Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž R-35/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ivane Mašić, predsjednice vijeća, Vesne Stokrp, suca izvjestitelja i članice vijeća, te Josipa Štrucelja, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] kod [adresa], zastupanog po punomoćniku Danijelu Papak, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika: ZAVOD ZA HITNU MEDICINU ŠIBENSKO-KNINSKE ŽUPANIJE, OIB: 74580523423, sa sjedištem u Šibeniku, Narodnog preporoda 1, zastupanog po punomoćnicima iz ZOU Darija Silov i Ivan Milin iz Šibenika, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pr-16/2024-24 od 16. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 16. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pr-16/2024-24 od 16. veljače 2026. potvrđuje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pr-16/2024- 24 od 16. veljače 2026. pod točkom I. izreke tuženik je obvezan isplatiti tužitelju s osnova naknade štete iznos od 8.300,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče po odgovarajućoj kamatnoj stopi počam od 5. siječnja 2022. pa do isplate, u roku od 15 dana. Pod točkom II. izreke tuženik je obvezan nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.750,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos po odgovarajućoj kamatnoj stopi počam od prvostupanjskog presuđenja pa do isplate, u roku od 15 dana.
2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tuženik. Žalbu ulaže zbog svih žalbenih razloga normiranih odredbom iz članka 353. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP). U žalbi ističe kako je pobijana odluka donesena uz počinjenje bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, navodi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, da nije u obvezi nadoknaditi štetu tužitelju jer je šteta nastala zbog krajnje nepažljivog postupanja tužitelja. Navodi da sud tijekom postupka nije utvrđivao postoji li doprinos tužitelja nastaloj šteti, te da je tužitelj prilikom nošenja nosila trebao upotrijebiti dodatnu pažnju obzirom je nosio korpulentnu osobu. Ističe da je tužitelj obučen za rad na siguran način, da su sredstva i oprema za rad u vrijeme odvijanja hitne intervencije bili tehnički ispravi. Posebno navodi kako osnov pod kojim tužitelj traži naknadu štete nije sadržan u obuhvatu police koju je zaključio s HOK - OSIGURANJEM d.d., Zagreb, da sud nije utvrđivao koliko je doprinos tužitelja za naknadu štete. Osporava i visinu dosude neimovinske štete, predlaže žalbu usvojiti i preinačiti tužbeni zahtjev odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti, podredno predlaže odluku ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. U predmetu nema spora da je tužitelj zaposlenik tuženika te da se obratio tuženiku odštetnim zahtjevom od 5. siječnja 2022., radi naknade štete koju je pretrpio u štetnom događaju.
6. Tijekom prvostupanjskog postupka i sada u žalbenoj fazi nije sporan štetni događaj ni pasivna legitimacija tuženika. Sporna je odgovornost tuženika za nastalu štetu, postojanje doprinosa tužitelja šteti koju je pretrpio, te je prijeporno može li tužitelj osnovano utuživati za naknadu neimovinske štete, obzirom se radi o vrsti štete koja nije uključena u redovnu policu kolektivnog osiguranja zaposlenika od ozljeda (ovo prema navodima tuženika).
7. Ispitujući zakonitost pobijane odluke povodom žalbe tuženika, u okviru njegovih žalbenih navoda, a i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Suprotno žalbenim navodima tuženika pobijana odluka je jasna i razumljiva, sadrži valjano i neprotuslovno obrazložene razloge o odlučnim činjenicama, može se ispitati, te nije ostvaren ni žalbeni razlog iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.
9. Prvostupanjski sud je ocjenom svih izvedenih dokaza, svakog zasebno i svih u ukupnosti (čime je ujedno udovoljeno zahtjevu iz članka 8. ZPP-a) pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice bitne za donošenje zakonite odluke u predmetu.
10. Tako je u postupku, pored ranije navedenih nespornih činjenica, još utvrđeno te iz stanja spisa proizlazi:
- da je tužitelj ozlijeđen pri obavljanju redovnih poslova u punom radnom vremenu dana **.**.2024. u [adresa], na javnoj prometnici, prilikom podizanja pacijenta s kolicima kada mu je, uslijed prevelike težine pacijenta i kolica, te nepravilne konfiguracije terena, došlo do puknuća mišića i tetive u lijevom ramenu,
- da tužitelj prethodno štetnom događaju nije bolovao od drugih bolesti,
- da je tužitelj koristio osnovna zaštitna sredstva, te primijenio osnovna i posebna pravila zaštite na radu,
- da je tužitelj odmah dok je nosio nosila osjetio jaku bol u lijevom ramenu, da više nije bio u mogućnosti pomoći iznijeti pacijenta iz vozila, te da nije više mogao raditi od bolova.
Sva ova činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda nisu dovedena u sumnju uopćenim žalbenim navodima tuženika, te ih u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
11. Tuženik u žalbi navodi kako je tužitelj postupao krajnje neoprezno pa upire na činjenicu da sud nije utvrđivao koliki je doprinost tužitelja za nastalu štetu.
12. Žalitelju valja odgovoriti da je na konkretnu pravnu situaciju prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj 71/2014., 118/2014., 154/2014., 94/2018., 96/2018. – dalje: ZZR) i to odredbu iz članka 25. stavak 1. tog propisa koja je normirala da kod ozljeda na radu i profesionalne bolesti koju je je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca se smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti.
13. Prema odredbi iz članka 25. stavak 2. ZZR-a poslodavac se može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koju poslodavac nije mogao utjecati niti njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.
14. Nadalje, odredbom iz članka 111. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022., 46/2023., 64/2023. – dalje: ZR) normirano je da kada radnik štetu pretrpi na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku nadoknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.
15. U situaciji kada iz stanja spisa proizlazi da tuženik na okolnost doprinosa tužitelja nastaloj šteti, odnosno na okolnost njegove krivnje nije ponudio nikakve dokaze, neosnovano sada u žalbi ističe kako je prvostupanjski sud propustio utvrditi koliki je doprinost tužitelja za naknadu štete.
16. Nadalje, u postupku je utvrđeno da je tužitelju u štetnom događaju, što je već rečeno, došlo do puknuća tetive duge glave bicepsa lijevo i puknuća tetiva sa supraspinatusa, da je tužitelj liječen ambulantno, konzervativnom metodom, te da je u vremenu od 1. i 2. travnja 2022. bio hospitaliziran radi kirurškog spajanja tetiva.
17. Tužitelj je, prema nalazu i mišljenju vještaka, u štetnom događaju trpio jake boli u trajanju od četiri dana, boli srednjeg intenziteta u trajanju od dvadeset dana, lakog četrdeset i pet dana, trpio je povremene bolove koji se ubrajaju u pojačane napore. Tužitelju je posljedično zaostao na vrhu lijevog ramena ožiljak veličine 10 cm koji je uočljiv kada se na njega obrati pažnja. Nadalje, tužitelj je trpio i strah sekundarni jakog intenziteta šest dana, srednjeg intenziteta četrdeset i pet dana, te lakog intenziteta šezdeset dana, te mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega dvadeset dana dva sata dnevno u bolnoj fazi nakon povrede, te potom dvadeset dana po tri sata dnevno nakon operacijskog zahvata. Kod tužitelja je zbog posljedice ozljede nastupilo trajno smanjenje životne aktivnosti za pet posto.
18. Ova činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda tuženik ne osporava.
19. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je zadobivenim ozljedama došlo do povrede prava osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje uslijed čega trpi neimovinsku štetu, te me obzirom na određenja iz članka 1100. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023. – dalje: ZOO) pripada pravo na na pravičnu novčanu naknadu.
20. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pri odlučivanju o visini novčane naknade pravilno primijenio materijalno pravo, odredbu iz članka 1100. stavak 2. ZOO-a, obzirom je vodio računa o jačini i trajanju fizičke boli, duševne boli i straha, cilju kojem služi ta naknadi, ali i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.
21. Valja navesti kako žalitelj neosnovano osporava utvrđenu visinu naknade neimovinske štete, smatrajući da je previsoko utvrđena i da nije u skladu s Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične naknade nematerijalne (danas neimovinske) štete posljednji put su mijenjani u lipnju 2020. (pravno shvaćanje zauzeto na 2. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., izvod iz zapisnika broj Su-IV-47/2020-5) kada su povišeni za 50%, uz obrazloženje Vrhovnog suda Republike Hrvatske da su za izmjenu, između ostalog, korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjene potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. godinu.
22. Stoga je pravilno prvostupanjski sud dosudio iznose neimovinske štete više od Orijentacijskih kriterija iz 2020., vodeći pritom ne samo računa o okolnosti ovog konkretnog slučaja nego i o stopi inflacije koja je uslijedila nakon donošenja Orijentacijskih kriterija 2020., te prethodno donošenju prvostupanjske odluke, te je dosuđena visina naknade štete primjerena satisfakcija tužitelju za štetu koju je nesporno pretrpio.
23. Jednako tako, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio visinu imovinske štete, pozivom na odredbu iz članka 1095. ZOO-a obzirom na broj sati koji je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć, ali i obzirom na činjenicu da mu je pružena od nestručne osobe pravilno, i po stajalištu ovog drugostupanjskog suda, tužitelju je po ovome osnovu pravilno dosuđen iznos od 400,00 EUR (članak 1100. stavak 1. i 2. ZOO -a).
24. I naposlijetku, neosnovano tuženik osporava svoju obvezu naknade štete pozivom na policu osiguranja od nezgode za zaposlenike s ugovarateljem HOK- OSIGURANJE d.d., Zagreb, navodeći kako osnov pod kojim tužitelj traži naknadu štete nije sadržan u obuhvatu takve police niti se, sukladno Općim uvjetima osiguranja koje pruža osiguravatelj, priznaje.
25. Valja navesti da je tužitelj pretrpio ozljedu na radu. Čak i u situaciji da polica osiguranja ne pokriva, kako to tuženik upire u žalbi, osnov pod kojim tužitelj traži naknadu štete, to ne oslobađa poslodavca opće zakonske odgovornosti da nadoknadi radniku štetu koju je pretrpio na radu, a sukladno ranije citiranim odredbama Zakona o radu, Zakona o zaštiti na radu i Zakona o obveznim odnosima.
26. Slijedom svega iznešenog, žalba tuženika kojom osporava pravilnost odluke u dijelu pod točkom I. izreke nije osnovana.
27. U odnosu na žalbu protiv odluke o troškovima postupka, tuženik istu posebno ne obrazlaže, pa kako prema odredbi iz članka 365. stavak 2. ZPP -a sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, to ovaj sud nalazi opravdanim dosuđeni iznos troška tužitelju, kako po njegovoj osnovi tako i po njegovoj visini (članak 154. stavak 1. i članak 155. ZPP-a).
28. Slijedom svega iznešenog, na temelju odredbe iz članka 368. stavak 1. ZPP - a valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku odluku.
U Karlovcu 16. rujna 2026.
Predsjednica vijeća
Ivana Mašić
