijski sud u Zagrebu poslovni broj GžOvr-1612/2024 od 19. studenog 2025. odbio je kao neosnovanu žalbu ovršenika izvan žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 50 st. 1 toč 7, 9, 19 i 11 OZ-a i potvrdio citirano rješenje o ovsi.

S druge strane ovrhovoditelj se usprotivio na navode iz žalbe ovršenika.

Prvostupanjski sud nije ovlašten odlučivati o žalbi protiv rješenja o ovrsi kada je ona izjavljena zbog razloga iz čl. 50 st.1 toč. 7, 9, 10 i 11 Ovršnog zakona u svezi članka 52 Ovršnog zakona.

Kako ovršenik nije dokazao osnovanost svojih navoda javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji njegova žalba općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmjevama, to je odlučeno kao u izreci zaključka, temeljem odredbe čl. 52 st. 3 OZ-a.

U Rijeci 16. rujna 2026.

Sudac

Ines Kundić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba u roku od 8 dana, a od dana dostave ovjerenog prijepisa istoga. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Dna:

- ovrhovoditelju

- pun. ovršenika

-Pristojba: Pozvati ovršenika na rješenje o prijedlogu za odgodu ovrhe 30,00 eur