REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pn-113/23-33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marku Rusu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ID, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćniku Marku Aniću, odvjetniku u [adresa], protiv I-tuženice IDN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i II-tuženika Croatia osiguranje d.d., Jagićeva 33, Zagreb, OIB 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 15. srpnja 2026. godine u prisutnosti stranaka, dana 16. rujna 2026. godine
p r e s u d i o j e :
Odbija se tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari koji glasi: « Tuženici su dužni tužitelju solidarno isplatiti iznos od 57.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po čl. 29.st.2. ZOO-a tekućom od podnošenja tužbe do isplate uz naknadu parničnog troška.», kao neosnovan.
Obrazloženje
U ovom postupku podnesena je tužba u kojoj tužiteljica navodi da je dana 09.03.2016. godine njezin otac (sada pokojan) zadobio tjelesne povrede – sveo detaljno opisane u tužbi, propustivši uočiti slabo označenu stubu u donjem dijelu kavana Livadić. Potražuje naknadu štete.
II-tuženik u svom odgovoru na tužbu u ovoj pravnoj stvari priznaje pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja, ističe prigovor isključive krivnje prednika tužiteljice za nastanak štetnog događaja,, osporava uzročnu vezu.
U tijeku dokaznog postupka izvedeni su dokazi uvidom u dokumentaciju u spisu predmeta, medicinsko vještačenje – nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prim. dr. Tomislava Trajbara, specijalista kirurga-traumatologa, a saslušane su i svjedokinje VD te ĆD.
Druge dokaze sud nije izvodio temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07 i 84/08 – dalje: ZPP).
Poslovni broj: Pn- Pn-113/23-33
Valja reći, da je temeljem odredbe čl. 219.st.1. ZPP-a, svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili pobija navode i dokaze suprotne strane, što znači da svaka stranka treba dokazivati istinitost tvrdnje o postojanju činjenica koje su za nju povoljne pa u situaciji kada stranka nije podastrla sudu dovoljno adekvatnih dokaza kojom se utvrđuje činjenica na koju se ista poziva u svoju korist sud izvodi zaključak da ta činjenica nije dokazana te da navedena tvrdnja nije točna.
Ocjenjujući izvedene dokaze sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, te odredbama zakona.
Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
Prvenstveno, uz priloženu dokumentaciju, valja analizirati iskaze koji su dani u ovom postupku. VD, svjedokinja, ispripovijedala je da se sjeća događaja, riječ je o redovitim gostima koji su sjeli za stol, nakon 5 do 10 min zvala ju je konobarica da je "deda" pao. Kad je došla na lice mjesta vidjela je da je on pao sa stolca koji je malo pomaknuo a bio je na podestu. Bilo je ljudi među njima i dvije doktorice, pogledale su gospodina i zaključile da je strgao kuk, čekali su hitnu pokrili ga dekom i tako je i odvezen. On je već bio pao kad je svjedokinja došla. Podest je bio označen trakom, dakle bilo je vidljivo, a koliko je gospodin to vidio to ne zna, a njemu je poznat prostor jer godinama tamo dolazi pa ju je to iznenadilo. Taj dan kad je pao bila je oznaka s trakom jer je to stavio jedan gospodin još prije događaja. Svjedokinja navodi da je vjerojatno on i prije sjedio na tom mjestu. Podest je bio ne oštećen.
Svjedokinja ĆD, se sjeća samo da je gospodin pao, ništa drugo ne zna ni kada, sve je drugo preuzela gđa VD. Ona je tada tamo bila konobarica. On je pao sa povišenog označenog mjesta. To je povišeno mjesto sa različitim namještajem za sjedenje. To je jedna povišena površina sa jednom stubom i mjestima za sjedenje. On je tamo dolazio svaki vikend. Tamo su sve površine označene sa oznakama.
Iskaze svjedokinja sud prihvaća kao istinite i životno logične i uvjerljive.
Vještak prim.dr. Tomislav Trajbar u svojem je nalazu i mišljenju naveo, da je u štetnom događaju od **.**.2016. GD zadobio gore tešku tjelesnu ozljedu prijeloma trećine bedrene kosti, a zbog koje su provedeno propisno kirurško liječenje i fizikalna terapija. Između mehanizma nastanka ozljeda i same ozljede postoji direktna uzročno posljedična veza.
Duševne boli zbog smanjenja općih životnih i radnih sposobnosti ocjenjuje sa 10%. Primarnog straha nije bilo. Nakon adaptacije na novonastalo stanje trpio je sekundarni strah zbog brige za zdravlje i ishod liječenja jakog intenziteta kroz 3 dana, srednjeg intenziteta kroz 7 dana, te slabijeg intenziteta kroz 3 tjedana. Fizičke boli jakog intenziteta imao je 4 dana, srednjeg intenziteta 10 dana a slabijeg intenziteta kroz 6 tjedana. Kasniji i sadašnji bolovi ulaze u ocjenu pojačanih napora.
Poslovni broj: Pn- Pn-113/23-33
Tuđa pomoć u smanjenom opsegu od 4 sata dnevno bila mu je potrebna kroz 5 mjeseci. Od otpusta iz bolnice 29.3.2016. – do primitka u Talasoterapiju 26.9.2016. Naruženost zbog sigurno prisutnog poslije operacijskog ožiljka povremeno vidljivog drugim osobama ocjenjuje kao srednji stupanj.
Valja reći da nalaz i mišljenje liječnika vještaka, kao i njegovo dopunsko očitovanje, koji daju jasne i valjane razloge, te decidirano navodeći koje činjenice nalaze utvrđenima temeljem takvoga nalaza i mišljenja, ovaj sud je u cijelosti prihvatio kao stručnu pomoć u dokazivanju relevantnih činjenica, a stranke mu nisu niti prigovarale.
Iz iskaza svjedokinja sud je utvrdio, da je I-tuženik - osiguranik II – tuženika, označio podest sa kojeg je prednik tužiteljice pao, označio trakom dakle bio je vidljiv, a podest je predniku tužiteljice bio poznat jer je tamo dolazio godinama, dakle samo mjesto je – suprotno tvrdnji tužiteljice u tužbi, bilo jasno označeno.
Za zaključiti je da je osiguranik tuženika učinio sve što je mogao kako bi držao mjesto pada u primjerenom, označenom i sigurnom stanju za goste kafića, naravno što se tiče korištenja i uočljivosti.
Valja nadalje reći, da zakonodavac nije poimence regulirao pitanje pravnog pojma opasne stvari kao pravno pojma, već određena stvar može biti klasificirana kao opasna jedino od strane suda, dakako zadovoljava li kriterije da od nje potječe povećana opasnost štete za okolinu. U konkretnom slučaju, pod na kojem je prednik tužiteljice pao po stavu ovog suda ne mogu biti klasificirane kao opasna stvar (u smislu odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima - dalje: ZOO), upravo iz razloga što je tuženikov osiguranik pod jasno označio. Logično je stoga za očekivati i pojačanu pažnju kod takvih prostora, no činjenica je da je tuženik poduzeo sve moguće kako otkloni mogućnost bilo kakvih ozljeda, a kako smo naprijed vidjeli.
Osim toga, valja i istaknuti da niti u slučaju klasificiranja poda kao opasne stvari, tuženici ne bili odgovorni. To stoga, što odredba čl. 1067. ZOO-a jasno propisuje ekskulpaciju vlasnika opasne stvari u slučaju isključive radnje oštećenika, koju vlasnik nije mogao niti predvidjeti, i čije se posljedice nisu mogle izbjeći ili ukloniti, a u konkretnom slučaju sud zaključuje d je rije o nepažnji na strani prednika tužiteljice, kojem je uostalom sam prostor bio dobro poznat jer je tamo odlazio dugo vrijeme, pa je time i isključivo odgovoran za nastali štetni događaj, a nažalost i za posljedice istoga zbog čega posljedično u konkretnom slučaju niti ne postoji odgovornost tuženika zbog koje bi ga se obvezalo na naknadu zatražene štete.
U spisu nema drugih dokaza koji bi upućivali na drugačiji zaključak suda (npr fotografije ili ekspertize vještaka), niti je izveden dokaz očigledom jer ga nitko nije niti predlagao.
Rezultati izvedenog dokaza medicinskim vještačenjem (koje je izvedeno na rizik i po
Poslovni broj: Pn- Pn-113/23-33
prijedlogu tužiteljice), nisu posljedično niti analizirani kao neodlučni, jer nema odgovornosti tuženika.
U Zagrebu 16. rujna 2026.
Sudac:
Marko Duk
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalbu mogu podnijeti Županijskom sudu u Zagrebu, putem ovoga suda, u 4 istovjetna primjerka.
DNA:
1. pun. tužitelja
2. pun. tuženika
