REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: P-3799/2024-6

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Sanji Bikić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Saši Vladiću, odvjetniku u Splitu, Meštrovićevo šetalište 8, protiv tužene ŽM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Ljubičić-Vrdoljak i partneri d.o.o. u Splitu, Sukoišanska 4, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, izvanraspravno 16.rujna 2026.,

r i j e š i o j e :

Odbacuje se kao nedopuštena tužba zaprimljena kod ovog suda 3.listopada 2024. pod poslovnim brojem P-3799/2024.

Obrazloženje

1.Kod ovog suda zaprimljena je 3.listopada 2024. tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. U tužbi se navodi da je rješenjem o ovrsi ovog suda poslovni broj Ovr-2554/2021 od 29. travnja 2024. određena ovrha na prijedlog tužene na temelju ovršne isprave P-1682/2017 od 30. svibnja 2017. na tužiteljevim suvlasničkim dijelovima od 1/4 dijela nekretnina označenih u zemljišnim knjigama kao k. č. [katastarska čestica], sve Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]. Tužitelj ističe da navedeni suvlasnički dijelovi nekretnina u naravi predstavljaju kuću i dvor, koji služe za stanovanje tužitelja, u kojima isti zadovoljava svoje osnovne životne potrebe. Predmetna kuća u kojoj je tužitelj nastanjen od rođenja, još nije uplanjena, tako da se u zemljišnim knjigama vodi kao oranica, neplodno izgrađeno zemljište i put. Tužitelj, osim te nekretnine, nema u vlasništvu niti jedne druge nekretnine, niti ima nekretnine podobne za stanovanje, zbog čega se suvlasnički dijelovi tužitelja izuzeti od ovrhe, ali to u tom ovršnom postupku nisu, iako je tužitelj u tom postupku istakao taj prigovor. Ujedno, tužitelj se nije niti jednom ovjerovljenom ispravom izjasnio, a niti se izričito suglasio da ovrhu radi namirenja tražbine tužena može zatražiti namirenjem prodajom predmetne nekretnine. Vrijednost predmetne nekretnine tužitelja od oko 295.135,29 EUR u nerazmjeru je s vrijednosti tražbine tužene od 15.900,00 EUR. Cijela kuća je u Nalazu stalnog sudskog vještaka građevinske struke iz 2016. procijenjena na vrijednost od 885.405,89 EUR, od čega 1/3 koja pripada tužitelju iznosi najmanje 295.135,29 EUR. Tužena, kao ovrhovoditelj u tom ovršnom postupku, nije učinila vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna, nego se tužena naplaćuje po računu tužitelja svaki mjesec, pa je nedopustivo da se pored svih tih okolnosti provodi ovrha na nekretninama koje služe za stanovanje tužitelja. U tom ovršnom postupku sud je odredio očevid na licu mjesta na navedenim nekretninama za dan 04.listopada 2024. uz prisutnost vještaka za građevinu i geodeziju, a radi procjene nekretnine, i donošenja rješenja o visini procijenjene vrijednosti nekretnine, što je sve protivno odredbama čl. 75. i 80. OZ-a.

1.1. Slijedom navedenoga, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], oranica 583 m2, neplodno, izgrađeno zemljište 14 m2 i put 126 m2, ukupno u površni od 723 m2, što u naravi je kuća i dvor, izuzeti u suvlasničkom dijelu tužitelja iz ovrhe dopuštene rješenjem Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-2554/2021 od 29.travnja 2024. protiv ovršenika OM, kao i naložiti tuženoj da naknadi tužitelju parnični trošak.

2. U odgovoru na tužbu, tužena ističe da je tužitelj ovu parnicu pokrenuo bez naloga suda iz ovršnog postupka, zbog čega se tužbu ima smatrati nedopuštenom. U odnosu na predmet spora, tužena ističe da dugovanje ovršenik sraste svakim mjesecom, te da je u četiri (4) godine naplaćeno 900 EUR-a, a dugovanje iznosi 25.000,00 EUR-a, pa su neosnovani navodima tuženika.

3. Prema odredbi čl. 55. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022 i 6/2024, u daljnjem tekstu: OZ) ako rješenje o žalbi iz članka 53. stavka 1. ovoga Zakona ovisi o utvrđivanju neke sporne činjenice, sud će uputiti ovršenika da u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti toga rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, osim u slučaju iz stavka 2. ovoga članka. Prema st. 2. istog članka ako rješenje o žalbi iz stavka 1. ovoga članka ovisi o utvrđenju spornih činjenica čije postojanje ovršenik dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su one općepoznate ili se njihovo postojanje može utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnijevama, sud će o osnovanosti žalbe odlučiti u ovršnom postupku. Ako žalbu prihvati, postupit će u skladu s odredbom članka 54. stavka 3. ovoga Zakona, a ako je ne prihvati, uputit će ovršenika na parnicu. Stavkom 3. istog članka propisano je da tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu. Ako ovršenik u povodu naknadno podnesene žalbe nakon isteka roka bude također upućen na parnicu, dužan je razloge zbog kojih je izjavio tu žalbu istaknuti u parnici na koju je prethodno upućen ako u njoj još uvijek nije zaključena glavna rasprava (st. 4.). Ako ovršenik ne postupi u skladu s odredbom stavka 4. ovoga članka, sud će odbaciti tužbu (st. 5.).

4. Iz navedenoga proizlazi da je tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom propisani put pravne zaštite samo onda kad ovršni sud u ovršnom postupku odluči ovršenika uputiti na parnicu, time da je stavkom 3. istog članka propisano da tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu.

5. Prema tome odluka ovršnog suda o upućivanju ovršenika na parnicu ima značenje procesne pretpostavke za podnošenje tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. U konkretnom slučaju tužitelj niti tvrdi niti dokazuje da bi protiv rješenja kojim je određena ovrha uložio pravni lijek i bio upućen na pokretanje parnice, pa nisu ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje predmetne tužbe.

6. Kako tužitelj nije ovlašten tužbom zahtijevati proglašenje ovrhe nedopuštenom uslijed nepostojanja osnovne procesne pretpostavke, tužba je odbačena kao nedopuštena, te je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Split, 16.rujna 2026.

SUTKINJA:

Sanja Bikić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda, u tri istovjetna primjerka, u roku od 15 dana, računajući od dana dostave prijepisa ovog rješenja.

DNA:

- tužitelju putem punomoćnika,

- tuženoj putem punomoćnika,

- u spis.