REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj:P-5371/2024-56

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Katarini Jukić, u pravnoj stvari tužitelja HK, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Šebalj, Mraz & Šuti j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje OIB 38922958547, Zagreb, Martićeva 71, kojeg zastupa punomoćnik Vedran Juričan, odvjetnik iz Varaždina, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, 16. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I./ Proglašava se nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru, poslovni broj: Pu Ovr-62/15, u dijelu kojim je određena ovrha radi naplate troška ovršnog postupka u iznosu od 1.620,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01. travnja 2009. godine pa do isplate, a na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Križevcima posl. br. Ovr-300/09 od 1. travnja 2009.

II./ Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev, u dijelu koji glasi:

"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha po prijedlogu tuženika (ranije ovrhovoditelja) HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, protiv tužitelja (ranije ovršenika) HK, [adresa], OIB. [osobni identifikacijski broj] u predmetu Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru, poslovni broj: Pu Ovr-62/15, radi ovršne naplate temeljem "ovršne isprave – Pravomoćne i ovršne Presude Općinskog suda u Varaždinu, br. P.1009/00-27, od 19. lipnja 2001. g., Pravomoćnog i ovršnog Rješenja Općinskog suda u Križevcima, br. Ovr-4730/05-15, od 09. siječnja 2007., a radi naplate novčane tražbine tuženika (ranije ovrhovoditelja) u glavničnom iznosu od 10.948,82 kn zajedno sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

8.076,82 kn od dana 14. siječnja 1998. godine pa do isplate,

2.720,00 kn od dana 11. ožujka 1998. godine pa do isplate,

152,00 kn od dana 25. srpnja 2000. godine pa do isplate,

te radi naplate troškova parničnog postupka u iznosu od 3.894,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. lipnja 2001. godine pa do isplate i troškova ovršnog postupka br. Ovr-4730/05, u iznosu od 3.342,19 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 09. siječnja 2007. godine pa do isplate, te troškova ovršnog postupka br. Pu Ovr-62/15, u iznosu od 1.270,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. lipnja 2018. godine pa do isplate''

III./ Nalaže se tužitelju HK OIB [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje OIB 38922958547 trošak parničnog postupka u iznosu od 1.829,63 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 16. rujna 2026. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV./ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj HK u ovoj parnici, na koju je upućen rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru, broj: Pu Ovr-62/15-22, od 31. kolovoza 2018., predlaže proglasiti nedopuštenom ovrhu koja se vodi kod Općinskog suda u Bjelovaru, pod posl. br. PU Ovr-62/15.

1.1 Tužitelj tvrdi da tuženik (tamo ovrhovoditelj) nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave (čl. 50. st.1.t. 7. OZ) te da je nastupila zastara potraživanja tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom (čl. 50. st.1.t.11. OZ).

1.2 Tužitelj obrazlaže da je za sve tri isprave na temelju kojih se vodi ovršni postupak nastupila zastara potraživanja o kojemu je ovršnom ispravom odlučeno jer da je prijedlog za ovrhu koju tužitelj predlaže proglasiti nedopuštenom podnesen 18. lipnja 2018., a pritom:

-da za presudu Općinskog suda u Varaždinu posl. br. P-1009/00-27 od 19. lipnja 2001. godine postoji naznaka da je postala pravomoćna i ovršna 14. srpnja 2001.

-da za Rješenje Općinskog suda u Križevcima posl. br. Ovr-4730/05-15 od 09. siječnja 2007. postoji naznaka da je postalo pravomoćno 12. ožujka 2007. te

-da za Rješenje o ovrsi Općinskog suda u Križevcima posl. br. Ovr-300/09 od 01. travnja 2009. nema dokaza da je ikada postalo pravomoćno i ovršno.

1.3 Nadalje tužitelj navodi, u pogledu rješenja o ovrsi Općinskog suda u Križevcima posl. br. Ovr.300/09, da je uvidom u e-predmet utvrđeno da je Općinski sud u Križevcima donio 29. svibnja 2012. rješenje o dovršetku ovrhe posl. br.: Ovr- 1775/2010, a pod kojim poslovnim brojem je kasnije vođen ovršni postupak započet pod brojem Ovr.300/09. Tužitelj navodi da se prema odredbama Ovršnog zakona postupak ovrhe smatra dovršenim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju prijedloga za provedbu ovrhe ili prijedloga za ovrhu, provedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava te obustavom ovrhe i da dovršenje ovrhe provedbom posljednje ovršne radnje ovršno tijelo utvrđuje posebnim rješenjem. Tužitelj tvrdi da je doneseno rješenje o dovršetku ovrhe te zaključuje se da je ovrha radi naplate tražbina tuženika (ranije ovrhovoditelja) provedena i dovršena, i to zbog jednog od gore navedenih razloga te da stoga, neovisno o razlogu iz kojega je ovrha provedena i dovršena, da nema više mjesta predlaganju novih sredstava i predmeta ovrhe, kao što je to tuženik učinio, podnošenjem prijedloga za ovrhu Općinskom sudu u Bjelovaru, Stalnoj službi u Daruvaru, na temelju kojeg je doneseno rješenje o ovrsi koju tužitelj u ovoj parnici predlaže proglasiti nedopuštenom.

1.4 Tužitelj tvrdi nadalje da je protekao zastarni rok od deset godina, propisan odredbom čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima jer da je od pravomoćnosti i ovršnosti presude Općinskog suda u Varaždinu posl. br. P.1009/00-27 od 19. lipnja 2001. proteklo gotovo 17 godina, da je od pravomoćnosti i ovršnosti rješenja Općinskog suda u Križevcima posl. br. Ovr-4730/05-15 od 09. siječnja 2007. proteklo više od 11 godina, dok ovršni postupak vođen temeljem Rješenja o ovrsi Općinskog suda u Križevcima, posl. br. Ovr-300/09, od 01. travnja 2009. godine, s obzirom na to da je dovršen, ni u kojem slučaju nije doveo do prekida tijeka zastarnog roka.

1.5 Tužitelj nadalje ističe da je već Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Križevcima posl. br. Ovr-4730/05-7 od 09. siječnja 2007. određena ovrha na računu ovršenika. Dakle, već je tad određena ovrha na računu kao novom predmetu ovrhe uz nova sredstva ovrhe te tužitelj tvrdi da tuženik kao ovrhovoditelj nema zakonsko pravo, a niti pravni interes ponovno u prijedlogu za ovrhu, na temelju kojega je doneseno rješenje o ovrsi posl. broj Pu Ovr -62/15-16 od 20. lipnja 2018. tražiti promjenu predmeta i sredstava ovrhe, na način da predlaže „novo", a zapravo se radi o „starom" predmetu ovrhe - na računu tužitelja (ranije ovršenika) i uz stara sredstva ovrhe. Tužitelj također ističe da je tuženik, ranije ovrhovoditelj, bio dužan, temeljem tri isprave navedene u točki 1.2 obrazloženja ove presude, izravno zatražiti od Financijske agencije da provede naplatu njegove navodne tražbine prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik (sada tužitelj) ima kod banaka na ovrhovoditeljev (sada tuženikov) račun, sukladno odredbi iz čl. 209. st. 1. Ovršnog zakona. Međutim, tuženik (ranije ovrhovoditelj) nije zatražio izravnu naplatu, već je podnio sudu prijedlog za ovrhu na temelju kojega je sud donio predmetno rješenje o ovrsi. Odredbom čl. 211. Ovršnog zakona propisano je da će sud odbaciti kao nedopušten prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima na računu na temelju isprave navedene u čl. 209. st. 1. Ovršnog zakona, a na temelju koje se može od Agencije zatražiti izravna naplata, osim ako se na temelju te isprave nije mogla provesti naplata preko Agencije, o čemu će Agencija izdati potvrdu. Budući da tuženik (ranije ovrhovoditelj) nije ni na koji način dokazao da se na temelju postojećih isprava nije mogla provesti naplata preko Agencije, a posebice nije, uz prijedlog za ovrhu, dostavio potvrdu (izdanu od strane Agencije) o eventualnoj nemogućnosti provedbe naplate preko Agencije, sud je dužan temeljem odredbe čl. 211. Ovršnog zakona odbaciti predmetni prijedlog za ovrhu kao nedopušten.

1.6 Tužitelj slijedom svega izloženoga postavlja tužbeni zahtjev koji glasi: "I. Proglašava se nedopuštenom ovrha po prijedlogu tuženika (ranije ovrhovoditelja) HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE. Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, protiv tužitelja (ranije ovršenika) HK, [adresa], OIB. [osobni identifikacijski broj] u predmetu Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru, poslovni broj: Pu OVr-62/15, radi ovršne naplate temeljem "ovršne isprave – Pravomoćne i ovršne Presude Općinskog suda u Varaždinu, br. P.1009/00-27, od 19. lipnja 2001. g., Pravomoćnog i ovršnog Rješenja Općinskog suda u Križevcima, br. Ovr-4730/05-15, od 09. siječnja 2007. g. i Pravomoćnog Rješenja o ovrsi Općinskog suda u Križevcima, br. Ovr.300/09, od 01. travnja 2009. g.", a radi naplate novčane tražbine tuženika (ranije ovrhovoditelja) u glavničnom iznosu od 10.948,82 kn zajedno sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

8.076,82 kn od dana 14. siječnja 1998. godine pa do isplate,

2.720,00 kn od dana 11. ožujka 1998. godine pa do isplate,

152,00 kn od dana 25. srpnja 2000. godine pa do isplate,

te radi naplate troškova parničnog postupka u iznosu od 3.894,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. lipnja 2001. godine pa do isplate, troškova ovršnog postupka br. Ovr-4730/05, u iznosu od 3.342,19 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 09. siječnja 2007. godine pa do isplate, troškova ovršnog postupka br. Ovr-300/09, u iznosu od 1.620,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01. travnja 2009. godine pa do isplate, troškova ovršnog postupka br. Pu Ovr-62/15, u iznosu od 1.270,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. lipnja 2018. godine pa do isplate, i to zbog činjenice da tuženik (ranije ovrhovoditelj) nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave (čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a) te radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga nastupanja zastare potraživanja tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom (čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a).'' Nadalje tužitelj potražuje naknadu troška parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbene navode da je nastupila zastara ovršnih isprava te obrazlaže da ovrha koju tužitelj u ovoj parnici predlaže proglasiti nedopuštenom nije novi ovršni postupak, već da je tuženik, u okviru ovršnog postupka koji je u tijeku, podnio prijedlog radi promjene sredstva i predmeta ovrhe (plaća- računi). Sve dok je ovršni postupak u tijeku (neovisno o tome koliko dugo traje i bez obzira na to vodi li se pred istim sudom ili pred različitim sudovima), ne može nastupiti zastara potraživanja, a unutar toga postupka mogu se mijenjati sredstva i predmeti ovrhe. Tuženik navodi nadalje da je ovršni postupak koji se sada vodi kod Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba Daruvar pod posl. br. Pu Ovr-62/15 započeo pred Općinskim sudom u Križevcima pod posl. br. Ovr-300/09 (ovrha na plaći ovršenika, ovdje tužitelja), da je spis mijenjao brojeve predmeta, odnosno dobivao nove brojeve (Ovr-1775/10), a naposljetku je dodijeljen Općinskom sudu u Bjelovaru, Stalnoj službi u Daruvaru u skladu s odredbama Zakona o područjima i sjedištima sudova (NN 128/14), kojom prilikom je dobio novi posl. br. Pu Ovr-62/15. Dakle, radi se jednom te istom postupku, samo sada pod drugim poslovnim brojem i kod drugoga suda. Tuženik tvrdi da se pravomoćnost rješenja posl. br. Ovr-62/15 može utvrditi uvidom u taj spis.

2.1 Tuženik navodi nadalje da nikada nije primio rješenje o dovršetku ovrhe u predmetu (koji je tada nosio) posl. br. Ovr-1775/2010. već je upravo nasuprot tome tuženik kao ovrhovoditelj obaviješten da je poslodavcu ovršenika dopis, kojim ga se obavještava o pravomoćnosti rješenja o ovrsi, dostavljen preko oglasne ploče suda. Da je ovrha bila provedena i dovršena, kao što to tvrdi tužitelj, sud ne bi nastavio postupati te se predmet sada ne bi vodio kod Općinskog suda u Bjelovaru, pod posl. br. Pu Ovr-62/15. Stoga nisu osnovani navodi tužitelja da je ovrha provedena i dopuštena, zbog čega ne bi bilo mjesta predlaganju novih sredstava i predmeta ovrhe te je Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, sasvim osnovano donio rješenje o ovrsi na računima i novčanim sredstvima ovršenika (tužitelja) posl. br. Pu Ovr- 62/15-16 od 20. lipnja 2018.

2.2 Tuženik čini nespornim da je prije pokretanja ovrhe koju tužitelj u ovoj parnici predlaže proglasiti nedopuštenom između istih stranaka vođen ovršni postupak na računu tužitelja (ovršenika) pod posl. br. Ovr-4730/05, koji je međutim obustavljen te kako se tuženik u tom postupku nije naplatio, nije postojala prepreka za pokretanje novog ovršnog postupka, što je i učinjeno, a koju ovrhu tužitelj u ovoj parnici predlaže proglasiti nedopuštenom.

2.3 Tuženik osporava tužbene navode da je bio dužan na temelju ovršnih isprava tražiti izravnu naplatu putem FINE. Navodi da se odredbe Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine broj 112/12) primjenjuju na one ovršne odluke koje glase na ispunjenje novčane tražbine koje su svojstvo ovršnosti stekle nakon 15. listopada 2012. Ovršne odluke na temelju kojih je određena ovrha koju tužitelj predlaže proglasiti nedopuštenom postale su ovršne prije navedenoga datuma.

2.4 Tuženik slijedom svega izloženoga predlaže tužbeni zahtjev odbiti te potražuje naknadu troška parničnog postupka.

3. Presudom ovoga suda posl. br. P-4545/18-27 od 29. siječnja 2021. tužbeni zahtjev je prihvaćen. Navedena prvostupanjska presuda ukinuta je rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. Gž-455/2022-4 od 9. lipnja 2022. jer je izreka presude bila u suprotnosti s njezinim obrazloženjem te je predmet vraćen ovome sudu na ponovni postupak.

4. Tijekom postupka pročitane su sve isprave u spisu te spis Općinskog suda u Bjelovaru, posl. br. Ovr-62/2015.

4.1 Po ovako provedenom postupku, primjenjujući materijalno pravo na činjenično stanje, utvrđeno ocjenjivanjem izvedenih dokaza u skladu s odredbom čl. 8 ZPP, ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Između stranaka je sporno je li ovrha nedopuštena zbog činjenice da tuženik, kao ovrhovoditelj, nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave (čl. 50. st.1.t.7. Ovršnog zakona) te zbog nastupanja zastare potraživanja tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom (čl. 50. st.1. točka 11. Ovršnog zakona).

6. Čitanjem spisa Općinskog suda u Bjelovaru, posl. br. Ovr-62/2015 utvrđeno je kako slijedi:

- da je tuženik, kao ovrhovoditelj, podnio 25. ožujka 2009. Općinskom sudu u Križevcima prijedlog za ovrhu na plaći tuženika kao ovršenika, na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Varaždinu posl. br. P-1009/00-27 od 19. lipnja 2001. te pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Križevcima posl. br. Ovr- 4730/05-15 od 09. siječnja 2007.

- da je Općinski sud u Križevcima na temelju navedenog prijedloga tuženika donio rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-300/09 od 1. travnja 2009.

- da se Općinski sud u Križevcima oglasio mjesno nenadležnim te da je predmet ustupljen Općinskog sudu u Varaždinu, kao mjesto nadležnom sudu

- da je Općinski sud u Varaždinu izazvao sukob nadležnosti te da je potom Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučio da je za postupanje nadležan općinski sud u Križevcima

-da je Općinski sud u Varaždinu potom vratio predmet Općinskom sudu u Križevcima te je predmet, koji se u ranijem tijeku postupka kod toga suda vodio pod posl. br. Ovr-

300/09, dobio novi poslovni broj Ovr-1775/10-1

-da je Općinski sud u Križevcima dopisom od 7. lipnja 2011. obavijestio poslodavca ovršenika, u ovoj parnici tužitelja, da je rješenje o ovrsi toga suda posl. br. Ovr-300/09 od 1. travnja 2009. postalo pravomoćno 16. veljače 2011., a potom dopisom od 10. listopada 2012. ovrhovoditelja, u ovoj parnici tužitelja, da je dostava navedenog dopisa poslodavcu tužitelja (tamo ovršenika) o pravomoćnosti rješenja o ovrsi posl. br. Ovr- 300/09 od 1. travnja 2009. izvršena putem oglasne ploče suda

- da je poslodavac tužitelja u daljnjem tijeku navedenog ovršnog postupka prestao postojati

- da je potom tuženik, kao ovrhovoditelj, predložio novo sredstvo i predmet ovrhe, budući da se ovrha na plaći tužitelja, tamo ovršenika, ne može provesti jer da tužitelj nije zaposlen te da je stoga tuženik, kao ovrhovoditelj, 18. lipnja 2018. podnio prijedlog za ovrhu na novčanoj tražbini prema računu koji pripada ovršeniku (tužitelju) te da je Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, postupajući po prijedlogu tuženika za promjenu sredstva i predmeta ovrhe, 20. lipnja 2018. donio rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-62/15-16, kojim je određena ovrha na temelju istih onih pravomoćnih i ovršnih isprava (pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Varaždinu posl. br. P.1009/00-27 od 19. lipnja 2001. te pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Križevcima posl. br. Ovr-4730/05-15 od 09. siječnja 2007.) na temelju kojih je, po prijedlogu tuženika kao ovrhovoditelja od 25. ožujka 2009. isti sud ranije donio rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-300/09 od 1. travnja 2009. te osim na temelju navedenih dviju ovršnih isprava, nadalje i na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Križevcima posl. br. Ovr.300/09 od 01. travnja 2009., a radi naplate troška u iznosu od 1.620,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 1. travnja 2009. do isplate

- da je rješenjem posl. br. Ovr-62/15-22 od 31. kolovoza 2018. Općinski sud u Bjelovaru uputio tužitelja na ovu parnicu te

-da je Županijski sud u Bjelovaru rješenjem posl. br. Gž Ovr-1322/18-2 od 23. studenog 2018., odlučujući o žalbi ovdje tužitelja, rješenje o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru posl. br. Ovr-62/15-16 od 20. lipnja 2018. (koju ovrhu tužitelj u ovoj parnici predlaže proglasiti nedopuštenom) preinačio u dijelu u kojem je određena ovrha na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Križevcima posl. br. Ovr-300/09 od 01. travnja 2009. radi naplate iznosa od 1.620,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 1. travnja 2009. do isplate, na način da je u tom dijelu ovršni zahtjev ovrhovoditelja (tuženika) odbijen, dok je u ostalom dijelu rješenje o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru posl. br. Ovr-62/15-16 od 20. lipnja 2018. drugostupanjski sud potvrdio.

6.1 Slijedom izloženih činjenica, utvrđenih čitanjem spisa Općinskog suda u Bjelovaru, posl. br. Ovr-62/2015, proizlazi da nije točna nijedna od tvrdnji tužitelja na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev. Naime, suprotno tvrdnji tužitelja, prijedlog za ovrhu na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Varaždinu posl. br. P.1009/00-27 od 19. lipnja 2001. te pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Križevcima posl. br. Ovr-4730/05-15 od 09. siječnja 2007. tuženik nije podnio 18. lipnja 2018., već je toga dana tužitelj podnio prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe, koja je već bila određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Križevcima posl. br. Ovr-300/09 od 1. travnja 2009., na temelju prijedloga za ovrhu podnesenoga tome sudu 25. ožujka 2009. Budući da su presuda i rješenje na temelju kojih je tuženik podnio prijedlog za ovrhu 25. ožujka 2009. postali pravomoćni i ovršni 14. srpnja 2001. (presuda) i 12. ožujka 2007. (rješenje) proizlazi da se do podnošenja prijedloga za ovrhu 25. ožujka 2009. nije navršio desetogodišnji rok zastare propisan odredbom čl. 233. st.1. ZOO. Isto tako, suprotno tvrdnji tužitelja, predmet posl. br. Ovr-300/09 nije dovršen, već se radi o istoj ovrsi koju tužitelj u ovoj parnici predlaže proglasiti nedopuštenom, koja se vodi(la) pod različitim poslovnim brojevima, a kao što je izloženo u točki 6. ovog obrazloženja.

6.2 Nadalje, čitanjem spisa Općinskog suda u Bjelovaru, posl. br. Ovr-62/2015 utvrđeno je da je netočna tvrdnja tužitelja da je u tom predmetu, u stadiju kada se ovršni postupak vodio pod posl. br. Ovr-1775/2010. doneseno rješenje da je ovrha provedena i dovršena. Stanje e-predmeta, ako i jest suprotno stanju sudskog spisa, nije odlučno, a tužitelj ne tvrdi niti dokazuje da je tražbina tuženika kao ovrhovoditelja podmirena, niti da postoji bilo koji drugi razlog iz kojega tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju predmetnih ovršnih isprava - presude Općinskog suda u Varaždinu posl. br. P.1009/00-27 od 19. lipnja 2001. te pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Križevcima posl. br. Ovr-4730/05-15 od 09. siječnja 2007.

6.3 Isto tako, prema odredbi čl. 10. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine broj 112/12), odredbe toga Zakona primjenjuju se na odluke koje glase na ispunjenje novčane obveze i koje su postale ovršne nakon 15. listopada 2012., a ovrha koju tužitelj predlaže proglasiti nedopuštenom temelji se na odlukama koje su postale ovršne 14. srpnja 2001. (presuda Općinskog suda u Varaždinu posl. br. P.1009/00-27 od 19. lipnja 2001.) i 12. ožujka 2007. (rješenje Općinskog suda u Križevcima posl. br. Ovr-4730/05-15 od 09. siječnja 2007). Stoga je tuženik provedbu ovrhe na novčanim sredstvima tužitelja mogao tražiti samo putem suda, pa su neosnovani navodi tužitelja da je ovrha nedopuštena jer da je tuženik mogao tražiti izravnu naplatu.

6.4. Slijedom izloženoga, odlučeno je kao pod točkom II./ izreke ove presude, dok se točka I./ izreke ove presude temelji na čitanjem spisa Općinskog suda u Bjelovaru, posl. br. Ovr-62/2015 utvrđenoj činjenici da je rješenje o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru – Stalne službe u Daruvaru posl. br. Ovr-62/15-16 od 20. lipnja 2018. preinačeno odlukom Županijskog suda u Bjelovaru, u dijelu u kojem je određena ovrha radi naplate iznosa od 1.620,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 1. travnja 2009. do isplate.

7. O trošku parničnog postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 154. st.5. i čl. 155. ZPP.

13.1 Tuženiku je priznat i dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to:

- za sastavljanje odgovora na tužbu i podneska od 21.10.2019. – po 100 bodova prema Tbr. 8/1 OT,

- za zastupanje na ročištima 14.01.2019., 09.10.2019., 11.01.2021 po 100 bodova prema Tbr. 9/1 OT

- za zastupanje na ročištu 13.10.2023. – 50 bodova prema Tbr 9/2 OT,

za zastupanje na ročištu 06.05.2026. – 25 bodova prema Tbr 9/5 OT

- za sastavljanje žalbe od 04.02.2021. 125 bodova prema Tbr. 10/1 OT što iznosi ukupno 700 bodova, odnosno 1.400,00 EUR te uvećano za PDV 1.750,00 EUR. Nadalje mu je priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 26,54 EUR te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 53,09 EUR pa je stoga rješenjem sadržanim pod točkom III./ izreke ove presude tuženiku dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 1.829,63 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana donošenja ove presude do isplate.

7.1 Tuženiku nije priznat zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu jer se ne radi o trošku potrebnom radi vođenja parnice, budući da je od uvođenja e-spisa presuda po objavi dostupna punomoćnicima odvjetnicima odmah, što znači da se ne radi o trošku potrebnom radi vođenja parnice, koji troškovi padaju na teret druge stranke u parnici po načelu uzročnosti.

7.2 Budući da je u cijelosti izgubio parnicu, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka.

U Zagrebu, 16. rujna 2026.

Sutkinja

Katarina Jukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila,

- od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika