Poslovni broj: P-1667/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda mr.sc. Ani Zaborac, u pravnoj stvari tužiteljice LG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Jovanki Barić, odvjetnici iz Rijeke protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, zastupan po punomoćniku Stjepanu Brčiću, odvjetniku iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane javne glavne rasprave u prisutnosti tužiteljice, punomoćnice tužiteljice i zamjenice punomoćnika tuženika, javno objavivši dana 16. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Proglašava se ovrha određena Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Rijeci posl.br.Ovr-244/2024 od 10. lipnja 2024. godine, nedopuštenom.

2. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljici parnični trošak sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 1.000,00 eur (tisućueura) sa zateznom kamatom koja teče od dana 16. rujna 2026.g. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da je temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Rijeci posl.br.P-357/07 od 14.5.2007. i ovršnog rješenja Općinskog suda u Rijeci posl.br.Ovr-4663/11 od 4. studenog 2012., a radi tražbine novčanog iznosa od 1.672,70 eur, tuženik podneskom od 12. veljače 2024. zatražio promjenu sredstava ovrhe, a koji je zaprimljen pod brojem Ovr-4663/11. U navedenom podnesku tuženik da je zatražio promjenu sredstava ovrhe na mirovini tužiteljice koji prelazi 2/3 prosječne plaće u Republici Hrvatskoj a koje je odobreno rješenjem pos.br.Ovr- 244/2024.

Tužiteljica da je na navedeno rješenje izjavila žalbu 3. srpnja 2024. iz svih razloga. Tužiteljici da nije omogućeno raspravljanje, da nije primila poziv, nije potpisala nikakav akt pa da se nije niti mogla očitovati na isto. Tužiteljica da je predložila odbacivanje prijedloga za ovrhu jer da je nastupila zastara potraživanja i to apsolutna zastara. Potraživanje da se odnosi na 2007. i 2001. godinu te da je protekao rok od 17 i 12 godina. Na temelju odredbe čl.233. Zakona o obveznim odnosima da je nastupila apsolutna zastara potraživanja.

ešenjem ovoga suda posl.br.Ovr-244/2024 od 6. rujna 2024. tužiteljica da je upućena na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga iz kojih je izjavljena žalba od 2. srpnja 2024. zbog čega da podnosi ovu tužbu i predlaže donošenje presude kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu (list 18-19 spisa) tuženik navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Prvenstveno ističe kako su neosnovani i tužba i tužbeni zahtjev, a samim time i prigovor zastare. Tuženik da je tijekom godina kontinuirano vodio ovršne postupke protiv tužitelja. Temeljem pravomoćne i ovršne Presude Općinskog suda u Rijeci, posl. br. P-357/07 od 14.05.2007. da je doneseno Rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, posl. br. Ovr-669/08 od 21.05.2008. kojim se vodio ovršni postupak na novčanim sredstvima tužitelja, zatim Rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, posl. br.Ovr-4663/11 od 04.10.2012. kojim se vodio ovršni postupak na novčanim sredstvima tužitelja, Rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, posl.br. Ovr- 4659/13 od 12.11.2013. kojim se vodio ovršni postupak na pokretninama tužitelja, Rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, posl. br. Ovr- 7523/2016 od 10.10.2016. kojim se vodio ovršni postupak na novčanim sredstvima tužitelja i Rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, posl. br. Ovr-244/2024 od 10.06.2024. kojim se vodi ovršni postupak na mirovini tužitelja. Navedenim postupanjem tuženik da je prekinuo zastaru. Stoga da je neosnovan prigovor zastare.

Iz svega navedenog da je razvidno kako su tužba i tužbeni zahtjev tužitelja neosnovani, slijedom čega tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao i obvezati tužitelja na naknadu parničnih troškova.

3. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka proveo dokaz uvidom u dokumentaciju u spisu i to podnesak ovrhovoditelja u predmetu Ovr-4663/11 od 12. veljače 2024., Rješenje o ovrsi posl.br.Ovr-244/24 od 10. lipnja 2024., Žalbu na rješenje o ovrsi broj Ovr-244/2024 od 2. srpnja 2024., Rješenje ovoga suda posl.br.Ovr-244/24 od 6. rujna 2024., Prijedlog za ovrhu posl.br. Ovr-669/08 od 21. ožujka 2008., Prijedlog za ovrhu od 15. prosinca 2011., podnesak u predmetu Ovr-4663/11 od 25. rujna 2013., Rješenje o ovrsi posl.br. Ovr- 4659/13 od 12. studenog 2013., prijedlog za ovrhu od 24. kolovoza 2016., Rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, Stalna Služba u Opatiji od 10. listopada 2016., podnesak ovrhovoditelja u predmetu ovoga suda posl.br.Ovr-4663/11, Rješenje o ovrsi ovoga suda posl.br.Ovr-244/2024. od 10. lipnja 2024., izvršen je uvid u ovosudne spise posl.br. Ovr-669/08, Ovr-7523/16, Ovr-244/24 i Ovr-4663/11 (kasnije Ovr-4659/13), te je provedeno saslušanje tužiteljice.

4. U podnesku od dana 23. ožujka 2026. (list 50-52 spisa) tužiteljica ustraje kod istaknutog prigovora zastare.

5. Ocjenom svakog dokaza zasebno, te svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev neosnovanim.

6. U svom iskazu tužiteljica je navela (list 53-54 spisa) da je imala kredit u Dubrovačkoj banci, ne zna više koje godine je sklopila taj ugovor, uopće ne zna da li je ugovor otplatila do kraja, ne zna da li se protiv plaćanja temeljem tog kredita vodila bilo kakva ovrha, zapravo ona da nema pojma tko je potpisivao te dostavnice, ne zna da li su njezini potpisi na njima.

Na upit odgovara da se ne sjeća da li je u razdoblju od 2008. pa nadalje dobivala bilo kakve obavijesti o stanju duga glede tog kredita kao niti izvode iz poslovnih knjiga. Nije bila u situaciji da na bilo koji način sudjeluje u ovršnim postupcima koje je tuženik vodio protiv nje. Ne sjeća se da li je Dubrovačka banka vodila postupak protiv nje. Kod nje u kući nije provođena ovrha nad pokretninama.

7. Uvidom u ovosudni spis podl.br. Ovr-669/08 proizlazi da je dana 29. veljače 2008. Croatia osiguranje d.d. kao ovrhovoditelj podnijela prijedlog za ovrhu protiv ovdje tužiteljice kao ovršenika temeljem Pravomoćne i ovršne presude ovoga suda posl.br.P-357/07 od 14. svibnja 2007. Spisu prileži ovosudna Presuda zbog ogluhe posl.br.P-357/07 od 14. svibnja 2007. kojom je naloženo ovdje tužiteljici kao tuženoj da isplati Croatia osiguranju d.d. na ime regresa isplaćene štete iznos od 12.603,00 kn sa zateznim kamatama od dana 3. ožujka 2006. do isplate te parničnim troškovima u iznosu od 1.970,00 kn. Dana 21. svibnja 2008. pod posl.br.Ovr- 669/2008 donijeto je rješenje o ovrsi kojim je određena predložena ovrha. Spisu prileži uredno potpisana dostavnica od strane ovršenice, kojom se potvrđuje da je primila rješenje o ovrsi dana 6. lipnja 2008.

8. Uvidom u ovosudni spis posl.br.Ovr-4663/11, kasnije Ovr-4659/13 proizlazi da istome prileži podnesak ovrhovoditelja Croatia osiguranje d.d. iz predmeta posl.br. Ovr-669/08 u kojem isti navod da povlači prijedlog za ovrhu na plaći ovšenika po kojem je donijeto rješenje dana 21. svibnja 2008., te dostavlja novi prijedlog u skladu sa čl.4. st.1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima za ovrhu prema OIB preko FINE. U spisu je dana 25. rujna 2013. zaprimljen novi podnesak ovrhovoditelja na posl.br. Ovr-4663/11 povodom kojeg je formiran novi spis posl.br. Ovr-4659/2013 kojim ovhovoditelj predlaže novo sredstvo i predmet ovrhe na ovršenikovim pokretninama radi naplate novčane tražbine. Dana 12.11.2013. donijeto je Rješenje o ovrsi povodom tog prijedloga kojim je sud odredio promjenu predmeta i sredstva ovrhe. Spisu prileži Zapisnik o popisu pokretnih stvari od 18.11.2015. i 25.4.2016. potpisan od strane ovršenika, dok je uvidom u Zapisnik o prodaji pokretnih stvari utvrđeno da se nije pojavio niti jedan kupac. Rešenjem od dana 31. svibnja 2016. obustavljen je postupak ovrhe na pokretnima ovršenika.

9. Uvidom u ovosudni spis posl.br. Ovr-7523/2016 proizlazi da je Croatia osiguranje d.d. kao ovrhovoditelj dana 23. kolovoza 2016. podnijela prijedlog za ovrhu na računima ovršenika temeljem ovršne isprave Presude Općinskog suda u Rijeci posl.br.P-357/07 od 14. svibnja 2007. Rješenjem o ovrsi ovoga suda, Stalne Službe u Opatiji posl.br.Ovr-7523/2016 određena je predložena ovrha. Spisu prileži potpisana dostavnica od strane ovršenice. Također prileži dopis FINA-e o nemogućnosti izvršenja osnova za plaćanje zbog nedostatka novčanih sredstva.

10. Uvidom u ovosudni spis posl.br.Ovr-244/2024 proizlazi da je Croatia osiguranje kao ovrhovoditelj protiv LG kao ovršenika podnijela dana 15. veljače 2024. na posl.br. predmeta Ovr-4663/11 podnesak kojim predlaže promjenu sredstava ovrhe. Rješenjem suda pod posl.br.Ovr-244/2024 od 10. lipnja 2024. određena je predložena ovrha. Spisu prileži dostavnica iz koje proizlazi da je ovršenica zaprimila prijedlog i rješenje o ovrsi 1. srpnja 2024. Dana 2. srpnja 2024. ovršenica je podnijela žalbu na rješenje o ovrsi posl.br.Ovr-244/2024 u kojoj navodi da do sada nije dobivala nikakva rješenja te da se nije mogla očitovati. Ističe prigovor zastare jer da se radi o potraživanjima iz 2007. i 2011. godine. Rješenjem suda posl.br. Ovr-244/2024 d 6. rujna 2024. upućena je ovršenica da u roku od 15 dana od pravomoćnosti tog rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga zbog kojih je izjavila žalbu od 2. srpnja 2024. Navedeno Rješenje ovrhovoditelj je primio dana 22. rujna 2024., a ovršenica 12. rujna 2024. Spisu prileži potvrda pravomoćnosti u kojoj je navedeno da je odluka o upućivanju u parnicu pravomoćna s danom 23. rujna 2024. Međutim imajući u vidu datume primitka odluke suda i rok za žalbu na istu koji iznosi 8 dana od dana primitka proizlazi da je rješenje suda kojim se ovršenica upućuje na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom postalo pravomoćno dana 1. listopada 2024. Naime ovršenica je primila odluku suda 12. rujna 2024., a punomoćnik ovrhovoditelja 22. rujna 2024. Kako je rok od 15 dana za pokretanje ove parnice prekluzivni rok, stav je ovoga suda da u situaciji kada je sud dao rok za žalbu od 8 dana na rješenje o upućivanju u parnicu, taj isti sud nije mogao utvrditi pravomoćnost slijedeći dan nakon dana primitka odluke od strane punomoćnika ovrhovoditelja. Pravilno je stoga prema stavu ovoga suda rok za podnošenje ove tužbe koji iznosi 15 dana i koji je prekluzivan, računati od dana 1. listopada 2024. Kako je u tom slučaju zadnji dan roka za podnošenje tužbe 16. listopada 2024. kojeg dana je tužiteljica i podnijela tužbu u ovoj pravnoj stvari, tužba je podnijeta u roku. Iako tuženik nije prigovarao pravovremenosti podnijete tužbe kako je rok od 15 dana iz čl. 52. st.3. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/226/24) za podnošenje tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom prekluzivan, na pravovremenost tužbe sud pazi po službenoj dužnosti.

11. Među stranka je sporno da li je nastupila zastara prisilne naplate tuženikovog potraživanja.

12. Odredbom čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; dalje ZOO) propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare, dok je odredbom čl. 241. st. 1. ZOO-a propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a odredbom čl. 245. st. 1. ZOO-a da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

13. Imajući u vidu da je provedenim dokazima utvrđeno da je tuženica podnošenjem prijedloga za ovrhu ovome sudu dana 27. veljače 2008.g. na temelju Presudu zbog ogluhe ovoga suda posl.br. P-357/07 od dana 14. svibnja 2007.g. koja je postala pravomoćna dana 4. lipnja 2007. kao ovršne isprave poduzela radnju za ostvarenje svoje tražbine, te da je nakon toga tužena poduzimala radnje prijedlozima za promjenu sredstava ovrhe, kao i da između poduzetih radnji nije protekao rok od 10 godina sud smatra istaknuti prigovor zastare neosnovanim.

14. Tužiteljica navodi da je tužena zatražila promjenu sredstava ovrhe podneskom od dana 12. veljače 2024., te ističe prigovor zastare jer da je nastupila zastara potraživanja iz 2007. i 2001. Tužiteljica međutim ispušta iz vida činjenicu da je tužena već 27. veljače 2008.g. poduzela prvu radnju radi naplate svoje tražbine, a da je kasnijim podnescima, pa tako i onim od 12. veljače 2024. na koje ukazuje tužiteljica tužena predlagala promjenu sredstva ovrhe iz razloga što prije predložen i usvojen način ovrhe nije rezultirao naplatom potraživanja tužene.

15. Zastara je prvi puta prekinuta 2008. Neosnovan je stav tužiteljice da je podnošenjem prijedloga za promjenu sredstva ovrhe došlo do zastare prava na ostvarenje tražbine tužene zbog proteka desetogodišnjeg zastarnog roka iz čl.233. st.1. ZOO-a budući da je tužena poduzimala radnje kojima je prekidala zastaru koja je nakon svakog prekida počela teći iznova, a između dvije poduzete radnje prekida zastare nije protekao desetogodišnji zastrani rok.

16. Također prema stavu suda neosnovano tužiteljica tvrdi da joj nije omogućeno sudjelovanje u postupku budući da iz ovršnih spisa u koje je tijekom postupka izvršen uvid proizlazi da su rješenja o ovrsi kao i podnesci ovrhovoditelja tužiteljici slani te da ih je ista primila. Isto proizlazi iz priležećih povratnica odnosno dostavnica koje se smatraju javnom ispravom što znači da se smatra da je dostava tužiteljici uredno izvršena osim ako tužiteljica dokaže suprotno. Tužiteljica u ovom postupku međutim nije dokazala da bi joj na bilo koji način bilo onemogućeno sudjelovanje u ovršnom postupku. U svom iskazu tužiteljica je navela: „nemam pojma tko je potpisivao te dostavnice, ne znam da li su moji potpisi na njima“. Tužiteljica sudu nije pružila niti neke druge dokaze koji bi ukazivali na zaključak da joj nije vršena dostava pismena u ovršnim postupcima odnosno na zaključak da joj je sudjelovanje u postupku na bilo koji način onemogućeno.

17. Odluka o parničnom trošku tužitelju temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99, 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 123/08.-Isp., 57/11., 148/11- pročišćeni tekst, 25/13; 70/19, 80/22, 114/22, 155/22, 155/23; dalje ZPP) u svezi članka 155. stavak 1. ZPP-a, te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023).

17.1. Priznat trošak tuženiku odnosi se na trošak sastava odgovora na tužbu (200,00 eur; Tbr. 8.2.), te zastupanja dana 4.11.2025., 3.2.2026. i 27.4.2026. (200,00 eurx3; tbr.9.1), što ukupno iznosi 800,00 eur odnosno uvećano za PDV (200,00 eur) 1.000,00 eur.

U Rijeci, 16. rujna 2026.

S U D A C

mr.sc. Ana Zaborac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi pismenim putem putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.