REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
Poslovni broj: Usi-42/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u postupku izvršenja povodom zahtjeva tužitelja BC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Luki Mardešiću, odvjetniku iz Zagreba, Franje Račkoga 9, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi izvršenja presude, 16. rujna 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se zahtjev za izvršenje presude ovog suda broj Us I-5201/2025-3 od 9. veljače 2026.
II. Kažnjava se opunomoćenik tužitelja, odvjetnik Luka Mardešić, OIB: [osobni identifikacijski broj], novčanom kaznom u iznosu od 500,00 (petsto) eura.
Nalaže se Luki Mardešiću, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 (petnaest) dana uplatiti novčanu kaznu i dokaz o tome dostaviti sudu na poslovni broj spisa Usi- 42/2026.
Novčana kazna se uplaćuje u korist prihoda Državnog proračuna Republike Hrvatske broj HR 12 10010051863000160, model: HR 64, poziv na broj: 6084- 47199-422026, opis plaćanja: Novčana kazna u predmetu Usi-42/2026.
III. Ako Luka Mardešić, OIB: [osobni identifikacijski broj], ne plati novčanu kaznu u ostavljenom roku ili o tome bez odgađanja ne obavijesti sud, nalaže se Financijskoj agenciji provesti ovrhu na novčanim sredstvima Luke Mardešića, OIB: [osobni identifikacijski broj], sa svih njegovih računa i oročenih novčanih sredstava, prema odredbama zakona koji uređuje provedbu ovrhe na novčanim sredstvima.
Nalaže se Financijskoj agenciji da novčani iznos za koji je određena ovrha prenese s računa obveznika Luke Mardešića, OIB: [osobni identifikacijski broj], i njegovih oročenih novčanih sredstava na račun prihoda državnog proračuna Republike Hrvatske iz točke II. izreke rješenja, osim primanja i naknada iz članka. 172. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 , 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ) i iznosa koji su izuzeti od ovrhe prema članku 173. OZ.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio zahtjev za izvršenje presude ovog broj Us I-5201/2025-3 od 9. veljače 2026.
2. Prema članku 156. stavku 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24 i 36/19; dalje: ZUS) sud će rješenjem odbiti zahtjev za izvršenje ako se zahtjev odnosi na tijelo koje nije obveznik izvršenja presude ili ako je zahtjev neosnovan zbog drugih razloga.
Prema članku 167. stavku 2. ZUS-a sud će kazniti novčanom kaznom od 330,00 do 6630,00 eura pravnu osobu odnosno novčanom kaznom od 60,00 do 1320,00 eura fizičku osobu koja teže zlouporabi prava koja joj pripadaju u sporu ako ZUS-om nije drukčije određeno.
Prema članku 167. stavku 3. ZUS-a novčana kazna iz stavka 2. toga članka može se izreći i zastupniku stranke ako je on odgovoran za zlouporabu prava
3. Iz predmeta Us I-5201/2025 proizlazi da je tužitelj podnio zahtjev za priznavanje prava na inkluzivni dodatak povodom kojeg je pred prvostupanjskim tijelom otvoren predmet, KLASA: UP/I-551-06/25-10/720, URBROJ: 139-066-09-02-25-3 i da je 8. listopada 2025. kod tuženika zaprimljena žalba zbog šutnje prvostupanjskog tijela . Tuženiku je presudom broj Us I-5201/2025-3 od 9. veljače 2026. naloženo donijeti odluku o predmetnoj žalbi tužitelja izjavljenoj zbog neodlučivanje o zahtjevu za priznavanje prava na inkluzivni dodatak u propisanom roku.
4. Iz podneska tuženika od 11. veljače 2026. zaprimljenim na sudu 18. veljače 2026., odnosno nakon donošenja citirane presude, proizlazi da je rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-551-09/25-01/9120, URBROJ: 524-11/1-25-6 od 19. studenog 2025. (dalje: rješenje tuženika od 19. studenog 2025.) odlučeno o žalbi tužitelja od 8. listopada 2026. na način da je naloženo prvostupanjskom tijelu da u roku od 30 dana donese odluku povodom zahtjeva tužitelja za priznavanje prava na inkluzivni dodatak. Tim podneskom je tuženik obavijestio sud da je u svezi navedenog zahtjeva tužitelj podnio još jednu tužbu zbog šutnje uprave povodom koje je formiran predmet broj Us I-5422/2025, a istovjetan podnesak je tuženik dostavio i u navedeni spis.
5. Uvidom u predmet Us I-5422/2025 sud zaključuje da je tužitelj podnio tužbu zbog šutnje uprave zbog propusta tuženika da u propisanom roku odluči o žalbi podnesenoj 17. listopada 2025., a u svezi propusta prvostupanjskog tijela da odluči o zahtjevu za priznavanje prava na inkluzivni dodatak povodom kojeg je pred prvostupanjskim tijelom otvoren predmet, KLASA: UP/I-551-06/25-10/720, URBROJ: 139-066-09-02-25-3. Nadalje, iz navedenog predmeta proizlazi da je opunomoćeniku tužitelja 24. veljače 2026. putem e-komunikacije dostavljeno rješenje tuženika od 19. studenog 2025.
6. Napominje se da u oba predmeta (Us I-5201/2025 i Us I-5422/2025) tužitelj navodi istu klasifikacijsku i urudžbenu oznaku predmeta upravnog postupka, a kao dokaz prilaže dopis prvostupanjskog tijela od 16. listopada 2025. u kojem se navodi da je 18. kolovoza 2025. po zahtjevu tužitelja pokrenut postupak utvrđivanja uvjeta za priznavanje prava na inkluzivni dodataka te je s tim u vezi donesen zaključak, KLASA: UP/I-551-06/25-10/720, URBROJ: 139-066-09-02-25-3 od 15. rujna 2025. kojim je naloženo provođenje vještačenja u predmetu tužitelja.
7. Uvažavajući izloženo, valja zaključiti da je po žalbi tužitelja od 8. listopada 2025. sadržajno postupljeno na način da je o istoj odlučeno rješenjem tuženika od 19. studenog 2025. Činjenica da je o tom rješenju sud obaviješten nakon donošenja presude ne mijenja bit stvari, a to je da nema više šutnje tuženika što je bila i svrha presude donesene u predmetu Us I-5201/2025. Posljedično, nema niti osnove da se uvaži zahtjev za izvršenje presude ovog suda broj Us I-5201/2025-3 od 9. veljače 2026. Slijedom navedenog, pozivom na 156. stavak 2. ZUS-a, valjalo je zahtjev za izvršenje odbiti i odlučiti kao u točki I. izreke.
8. Uvažavajući okolnosti koje govore o postupanju opunomoćenika tužitelja u ovoj pravnoj stvari, sud je mišljenja da je podnošenjem zahtjeva za izvršenje presude u konkretnom slučaju došlo do teške zlouporabe prava koju treba pripisati odvjetniku Luki Mardešiću kao zastupniku tužitelja.
9. Svrha je zahtjeva za izvršenje presude faktično i djelotvorno ostvarivanje pravne zaštite koja je naložena presudom, a to je u konkretnom slučaju donošenje odluke o žalbi tužitelja od 8. listopada 2025. Kao što je naprijed navedeno, opunomoćeniku tužitelja je 24. veljače 2026. dostavljeno rješenje tuženika od 19. studenog 2025. kojim je odlučeno o žalbi tužitelja od 8. listopada 2025., što znači da je od 24. veljače 2026. opunomoćenik tužitelja upoznat s time da je faktično i djelotvorno ostvarena pravna zaštita koja je u ime tužitelja tražena u predmetu Us I-5201/2025. Unatoč tome, opunomoćenik tužitelja kao pravno kvalificirani zastupnik podnio je zahtjev za izvršenje presude u ime tužitelja. Ovome treba dodati da je opunomoćenik tužitelja podnio dvije žalbe zbog šutnje uprave u kojima se poziva na istu klasifikacijsku oznaku predmeta (KLASA: UP/I-551-06/25-10/720, URBROJ: 139-066-09-02-25-3) i uz isti dokaz o pokrenutom postupku (citirani dopis prvostupanjskog tijela od 16. listopada 2025.), nakon čega je podnio dvije tužbe zbog šutnje uprave, a koje se prema konkretnim dokazima priloženim uz tužbu odnose na isti zahtjev za priznavanje prava na inkluzivni dodatak. Promatrajući u cjelini navedeno postupanje, sud zaključuje da je opunomoćenik tužitelja kao njegov zastupnik – u situaciji notorne opterećenosti javnopravnih tijela zahtjevima za inkluzivni dodatak, odnosno žalbama zbog šutnje uprave, kao i upravnog suda tužbama zbog šutnje uprave – pored već jednom podnesene žalbe i tužbe zbog šutnje uprave, nepotrebno dodatno opteretio tuženika, kao i sud, podnošenjem dodatne žalbe i tužbe zbog šutnje uprave, na što se potom nadovezalo očigledno neosnovano podnošenje zahtjeva za izvršenje presude u predmetu Us I-5201/2025. U tom širem kontekstu, postupanje opunomoćenika tužitelja kojim inicira izvršenje presude koja je faktično već izvršena ukazuje se kao teža zlouporaba prava na podnošenja zahtjeva za izvršenje presude, jer isti potpuno nekritički, bez ikakvog obzira i uvažavanja potrebe za učinkovitim funkcioniranjem (ionako opterećenog) administrativnog i upravno-sudskog sustava koji djeluje u području socijalne skrbi, posebice vezano za pravo na inkluzivni dodatak, podnosi očito neosnovani zahtjev za izvršenje presude. Time se iskrivljava svrha formalno ustanovljenog prava i ono se, umjesto da bude korišteno radi ostvarenja stvarno potrebne pravne zaštite, bezobzirno koristi na način koji preopterećuje i potkopava učinkovito djelovanje sustava pravne zaštite.
10. Uvažavajući izloženo, pozivom na članak 167. stavak 2. i 3. ZUS-a, sud je odlučio novčano kazniti opunomoćenika tužitelja, odvjetnika Luku Mardešića, i to u iznosu od 500,00 eura, uvažavajući naprijed navedene okolnosti koje ukazuju da nije riječ o zlouporabi manjeg značaja, a i u cilju ostvarenja specijalno i generalno preventivnog učinka koji treba odvratiti od daljnjeg sličnog postupanja odgovornu osobu, kao i druge osobe. Kažnjena osoba je upozorena na posljedice neplaćanja novčane kazne u ostavljenom roku. Stoga je odlučeno kao u točki II. i III. izreke.
U Zagrebu, 16. rujna 2026.
Sudac
Tomislav Krušlin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv točke I. izreke ovog rješenja žalba nije dopuštena (čl. 128. st. 1. u vezi čl. 156. st. 4. ZUS-a).
Protiv točke II. i III. izreke ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave ovog rješenja.
Žalba ne odgađa izvršenje pobijanog rješenja (članak 128. stavak 3. ZUS-a).
DNA:
1. opunomoćeniku tužitelja
2. tuženiku – na znanje, uz zahtjev za izvršenje i priloge