Poslovni broj: Gž R-43/2024-2

 

 

                                                                                  Poslovni broj: Gž R-43/2024-2

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Sisku, po sucu pojedincu mr. sc. Ani Beloglavec, u pravnoj stvari tužiteljice R. S., OIB …, S.,  zastupane po punomoćniku Z. I., odvjetniku u S., protiv tuženika K. B. C. S., OIB …, S., kojeg zastupa zaposlenik tuženika, punomoćnik B. D., dipl. pravnik, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr-5902/2021-14 od 13. veljače 2024., 24. travnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbija se žalba tuženika K. B. C. S. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr-5902/2021-14 od 13. veljače 2024.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 534,18 eura, sa zateznom kamatom od dospijeća svakog dospjelog, a neisplaćenog iznosa razlike plaće, do isplate, iskazano po mjesecima (točka I. izreke presude), osim za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima u točki I. izreke. Tuženiku je naloženo naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 827,95 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate, sve u roku od 15 dana (točka II. presude).

 

              2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu izjavio je tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, tj. iz  žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Tuženik smatra da je pobijanom presudom prekoračen tužbeni zahtjev, da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i predlaže presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba tuženika je neosnovana.

 

5. Prvostupanjski sud je utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva i na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio materijalno pravo.

 

5.1. Nije osnovan prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka. Nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na koju povredu žalba izričito upire, jer je pobijana presuda jasna i razumljiva i ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Nema ni drugih bitnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

5.2. Donošenjem pobijane presude nije došlo do prekoračenja tužbenog zahtjeva. Tužiteljica je već u tužbi navela da potražuje isplatu razlike isplaćene naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad, a koje su joj bile isplaćene u manjem iznosu zbog neisplaćenih dodataka na plaću za ostvarene prekovremene sate rada u prethodnom razdoblju. Sudski vještak je obračunao visinu razlike plaće i naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, za utuženo razdoblje, u skladu s nalogom suda.

 

6. Nesporno je među strankama da je tužiteljica u spornom razdoblju bila zaposlenica tuženika, da je radila na radnom mjestu medicinske sestre. Među strankama je bila sporna pravna osnova te visina potraživanja tužiteljice.

 

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za razdoblje od rujna 2016. do travnja 2021., odnosno uvećanje plaće za posebne uvjete rada i za odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za sve sate rada kada je tužiteljica radila, dakle i za prekovremeni rad, te slijedom toga i razliku naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad s osnove neisplaćenog u odnosu na prethodno razdoblje.

 

8. Svoj zahtjev tužiteljica temelji na odredbama članka 57. i 59. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, br. 143/13. i 99/15., dalje: KU), članku 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, br. 29/18., dalje: KU/18.) te članku 5. Dodatka I. KU („Narodne novine“, br. 96/15., dalje: Dodatak I. KU), članku 21. Dodatka II. KU („Narodne novine“, br. 92/19., dalje: Dodatak II. KU), u vezi s odredbama Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14., 127/17., 98/19., dalje: ZR), kao i odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj: 141/12., 150/13., 153/13., 24/17., dalje: TKU/12.).

 

9. U ovom predmetu se radi o sporu male vrijednosti, te se presuda ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kako je to izričito određeno člankom 467. stavkom 1. ZPP (tužiteljica je do zaključenja glavne rasprave koja se vodila prema odredbama ZPP o redovnom postupku smanjila tužbeni zahtjev tako da više ne prelazi iznos od 1.320,00 eura, pa se daljnji postupak provodi prema odredbama ZPP o postupku u sporovima male vrijednosti – članak 464. stavak 2. ZPP).

 

10. Međutim, bez obzira što se radi o sporu male vrijednosti, napominje se da je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik za utuženo razdoblje isplaćivao tužiteljici dodatke za posebne uvjete rada i za odgovornost za život i zdravlje pacijenata obračunate na osnovnu plaću, a ne i dodatke za sve odrađene sate rada,  da ti dodatci nisu obračunati ni isplaćeni tužiteljici za sate prekovremenog rada, te slijedom toga joj je isplaćena i manja naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad.

 

11. Prema odredbi članka 7. ZR poslodavac mora isplatiti radniku plaću za obavljeni rad. Tuženik u prijepornom razdoblju nije isplaćivao plaću prema navedenim propisima koje je bio dužan primjenjivati, uključujući i odredbe kolektivnog ugovora. Pritom treba navesti da se u slučaju kada je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo (članak 9. stavak 3. ZR-a).

 

12. Na utvrđene odlučne činjenice prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, članak 57. KU, koji je sadržajno identičan članku 55. KU/18.,  članak 5. Dodatka I. KU i članak 21. Dodatka II. KU, u vezi s odredbama  ZR, TKU/12. i drugih propisa, pobliže navedenih u obrazloženju prvostupanjske presude.

 

12.1. Pravilno je primijenjen i zastarni rok od pet godina, u skladu s člankom 139. ZR.

 

13. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljici pripada pravo na uvećanje plaće za dodatke s osnova posebnih uvjeta rada i odgovornosti za život i zdravlje ljudi za sve ostvarene sate rada, dakle, i za sate rada ostvarene u prekovremenom radu, a ne samo za sate rada ostvarene u redovnom radnom vremenu jer su ti uvjeti rada, kao i odgovornost za život i zdravlje jednaki u redovnom radu i u satima prekovremenog rada.

 

14. Pri tome se prvostupanjski sud opravdano poziva na sudsku praksu u istovrsnim predmetima (sudska presuda navedena pod točkom 12. obrazloženja presude), što je u skladu i s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetim na sjednici Građanskog odjela od 9. prosinca 2019.

 

15. Visina razlike za ostvarene sate prekovremenog rada, naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad utvrđena je na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka financijske struke koje je prvostupanjski sud prihvatio kao stručne i jasne, izrađene u skladu s pravilima struke, temeljem dokumentacije priložene spisu, na koji tužiteljica nije imala primjedbi ni prigovora, a t tuženik se na nalaz i mišljenje nije očitovao.

 

16. Svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, kako je to određeno člankom 219. stavkom 1. ZPP, a u žalbi protiv presude stranke ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati nove dokaze, osim ako se radi o bitnim povredama postupka zbog kojih se može podnijeti žalba, kako je to određeno člankom 352. stavkom 1. ZPP, a što nije slučaj u ovom predmetu.

 

16.1. Ako je tuženik imao primjedbi i/ili prigovora na nalaz i mišljenje sudskog vještaka financijske struke, to je mogao i morao istaknuti u prvostupanjskom postupku, prije zaključenja glavne rasprave, a ne iznositi tek u žalbi protiv presude, u skladu s člankom 352. stavkom 1. ZPP.

 

17. Slijedom toga, sud prvog stupnja je pravilno postupio kada je prihvatio tužbeni zahtjev te dosudio tužiteljici razliku u plaći za utuženo razdoblje te na dosuđene iznose priznao zakonsku zateznu kamatu primjenom članka 29. ZOO.

 

18. Za svoju odluku prvostupanjski sud je dao jasne razloge, koje u cijelosti prihvaća ovaj sud i žalbeni navodi tuženika nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.

 

19. Cijeneći navedeno, žalba tuženika je odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda (članak 368. stavak 1. ZPP).

 

Sisak, 24. travnja 2024.