REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-58/2025-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Nataši Vukić, u pravnoj stvari tužitelja Ri-Ma aedificiolum d.o.o., Klana, Studena 109, OIB: 01529904337, kojeg zastupa punomoćnica Jasna Detelj Marković, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Marino Matić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, Pisarnica Rijeka, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. srpnja 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 16. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 3.562,01 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 9.5.2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanje referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za osam postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 4.162,88 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16.9.2026. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu radi isplate osigurnine od 21.493,31 EUR. Osigurninu potražuje temeljem ugovorene police osiguranja automobilskog kaska s tužiteljem broj: 03068400025414, za štetu nastalu na osobnom automobilu marke Audi A6 50 TDI QUATTRO, broj šasije: [broj šasije], godina proizvodnje 2018 ., reg. oznaka:

RI6975P, iz štetnog događaja od dana 17.5.2024. kada je direktor tužitelja u jutarnjim satima zatekao opisano vozilo u Medveji parkirano u oštećenom stanju. I dan ranije je vozilo pretrpjelo štetu i to 16.5.2024. kada je došlo do prometne nezgode u kojoj je oštećen samo zadnji branik vozila. Šteta na zadnjem braniku nije obuhvaćena utuženim iznosom. Nakon što je vozilo popravljeno u Porsche Rijeka po uputi tuženika, tuženik ne plaća iznos popravka od 21.493,31 eura temeljem računa broj:

6086/11484/33 od 26.6.2024. zbog čega tužitelj podnosi tužbu radi isplate osigurnine od 21.493,31 eura.

2. Tijekom postupka, nakon saslušanih svjedoka i provedenog prometno - procjeniteljskog vještačenja tuženik isplaćuje tužitelju 12.3.2026. iznos od 9.000,00 eura, te 8.5.2026. iznos od 10.393,98 eura, ukupno 19.343,98 eura. Prestali iznos ne plaća jer umanjuje porez na dodanu vrijednost, koje umanjenje tužitelj prihvaća. U daljnjem tijeku postupka tužitelj vrši uračunavanje i preinaku tužbe te tužbenim zahtjevom traži uglavničenu zakonsku zateznu kamatu prema stopi koja se primjenjuje između trgovaca od 3.562,10 eura, a podrednim tužbenim zahtjevom prema stopi koja se primjenjuje u ostalim odnosima u iznosu od 1.919,62 eura. Predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev.

3. Tuženik u daljnjem tijeku postupka osporava tužitelju pravo na uglavničenje prema provedenom uračunavanju jer tužitelj za to nema osnove. Protivi se preinaci tužbe. Osporava osnovanost i visinu preinačenog tužbenog zahtjeva, ali priznaje matematički izračun kamata. Sukladno odredbi članka 171. stavka 1. ZOO-a, pravo je dužnika da u trenutku ispunjenja, ako između istih strana postoji više istorodnih obveza, odredi koju obvezu ispunjava. Tuženik je prije i prilikom izvršenja obiju uplata izričito specificirao da se radi o plaćanju isključivo nominalnog iznosa glavnice duga. Budući da je namjena uplate bila jasno i nedvosmisleno definirana od strane tuženika kao dužnika, tužitelj nema pravo jednostrano primijeniti pravilo o uračunavanju iz članka 172. ZOO-a niti uračunati uplaćene iznose na ime zateznih kamata. Nominalnim uplatama u ukupnom iznosu od 19.343,98 EUR glavnica tužene tražbine u cijelosti je namirena. Odredba članka 172. Zakona o obveznim odnosima (ZOO), na koju se tužitelj pogrešno poziva, primjenjuje se isključivo u situacijama kada među strankama nema spora o postojanju, visini i tijeku sporednih davanja (kamata i troškova), odnosno kada dužnik vrši neodređenu uplatu na ime nespornog, likvidnog duga. Međutim, u konkretnom parničnom postupku, tuženik je već u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio zatraženi tijek i osnovanost zateznih kamata. Time je potraživanje kamata postalo sporno pravno pitanje o kojem sud tek treba donijeti odluku. Sukladno članku 171. stavku 1. ZOO-a, dužnik ima neprikosnoveno pravo odrediti koju obvezu ispunjava. Kada dužnik uplaćuje sredstva uz izričitu i nedvosmislenu specifikaciju: vjerovnik (tužitelj) ne može postupiti suprotno volji dužnika i taj iznos jednostrano preusmjeriti na zatvaranje kamata koje su k tome među strankama sporne. Slijedom navedenog, glavnica je u cijelosti namirena budući da je tuženik uplatio iznos od ukupno 19.343,98 EUR (što odgovara polaznoj glavnici nakon prihvaćenog umanjenja za 50% PDV-a) i pritom jasno specificirao svrhu plaćanja, glavnica duga je danom uplatom u cijelosti prestala postojati. Predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev.

4. Predmet spora je sniženi zahtjev za isplatu uglavničenih zakonskih zateznih kamata na plaćenu glavnicu u iznosu od 3.562,10 eura (prema stopi koja teče između trgovaca), a podrednim tužbenim zahtjevom u iznosu od 1.919,62 eura (prema stopi koja teče u ostalim odnosima) koja je preostala nakon provedenog uračunavanja i nakon što je tuženik tijekom postupka plaćanjem glavnice priznao obvezu iz ugovora o osiguranju.

5. Među strankama je sporno može li tužitelj provesti uračunavanje na način da najprije namiri zakonsku zateznu kamatu a nakon toga glavnicu, iako je tuženik kod plaćanja naveo da plaća (samo) glavnicu.

6. Kod ovoga nema spornih činjenica jer je tužiteljev obračun po obje varijante nesporan po tuženiku koji se na tu okolnost očitovao podneskom od 24.6.2026. na str. 304. spisa. Sporna je primjena materijalnog prava.

7. Odredba koje se ovdje primjenjuje je članak 172. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO-a, "Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., 69/26.) Uračunavanje kamata i troškova koja propisuje: ako dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove, prvo se namiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica.

8. Tuženik se pogrešno poziva na odredbu čl. 171. ZOO-a koja propisuje red uračunavanja. To stoga što ta odredba propisuje redoslijed uračunavanja ispunjenja više istorodnih glavnih tražbina, dok odredba čl. 172. ZOO-a koju ovdje valja primijeniti propisuje redoslijed ispunjenja u slučaju postojanja konkurencije glavne obveze u odnosu na sporedne (kamate i troškove). Stoga ovdje valja primijeniti odredbu čl. 172. ZOO-a. To što je tuženik osporio kamate kod odgovora na tužbu ne mijenja njegovu pravnu poziciju. To zato što je osporio i glavnicu koju je kasnije platio. Zato kamate u trenutku plaćanja glavnice više ne mogu biti sporne.

9. Stoga je prema toj odredbi tužitelj ispravno izvršio uračunavanje, te je ispravno primijenio kamatnu stopu koja se primjenjuje između trgovaca (čl. 29. st. 2. ZOO-a) jer su stranke ugovornog odnosa trgovci koji obavljaju svoju djelatnost, a ugovor o osiguranju je u ovom slučaju trgovački ugovor (čl. 14. st. 2. ZOO-a).

10. Stoga je sud pozivom na odredbu čl. 172., čl. 14. st. 2., te čl. 29. st. 2. ZOO- a prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu kamata od 3.562,01 EUR i donio odluku sukladno točki I. izreke presude.

11. Nakon što je tuženik platio glavnicu, tužitelj je preinačio tužbu podnescima od 19.5.2026. i 8.6.2026. tako što je uglavničio zakonske zatezne kamate sukladno uračunavanju. Tuženik se preinaci protivio. Sud je na ročištu 9.6.2026. dopustio preinaku jer je tužitelj mogao preinačiti tužbu tek nakon okolnosti koje su nastale nakon zaključenja prethodnog postupka i radi razloga koji su na strani tuženika jer je tuženik izvršio plaćanje tek nakon zaključenja prethodnog postupka i provedenih dokaza (pribava isprava, saslušanja svjedoka, vještačenja), što je sukladno odredbi čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.

- službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25.) Osim toga, preinaka je svrsishodna za konačno razrješenje odnosa između stranaka (čl. 190. st. 3. ZPP-a).

12. Odluku o parničnom trošku sud je donio pozivom na odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu u kojem je zastupan po punomoćniku koji je odvjetnik. Vrijednost predmeta spora je do 19.5.2026. bila 21.493,31 EUR, a nakon toga 3.562,01 EUR. Stoga je tužitelju priznat trošak prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa) za slijedeće radnje u postupku:

- sastav tužbe od 9.9.2024. od 500,00 EUR (Tbr. 7. t. 1.);

- sastav podneska od 22.4.2025. uz koji dostavlja isprave i dokaze od 50,00

EUR (Tbr. 8. t. 3.);

-sastav obrazloženog podneska od 19.5.2026., 8.6.2026. u iznosu od 200,00 EUR za svako, ukupno 400,00 EUR (Tbr. 8. t. 1.);

-zastupanje na ročištima 23.4.2025., 15.9.2025., 24.11.2025., u iznosu od 500,00 EUR za svako, ukupno 1.500,00 EUR (Tbr. 8. t. 1.);

-zastupanje na ročištima 9.6.2026., 17.7.2026. u iznosu od 200,00 EUR za svako, ukupno 400,00 EUR (Tbr. 8. t. 1.);

- trošak PDV-a (25%) od 712,50 EUR (Tbr. 42.), ukupno 3.562,50 EUR.

Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu od 265,45 EUR i presudu 334,93 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama.

13. Slijedom navedenog, sud je obvezao tuženika da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 4.162,88 EUR, odnosno donio je odluku sukladno točki II. izreke presude.

14. Slijedom svega iznijetoga, sud je donio odluke kao u izreci presude.

Rijeka, 16. rujna 2026.

Sudac

Nataša Vukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Odluka u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. ZPP-a.)