REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1424/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marku Duku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Milko Križanović, odvjetnik, protiv tuženika Prva ekonomska škola Zagreb, Zagreb, Medulićeva 33, OIB 51881986457, radi naknade štete, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Miličeviću, odvjetniku, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 15. srpnja 2026. godine u prisutnosti tužitelja osobno i uz punomoćnika te tuženika, dana 16. rujna 2026. godine

p r e s u d i o  j e :

I Odbija se tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari koji glasi: "1. Nalaže se tuženiku PRVA EKONOMSKA ŠKOLA ZAGREB, Zagreb, Medulićeva 33, OIB: 51881986457 isplatiti tužitelju OĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po majci i zz ŽĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime naknade neimovinske štete iznos od 5.000,00 EUR (slovima: pet tisuća eura) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj trošak od dana 6.7.2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana. 2. Nalaže se tuženiku PRVA EKONOMSKA ŠKOLA ZAGREB, Zagreb, Medulićeva 33, OIB: 51881986457 naknaditi tužitelju OĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po majci i zz ŽĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj trošak od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana. ", kao neosnovan.

II Nalaže se tužiteljskoj strani nadoknaditi tuženiku troškove ovog parničnog postupka u visini od € 1.500, s kamatama tekućima od donošenja ove odluke pa do isplate, u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e nj e

Tužitelj u tužbi navodi, da je učenik trećeg razreda Prve ekonomske škole Zagreb, ovdje tuženika, te je predmet tužbe štetni događaj koji se dogodio dana 19.9.2023. za vrijeme sata tjelesne i zdravstvene kulture od strane profesora ŠĆ prema tužitelju koji je fizički nasrnuo na mlt. OĆ na način da ga je jako odgurnuo rukom po leđima, a potom udario nogom u stražnjicu. Navedeno grubo i bezobzirno postupanje profesora ŠĆ prema tužitelju rezultirano je činjenicom što je tužitelj imao žvakaću gumu u ustima koju mu je profesor ŠĆ naredio da baci u dvorište te kada se tužitelj približio izlaznim vratima dvorane profesor ŠĆ postupio je na gore opisani način prema tužitelju, a što je sve vidio i velik dio drugih učenika.

Tužitelj je zbog navedenog događaja bio u snažnom šoku i potresen te je predmetni štetni događaj ispričao svojim roditeljima, majci ŽĆ i ocu IĆ, te je potom majka predmetni štetni događaj prijavila školi – tuženiku – i to konkretno ravnatelju koji je bio zgrožen činom i ponašanjem profesora ŠĆ. Tuženik je dana 25.9.2023. po prijavi majke ŽĆ istu obavijestio da je o cjelokupnom događaju obavješteno nadležno Ministarstvo te da očekuje naputke za daljnje postupanje, međutim majka tužitelja je nekoliko puta kontaktirala Ministarstvo znanosti i obrazovanja, no svaki put je odgovor bio da nisu dobili naputke Agencije za odgoj i obrazovanje (dalje: AZOO).

Potom je majka tužitelja ustala prijavom prema Ministarstvu znanosti i obrazovanja u pogledu incidenta – štetnog događaja – od dana 19.9.2023. prema ovdje tužitelju OĆ u povodu koje prijave je dana 17.1.2024. zaprimila očitovanje Ministarstva iz kojeg proizlazi utvrđenje da su inspekcijskim nadzorom utvrđeni propusti, nepravilnosti i nedostatci u načinu i postupanju ravnatelja, nastavnika i stručne službe Škole – tuženika – u poduzimanju mjera radi zaštite interesa i prava učenika te izvršavanju obveza iz radnog odnosa. Tuženiku su naređene mjere radi otklanjanja propusta i nedostataka utvrđenih nadzorom, a s obzirom je utvrđeno i počinjenje prekršaja pokrenuti su i prekršajni postupci protiv tuženika i ravnatelja.

Tužitelj je radi predmetnog štetnog događaja bio u snažnom šoku te je u školi imao velikih poteškoća s nemogućnosti fokusiranja na nastavu i obavljanje radnih zadataka, imao je velikih poteškoća sa usnivanjem, osjećao je osjećaj ljutnje i srama, štetni događaj se odrazio loše i na odnose sa drugim učenicima te je bio meta izrugivanja te se ukazuje kako je tužitelj 10ak dana nakon nastupa štetnog događaja zatražio i psihološku pomoć.

Tužitelj je prije podnošenja ove tužbe uputio odštetni zahtjev tuženiku dana 5.7.2024. na koji se tuženik oglušio stoga tužitelj u pravcu zaštite svojih prava i interesa podnosi predmetnu tužbu.

Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti u osnovi i visini, kao i utuženi tijek zateznih kamata.

Tuženik osporava postojanje odgovornost za naknadu eventualne neimovinske štete s obzirom na to da iz očitovanja Ministarstva znanosti i obrazovanja, Samostalni sektor prosvjetne inspekcije, Služba prosvjetne inspekcije Zagreb I od 17.1.2024., na koje se tužitelj poziva, ne proizlazi utvrđenim navodni događaj od 19.9.2023. odnosno ne proizlazi utvrđenim da bi zaposlenik tuženika ŠĆ **.**.2023. za vrijeme sata tjelesne i zdravstvene kulture fizički nasrnuo prema mldb. RĆ na način da ga je jako odgurnuo rukom po leđima, a potom udario nogom u stražnjicu niti je utvrđen bilo kakav drugi događaj koji se može okarakterizirati kao čin nasilja prema tužitelju.

Osporava se navod tužitelja da je navodni događaj od 19.9.2023. vidio i veliki dio drugih učenika s obzirom na odgovore učenika prikupljene na temelju anonimne ankete provedene u školi 29.1.2024. u tužiteljevom razrednom odjelu, kako to proizlazi iz zaključka ravnatelja tuženika KLASA: 602-01/24-01/51, URBROJ: 251-88-24/01-1 od 6.2.2024., u prilogu. Od osamnaest učenika koji su ispunili anketu (četiri učenika je bilo odsutno) četrnaest učenika navodi da nije ništa vidjelo, dok iz odgovora preostalih učenika ne proizlazi istinitost navoda tužitelja o fizičkom nasrtaju profesora ŠĆ prema njemu, o jakom odgurivanju rukom po leđima te potom udarcu nogom u stražnjicu niti o kakvom drugom činu nasilja ili grubom i bezobzirnom ponašanju profesora prema tužitelju.

Iz navedenog i priloženog zaključka jasno proizlaze sve radnje koje su poduzete po prijavi navodnog događaja od 19.9.2023. od strane tuženika i njegovih stručnih službi radi utvrđivanja činjenica, a na temelju kojih utvrđenja proizlazi da se prijavljeni događaj ne može okarakterizirati kao čin nasilja prema tužitelju, a što je potvrđeno činjenicom da Općinsko kazneno državno odvjetništvo, kako to proizlazi iz uz tužbu dostavljenog očitovanja Ministarstva od 17.1.2024., nije utvrdilo postojanje osnovane sumnje u počinjenje kaznenog djela od strane nastavnika. Nadalje, iz rješenja Ministarstva znanosti i obrazovanja, Samostalni sektor prosvjetne inspekcije, Služba prosvjetne inspekcije Zagreb I, KLASA: UP/I-600-04/23-03/00155, URBROJ: 533-08-24-0004 od 16.1.2024. razvidno je da inspekcijskim nadzorom utvrđeni propusti, nepravilnosti i nedostaci u načinu postupanja ravnatelja, nastavnika i stručne službe škole nisu direktno uzročno – posljedično povezane s navodima tužitelja kojima opisuje navodni događaj od 19.9.2023. niti je Ministarstvo utvrdilo osnovanost i istinitost navoda tužitelja o fizičkom nasrtaju profesora ŠĆ na njega niti drugom nasilnom, grubom ili bezobzirnom ponašanju profesora ŠĆ prema tužitelju.

Tuženik se protivi predloženom saslušanju više savjetnice OĆN s obzirom na to da ista, kao djelatnica Agencije za odgoj i obrazovanje, nema neposrednih saznanja o navodnom događaju od 19.9.2023. Nadalje, osporava se da bi tegobe koje tužitelj navodno trpi kao posljedicu događaja na koji se poziva dovele do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje s obzirom na to da iste nisu objektivizirane u medicinskoj dokumentaciji izdanoj od strane ovlaštene zdravstvene ustanove u kojoj bi se isti liječio, niti one po svojoj težini i okolnostima slučaja opravdavaju potraživani iznos pravične novčane naknade u smislu odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima, vodeći računa o cilju kojem ta naknada služi. Podredno, tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva kao previsoko odmjerenu. U slučaju određivanja medicinskog vještačenja, tuženik predlaže da sud obveže tužitelja na dostavu ovjerene preslike cjelokupnog zdravstvenog kartona kako bi se utvrdile eventualne tužiteljeve ranije ili naknadne iste ili slične tegobe koje bi mogle biti od utjecaja na nalaz i mišljenje vještaka. Isto predstavlja odlučnu činjenicu te kao takva mora biti utvrđena u predmetnoj pravnoj stvari.

Netočan je navod tužitelja da se tuženik na odštetni zahtjev oglušio s obzirom na to da se na odštetni zahtjev zaprimljen 30.7.2024. očitovao elektroničkom poštom putem punomoćnika 23.8.2024. te isti otklonio kao neosnovan. Tuženik, s obzirom na to da tužitelj još uvijek nije dokazao da mu je eventualna neimovinska šteta nastala i u kojem iznosu, ne može pasti u zakašnjenje podnošenjem odštetnog zahtjeva stoga osporava utuženi tijek zateznih kamata, a koje eventualno mogu početi teći tek od presuđenja.

Radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju u spisu predmeta, kao i dokaz saslušanjem tužitelja te svjedoka ŠĆ, GĆ, ŽĆN, ŠĆN.

Druge dokaze sud nije izvodio temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

Valja reći, da je temeljem odredbe čl. 219.st.1. ZPP-a, svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili pobija navode i dokaze suprotne strane, što znači da svaka stranka treba dokazivati istinitost tvrdnje o postojanju činjenica koje su za nju povoljne pa u situaciji kada stranka nije podastrla sudu dovoljno adekvatnih dokaza kojom se utvrđuje činjenica na koju se ista poziva u svoju korist sud izvodi zaključak da ta činjenica nije dokazana te da navedena tvrdnja nije točna.

Ocjenjujući izvedene dokaze sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, te odredbama zakona.

Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

U postupku je utvrđeno, je tužitelj podnio ovu tužbu zahtijevajući od tuženika isplatu od €5000, zbog navodne štete koju je pretrpio zbog udarca u stražnjicu od strane zaposlenika tuženika ŠĆ, nastavnika tjelesnog odgoja, a što je tužitelju prouzročilo velike teškoće sa snom, nemogućnosti fokusiranja na nastavi, šok, obavljanje radnih zadataka, razvilo osjećaj ljutnje i srama uz izrugivanje ostalih učenika.

Sporna su osnovna pitanja u ovom postupku, da li se štetni događaj odvio na način kako to tvrdi tužitelj u tužbi i postoji li uopće uzročno posljedična veza između istog i štete tužitelja.

Na ovo pitanje sud odgovora u cijelosti niječno.

Tužitelj, saslušan kao stranka u postupku, naveo je da je to bilo prije otprilike prije 2 godine po sjećanju tužitelja na satu tjelesnog. Tužitelj se sjeća da je došao sa žvakaćom gumom na sat, svjestan je da to nije smio, a po uputi profesora, krenuo je baciti istu u smeće. Koš se nalazi u svlačionici, a dok je kretao prema košu, osjetio je da ga je profesor rukama gurnuo u leđa, a nogom – na upit suca kojim anatomskim dijelom noge, odgovara stopalom, udario ga je cit: "u guzicu" kraj citata. Prvo ga je gurnuo, pa je tužitelj zakoračio korak do dva pod silinom guranja, a nakon toga je osjetio udarac. Nakon toga se tužitelj okrenuo, navodi da nije mogao vjerovati da je to profesor napravio, obuzeo ga je jak osjećaj srama pred ostatkom razreda i preplavio ga je osjećaj ljutnje. Na upit suca je li itko ili profesor ili on jedan drugom išta rekli, tužitelj odgovara da ne, da niti profesor nije njemu ništa rekao, a niti on njemu, a da je profesor nakon toga nastavio nastavu kao da se ništa nije dogodilo, s time da je tužitelj pod tim emocijama odlučio zadržati žvakaću gumu bez bacanja iste u kantu za smeće. Nakon toga profesor ga je pitao hoće li baciti žvakaću gumu u kantu za smeće, a tužitelj je rekao da neće, a nakon toga na satu više uopće nisu razgovarali. To je bio blok sat tjelesnog, a on je nakon prvog sata otišao u svlačionicu i obavijestio mamu o istom događaju, a kad je došao doma objasnio je detaljno cijelu situaciju. Jedino što se dogodilo kasnije je situacija sa GĆ koji je izjavio da si on to sebi ne bi dopustio.

Išao je direktno kod pedagoginje škole koja je automatski pozvala ravnatelja, a on je rekao da će napraviti sve da tužitelju bude dobro, škola je maknula navedenog nastavnika i dali su drugog profesora tjelesnog tužiteljevom razredu. Nakon toga je mama odlučila obavijestiti razrednicu o tom cijelom događaju i da će provjeriti s profesorom je li to bilo tako, on je prisustvovao tom razgovoru, a razrednica je ponovo nazvala mamu nakon razgovora sa profesorom, a razrednica je potvrdila da je priznao da je to napravio, a što je tužitelja iznenadilo. Poslije mu je bilo nelagodno dolaziti u školu i mučio se i borio sa mislima, nije spavao mirno, razgovarao stalno s roditeljima o tome, drugi dan je od muke i povraćao doma.

Tata je išao u školu na razgovor s ravnateljem, pedagoginja i svi su komentirali da je sigurno to bilo slučaju ili da je to bila neka šala, pa su sad promijenili priču jer je tužitelj siguran da to nije bila šala niti nikakva slučajnosti. Profesor po saznanjima tužitelja nije nikad zvan pred roditelje kako bi neposredno dao svoj dio priče.

Na upit suca tužitelj navodi da je cijelom događaju nazočilo 4 ili 5 kolega iz razreda kao dio grupe koja je tada vježbala s njim u dvorani, dakle, ne cijeli razred, ali su oni svi vidjeli što se dogodilo.

S navedenim profesorom nije nikad imao sukobe, no smatra da je moguće da je nastavnik imao nekakve negativne stavove o njegovom tati pa se to reflektiralo na njega, imao je osjećaj da ga nastavnik upravo zbog tog ne voli. Nekoliko tjedana nakon toga je išao psihologu na preporuku roditelja jer nisam funkcionirao na nastavu i jako ga je to sve mučilo i stalan osjećaj srama je imao pred kolegama u školi, bio je neispavan jer nije mogao spavati normalno, to mu je otežalo jako taj period života, otišao je psihologu u više navrata. Morao se prebaciti u drugu školu i tada je opet išao psihologu. Školu je promijenio zbog navedene situacije sa profesorom i kasnije nelagode i svega gore navedenog.

Navodi da je preko GĆ naknadno saznao da je u trenutcima tužiteljevog odsustva s nastave, razrednica izgleda pokušala "okrenuti" razred protiv ovakvih tvrdnji tužitelja te ublažiti cijeli događaj kao slučaj navodeći da tužitelj sve preuveličava. Tužitelj više to nije mogao podnositi, skupljao je loše ocjene i po odluci roditelja je prebačen u drugu školu. Onda je još jednom otišao psihologu, dakle, sveukupno je bio kod psihologa 2 puta. Nikada prije u životu nije imao takav niti slučaj događaj.

Na upit pun. tužitelja je li poznato da se profesor prema nekome ophodio na sličan način tužitelj nema saznanja da bi se navedeni profesor ponašao prema drugim učenicima. Nije se nikada ispričao. Trenutno nema psihičkih smetnji zbog incidenta, a isti je trajao oko godinu dana.

Na upit zamj. pun. tuženika razrednica je bila ŽĆN.

Na drugom satu tjelesnog odgoja obavljao je vježbe tjelesnog i bacio je žvaku prije toga sata, ne sjeća se koje vježbe ali se sjeća da je iste izvodio pred profesorom ŠĆ. Tužitelj navodi da nakon štetnog događaja nijedan učenik nije napustio satove tjelesnog već su svi ostali na tjelesnom. Kod ravnatelja je tužitelj otišao drugi dan. Tužitelj navodi da su druge grupe učenika bile udaljene od njegove grupe otprilike 10-25 metara, teško je procijeniti. Vezano za točku 4 tužbe u kojom se kolega izrugivao sjeća se da je riječ o JĆ i AĆ koji su ga u WC-u zadirkivali "kaj je nabio te profesorom nogom u guzicu Pa ti sad tužakaš i radiš drame" i sl., s time da su ti učenici bili oni s kojima se tužitelj nije posebno družio u samom razredu.

Boravak u školi mu je nakon tog događaja postao traumatičan. Što se tiče prijetnji, tužitelj pojašnjava i pokazuje sucu novinske naslove koji su objavljeni nakon štetnog događaja, radi razjašnjenja situacije riječ je o prijetnjama koje su uputili učenici iz drugih razreda tužitelju osobno, na način da će mu nanijeti fizičko zlo gore od onoga što je pretrpio kod nastavnika, jer te učenici vole tog nastavnika koji se navodno nakon toga događaja u jednom trenutku i rasplakao pa su oni osjetili nekakvu sućut prema njemu i odlučili reagirati tako prema tužitelju, dakle, kroz prijetnju nakon što su pročitali te novinske članke, a tužitelj je to saznao od kolege KĆ. Tužitelja su povrijedili i komentari na navedeni članak i prema njemu i prema ocu, dakle, i ta medijska eksponiranost ga je dodatno traumatizirala. U drugoj školi je bilo uglavnom sve dobro.

Dvorana u kojoj se to dogodilo je bila podijeljena u neke sekcije paravanima, sličnima koje se koriste kod projekcija. Zbog posljedica ovog događaja se ne sjeća da bi išao kod obiteljskog liječnika ili se liječio drugačije zbog opisanog.

Svjedok GĆ, zna zbog čega je na sudu, razgovarao je sa roditeljima o tome. Sjeća se da se dogodio incident u školskoj dvorani, pred kraj sata, vidio je prvo da se tužitelj razgovarao s profesorom, ne zna o čemu, nakon toga je vidio da se tužitelj odmiče od profesora, uočio je da je prof. stavio ruku na rame tužitelja, a nakon toga ga je udario nogom u stražnjicu. Nakon toga je bila neka izmjena riječi, ali ne sjeća se točno. Bio je udaljen otprilike 5 metara od tužitelja tijekom događaja.

Sudac konstatira da su pauze kod davanja odgovora kod svjedoka neuobičajeno duge, na upit iz kojeg razloga svjedok odgovora da se pokušava prisjetiti događaja koji je bio prije otprilike 2 godine, na potpitanje suca da li je naznačio sličnim događajima u vezi tužitelja u istoj školi odgovora ne ali je bilo sličnih događaja u drugoj školi neovisno o tužitelju. Nakon događaja je razgovarao s tužiteljem, ne sjeća se točno o čemu ali pretpostavlja da su komentirali slučaj. Svjedok sa navedenim profesorom je imao odnos kao profesor- učenik nije imao ništa slično ovome. Na upit suca da li je tužitelj sa profesorom imao ikakve konflikte prije ovog događaja odgovara da koliko se sjeća ne. Svjedok se ne sjeća razloga zbog kojeg bi profesor reagira tako kao je opisao.

Na upit pun tužitelja odgovora da su oni tada bili drugi razred. To se dogodilo na tjelesnom odgoju u dvorani. Ne sjeća se imena profesora. Sjeća se da su nakon incidenta on i tužitelj bili zaprepašteni. Na poseban upit pun tuženika da li je bila provedena neka anketa nakon tog događaja odgovara da nije bila. Razgovarao je s razrednicom o tom događaju i privatno i u kabinetu, oba puta je tražila informacije što se dogodilo.

Svjedok ŽĆN, svjedokinja zna zašto je na sudu, prije rasprave je razgovarala sa tužiteljicom. Zbog naveden činjenice sud prepušta ispitivanje tužiteljskoj strani.

Svjedokinja navodi da je tužiteljica ispričala da je tužitelj na tjelesnom odgoju bio sa žvakaćom, da ga je nastavnik tražio izbaciti istu, međutim tužitelj je to odbio pa da ga je nastavnik udario s nogom. Majka je tražila je kontakt sa profesorom, da budu prisutna oba roditelja, nastavnik i ravnatelj. Navodi da nakon toga bio roditeljski sastanak, kontaktirala je profesora koji je potvrdio da je dijete imalo žvakaću u ustima, da ga je tražio istu ukloniti što je on odbio, no da nije nasrnuo na dijete i da to ne bi nikada učinio već da mu je stavio ruku na rame i da ga nogom nije udario., već ga je usmjerio prema košu, podigao nogu a kontakta nije bilo. Nakon što je majka rekla da dijete nikad nije tako ponizio profesor je odgovorio da mu to nije bila nakana, i da će se ako treba djetetu ispričati. (Na upit suca odgovara da ne zna je li to učinio). Dao joj je termin informacija kada može doći, obavijestila je majku da može doći kako bi sjeli svi zajedno i točno utvrdili što se dogodilo uz prisutnost tužitelja i mogućnost isprike nastavnika. Međutim, majka je u konačnici tražila samo kontakt sa ravnateljem bez dolaska na predloženi razgovor. Dalje su oni razgovarali s ravnateljem i pedagoškom službom.

Iako je svjedokinja pokušala razgovarati s tužiteljem o događaju, on je rekao da je sve redu, i već je bio razgovarao sa pedagoškom službom.

Svjedokinja se ne sjeća nekih drastičnih promjena u ponašanju tužitelja, u tom periodu je dosta izostajao a i sjeća se da su mu se ocjene pokvarile. Sjeća se da je bila agencija povodom tog događaja ali ne zna što su utvrdili.

Svjedokinja se sjeća da je tijekom održavanja nastave primijetila šaputanje nekolicine djece, pa ih je pitala o čemu je riječ, njih je zanimalo da li će biti održana škola skijanja koju je vodio profesor ŠĆ, a zbog navedene situacije nije mogla točno odgovoriti što će s tim biti, isto tako ističe da ju je majka tužitelja prije ročišta rekla daj e OĆ bio tema tog sata, što nije bilo točno jer su pričali o školi skijanja, s time da on taj sat nije bio na nastavi.

Nije joj poznato zašto je tužitelj ispisao iz škole. Sjeća se da je tužitelj pričao o tom događaju ili sa školskom psihologinjom ili pedagoginjom, ne sjeća se koja od njih dvije.

Pit. pun tuženika: Vezano za navod tužitelja na ročištu 8.10.2025., list 58, pasus 6., a koji se odnosi upravo na ovdje nazočnu svjedokinju, čita se navedeni pausu kako bi se ona mogla referirati na isti. Svjedokinja navodi da ona svoj posao radi odgovorno i savjesno i nešto tako reći kako tvrdi tužitelj je izvan svake pameti, ne bi nikada palo na pamet tako nešto.

Profesora ŠĆ poznaje od kada radi u školi, nešto više od 10 godina, na podpitanje suca odgovara da nikad nije bilo problema s tim nastavnikom.

Svjedokinja ŠĆN, zna da je tužitelj tužio školu, referira se na događaj za koji je saznala preko tužitelja. Na upit suca da li samo od njega spominje još 4 učenika, navodi da je tužitelj rekao da je na satu tjelesnog žvakao žvakaču gumu, da ga je nastavnik uputio istu baciti rukom, kada mu je tužitelj okrenuo leđa da ga je nastavnik gurnuo rukom po sredini leđa i nakon toga ga je udario nogom u stražnjicu, no ne svom snagom.

Drugih fizičkih kontakta nije bilo s nastavnikom, po zaključenju sata nastavnik je pitao da li se netko želi prijaviti za skijanje, tužitelj se prijavio. Tužitelj je rekao da želi zaboraviti na taj događaj i krenuti dalje, ali da želi promijeniti nastavnika tjelesnog. Svjedokinja je razgovarala i sa nastavnikom koji je negirao udarac u stražnjicu naveo je da je tužitelja primio za rame, za leđa ne. Od preostala 4 učenika dvoje nije vidjelo ništa, jedan da je nastavnik primio tužitelja samo za rame bez udarca, a jedan učenik da je došlo do udarca u leđa i u stražnjicu ali da nije siguran jer je bio na drugom djelu dvorane. Sa navedenim nastavnikom nikada nije bilo problema već je riječ o uzornom nastavniku. Kako je došlo do kontakta tužitelja i svjedokinje odgovara da je to bilo inicirano nakon razgovora majke koja je bila u školi i prijedloga za razgovoru sa psihologom.

Sa tužiteljem je razgovarala jednom. Sa nastavnikom je razgovarala na inicijativu ravnatelja i ravnatelj je bio nazočan. Svjedokinja je sa tužiteljem razgovarala na samo u zasebnoj prostoriji kraj pedagoginje s kojim je bio inicijalna razgovor. Nema saznanja o problemima s tužiteljem kao učenikom. Nakon događaja, nastavnik ŠĆ je maknut sa mjesta nastavnika tom razredu. Tu odluku je donio ravnatelj kako bi se umanjile napetosti u školi, a na zahtjev tužiteljeve majke. Koliko se sjećam događaj je bio u rujnu, a tužitelj se ispisao iz škole u 12. mj. Sjeća se da je tužitelj razgovarao jednom s pedagoginjom LĆ.

Nakon tog događaj u školu je došla prosvjedna inspekcija, sjeća se imena O. Smjernica se ne sjeća. Sa GĆ nije razgovarala. Spomenuta 4 učenika odabrala je razrednica, ne zna na koji način su oni odabrani, ne zna da li je to bio njihov izbor. Sjeća se da je bila anketa koju je zatražio ravnatelj koju su učenici zamoljeni pisati događaj sa tog sata tjelesnog odgoja, jedan učenik je potvrdio događaj ostali nisu vidjeli ili su potvrdili da se nije dogodio. Sa majkom tužitelja razgovarale je jednom ili dva put. Ne sjeća se o tome da bi majka skretala pozornost kao se tužitelj osjeća.

RĆ se nije rasplakao kad je svjedokinji opisivao što se dogodilo, rekao je da se osjeća zbunjeno i ljuto. Ne može procijeniti da bi tužitelj bio povrijeđen s tim događajem.

Pitanja tužitelja osobno; svjedokinja potvrđuje da se ne sjeća da bi bila nazočna na nekim drugim razgovorima osim onog kojeg je spomenula, pri tom misli i na eventualni razgovor sa ravnateljem. U sličnim slučajevima, procedura je da netko od stručnih suradnika obavi razgovor sa sudionicima događaja.

Navedene iskaze stranaka i svjedoka sud je različito cijenio. Iskaz tužitelja djelomično istinit a pretežno neistinit i subjektivan u relevantnim dijelovima kao i iskaz svjedoka GĆ, dok su iskazi svjedoka ŠĆ, ČĆ Ferenčak Mariuna relevantnim dijelovima iskreni, istiniti, sigurni, jasni, logični i životno uvjerljivi, a koji iskazi su međusobno u bitnim točkama u potpunosti podudaraju i u suglasju su s dokazima u spisu predmeta.

Naime, tužitelj tvrdi da je nakon upute nastavnika ŠĆ baciti žvakaću gumu - koju je tužitelj žvakao tijekom sata tjelesnog odgoja unatoč tome što je bio potpuno svjestan da to ne smije raditi– nastavnik ŠĆ cit: "… rukama gurnuo u leđa, a nogom (stopalom) u guzicu". kraj citata.

Svjedok GĆ navodi da je nastavnik ŠĆ stavio ruku na rame tužitelja –a ne da ga je udario leđa kako to tvrdi tužitelj, a nakon toga da ga je navodno udario nogom u stražnjicu.

Svjedok ŠĆ je pak opisao da je tužitelj pokazao očitu upornost u odbijanju bacanja žvakaće gume u smeće (a to je potvrdio i sam tužitelj jer je rekao da je unatoč svemu zadržao žvakaću gumu), zbog čega je u konačnici stavljajući tužitelju lijevu ruku na rame, zaokrenuo tužitelja prema vratima za evakuaciju kako bi ga naveo baciti žvakaću, a i da je podigao desnu nogu prema njegovu stražnjicu, bez ikakvog dodira, nakon čega je tužitelj nastavio raditi vježbe uredno zbog čega ga je svjedok i pohvalio bez ikakvih uobičajenosti. Prema vlastitom priznaju, tužitelj je "odlučio zadržati žvakaću gumu" (l. 58) čak i nakon događaja.

Svjedokinja PĆ nije vidjela sam događaj, no navodi da joj je sam tužitelj da je sve u redu i da je razgovarao sa pedagoškom službom, ne sjeća se nekih drastičnih promjena u ponašanju tužitelja, a d je dosta izostajao i da su mu se ocjene pokvarile. Isto tako je navela da nastavnika ŠĆ poznaje 10 godine i da nikada s njim nije bilo nikakvih problema.

Svjedokinja SĆ isto nije prisustvovala samom događaju, ali da poznaje nastavnika ŠĆ kao uzornog nastavnika, te da je sam nastavnik nakon incidenta uklonjen iz predavanja razredu tužitelja. Ne može procijeniti da bi tužitelj bio povrijeđen događajem, niti da bi plakao.

Ovdje vala ponovno istaknuti, da je teret dokazivanja u ovoj parnici na tužitelju, temeljem odredbe čl. 219. ZPP-a.

Sud prvenstveno može zaključiti, da je jedino sa sigurnošću utvrđeno, da je tužitelj na satu tjelesnog doista žvakao žvakaću gumu, i da je nastavnik ŠĆ uputio istu baciti. Sud smatra da nije uvjerljiv iskaz tužitelja, da ga je nastavnik ŠĆ nakon toga – iz čistog mira – prvo udario u leđa, što uostalom potvrđuje i svjedok GĆ koji navodi da ga je nastavnik samo primio za rame.

Da do udarca u stražnjicu od stane nastavnika ŠĆ nije došlo kako to tvrdi tužitelja sud zaključuje po pravilima logike i ocjene dokaza:

1) to isključivo tvrdi tužitelj, dok nastavnik ŠĆ navodi da to uopće nije točno; 2) iskaz svjedoka GĆ sud ne prihvaća jer je sasvim sigurno neistinit u kritičnim dijelovima opisa "štetnog događaja", i to iz nekoliko razloga:

- iskaz tog svjedoka djelovao je potpuno neuvjerljivo i zbunjeno,

- sam svjedok djelovao je je cijelo vrijeme tijekom iskaza potpuno odsutno, nezainteresirano i kao da se nekako pokušava prisjetiti naučenog teksta, uz neuobičajeno duge pauze od po 10-ak sekundi i više kod davanja bazičnih odgovora;

- uz činjenicu da je i prijatelj tužitelja – iskaz tog svjedoka ni na koji način nije relevantan;

3) svjedok ŠĆ je, očito sudeći po iskazu kolega PĆ i SĆ, uzoran nastavnik tako da nije uvjerljiv navod tužitelja da bi ga nastavnik napao i udario na način kako to tvrdi, pogotovo jer je tužitelj tada je još bio dijete; sud je duboko uvjeren da je sasvim izvjesno da je nastavnik ŠĆ, u odbijaju tužiteljeve suradnje oko bacanja žvakaće gume pedagoški očito posegnuo za sasvim jasno prividnom prijetnjom udarca u stražnjicu – bez ikakve namjere istu realizirati, a sve kako bi time prisilio tužitelja ispljunuti žvakaću, jer je dužnost nastavnika zaštiti učenika na satu tjelesnog a pogotovo od rizika gušenja žvakaćom gumom koju je tužitelj prkosno odbio baciti kako je i sam priznao; 4) u spisu nema niti jednog jedinog podatka da bi država pokrenula progon protiv nastavnika ŠĆ zbog eventualne povrede prava djeteta, odnosno tužitelja koji je u doba kada opisuje navodni štetni događaj bio stariji punoljetnik; 5) navodni se štetni događaj odvio na blok satu tjelesnog odgoja, uz prisutnost nekoliko desetaka učenika (!), međutim niti jedan jedni od njih (osim GĆ) nije predložen kao svjedok koji bi eventualno imao saznanja o štetnom događaju kako to opisuje tužitelj, dapače suprotno - samo je predložen jedan jedini učenik i to saslušan svjedok GĆ;

6) logično je - da se događaj odvio na način kako to tvrdi tužitelj, tada bi zasigurno takav težak događaj kakav je napad na dijete primijetio velik broj učenika a isti bi po težini nedvojbeno izazvao revolt odnosno reakciju velikog djela učenika a i njihovih roditelja, o čemu u spisu predmeta međutim nema apsolutno nikakvih dokaza.

Osim toga, nema niti ikakvih dokaza o navodnim prijetnjama drugih učenika tužitelju kako on to tvrdi, ili da bi razrednica izgleda pokušala "okrenuti" razred protiv tužitelja te ublažiti cijeli događaj kao slučaj navodeći da tužitelj sve preuveličava.

Nadalje, niti rješenje Ministarstva znanosti i obrazovana od 15. siječnja 2024. godine ne otklanja ove zaključke suda, dapače sam zaključak po dokaznoj snazi za ovaj predmet ne predstavlja po dokaznoj snazi ništa (čak ni na razini indicija), osim organizacijskih uputa za daljnje postupanje (l. 30-36), jer ničim ne utvrđuje da bi se navodni štetni događaj odvio na način kako to tvrdi tužitelj.

Zaključno, niti jedan od izvedenih dokaza ne upućuje na nikakav zaključak da bi se štetni događaj dogodio na način kako to opisuje tužitelj, dapače suprotno, a ne postoji niti nikakva uzročno posljedična veza između navodne štete i štetnog događaja.

Ostaje stoga jedino stavljanje ruke na rame tužitelja od strane nastavnika ŠĆ – a kako bi ga uputio baciti žvakaću gumu radi zaštite tužiteljevog zdravlja, što samo po sebi zasigurno ne predstavlja nikakvu osnovu za naknadu štete.

Nalaz i mišljenje psihologa – l. 6 spisa, koji je očito naručio tužitelj (l. 6 – opisan u istom ne kao pacijent nego "klijent" tvrtke MIND LAB d.o.o za poslovno savjetovanje ) ne mijenja u ničemu ove nalaze suda, jer apsolutno ničim ne dokazuje uzročno posljedičnu vezu između navodne štete i navodnog štetnog događaja, s obzirom da je direktor te tvrtke nalaz pisao prema isključivo kazivanju tužitelja.

Činjenica da je nastavnik ŠĆ maknut kao nastavnik u razredu tužitelja je logična i sasvim uobičajena posljedica i nipošto ne predstavlja nikakav zaključak o ikakvoj krivnji nastavnika, nego je to posljedica odluke ravnatelja tuženika sve kako bi smanjile tenzije, a zbog pritiska majke tužitelja kako je to jasno navela svjedokinja SĆ.

Posebno valja istaknuti kao činjenicu, da je sud u ovom postupku - započetom 2024 godine, primijetio velik broj tekstova u štampi koji se odnose na konkretan parnični postupak, i to tijekom odvijanja istoga.

Kod ovog suda nema apsolutno nikakve dvojbe da su ti tekstovi inicirani odstrane tužiteljeve obitelji, odnosno njegovog oca, jer to proizlazi iz sadržaja samih tekstova.

Osim toga, u jednom od tih tekstova vidljivo da je čak i punomoćnik tužitelja odvjetnik Križanović – upravo tijekom ovog postupka koji nije pravomoćno okončan - davao izjave za novine -https://www.jutarnji.hr/vijesti/crna-kronika/sin-renea-bitorajca-tuzi- bivsu-skolu-svjedok-opisao-incident-odvjetnik-posebno-brine-njihova-reakcija- 15717465, dok u slijedećem tekstu doslovce piše da je "odvjetnik poslao oštru poruku"

- hypetv.hr/2026/06/13/nema-vise-sutnje-nakon-smjene-ravnatelja-sin-renea- bitorajca-trazi-pravdu-na-sudu-odvjetnik-poslao-ostru-poruku/, što ovaj sud ne može drugačije tumačiti nego kao apsolutno nedopustivi pritisak na rad suda.

U navedenom tekstu čak je skoro pa doslovno citiran i iskaz jednog svjedoka iz zapisnika – s time a niti na jednom ročištu nije bio nazočan nitko od novinara, pa je logičan zaključak tko je prezentirao isti novinarima.

Preostali tekstovi su vidljivi na ovim linkovima:

https://www.dnevno.hr/magazin/sin-renea-bitorajca-tuzi-bivsu-skolu-glumac-je- bijesan-zbog-svega-a-javnost-jos-pamti-sto-je-napravio-2004-3329388/ https://story.hr/Celebrity/a400298/prvi-izlazak-gabriela-bitorajca-nakon-javnog- skandala.html

https://slobodnadalmacija.hr/mozaik/scena/showbiz/video-sin-renea-bitorajca- iznenadio-pojavom-ovo-mu-je-prvi-izlazak-nakon-tuzbe-reakcije-o-njemu-pljuste-na- redditu-1562669?utm_source=adios.hr

https://www.24sata.hr/show/sin-renea-bitorajca-tuzi-bivsu-skolu-zbog-udarca- profesora-trazi-5000-eura-odstete-1134080 2026

https://net.hr/hot/zvijezde/sin-renea-bitorajca-tuzi-bivsu-skolu-trazi-5000-eura- odstete-zbog-incidenta-na-satu-tjelesnog-60711c18-670c-11f1-936f-9600040c8f8e

https://www.index.hr/vijesti/clanak/rene-bitorajac-rekao-da-mu-je-profesor-udario- sina-ispisao-dijete-iz-skole/2523382.aspx

Valja imati na umu da je moć medija i onoga što pišu po portalima znatna, i ostavlja znatan utjecaj na građane koji uglavnom vjeruju onome što bude prezentirano u tekstovima bez obzira na njihovu točnost i po tome formiraju daljnje mišljenje, a tako je očito bilo i u konkretnom slučaju.

Neovisno o tome, imajući u vidu prethodno navedeno, po ocjeni ovog suda, nisu ispunjeni nikakvi uvjeti za naknadu štete koju potražuje tužitelj, s obzirom da tužitelj nije dokazao da je ista uopće nastala, pa je posljedično tužbeni zahtjev valjalo i odbiti kao neosnovan.

Preostali dokazi nisu izvođeni, jer je činjenično stanje sasvim sigurno u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje ove odluke, a preostala dokumentacija niti dokazi nisu posebno obrazlagani jer ne mijenjaju ovakva utvrđenja suda, niti je preostala argumentacija strana odlučna pa nije niti posebno obrazlagana.

Što se tiče troška parničnog postupka, tuženiku je, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a i Tarifi nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika («Narodne novine» 141/12) - dalje OT, odmjeren sljedeći trošak i to za: sastav odgovora na tužbu 100 bodova i zastupanje na ukupno 5 ročišta, ukupno 600 bodova, uz PDV-t ukupno iznosi € 1.500. Kamatna je stopa određena u skladu sa čl. 29. ZOO-a, a tekuća je od donošenja odluke pa do isplate.

Tužitelj je izgubio ovu parnicu pa nema niti pravo na trošak ovog parničnog postupka (čl. 152 a u vezi sa čl. 154. st. 5 ZPP-a).

U Zagrebu 16. rujna 2026.

Sudac:

Marko Duk

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba Županijskom sudu, u roku od 15 dana, sukladno Zakonu o parničnom postupku.

DNA

1. pun. tužitelja - uz nalog za plaćanje pristojbe na odluku €96,45.

2. pun. tuženika