REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3542/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i Dubravke Srečec Fletko članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski Telekom d.d. Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560, kojeg zastupa punomoćnik Tin Lovrić i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Bogdanović, Dolički i partneri u Zagrebu, protiv tuženika Županijske uprave za ceste Split, Split, Ruđera Boškovića 22, OIB: 65717231356, kojeg zastupa punomoćnik Marko Vukelić i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Jajaš & Vukelić u Rijeci, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2233/2025-3 od 4. veljače 2026., kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Splitu broj P-283/2023-10 od 13. veljače 2025., u sjednici održanoj 16. rujna 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno:
„I. Utvrđuje se vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.327,22 EUR.
II. Utvrđuje se da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 553,09 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 13. veljače 2025. po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi trošak postupka u daljnjem iznosu od 34.865,52 EUR.“.
2. Drugostupanjskim rješenjem je odlučeno:
„I. Odbacuje se tužiteljeva žalba protiv rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-283/2023-10 od 13. veljače 2025. u točki III. izreke, kao nedopuštena.
II. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-283/2023-10 od 13. veljače 2025. u točkama I. i IV. izreke.
III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 512,50 EUR.“.
3. Tužitelj je protiv drugostupanjskog rješenja podnio prijedlog za dopuštenje revizije uz poziv na odredbu čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), naznačujući pritom u prijedlogu sljedeća pravna pitanja:
„1. Smatra li se vrijednost predmeta spora u parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom suviše visoko naznačenom u smislu članka 40. stavka 3. Zakona o parničnom postupku (ZPP), u situaciji kada je tužitelj istu odredio upravo u visini tražbine čija se naplata provodi u ovršnom postupku zbog kojeg je parnica i pokrenuta, a koji bi iznos u slučaju gubitka parnice bio dužan trpjeti kroz njegovu prisilnu ovrhu (a sve uzimajući pritom u obzir odredbu članka 40. stavka 2. ZPP -a prema kojoj je u sporovima u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu mjerodavna upravo vrijednost koju je tužitelj naznačio u tužbi)?
2. Je li na temelju prigovora tuženika iz članka 40. stavka 3. ZPP-a sud ovlašten odrediti vrijednost predmeta spora u iznosu manjem od iznosa tražbine čija se ovrha osporava, u situaciji kada je tužitelj u tužbi radi proglašenja ovrhe nedopuštenom VPS naznačio upravo u visini te tražbine čiju je prisilnu ovrhu dužan trpjeti?“.
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Iz sadržaja tužiteljevog prijedloga za dopuštenje revizije, naznačenih pravnih pitanja kao i navoda tužitelja da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima došlo do osobito teških povreda parničnog postupka pri određivanju vrijednosti predmeta spora te da su time povrijeđena njegova temeljna prava zajamčena čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija), razvidno je da je taj prijedlog podnesen samo protiv dijela drugostupanjskog rješenja kojim je drugostupanjski sud potvrdio prvostupanjsko rješenje u dijelu kojim je utvrđena vrijednost predmeta spora (točka II. izreke drugostupanjskog rješenja kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje u dijelu pod točkom I. izreke). Pritom valja naglasiti da iz prijedloga za dopuštenje revizije sadržajno ne proizlazi da bi tužitelj osporavao drugostupanjsko rješenje u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka (točka II. izreke drugostupanjskog rješenja kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje u dijelu pod točkom IV. izreke).
6. Rješenje drugostupanjskog suda kojim je odlučeno o vrijednosti predmeta spora nije rješenje kojim je postupak o predmetu spora pravomoćno završen u smislu odredbe čl. 400. st. 1. i 2. ZPP.
7. Također valja napomenuti da se u konkretnom predmetu radi o deklaratornom tužbenom zahtjevu radi utvrđenja da je ovrha nedopuštena, radi čega novčani iznos potraživanja koje je bilo predmet ovrhe radi koje se vodi predmetna parnica, ne predstavlja ujedno vrijednost predmeta spora u takvoj parnici (u tom smislu i odluka revizijskog suda broj Rev-1117/2006 od 20. prosinca 2006.).
8. Stoga je valjalo, na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. ZPP, u vezi s odredbom čl. 400. st. 1. i 2. ZPP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 16. rujna 2026.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
