Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-401/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Josite Begović, kao predsjednice vijeća, Verice Perić Aračić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Zorana Nikolića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Vučiniću, odvjetnik iz Rijeke, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB : 02535697732, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Šooš Maceljski i dr., iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-1074/2024 od 10. ožujka 2026., u sjednici održanoj 16. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba se djelomično uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-1074/2024 od 10. ožujka 2026.,
a) potvrđuje:
- u točki I. i II. izreke,
b) preinačava:
- u točki III. izreke u odluci o parničnim troškovima, tako da ista glasi:
"Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 250,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 10. ožujka 2026.g. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana".
II. Tuženikov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-1074/2024 od 10. ožujka 2026., suđeno je:
" I Utvrđuje se ništetnom odredba točke 11.3 Ugovora o kreditu broj: 9012247475 od 26.01.2007. godine, potvrđen od strane Javnog bilježnika Velibora Panjković OU - 219/2007 od 26.01.2007.godine, u dijelu koja glasi: „Korisnik kredita obvezuje se prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,50 % (slovima: jedan cijelih pedeset posto) od iznosa kredita...“.
II Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB:02535697732 da tužitelju BR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s osnova naknade za obradu kredita isplati iznos od 156,11 EUR
(stopedesetšesteuraijedanaestcenti) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27.01.2007. i to po stopi od 15% godišnje do 31.12.2007., po stopi od 14% godišnje od 01.01.2008. do 30.06.2011., po stopi od 12% godišnje od 01.07.2011. do 31.07.2015., od 01.08.2015. do 31.12.2022. sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
III Nalaže se tuženiku da plati tužitelju parnične troškove u iznosu od 1.053,10 eur (tisućupedesettrieuraidesetcenti) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 10. ožujka 2026.g. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana".
2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tuženik i to zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev, a podredno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje. Žalitelj traži i naknadu troškova žalbe.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitel ja radi utvrđenja ništetnosti članka 11.3. Ugovora o kreditu broj 9012247475 od 26. siječnja 2007. (dalje: Ugovor) kojim je ugovorena ulazna naknada za obradu kredita te zahtjev kojim traži isplatu iznosa kojeg je tuženik primio na ime te ništetne odredbe.
6. Prvostupanjski sud je utvrdio:
- da su tužitelj kao korisnik kredita, a tuženik kao kreditor zaključili Ugovor kojim je tužitelju odobren gotovinski kredit u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 17.155,13 CHF,
- da taj Ugovor ima obilježja potrošačkog ugovora,
- da je u članku 11.3. Ugovora navedeno da se korisnik kredita (tužitelj) obvezuje prije ili istovremeno s korištenjem kredita platiti banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,50 % od iznosa kredita,
- da je tužitelju tuženik pri isplati kredita na ime te naknade ustegnuo iznos od 156,11 EUR,
- da stranke nisu pojedinačno pregovarale o ugovornoj odredbi o ulaznoj naknadi jer je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane tuženika, a tužitelj nije mogao utjecati na njezin sadržaj,
- da tužitelj nije znao koju uslugu ili trošak tim iznosom podmiruje i koja je svrha naknade zbog čega je ta odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja.
7. Na temelju tih utvrđenja prvostupanjski sud je, pozivom na članke 81. i 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" broj 96/2003, 46/2007, 79/2007; dalje ZZP/03) utvrdio da je odredba sadržana u članku 11.3 Ugovora nepoštena, a time i ništetna. Primjenjujući članke 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje ZOO) prvostupanjski je sud obvezao tuženika na isplatu utuženog iznosa sa zateznim kamatama koje teku od dana kada je naplaćena ulazna naknada obrade kredita. Tuženikov prigovor zastare je odbijen jer po shvaćanju prvostupanjskog suda u slučaju restitucijskog zahtjeva zastarni rok teče od pravomoćnosti sudske odluke kojim je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe, tako da zastarni rok iz članka 225. ZOO -a još nije niti počelo teći. Prvostupanjski sud se pri tom pozvao i na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednici građanskog odjela od 30. siječnja 2020. broj. Su-IV-47/2022-2.
8. Ispitujući presudu na temelju dužnosti i ovlaštenja iz članka 365. stavka 2. ZPP -a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjska presuda, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, bila opterećena povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
9. Žalitelj ne pobija utvrđenja prvostupanjskog suda da se o spornoj ugovornoj odredbi nije moglo pregovarati niti navodi da je tužitelj na sadržaj te odredbe mogao utjecati, međutim smatra kako nije utvrđeno na koji način je došlo do znatne ugovorne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača pa da bi takva odredba bila ništetna.
10. Nesporna činjenica je da je ugovorna naknada utvrđena u postotku od odobrenog iznosa kredita, ali to znači da korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, što ide u prilog tome da tako ugovornom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu pokriveni stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog zahtjeva i odobravanju kredita pa stoga nije prihvatljiv žalbeni navod da se radi o cijeni za uslugu. Tuženik ne navodi na što se točno naknada odnosi i koji su to troškovi kredita niti je dokazao opravdanost naknade za obradu kredita u fiksnom postotku pa je jasno da je ta ugovorna odredba, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovala znatnu neravnotežu na štetu tužiteljice kao potrošača te je sukladno članku 81. i 87. ZZP/03 nepoštena te time i ništetna, zbog čega je tuženik dužan vratiti ono što je primio na temelju te nepoštene i ništetne ugovorne odredbe.
11. Pravilno je sud prvog stupnja ocijenio neosnovanim prigovor zastare. Naime, Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odnosu na početak tijeka zastare je na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donio zaključak Broj: Su-IV-47/2020 kojim je određeno da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa je prvostupanjski sud pravilno ocijenio prigovor zastare neosnovanim, jer zastara restitucijskih zahtjeva još nije ni počela teći, nego će početi tek pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti predmetne ugovorne odredbe.
12. Takvo pravno shvaćanje je u skladu s presudom Suda Europske unije u predmetu C-485/19 (Profi Credit Slovakia) od 22. travnja 2021., u kojoj je zauzeto shvaćanje da odredbe slovačkog Građanskog zakonika, prema kojima se zastara restitucijskog zahtjeva i kod potrošačkih ugovora koji su utvrđeni ništetnim računa od izvršenog plaćanja, nije u skladu s pravnom stečevinom Europske unije. Navedeno pravno shvaćanje VSRH koje je prihvatio prvostupanjski sud u ocjeni prigovora zastare, a prihvaća ga i ovaj sud.
13. Kod vraćanja stečenog bez osnove zatezne kamate trebaju se platiti od dana stjecanja (članak 1115. ZOO-a) jer je tuženik nepošten stjecatelj budući njegovo nepoštenje proizlazi iz činjenice da je on sastavio Ugovor koji sadržava nepoštene a time i ništetne odredbe, a što predstavlja osnovu restitucijskog zahtjeva, a tuženik u žalbi ne osporava da je 26. siječnja 2007. stekao predmetni iznos.
14. Žalba tuženika osnovana je u odluci o parničnim troškovima. U konkretnom slučaju nema mjesta zbrajanju tužbenih zahtjeva u smislu odredbe članka 37. stavak 1. ZPP. Naime u slučajevima u kojima je u tužbi istaknut deklaratorni zahtjev čija je svrha rješavanje prethodnog pitanja vezanog uz zahtjev za činidbu istaknut u istoj tužbi, pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost tužbenog zahtjeva za činidbu. Stoga tužitelju pripadaju troškovi koji se odnose na sastav tužbe u iznosu od 25 bodova, a prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 i 107/25 – u daljnjem tekstu: Tarifa), Tbr.7.točka 1. Tarife i to za sastav obrazloženog podneska od 16. rujna 2024 (Tbr.8.točka 1. Tarife), za troškove zastupanja na ročištima od 23. rujna 2025. i 19. siječnja 2026. (Tbr.9. točka 1. Tarife) dakle, ukupno 100 bodova što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 EUR i uvećanjem za PDV iznosi ukupno 250,00 EUR, pa je u tom dijelu valjalo preinačiti prvostupanjsku odluku, te je odlučeno kao pod I.b) izreke ove drugostupanjske odluke
15. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. a) izreke na temelju članka 368. stavka 1., te kao u točki I.b) izreke na temelju članka 373. točka 3. ZPP.
16. S obzirom na to da je žalitelj sa žalbom uspio samo u pogledu odluke o sporednoj stvari ( troškovi parničnog postupka ), to je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke na temelju članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a.
U Dubrovnik, 16. rujna 2026.
Predsjednica vijeća:
Josita Begović
