REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-3282/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Jeleni Maltar Benjak, uz sudjelovanje Branke Crnogorac, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice BA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku LA iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi prava na osobnu invalidninu , 16. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/ll-551-09/25- 01/1894, URBROJ: 524-11-01/6-25-2 od 22. srpnja 2025.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Ivanec, KLASA: UP/I-551-06/24-09/974, URBROJ: 139-031-50-02-25-6 od 6. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/ll-551-09/25-01/1894, URBROJ: 524-11-01/6-25-2 od 22. srpnja 2025. odbijena je žalba tužiteljice protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela, KLASA: UP/I-551-06/24-09/974, URBROJ: 139- 031-50-02-25-6 od 6. veljače 2025. kojim je obustavljen postupak u predmetu priznavanja prava na inkluzivni dodatak OA, prednika tužiteljice.

2. Tužiteljica u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela. Ističe da je supruga i zakonska nasljednica pokojnog OA te dostavlja rješenje o nasljeđivanju. Navodi da je njezinom suprugu rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 11. kolovoza 2021. priznato pravo na osobnu invalidninu te da je isto tijelo 24. svibnja 2024. pokrenulo po službenoj dužnosti postupak radi utvrđivanja ispunjava li njezin suprug uvjete za priznavanje prava na inkluzivni dodatak. U tom postupku provedeno je kontrolno vještačenje pri Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom te je izrađen nalaz i mišljenje kojim je utvrđeno postojanje IV stupnja težine invaliditeta, oštećenja funkcionalnih sposobnosti, po vrsti invaliditeta kronične bolesti te postojanje privremene potrebe pomoći i njege u punom opsegu na period od dvije godine. Prvostupanjsko javnopravno tijelo je nalaz i mišljenje zaprimilo 28. siječnja 2025. Ističe da je dana **.**.2025. OA preminuo te je rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 6. veljače 2025. obustavljen postupak priznavanja prava na inkluzivni dodatak. Smatra da ona kao zakonska nasljednica ima pravni interes da se njezinom pokojnom suprugu prizna pravo na inkluzivni dodatak do dana smrti **.**.2025., a tim više što su u upravnom postupku provedena sva vještačenja te je utvrđeno činjenično stanje. Ističe da je člankom 19. stavkom 1. Zakona o inkluzivnom dodatku propisano da je postupak za priznavanje prava na inkluzivni dodatak žuran te da njoj nisu poznate zakonske odredbe po kojima bi stranka gubila svoje zakonsko pravo ako se zbog dugotrajnog trajanja postupka ne bi žalila zbog šutnje uprave, a kako to navodi tuženik. Citira i članak 20. Zakona o inkluzivnom dodatku te navodi da se pravo na inkluzivni dodatak ne priznaje od dana donošenja prvostupanjskog rješenja ili od dana dostave nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, već od dana podnošenja urednog zahtjeva ili pokretanja postupka po službenoj dužnosti. Predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika i prvostupanjskog javnopravnog tijela.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbene navode i predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Sud je riješio spor bez održavanja rasprave na temelju ovlaštenja iz članka 98. točke 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. 39/26.; dalje: ZUS) jer se na temelju stanja spisa može se utvrditi da je pojedinačna odluka javnopravnog tijela nezakonita, a tuženik u odgovoru na tužbu izričito ne traži održavanje rasprave niti predlaže izvođenje dokaza koji bi bio usmjeren na utvrđenje neke konkretne činjenice.

5. Ocjenjujući zakonitost osporavan ih rješenja, sud je pročitao dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem su donesena osporavana rješenja i u spisu ovoga upravnog spora.

6. Sud je izvršio uvid i u ovosudni spis, poslovni broj: Us I-3006/2025, koji se vodio kao ogledni spor o istim činjeničnim i pravnim pitanjima kao i u ovom sporu te u kojem je donesena pravomoćna presuda, poslovno broj: Us I-3006/2025-8 od 21. siječnja 2026.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Iz spisa predmeta proizlazi da je rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela, KLASA: UP/l-551-08/21-01/134, URBROJ: 2130-81-40-02-21-5 od 11. kolovoza 2021. predniku tužiteljice, OA, priznato pravo na osobnu invalidninu.

9. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je 24. svibnja 2025. po službenoj dužnosti radi utvrđivanja ispunjavali prednik tužiteljice, OA, uvjete za priznavanje prava na inkluzivni dodatka. Tijekom postupka, **.**.2025. preminuo je OA, nakon čega je prvostupanjsko tijelo donijelo rješenje o obustavi postupka. Protiv tog rješenja žalbu je podnijela tužiteljica kao nasljednici te je ista odbijena ovdje osporenim rješenjem tuženika.

10. U konkretnom slučaju sporna je primjena prava, odnosno sporno je pitanje je li odlučivanje o pravu na inkluzivni dodatak stvar koja je strogo osobne naravi, što onda ima za posljedicu obustavu postupka u slučaju smrti stranke u smislu članka 39. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09., 110/21.; dalje: ZUP) . Isto pravno pitanje je bilo sporno i u predmetu broj Us I-3006/2025 koji je riješen u oglednom sporu.

11. Prema članku 39. stavku 1. ZUP -a, ako u tijeku postupka stranka umre ili pravna osoba prestane postojati, postupak se može obustaviti ili nastaviti, ovisno o naravi upravne stvari koja je predmet postupka.

12. Prema članku 2. Zakona o inkluzivnom dodatku („Narodne novine“ , 156/23.; dalje: ZID) u provedbi tog Zakona na odgovarajući se način primjenjuju načela Konvencije o pravima osoba s invaliditetom Ujedinjenih naroda i načela propisana zakonom kojim se uređuje djelatnost socijalne skrbi.

13. Prema članku 20. ZID pravo na inkluzivni dodatak priznaje se s danom podnošenja urednog zahtjeva ili pokretanja postupka po službenoj dužnosti.

14. Prema članku 7. stavku 2. Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“ , 18/22., 46/22., 119/22., 71/23. i 156/23.; dalje: ZSS) prava u sustavu socijalne skrbi su osobna, neprenosiva i ne mogu se nasljeđivati.

15. Prema članku 7. stavku 3. ZSS -a, dospjele novčane naknade koje nisu isplaćene do smrti korisnika nasljeđuju nasljednici korisnika, prema zakonu kojim se uređuje nasljeđivanje, a ako nema nasljednika, vraćaju se u državni proračun, osim naknade za troškove stanovanja.

16. Imajući u vidu citirane odredbe zakona, kao i utvrđeno činjenično stanje, Sud ne može prihvatiti stajalište tuženika da se upravni postupak ima obustaviti u skladu s člankom 39. ZUP-a jer je OA preminuo u tijeku postupka i prije donošenja pobijanog rješenja.

17. Ovo iz razloga što se u konkretnom slučaju radi o zahtjevu koji , iako se odnosi na pravo strogo osobne naravi, u sebi sadrži i neostvareno imovinsko potraživanje, zbog čega se postupak može nastaviti s nasljednicima preminule stranke. Naime, iz citiranog članka 20. ZID -a proizlazi da se dan od kojeg pripada pravo na inkluzivni dodatak ne vezuje uz dan donošenja upravnog akta ili uz dan njegove izvršnosti, već uz trenutak podnošenja urednog zahtjeva. Stoga stranka koja ispunjava propisane pretpostavke može osnovano očekivati da će joj sâmo pravo, kao i pojedini mjesečni iznosi inkluzivnog dodatka koji proizlaze iz tog prava, biti priznati od trenutka podnošenja urednog zahtjeva. U skladu s tim, ako bi u slu čaju smrti stranke u toku postupka došlo do njegove obustave, onemogućilo bi se ostvarenje onoga što proizlazi iz uređenja koje priznavanje prava vezuje uz dan podnošenja urednog zahtjeva, tj. onemogućilo bi se da se priznaju oni iznosi dodatka koji se odn ose na razdoblje od podnošenja zahtjeva do smrti stranke.

18. Također se uzima u obzir i okolnost da se u konkretnom slučaju radi o odnosu iz područja upravnog prava u kojem jedan subjekt (javnopravno tijelo) odlučuje o pravu drugog subjekta koji, nakon što je podnio uredan zahtjev, osnovano očekuje da se u roku iz članka 19. ZID -a donese odluka o zahtjevu. U suprotnom, odnosno u sl učaju obustave postupka zbog smrti stranke, a koja je nastupila nakon proteka roka iz članka 19. ZID-a (što je slučaj s predni kom tužiteljice), javnopravno tijelo izvodi korist od vlastitog nepoštivanja propisa, a nasljednik ostaje lišen mogućnosti da se ispita je li njegov prednik ispunjavao sve propisane pretpostavke i ima li on kao nasljednik pravo na pojedine iznose dodatka koji u smislu čl anka 20. ZID-a pokrivaju razdoblje od dana podnošenja zahtjeva do dana smrti prednika.

19. Dakle, neprenosivost prava iz sustava socijalne skrbi (čl anak 7. stavak 2. ZSS- a) pa tako i prava na inkluzivni dodatak, odnosi se samo na temeljno pravo kao takvo, a ne i na pojedine iznose dodatka koji proizlaze iz tog prava i koji pripadaju od trenutka podnošenja zahtjeva do nekog kasnijeg trenutka (npr. smrti prednika).

20. Sud napominje da odredbe ZSS-a, za razliku od ranijeg Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, 157/13., 152/14., 99/15., 52/16., 16/17., 130/17., 98/19., 64/20., 133/20. i 138/20.; dalje: ZSS/13), ne sadrže odredbu poput članka 109. ZSS/13 koja je izričito određivala da se postupak obustavlja, ako prije izvršnosti rješenja o priznavanju prava iz socijalne skrbi umre osoba o čijem se pojedinačnom pravu rješavalo na temelju ZSS/13. U okviru tog ranijeg uređenja bilo je izraženo stajalište u sudskoj praksi o potrebi obustave postupka u kojem se odlučuje o pravu stranke na temelju ZSS/13, ako je stranka umrla prije donošenja rješenja o priznavanju prava (npr. presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž -423/2020-2 od 19. veljače 2020.). Međutim, kao što je napomenuto, novo zakonsko uređenje ne predviđa odredbu kakva je ranije bila sadržana u članku 109. ZSS/13, slijedom čega otpada zapreka da se u tom novom pravnom kontekstu primijeni stajalište prema kojem se postupak može nastaviti prema pravnim sljednicima umrle osobe, iako se radi o osobnom pravu, kada zahtjev sadrž i i neostvareno imovinsko pravo. Upravo izostavljanje odredbe poput članka 109. ZSS/13 u novom zakonodavnom uređenju govori u prilog tome da se u sustavu socijalne skrbi više nije htjelo uz nastup smrti stranke tijekom upravnog postupka nadovezati obustavu tog postupka kao pravnu posljedicu.

21. Sud ne smatra da bi nekorištenje žalbe zbog šutnje uprave od strane prednika tužiteljice imalo utjecaja na sporno pitanje koje je vezano uz tumačenje čl anka 39. ZUP-a. U vezi toga se napominje da je javnopravno tijelo imalo na zakonu utemeljenu obvezu u roku iz članka 19. ZID-a donijeti odluku o zahtjevu prednika tužiteljice, a ta obveza javnopravnog tijela nije ovisila o korištenju pravnih sredstava zbog šutnje uprave. Navedeno je posebno važno u sferi prava iz sustava socijalne skrbi poput inkluzivnog dodatka.

22. Imajući u vidu sve navedeno, sud smatra da je povrijeđen zakon na štetu tužiteljice jer se u konkretnom slučaju ne radi o stvari koja je takve naravi da se postupak ne može nastaviti s nasljednicima umrle stranke. Stoga su osporavana rješenja nezakonita te je na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a ista valjalo poništiti.

23. Time je sporno pitanje nastavka upravnog postupka konačno riješeno, a poništavanje navedenih rješenja ima za posljedicu nastavak upravnog postupka sa utvrđenim nasljednicima JA.

U Zagrebu 16. rujna 2026.

Sutkinja

Jelena Maltar Benjak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. Tužiteljici HA, [adresa],

2. Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike, Hrvatske, [adresa] Zagreb, Ulica grada Vukovara 78,

3. U spis