Poslovni broj P-2513/2023

Republika Hrvatska

Općinski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci po sucu mr.sc. Ani Zaborac u pravnoj stvari tužiteljice ĆŠ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Ivanu Primorcu, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika mldb. ĐŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po posebnom skrbniku UŠ, dipl. pravnici, radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane glavne javne rasprave u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i posebne skrbnice tuženika, javno objavivši dana 16. rujna 2026.g.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuju se da je ništetan Ugovor o darovanju od dana 23. travnja 2021. godine sklopljen između ĆŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao darovateljice i mldb. ĐŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao obdarenika, a na kojem ugovoru je potvrđen potpis ĆŠ dana 30. travnja 2021. godine po javnom bilježniku Anđelki Smojver- Bašić iz Rijeke pod brojem ovjere OV-894/2021.

II. Utvrđuje se da nije pravno valjana uknjižba prava vlasništva s imena ĆŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime mldb. ĐŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] na nekretnini koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, zemljišnoknjižni odjel Rijeka označena kao:

- 7. Suvlasnički dio: 93/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-7)

KONOBA broj 10 u etaži podruma, koja se sastoji od konobe u sveukupnoj netto korisnoj površini od 52,36 m2, a koja se nalazi u stambenoj zgradi [adresa] sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], stambena zgrada, [adresa] i dvorište ukupne površine 887 m2, upisano u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k.o. 999906 Blažići, koja uknjižba je provedena temeljem Ugovora o darovanju od 23. travnja 2023. sklopljenog između ĆŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao darovateljice i mldb. ĐŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao obdarenika, a na kojem ugovoru je potvrđen potpis ĆŠ dana 30. travnja 2021. godine po javnom bilježniku Anđelki Smojver-Bašić iz Rijeke pod brojem ovjere OV-894/2021 te se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu Rijeka, Općinskog suda u Rijeci brisanje zemljišno-knjižnog stanja nastalog na temelju tog ugovora i uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe rješenja posl.br. Z-15161/21

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana“

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da je kao darovateljica sa tuženikom kao obdarenikom dana 23. travnja 2021. godine sklopila Ugovor o darovanju (dalje u tekstu: Ugovor). Predmetnim Ugovorom tužiteljica je darovala tuženiku nekretninu koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, zemljišnoknjižni odjel Rijeka označena kao:

- 7. Suvlasnički dio: 93/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-7)

KONOBA broj 10 u etaži podruma, koja se sastoji od konobe u sveukupnoj netto korisnoj površini od 52,36 m2 a koja se nalazi u stambenoj zgradi [adresa] sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], stambena zgrada, [adresa] i dvorište ukupne površine 887 m2, upisano u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k.o. 999906 Blažići.

Ugovor da nije sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave, već je na istom dana 30. travnja 2021. godine po javnom bilježniku Anđelki Smojver Bašić iz Rijeke ovjeren potpis tužiteljice kao darovateljice pod brojem ovjere OV-894/2021.

Ukazuje na odredbu članka 482. Zakona o obveznim odnosima:

„(2) Ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave.“

Naglašava kako se pod pojmom prave predaje podrazumijeva realna predaja stvari u neposredni posjed obdarenika, a ne „fiktivna“ predaja stvari, odnosno nije dovoljna tradicija samo na osnovi očitovanja.

Taj stav tužiteljice potvrđen je brojnom sudskom praksom od koje se ističe odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Rev 1182/14 od 30. kolovoza 2017.

Kako Ugovor nije zaključen u formi propisanoj odredbom članka 482. ZOO-a, zbog nedostatka zakonom propisane forme, a koja je strogo zakonska forma, takav Ugovor o darovanju bez prave predaje stvari, a koji nije sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene privatne isprave je ništetan pravni posao i temeljem takvog pravnog posla tuženik nije mogao steći pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini.

Slijedom svega navedenog tužiteljica predlaže donošenje presude kao u izreci.

2. Dopisom od dana 24. rujna 2024. (list 44 spisa) sud je obavijestio Hrvatski zavod za socijalni rad o ovom postupku imajući u vidu da zakonski zastupnik malodobnog tuženika nije podnio odgovor na tužbu, a nakon primitka poziva za pripremno ročište putem zatvora u Puli gdje se tada nalazio, obavijestio je sud da ne želi prisustvovati raspravi. Od Hrvatskog zavoda za socijalni rad zatraženo je da razmotre potrebu imenovanja posebnog skrbnika mlt. tuženiku radi zaštite njegovih imovinskih prava.

2.1. Dana 5. prosinca 2024. Hrvatski zavod za socijalni rad sudu je dostavio svoje rješenje KLASA: UP/I-552-02/24-06/37, URBROJ 139-071-05/72-24-5 od 4.11.2024 (list 51-52 spisa) kojim rješenjem je mlt. tuženiku ĐŠ imenovan posebni skrbnik u osobi UŠ dip. pravnice, djelatnice Centra za posebno skrbništvo, Dislocirana jedinica Rijeka, radi zastupanja njegovih prava i interesa u ovom parničnom predmetu.

3. U odgovoru na tužbu (list 59-60 spisa) posebna skrbnica tuženika je navela da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Iz tužbenog zahtjeva u bitnome proizlazi da je tužiteljica darovala mlt. ĐŠ nekretninu koja je u zemljišnim knjigama

Općinskog suda u Rijeci označena kao:

-7. suvlasnički dio: 93/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-7), KONOBA broj 10 u etaži podruma, koja se sastoji od konobe u sveukupnoj neto korisnoj površini od 52,36 m2 a koja se nalazi u stambenoj zgradi, [adresa], sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], stambena zgrada, [adresa] i dvorište ukupne površine 887 m2, upisano u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k.o. 999906 Blažići te da je na Ugovoru o darovanju nekretnine potpis tužiteljice (darovateljice) ovjeren po javnoj bilježniku Anđelki Smojver Bašić iz Rijeke, broj: OV-894/2021. Tužiteljica nadalje navodi kako Ugovor nije zaključen u formi propisanoj odredbom čl. 482 ZOO-a te da darovana nekretnina nikada nije predana u posjed tuženiku.

Tuženik čini nespornim da Ugovor nije sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave međutim osporava u cijelosti da Ugovor nije zaključen u zakonski propisanoj formi. Naime, ugovor je sklopljen u pisanom obliku sa ovjerom potpisa darovateljice kod javnog bilježnika, u točki 4.1. članka 4. Ugovora navedeno je kako se obdarenik već nalazi u posjedu predmetne nekretnine te je isti Ugovor proveden u Zemljišnim knjigama (čl. 57. Zakona o zemljišnim knjigama). Nadalje, u cijelosti se osporavaju kao neistiniti navodi da darovana nekretnina nije predana u posjed tuženiku, odnosno da tuženik nije vršio posjed te nekretnine. Na okolnost posjedovanja predmetne nekretnine od strane tuženog predlaže se da sud službenim putem od 1. policijske postaje Rijeka zatraži podatke o prebivalištu/boravištu tuženika od dana sklapanja Ugovora o darovanju pa nadalje. Kao dokaz da je nekretnina stvarno predana u neposredni posjed obdareniku (tuženiku) i da ju je obdarenik (tuženik) posjedovao (ponašao se kao vlasnik, koristio/uživao nekretninu, bio upisan u OŠ prema stvarnom faktičnom mjestu stanovanja i sl.) mogu posvjedočiti brojni svjedoci koje predlaže saslušati na tu okolnost.

Ističe da Ugovor o darovanju nekretnine mora biti sklopljen u formi javnobilježničkog akta ili ovjerovljene privatne isprave (solemnizirane) samo u slučaju da predmetna nekretnina nije predana u neposredni posjed obdareniku. U ovoj konkretnoj situaciji, budući da je nekretnina predana u posjed obdareniku, nije bilo potrebno sklapanje Ugovora u toj formi.

Dakle, samom predajom predmetne nekretnine u neposredan posjed obdareniku zadovoljena je zakonska forma Ugovora pa je prigovor ništetnosti u cijelosti neutemeljen i stoga tuženik predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka, odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan u cijelosti te da obveže tužiteljicu da tuženiku i posebnom skrbniku nadoknadi prouzročeni parnični trošak.

4. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka proveo dokaz uvidom u dokumentaciju u spisu i to Ugovor o darovanju od 23. travnja 2021., podatke iz JRO MUP-a RH, te je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice, z.z. tuženika RŠ i JŠ, te svjedoka ZŠ, TŠ, NŠ, LŠ, EŠ i IŠ.

5. Iz Ugovora o darovanju od 23. travnja 2021. (list 5-7 spisa) proizlazi da je isti sklopljen između ĆŠ kao darovateljice i mldb. ĐŠ kao obdarenika. Predmet darovanja je nekretnina koja je u zemljišnim knjigama

Općinskog suda u Rijeci označena kao:

- 7. Suvlasnički dio: 93/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-7)

KONOBA broj 10 u etaži podruma, koja se sastoji od konobe u sveukupnoj netto korisnoj površini od 52,36 m2, a koja se nalazi u stambenoj zgradi [adresa] sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], stambena zgrada, [adresa] i dvorište ukupne površine 887 m2, upisano u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k.o. 999906 Blažići.

U čl.4. toč. 4.1. se utvrđuje da se obdarenik već nalazi u posjednu predmetne nekretnine.

6. Nesporno je među strankama da je tužiteljica baka tuženika te da je među njima dana 23. travnja 2021. sklopljen Ugovor o darovanju nekretnine na kojem ugovoru je potpis darovateljice ovjeren kod javnog bilježnika Anđelke Smojver-Bašić dana 30. travnja 2021. pod brojem OV-894/2021.

6.1. Iz podataka JRO MUP-a RH proizlazi da je tuženik imao prijavljeno prebivalište na adresi nekretnine koja je predmet Ugovora o darovanju od 18. kolovoza 2020. do 3. siječnja 2025., a od 3. siječnja 2025. nadalje ima prijavljeno prebivalište na adresi u [adresa]. Prije nego što je prijavio prebivalište na adresi nekretnine iz Ugovora o darovanju tuženik je ima prijavljeno prebivalište na adresi [adresa].

7. Tužiteljica smatra da je ugovor ništetan je nije sklopljen u formi javnobilježničkog akta, a koja forma je prema stavu tužiteljice bila potrebna iz razloga jer da darovana nekretnina nikada nije predana u posjed tuženiku. Tuženik s druge strane tvrdi da je bio u posjedu nekretnine od njezinog darovanja te da stoga ugovor nije bilo potrebno sklapati u formi javnobilježničkog akta iz kojeg razloga osporava da bi ugovor o darovanju bio ništetan.

8. Odredbom Članak 482. st.2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje ZOO) propisano je:

"Ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave".

9. Među stranka je dakle sporno da li je prilikom sklapanja Ugovora o darovanju došlo i do stvarne predaje darovane nekretnine tuženiku.

10. Ocjenom svih provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99, 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 123/08.-Isp., 57/11., 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje ZPP) ovaj sud smatra zahtjev tužiteljice neosnovanim.

11. Stav je ovoga suda da iz provedenog dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da je tuženik od sklapanja Ugovora o darovanju u posjedu darovane nekretnine, u naravi stana na [adresa]. Naime, iako tužiteljica tvrdi (list 64-65 spisa) da tuženik sa roditeljima nikada nije živio u tom stanu iako da mu je stan darovala jer je željela da se njezin sin, koji je tuženikov otac, te tuženik i njegova majka osamostale, te nadalje tvrdi da tuženik nije bio u posjedu stana u trenutku sklapanja Ugovora o darovanju niti mu je nekretnina predana u neposredan posjed prilikom sklapanja ugovora, iz iskaza svih ostalih saslušanih osoba, osim zz tuženika RŠ, proizlazi suprotan zaključak.

12. Tako iz iskaza oca tuženika, a sina tužiteljice, RŠ, proizlazi (list 65-66 spisa) da su on, njegova tadašnja supruga i tuženik imali namjeru živjeti u tom stanu, a da je stan prepisan na tuženika iz razloga da bi se tuženik na neki način osigurao. Otac tuženika je naveo kako smatra da je u redu da se stan ponovno prepiše na tužiteljicu iz razlog jer da on ne zna što bi primjerice tuženiku za 10 godina palo na pamet, možda da bi ga tuženik izbacio iz stana. Naveo je nadalje da je trenutno na liječenju od ovisnosti u terapijskom centru Ivanovac, a kada završi s liječenjem da ima plan živjeti u tom stanu, koji da prethodno treba renovirati, što netko mora platiti a on nema financijskih sredstava za to. U međuvremenu se razveo te njegova bivša supruga i sin sada žive u [adresa]. Tuženika da su upisali u školu na [adresa] jer su se imali namjeru preseliti na [adresa], ali da se nisu nikada preselili na [adresa] tako da su ga svaki dan vozili iz stana na Vežici gdje su živjeli s njegovom majkom, jer da je bilo komplicirano dijete ispisivati iz jedne škole i upisivati u drugu.

12.1. Dio iskaza zakonskog zastupnika tuženika u kojem on tvrdi da u predmetnom stanu nisu nikada živjeli te da samim time tuženik nikada nije stupio u posjed stana sud ne prihvaća jer je suprotan iskazima ostalih saslušanih osoba. Osim toga otac tuženika je naveo da je stan darovan tuženiku da bi se isti na neki način osigurao, međutim da ipak smatra da je u redu da se stan prepiše ponovno na tužiteljicu jer da bi tuženik njega možda mogao za 10 godina izbaciti iz stana ako mu to padne na pamet, a također je naveo da on ima namjeru živjeti u tom stanu kada se vrati s liječenja od odvisnosti. Također je naveo da predmetni stan, iako je kupljen novcem kojeg je on naslijedio od oca nije nikada upisan na njegovo ime jer je imao dosta ovrha koje su se vodile protiv njega (tužiteljica je navela da stan nije prepisan na njezinog sina, oca tuženika, jer ima problema s ovisnošću). Sve navedeno ukazuje na zainteresiranost zz tuženika za uspjehom tužiteljice u sporu, posebice i pored činjenice da je mlt. tuženik u međuvremenu odselio iz predmetnog stana i sada živi s majkom u [adresa] te da su se roditelji tuženika rastali.

12.2. Sudu su neprihvatljivi dijelovi iskaza tužiteljice i oca tuženika, a koji su nedvojbeno zainteresirani za ishod ovog spora, u kojima isti tvrde da tuženik nije s potpisivanjem Ugovora o darovanju stupio u posjed darovane nekretnine jer na suprotno ukazuju iskazi saslušanih svjedoka koji će se redom analizirati.

13. Tako iz iskaza majke tuženika JŠ (list 66-67 spisa) proizlazi da su njih troje povremeno živjeli u tom stanu, međutim kako odnosi u njihovom braku nisu bili baš dobri ona da je znala otići iz tog stana te se ponovno vratiti sve dok se nije odlučila razvesti, s time da tuženika kada je odlazila iz stana nije vodila sa sobom već su tuženik i njegov otac ostajali u stanu ili su boravili kod tužiteljice na Vežici. Navela je također da stan treba renovirati te da misli da tužiteljica ulaže u renovaciju i da bi stoga bilo dobro da se stan vrati na nju. Također je iskazala da je otac tuženika u to vrijeme imao ključ o stana dok su ona i tužiteljica imale jedan ključ pa je njoj tužiteljica davala ključ kada je ona živjela u tom stanu.

14. Svjedok GŠ, sin tužiteljice, (list 74 spisa) nije sa sigurnošću mogao tvrditi da tuženik u tom stanu sa svojim roditeljima nije nikada živio jer se on toga ne sjeća, a zbog prirode svog posla nije uvijek bio u Rijeci te nije bio uvijek upoznat gdje su oni.

15. Svjedok TŠ je naveo (list 74-75 spisa) da on živi u zgradi u kojoj se nalazi i predmetni stan i to odmah iznad tog stana. Viđao je da u predmetni stan dolazi sin tužiteljice RŠ sa svojom tadašnjom ženom i djetetom, ali ne zna u kojem razdoblju ih je viđao, a misli da otac tuženika i sad živi u tom stanu. Naveo je svjedok da je on dobio dojam da njih troje borave u stanu, u svakom slučaju viđao ih je da dolaze u taj stan.

16. Svjedok NŠ je naveo (list 75 spisa) da on ima stan na istom katu na kojem se nalazi i predmetni stan te da je viđao tuženika i njegove roditelje da dolaze u stan, a zna da su ponekad znali i prespavati, to da je bilo prije više godina, možda prije 4-5 godina. Čini mu se da su tada znali boraviti i na Vežici, to je znao čuti od oca tuženika.

17. Svjedok LŠ (list 85-86 spisa) naveo je da je predavao tuženiku informatiku od 2. razreda kada je došao raditi u školu na [adresa], a od 5. razreda mu je bio i razrednik. Iz podataka u e-dnevniku i e-matici vidio je podatak o njegovom prebivalištu na [adresa] u [adresa]. Iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da je tuženik imao asistenticu u nastavi, zna da se zove IŠ, ali se nije mogao sjetiti prezimena.

18. Svjedok EŠ je navela (list 86-87 spisa) da je ona tuženiku bila učiteljica razredne nastave i to od 2. razreda kada je on i krenuo u njihovu školu na [adresa] te u 3. i 4. razredu. Također je navela da je tuženik živio u istoj ulici kao i ona, to je [adresa], i ona je tuženika viđala u toj ulici kako se vozi biciklom ili se vani igra, a viđala ga je sve te godine koje mu je bila učiteljica. Tuženik je u 2. razred krenuo školske godine 2020./2021. Navela je svjedokinja nadalje da od [adresa] do škole ima oko 3 km te da djecu prevozi školski autobus i ona je znala viđati tuženika i to više puta, da se ispred škole ukrcava u taj autobus koji vozi do njezine [adresa]. Ona nema saznanja da bi tuženika roditelji ili netko drugi vozili iz Rijeke u školu na [adresa], tuženik nije kasnio na nastavu, a tuženikovi roditelji njoj nikada nisu rekli da tuženik ne živi na [adresa]. Tijekom 3. razreda tuženik je dobio asistenticu u nastavi, IŠ, koja i danas radi u njihovoj školi. Dok mu je bila razrednica ona da je smatrala da tuženik živi na [adresa].

19. Posebna skrbnica tuženika je nakon saslušanja svjedoka na ročištu dana 10. veljače 2026. predložila novi dokazni prijedlog i to saslušanje u svojstvu svjedoka asistentice u nastavi tuženika IŠ za koji dokaz radnije nije znala. Temeljem odredbe čl. 299. st.2. ZPP-a sud je prihvatio taj dokazni prijedlog tuženika kojeg posebna skrbnica tuženika bez svoje krivnje nije mogla predložiti prije zaključenja prethodnog postupka jer je razumljivo da takve informacije posebnoj skrbnici tuženika nisu bile poznate.

20. Iz iskaza svjedoka IŠ (list 92-93 spisa) proizlazi da je ista bila tuženiku pomoćnik u nastavi odnosno asistent i to od početka njegovog 4. razreda, cijeli 5. razred te otprilike polovicu 6. razreda, kada se, otprilike pred Božić, tuženik prebacio u školu u [adresa]. Zna da se uvijek kao njegova adresa prebivališta navodila adresa [adresa], ne zna točno koji broj. Djeca sa toga područja, dakle Ć, u školu su se prevozila mini busom i ona je tuženika redovito viđala da nakon škole ulazi u taj bus, a znala ga je i ujutro vidjeti da je s tim busom došao u školu. Sjeća se jednom prilikom, misli da je tuženik tada bio 5. razred, kada je u školi dobio temperaturu, a kako taj bus vozi samo u određeno vrijeme nazvali su njegovu majku pa je majka tuženika nju zamolila da li bi ga mogla dovesti doma i ona ga je svojim automobilom odvezla na tu adresu u [adresa]. Tuženik njoj nikada u razgovoru nije spomenuo da ga iz Rijeke voze u školu, uvijek se u razgovoru spominjalo da živi u [adresa], tamo su živjela još neka djeca iz škole pa zna da je čak s nekima od njih i išao zajedno. Tuženik da je uvijek spominjao da je njegov dom na [adresa], dakle, govorio je da tamo živi.

Navela je da je zaključila da tuženik živi na [adresa] iz svega ovoga što je prethodno navela. Navela je nadalje da je poznavala vozača koji vozi taj mini bus jer i njezin suprug radi u Autotroleju pa bi ponekad kada je taj mini bus došao znala popričati s tim vozačem i vidjela je tuženika i ostale dečke da ulaze u taj bus koji je vozio na [adresa]. Viđala je tuženika i kad ne bi stala i pričala s vozačem da ulazi u taj bus.

21. Iz ovako provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tuženik u 2. razred osnovne škole na [adresa] krenuo u školskoj godini 2020./2021., dakle u rujnu 2020. Prema podacima iz JRO MUP-a RH proizlazi da je njegovo prebivalište prijavljeno na adresi nekretnine koja je predmet Ugovora o darovanju dana 18. kolovoza 2020., dakle neposredno prije početka školske godine koja počinje početkom rujna. Ugovor o darovanju koji je predmet ovog postupka sklopljen je dana 23. travnja 2021. Saslušani svjedoci potvrdili su da su od kada je tuženik krenuo u 2. razred osnovne škole na [adresa] istoga zajedno sa roditeljima viđali u predmetnom stanu, njegova učiteljica razredne nastave, svjedokinja EŠ izričito je navela da su ona i tuženik živjeli u istoj ulici, [adresa], u kojoj ga je viđala i to sve godine koje mu je bila učiteljica (dakle od rujna 2020.). Također ga je viđala da se ukrcava na školski autobus koji je vozio djecu iz [adresa] u školu i natrag i to više puta. Dakle ova svjedokinja koja je nezainteresirana za ishod spora, ima saznanja upravo o spornom periodu a to je vrijeme sklapanja Ugovora o darovanju. Proizlazi dakle da je tuženik u vrijeme sklapanja ugovora već bio u posjedu darovane nekretnine budući da školska godina počinje početkom rujna, a tuženik je u rujnu 2020. krenuo u 2. razred škole na [adresa], dok je Ugovor sklopljen u travnju 2021. Iako svjedokinja IŠ nije bila asistentica u nastavi tuženiku u vrijeme sklapanja ugovora njezin iskaz je relevantan budući da je njime potvrđen iskaz ostalih svjedoka koji su potvrdili da je tuženik s roditeljima živio u predmetnom stanu. Činjenica da je tuženik osim u predmetnom stanu ponekad boravio u [adresa], u stanu tužiteljice koja je njegova baka, irelevantna je za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, jer je za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva relevantno da je tuženiku u trenutku sklapanja ugovora o darovanju nekretnina predana u posjed odnosno da se već nalazio u posjedu iste. Ovdje valja ukazati i na odredbu čl.4.1. Ugovora o darovanju kojom se utvrđuje da se obdarenik već nalazi u posjedu predmetne nekretnine dok tužiteljica nije dala prihvatljivo objašnjenje iz kojeg razloga bi ta odredba bila unijeta u ugovor ukoliko nije istinita već je na upit o time odgovorila da ona ne zna zašto to piše u ugovoru.

22. Iako se stanari zgrade u kojoj se nalazi predmetni stan nisu mogli decidirano očitovati da li je tuženik u stanu s roditeljima živio u vrijeme sklapanja ugovora, što je potpuno životno, potvrdili su da su viđali tuženika i njegove roditelje koji su boravili u predmetnom stanu, a svjedok NŠ saslušan 9. prosinca 2025. je naveo, upitan u kojem razdoblju je viđao tuženika da sa svojim roditeljima boravi u predmetnom stanu, da od tada ima možda 4-5 godina, što bi se poklapalo sa vremenom polaska tuženika u 2. razred odnosno vremenom sklapanja ugovora. I iskazi ova dva svjedoka također ukazuju na neistinitost iskaza tužiteljice i oca tuženika koji decidirano tvrde da tuženik i njegovi roditelji nikada nisu živjeli u predmetnom stanu odnosno bili u posjedu istog.

23. I sama majka tuženika potvrdila je u svom iskazu da su tuženik, njezin bivši suprug i ona povremeno živjeli u tom stanu, da je ključ od stana imao otac tuženika (njezin tadašnji suprug), a ona ga je dobivala od tužiteljice kada je bila u stanu, jer je ponekad zbog narušenih odnosa sa suprugom odlazila iz stana.

24. Kao dakle iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tuženik, a isto tako i njegov otac kao njegov zakonski zastupnik, bio u posjedu darovane nekretnine u vrijeme sklapanja Ugovora o darovanju za valjanost sklopljenog ugovora nije bilo potrebno da isti bude sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave već je dovoljno da je isti sklopljen u pisanom obliku kako to propisuje čl. 482. st.1. ZOO-a, a u kojem obliku je ugovor i sklopljen te je stoga pravno valjan.

25. Slijedom svega iznijetog tužbeni zahtjev je valjalo odbiti slijedom čega je odlučeno kao u izreci.

U Rijeci, 16. rujna 2026.

Sudac

mr.sc. Ana Zaborac

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka istih.

Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.