REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-1847/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković te zapisničarki Jasminki Janković, u upravnom sporu tužitelja BLT ENERJİ ELEKTRİK ENERJİSİ TOPTAN SATIŞ SANAYİ VE TİCARET ANONİM ŞİRKETİ, sa sjedištem u [adresa], Republika Turska, kojeg zastupa opunomoćenik Vjekoslav Ivančić, odvjetnik u Ostermann Ivančić odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, protiv tuženog Hrvatske energetske regulatorne agencije, OIB: 83764654530, Zagreb, Ulica grada Vukovara 14, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Geo Power Energy Development d.o.o. u stečaju, Zagreb, Radnička cesta 34a, koju zastupa Davorka Huljev, stečajni upravitelj iz Zagreba, Miramarska cesta 13D, radi prijenosa prava i obveza iz rješenja o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača električne energije, 16. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Hrvatske energetske regulatorne agencije KLASA: UP/I-034-02/18-15/06, URBROJ: 371-06-21-61 od 23. srpnja 2021. te se predmet vraća na ponovni postupak u kojem je obvezno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju odluke.

II. Nalaže se Hrvatskoj energetskoj regulatornoj agenciji, OIB: 83764654530, da u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude naknadi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 13.125,00 EUR (trinaest tisuća sto dvadeset pet eura).

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora preko iznosa iz točke II. izreke ove presude.

IV. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Hrvatske energetske regulatorne agencije KLASA: UP/I-034-02/18- 15/06, URBROJ: 371-06-21-61 od 23. srpnja 2021. odobren je zahtjev trgovačkog društva Geo Power Energy Development d.o.o., Zagreb (ovdje zainteresirane osobe, dalje: Geo Power) za prijenos prava i obveza iz rješenja o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača električne energije KLASA: UP/I-034-02/18-15/06, URBROJ: 371-06-19-15 od 8. veljače 2019. te je u tom rješenju umjesto trgovačkog društva GEOEN d.o.o. za energetiku i graditeljstvo, Zagreb, (dalje: GEOEN) označen Geo Power, s tim da je odlučeno da u ostalom dijelu to rješenje ostaje nepromijenjeno.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora u bitnome navodi da osporava pobijano rješenje tuženika, budući da je isto nezakonito jer su činjenice nepotpuno ili pogrešno utvrđene, jer se u postupku na temelju kojeg je doneseno pobijano rješenje nije vodilo računa o pravilima postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje stvari, jer je izreka nejasna te u proturječnosti s obrazloženjem te jer nije pravilno primijenjen pravni propis na temelju kojeg je riješena upravna stvar. Ističe da je on većinski (80%-tni) član društva GEOEN, a da ne može ostvariti zaštitu GEOEN-ovih prava u njegovo ime, jer GEOEN neovlašteno zastupa ništetno imenovana uprava, i da upravo ta neovlaštena uprava poduzima nezakonite radnje na štetu D, a time i njega samog. Prvenstveno ukazuje da tuženik nije bio nadležan za odlučivanje o brojnim prethodnim pitanjima o kojima je ujedno ovisilo pravilno utvrđivanje činjenica i okolnosti koje su od iznimnog značaja za donošenje zakonite i isprave odluke u konkretnoj upravnoj stvar, budući da je za rješavanje takvih prethodnih pitanja nužno potrebno stručno specijalističko znanje trgovačkog prava i prava društava. Smatra da je prilikom ocjenjivanja osnovanosti zahtjeva društva Geo Power osim članka 10.a Pravilnika o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača električne energije, bilo potrebno na sveobuhvatan način sagledati te uzeti u obzir sve činjenične okolnosti predmetnog slučaja, kao i cjelokupnu zakonodavnu regulativu iz područja energetike. Ističe da je sudjelovao u upravnom postupku koji je vođen pred tuženikom te da je njegovo svojstvo stranke izrijekom utvrđeno rješenjem tuženika KLASA: UP/I-034-02/18-15/06, URBROJ: 371-06-21-28 od 2. lipnja 2021. Ističe da je ugovor o prijenosu gospodarske cjeline od 1. travnja 2021. i sve isprave na temelju kojih se zahtijevao prijenos prava i obveza i rješenja u ime društva GEOEN sklopio DF, osoba koja se predstavlja kao direktor GEOEN-a, a u stvarnosti to nije, budući da se pravno stanje razlikuje od stanja u sudskom registru. Dodaje da je u pogledu nepostojanja ovlaštenja DF za zastupanje GEOEN-a pokrenuo nekoliko sudskih sporova koji su zabilježeni u sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu. Smatra da zakonski uvjeti za prijenos prava i obveza iz rješenja na Geo Power nisu ispunjeni jer članak 10.a Pravilnika o stjecanju statusa propisuje tek uvjete urednosti zahtjeva za prijenos, no da samo dostavljanje tih podataka i isprava ne znači da su ispunjene sve one zakonske pretpostavke koje i inače moraju biti ispunjene u pogledu svakog povlaštenog proizvođača, a propisane su u Zakonu o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji. Ukazuje na dozvolu za eksploataciju geotermalnih voda odnosno na ugovor o eksploataciji geotermalnih voda, koja predstavlja valjani pravni temelj za obavljanje djelatnosti pridobivanja geotermalnih voda, odnosno za samu eksploataciju geotermalnih voda, a samim time je neophodno potrebna i za obavljanje djelatnosti proizvodnje električne energije iz geotermalnih voda budući da je u naravi takva proizvodnja moguća isključivo na temelju ključnog resursa (geotermalnih voda), koji resurs je određeni pravni subjekt ovlašten valjano eksploatirati samo na temelju dozvole za eksploataciju. Stoga smatra da tuženik pogrešno navodi da ta dozvola nije preduvjet za izdavanje dozvole za obavljanje energetske djelatnosti, a samim time niti za prijenos statusa povlaštenog proizvođača električne energije. Ističe da nositelj dozvole za eksploataciju geotermalnih voda nije Geo Power pa da te vode ne smije koristiti u proizvodnji električne energije. Nastavlja da nositelj dozvole za eksploataciju geotermalnih voda nije niti GEOTHERMAL SOLUTIONS d.o.o. jer nije ishođena izričita pisana suglasnost Vlade za prijenos prava i obveza iz dozvole. Zaključuje da je nositelj dozvole za eksploataciju geotermalnih voda i dalje GEOEN i da jedino GEOEN ispunjava sve uvjete za obavljanje energetske djelatnosti proizvodnje električne energije iz geotermalnih izvora. Iznosi da Geo Power ne ispunjava uvjet tehničke kvalificiranosti za izdavanje dozvole, koja je ujedno nužan preduvjet prijenosa statusa. Smatra da je ugovor o prijenosu gospodarske cjeline od 13. travnja 2021. nepostojeći, jer ga je potpisao DF, kao neovlašteni zakonski zastupnik GEOEN-a, jer GEOEN (neovlašteno zastupan po DF) svoju volju za sklapanjem tog ugovora nikada nije niti očitovao, pa da stoga nije ispunjena jedna od bitnih pretpostavki iz članka 247. Zakona o obveznim odnosima za nastanak ugovora kao pravnog posla. Navodi da, budući da ugovor o prijenosu gospodarske cjeline nije niti sklopljen da time nije došlo do prijenosa gospodarske cjeline s GEOEN-a na Geo Power, slijedom čega Geo Power očigledno ne ispunjava uvjet tehničke i stručne kvalificiranosti za izdavanje dozvole koja je nužni preduvjet za stjecanje statusa. Dodaje da je iz tih razloga pokrenuo i parnični postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Iznosi da je nepostojeći i ugovor o prijenosu prava vlasništva nekretnina. Ističe da u cijelosti osporava i prijenos imovinske cjeline i pripajanje te da je i ugovor o pripajanju nepostojeći. Nastavlja da Geo Power nije valjano stekao pravo vlasništva na nekretninama na kojima je izgrađeno proizvodno postrojenje te da nema pravo koristiti nekretninu na kojoj je izgrađeno postrojenje. Smatra da su povrijeđena pravila upravnog postupka. Poziva se na članak 55. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku. Smatra da ovlaštenje DF za potpisivanje ugovora o prijenosu cjeline u ime GEOEN-a (kao i ugovora o prijenosu prava vlasništva) predstavlja prethodno odnosno prejudicijelno pitanje o čijem je ispravnom rješavanju ovisila odluka o konkretnoj upravnoj stvari, budući da je GF upravo na predmetnim ugovorima temeljio odnosno dokazivao svoj zahtjev za prijenos statusa u konkretnom upravnom postupku. Nadalje, smatra da je tuženik trebao uzeti u obzir sve sudske postupke koji su u tijeku vezano uz daljnja sporna pitanja ovlaštenja za zastupanje društva GEOEN, imatelja poslovnih udjela, zakonitosti pripajanja GEOEN GS-u te ujedno i na pitanje prijenosa gospodarske cjeline te prava vlasništva predmetnih nekretnina na kojima se nalazi postrojenje, odnosno na odluke donesene u vezi s tim postupcima, budući da ista, također, predstavljaju prethodna pitanja za konkretnu upravnu stvar. Slijedom navedenog zaključuje da je u potpunosti neosnovan navod tuženika da u trenutku podnošenja zahtjeva društva Geo Power, kao ni u trenutku donošenja pobijanog rješenja, nisu postajale okolnosti koje bi ukazivale na nužnost prekida postupka u smislu članka 55. Zakona o općem upravnom postupku. Smatra da je prekid postupka bio nužan prvenstveno jer je trebao poslužiti kao sredstvo zaštite njegovih prava i interesa od nezakonitih radnji. Predlaže da sud prekine ovaj postupak, jer pitanje valjanosti ugovora o prijenosu gospodarske cjeline predstavlja prethodno pitanje za donošenje odluke o ovom sporu budući da upravo tim ugovorom Geo Power pokušava dokazati da ispunjava zakonske uvjete iz članka 10a. Pravilnika o stjecanju statusa. Opisuje da je presudom P-1055/2021 ugovor o prijenosu utvrđen ništetnim i bez učinka. Dodaje da će, u slučaju da ugovor o prijenosu gospodarske cjeline bude pravomoćno utvrđen ništetnim, biti jasno da je taj ugovor ništetan od početka (ex tunc) tj. da Geo Power niti u trenutku podnošenja prijedloga za prijenos statusa, niti u trenutku donošenja rješenja o prijenosu statusa nije ispunjavao uvjete za prijenos statusa iz članka 10a. Pravilnika o stjecanju statusa. Imajući u vidu kompleksnost činjeničnih okolnosti toga predmeta i činjenicu da je Trgovački sud nepravomoćnom presudom već o tome odlučio, smatra da bi sud trebao prekinuti ovaj spor do pravomoćnog okončanja parničnog postupka P-1055/2021. Također ukazuje da je u točki II. presude P-1055/2021 naloženo Zk odjelu Općinskog suda u Bjelovaru da nakon pravomoćnosti te presude izvrši brisanje prava vlasništva Geo Power-a i da uspostavi prijašnje zk stanje. Smatra da je činjenica da je presudom naloženo brisanje prava vlasništva Geo Power-a osobito odlučno za rješavanje ove pravne stvari. Iznosi da je osim što je ništetan ugovor o prijenosu gospodarske cjeline i nepostojeći, budući da ga je u ime GEOEN-a potpisao neovlašteni direktor (DF), te s tim u vezi i po ovoj osnovi prvenstveno predlaže prekid ovog postupka. Ukazuje da je odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1231/2021 i Rev- 668/2022 taj sud zauzeo shvaćanje da je registarski sud kad odlučuje o upisu u sudski registar dužan po službenoj dužnosti paziti na ništetnost odluka temeljem kojih se upis zahtjeva. Opisuje da su odluke skupština GEOEN-a od 15. lipnja 2020. i 12. listopada 2020. ništetne zato što njemu protivno članku 443. stavku 1. Zakona o trgovačkim društvima nije bio upućen novi poziv za skupštinu pa je jasno da će u ponovljenim registarskim postupcima prijedlozi za upis navedenih odluka skupštine biti odbijeni. S tim u vezi napominje da je rješenjem Tt-21/29386 pokrenut po službenoj dužnosti postupak ponovnog upisa GEOEN-a u sudski registar, što će omogućiti odlučivanje o njegovim žalbama u registarskom postupku protiv prvostupanjskih registarskih rješenja o upisu u sudski registar navedenih odluka skupštine. Smatra da će prihvaćanjem njegovih žalbi u tim postupcima bit potvrđeno da je ugovor o prijenosu gospodarske cjeline u ime GEOEN-a potpisala neovlaštena osoba – tj. da navedeni ugovor nije niti sklopljen, a da budući da upravo taj ugovor predstavlja temeljno prethodno pitanje ovog spora i po toj osnovi predlaže prekinuti ovaj spor do skorog okončanja ovih registarskih postupaka koji su započeli u lipnju 2020. Ističe da je Trgovački sud u Zagrebu 27. ožujka 2025. donio presudu P- 1922/2024 kojom je, među ostalim, Ugovor o prijenosu gospodarske cjeline od 13. travnja 2021. utvrđen ništetnim i bez učinka. Dodaje da je navedena presuda postala pravomoćna 13. siječnja 2026. Predlaže da sud poništi osporavano rješenje i riješi stvar na način da odbije zahtjev zainteresirane osobe za prijenos prava i obveza iz rješenja o stjecanju statusa ovlaštenog proizvođača električne energije KLASA: UP/I- 034-02/18-15/06, URBROJ: 371-06-19-15 od 8. veljače 2019. uz naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom spora u bitnome navodi da pobija navode iz tužbe i tužbu tužitelja u cijelosti u odnosu na tvrdnje da bi činjenice bile nepotpuno ili pogrešno utvrđene, da se u postupku ne bi vodilo računa o pravilima postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje stvari, da bi izreka pobijanog rješenja bila nejasna i u proturječnosti s obrazloženjem te da u pobijanom rješenju nije pravilno primijenjen pravni propis na temelju kojega je riješena upravna stvar. Ističe da je u predmetnom upravnom postupku potpuno i točno utvrdio sve odlučne činjenice te je iste i naveo u samom pobijanom rješenju obrazlažući njihovu relevantnost u odnosu na konkretni postupak, a pri tome je u potpunosti vodio računa o pravilima postupka, pri čemu je pravilno primijenjen pravni propis relevantan za donošenje odluke o zahtjevu koji je bio predmet tog upravnog postupka. Zaključuje da je izreka pobijanog rješenja jasna, nedvojbena i utemeljena na relevantnom pravnom propisu te da ni u jednom dijelu nije u proturječnosti s obrazloženjem pobijanog rješenja. Napominje da je u skladu s člankom 10.a Pravilnika o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača električne energije trgovačko društvo Geo Power uz zahtjev za prijenos prava i obveza iz rješenja priložilo predviđenu dokumentaciju, a da je dodatno uvidom u spis svog predmeta koji se vodi pod oznakom KLASA: UP/I - 034-02/21-03/29, utvrdio da je podnositelju zahtjeva izdano rješenje KLASA: UP/I- 034-02/21-03/29, URBROJ: 371-06-21-41 od 23. srpnja 2021., kojim mu je izdana dozvola za obavljanje energetske djelatnosti proizvodnje električne energije, a isto tako utvrđeno je da podnositelj zahtjeva, odnosno trgovačko društvo Geo Power ima odgovarajuću osnovu za korištenje nekretnine na kojoj se nalazi proizvodno postrojenje (u smislu odredbe članka 20. stavka 1. točke 5. Zakona o obnovljivim izvorima i visokoučinkovitoj kogeneraciji). Iznosi da je slijedom svih utvrđenih činjenica nedvojbeno utvrdio da je trgovačko društvo Geo Power, ispunilo sve pretpostavke da se predmetnom zahtjevu udovolji te da pri tome nije ni na koji način povrijedio pravila postupka, a osobito nisu točne tvrdnje tužitelja da bi donio odluku o pitanjima za koja ne bi bio nadležan. Ističe da on niti može niti smije ulaziti i presumirati odluke suda na način "što je vjerojatnije" da će se dogoditi, kako to traži tužitelj, te da je stoga svoju odluku donio na temelju trenutno utvrđenog činjeničnog stanja u skladu s provedenim upisima, a iz istih jasno i nedvojbeno proizlazi ovlaštenje DF za zastupanje trgovačkog društva GEOEN i to od 12. listopada 2020. Pojašnjava da je svoju odluku temeljio na stanju sudskog registra. Protivno navodima tužitelja smatra da su ispunjeni svi uvjeti propisani pozitivnim pravnim okvirom za prijenos prava i obveza iz rješenja o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača. Opisuje da je u skladu s odredbama članka 10.a Pravilnika o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača električne energije, propisano koju točno dokumentaciju podnositelj zahtjeva za takav prijenos prava i obveza treba mu dostaviti. Dodaje da je u skladu s odredbama Zakona o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji izvršio provjeru ostalih propisanih uvjeta za stjecanje statusa povlaštenog proizvođača (odnosno ima li podnositelj zahtjeva dozvolu za proizvodnju električne energije, a što je utvrđeno jer je isti ishodio rješenje KLASA: UP/I-034-02/21-03/29, URBROJ: 371-06-21-41od 23. srpnja 2021., te je li proizvodno postrojenje na nekretnini u vlasništvu pravne ili fizičke osobe koja je zatražila izdavanje rješenja o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača, odnosno za koje proizvodno postrojenje navedena pravna osoba ima osnovano pravo građenja, pravo služnosti ili ostvaruje pravo korištenja nekretnine za gradnju proizvodnog postrojenja po drugoj pravnoj osnovi, za što je također utvrđeno da je ispunjeno). Zaključuje da je slijedom navedenoga, a kako je detaljno obrazloženo u pobijanom rješenju, podnositelj zahtjeva dostavio propisanu dokumentaciju kojom dokazuje ispunjavanje uvjeta u skladu s člankom 10.a Pravilnika o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača električne energije, a da je on utvrdio da je podnositelju izdana dozvola za obavljanje energetske djelatnosti proizvodnje električne energije na temelju rješenja KLASA: UP/I-034-02/21-03/29, URBROJ: 371-06-21-41 od 23. srpnja 2021. te da ima odgovarajuću osnovu za korištenje nekretnine za proizvodno postrojenje (u smislu odredbe članka 20. stavka 1. točke 5. Zakona o obnovljivim izvorima i visokoučinkovitoj kogeneraciji), pa da je jasno i nedvojbeno da navodi tužitelja o tome da ne bi bili ispunjeni "zakonski" uvjeti za prijenos prava i obveza iz rješenja o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača električne energije, nisu utemeljeni. Iznosi da tužitelj u tužbi navodi, a isto je isticao i tijekom upravnog postupka, da podnositelj zahtjeva odnosno društvo Geo Power nije ishodilo odgovarajuću dozvolu za eksploataciju geotermalnih voda, koja bi bila neophodna za obavljanje energetske djelatnosti proizvodnje električne energije. Ukazuje da, međutim, takva dozvola nije propisana kao preduvjet za donošenje odluke o zahtjevu za prijenos prava i obveza iz rješenja o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača električne energije, a isto nije propisano niti kao preduvjet za izdavanje dozvole za obavljanje energetske djelatnosti proizvodnje električne energije (dokumentacija za izdavanje koja je propisana Pravilnikom o dozvolama za obavljanje energetskih djelatnosti i vođenju registra izdanih i oduzetih dozvola za obavljanje energetskih djelatnosti i to Prilogom 1., točka 1.) slijedom čega je vidljivo da ne postoji obveza da podnositelj zahtjeva za prijenos prava i obveza iz rješenja o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača niti za izdavanje dozvole za obavljanje energetske djelatnosti proizvodnje električne energije dostavi dokaz o dozvoli za eksploataciju geotermalnih voda (dodatno se ukazuje da imanje takve dozvole nije odlučno u trenutku izdavanja dozvole za proizvodnju električne energije pa nije bilo predmetom niti u postupku izdavanja dozvole za proizvodnju električne energije i rješenja o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača trgovačkom društvu GEOEN), a posljedično tome nije odlučno niti u postupku za prijenos prava i obveza iz pobijanog rješenja. Smatra da se ispunjavanje uvjeta za izdavanje dozvole za obavljanje energetske djelatnosti proizvodnje električne energije može preispitivati u odgovarajućem postupku, a da isto ne može biti predmetom ovog upravnog spora. Nadalje, smatra da sud, u ovom postupku, ne bi trebao odlučivati i zauzimati stajalište o ispunjavanju uvjeta za obavljanje energetske djelatnosti proizvodnje električne energije, jer je isto predmetom drugog upravnog spora. Zaključuje da slijedom navedenoga, tvrdnje tužitelja da ne bi postojale pretpostavke za prijenos prava i obveza iz rješenja o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača u konkretnom slučaju nisu osnovane. Ukazuje da je Zakonom o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji, koji je relevantan za ovaj konkretni predmet, propisano da status povlaštenog proizvođača električne energije može steći elektroenergetski subjekt ili druga pravna ili fizička osoba za proizvodno postrojenje na nekretnini u vlasništvu pravne ili fizičke osobe koja je zatražila izdavanje rješenja o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača, odnosno za koje proizvodno postrojenje navedena fizička ili pravna osoba ima osnovano pravo građenja, pravo služnosti ili ostvaruje pravo korištenja nekretnine za gradnju proizvodnog postrojenja po drugoj pravnoj osnovi. Što se tiče navoda tužitelja o navodnoj povredi pravila upravnog postupka jer nije prekinuo upravni postupak, smatra da je upravo suprotno tvrdnjama tužitelja, postupio u skladu s odredbama članka 55. stavka 1., a u svezi članka 56. Zakona o općem upravnom postupku. Iznosi da po njegovoj ocjeni, a što je i detaljno obrazloženo u pobijanom rješenju, nije utvrđeno da bi postojali obligatorni razlozi za prekid postupka odnosno da ni u čemu nije prejudicirao buduće sudske odluke već je prihvatio trenutno utvrđeno činjenično stanje na temelju javnih registara te dostavljene dokumentacije pri čemu će, ako neke od odlučnih činjenica budu meritornom pravomoćnom odlukom suda utvrđene bitno drugačije nego što su bile u trenutku donošenja pobijanog rješenja, u skladu s odredbama Zakona o općem upravnom postupku, preispitati svoju odluku i eventualno donijeti drugačiju odluku od pobijanog rješenja. Ističe da člankom 55. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku nije propisano da bi službena osoba bila dužna prekinuti upravni postupak sve i da postoji pravno pitanje koje čini samostalnu pravnu cjelinu, a bez rješavanja kojeg ne bi bilo moguće riješiti upravnu stvar, već je propisano da to službena osoba može učiniti. Na ročištu 25. siječnja 2024. ističe da je stanje u javnim knjigama nepromijenjeno u odnosu na trenutak donošenja rješenja. Protivi se prekidu spora. Napominje da ne može temeljiti svoje odluke na nepravomoćnim odlukama sudova kao i na pretpostavkama tužitelja kako će isti biti okončan. Predlaže da se odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Zainteresirana osoba Geo Power u podnesku od 12. siječnja 2026. priznaje navode tužitelja iznesene u dosadašnjem tijeku postupka, a osobito da su Ugovor o prijenosu gospodarske cjeline od 13. travnja 2021., njegovi aneksi i popratni ugovori ništetni i bez učinka. Navodi da, budući da je osnovna isprava na kojoj se temelji njegov zahtjev ništetna i bez učinka te nepostojeća i bez učinka, predlaže da se usvoji tužbeni zahtjev tužitelja i poništi rješenje o prijenosu statusa te odbije njegov zahtjev za prijenos prava i obveza iz rješenja o statusu.

5. Tijekom spora izvršen je uvid u spis i u spis tuženika te je održano ročište.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Nesporno je da je GF, ovdje zainteresirana osoba, 14. travnja 2021. podnijela tuženiku zahtjev za prijenos prava i obveza iz rješenja o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača električne energije KLASA: UP/I-034-02/18-15/06, URBROJ: 371-06-19-15 od 8. veljače 2019., koje je tuženik izdao trgovačkom društvu GEOEN na način da umjesto tog društva označi nju kao nositelja projekta.

8. Sporno je, je li osporavanim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

9. Prvotno treba navesti da je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-1613/2024-7 od 4. ožujka 2025. poništena presuda ovog suda poslovni broj: 9 UsI-2499/2021-36 od 1. veljače 2024., poništeno rješenje ovog suda poslovni broj: UsI-2499/2021 od 25. siječnja 2024., prekinut je upravni spor Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-2499/21 do pravomoćnog okončanja parnice koja se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj: P-1055/2021, odlučeno je da će Upravni sud u Zagrebu upravni spor nastaviti nakon pravomoćnosti odluke u sporu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1055/2021 te je odlučeno da će se odluka o troškovima donijet po okončanju upravnog spora. U predmetnoj presudi obrazloženo je da je u konkretnoj stvari tuženik svoje rješenje, kojim je odobrio prijenos prava i obveza iz rješenja o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača električne energije, KLASA: UP/I-034-02/18-15/06, URBROJ: 371-06- 19-15 od 8. veljače 2019., a kojim je umjesto trgovačkog društva GEOEN d.o.o. za energetiku i graditeljstvo, Zagreb, (dalje: GEOEN), označen Geo Power, ovdje zainteresirana osoba, donio jer je zahtjevu bio priložen ugovor o prijenosu gospodarske cjeline od 13. travnja 2021., a koji ugovor je nepravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1055/2021. od 15. siječnja 2024. utvrđen ništetnim i bez učinka. Nastavljeno je da zakonito odlučivanje tuženika o zahtjevu zainteresirane osobe za prijenos statusa povlaštenog proizvođača ovisi o valjanosti ugovora o prijenosu gospodarske cjeline, jer je taj dokument neophodan prilog zahtjevu iz članka 10.a stavka 1. Pravilnika o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača električne energije, bez kojeg, pod uvjetom da je valjan, nije moguće odobriti zahtjev zainteresirane osobe. Izneseno je da, osim što je ugovor koji je temelj rješavanju tuženika u upravnom postupku, utvrđen ništetnim u tijeku ovog spora, došlo je i do promjene upisa osobe ovlaštene za zastupanje društva GEOEN (kojeg je tužitelj jedan od osnivača), a što čini upitnima sve radnje koje je ta osoba poduzela. Istaknuto je da sve ove činjenice, iako su mu bile poznate, prvostupanjski sud nije cijenio, već je svoju presudu bazirao na činjenicama iz upravnog postupka koje su prethodile osporenom rješenju tuženika čime je, po ocjeni tog Suda, povrijedio odredbu članka 55. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima, koja propisuje da se presuda donosi na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, što je ovdje izostalo, a čime je povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Pojašnjeno je da je, naime, člankom 10.a stavkom 1. Pravilnika o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača električne energije ("Narodne novine", broj: 132/13., 81/14., 93/14., 24/15., 99/15. i 110/15.) propisano da je, kada se tijekom važenja rješenja prenose prava i obveze iz rješenja na drugog subjekta, preuzimatelj, uz zahtjev za prijenos prava i obveza povlaštenog proizvođača, dužan Agenciji dostaviti između ostalog: 1. dokaz o prijenosu prava i obveza povlaštenog proizvođača (prenositelja) na preuzimatelja. Navedeno je da je u konkretnom slučaju taj dokaz Ugovor o prijenosu gospodarske cjeline od 13. travnja 2021., a koji ugovor je nepravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1055/2021. od 15. siječnja 2024. utvrđen ništetnim i bez učinka pa zakonito rješavanje ove upravne stvari tj. osnovanost zahtjeva za prijenos prava i obveza povlaštenog proizvođača električne energije izravno ovisi o pravomoćnoj odluci nadležnog suda o valjanosti tog ugovora. Zaključeno je da je stoga pitanje valjanosti predmetnog ugovora prethodno pitanje bez kojeg se ni upravni postupak, niti ovaj spor ne mogu zakonito riješiti, zbog čega je pozivom na odredbu članka 74. stavka 2. u vezi s člankom 44. stavak 1. i člankom 45. stavak 2. točka 1. Zakona o upravnim sporovima, trebalo poništiti pobijanu presudu i upravni spor Upravnog suda u Zagrebu prekinuti do pravomoćnog okončanja spora o prethodnom pitanju.

10. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 1922/2024-90 od 27. ožujka 2025. utvrđeno je, među ostalim, da su ništetni i bez učinka Ugovor o prijenosu gospodarske cjeline sklopljen 13. travnja 2021. između trgovačkih društava GEOEN d.o.o., Zagreb i Geo Power Energy Development d.o.o.

11. Kako je prethodno pitanje pravomoćno riješeno na način da je Ugovor o prijenosu gospodarske cjeline sklopljen 13. travnja 2021. između trgovačkih društava GEOEN d.o.o., Zagreb i Geo Power Energy Development d.o.o. ništetni i bez učinka, osporavano rješenje nije se moglo ocijeniti zakonitim. U ponovnom postupku tuženik će donijeti novo rješenje imajući u vidu obrazloženje presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-1613/2024-7 od 4. ožujka 2025. i činjenicu da je Ugovor o prijenosu gospodarske cjeline sklopljen 13. travnja 2021. između trgovačkih društava GEOEN d.o.o., Zagreb i Geo Power Energy Development d.o.o. ništetni i bez učinka.

12. Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima riješiti kao u točki I. izreke.

13. Nadalje, kako je tužitelj uspio u sporu priznati su mu kao opravdani troškovi, trošak sastava tužbe, trošak sastava podneska od 24. studenog 2021., trošak sastava podneska od 28. siječnja 2022., trošak sastava podneska od 18. ožujka 2022., trošak sastava podneska od 14. prosinca 2022., trošak sastava podneska od 14. rujna 2023., trošak zastupanja na ročištu 25. siječnja 2024. i trošak sastava podneska od 8. travnja 2026. u skladu s člankom 144. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima i Tbr. 27. t. 1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. i 107/25., dalje: Tarifa) u vezi Tbr. 54. Tarife, a sve uvećano za pripadajući PDV u skladu s Tbr. 46. Tarife. Nadalje, tužitelju su priznati trošak sastava žalbe od 7. veljače 2024. i trošak sastava žalbe od 13. ožujka 2024. u skladu s člankom 144. stavkom 2. Zakona o upravnim sporovima i Tbr. 27. t. 3. Tarife, uvećano za pripadajući PDV u skladu s Tbr. 46. Tarife.

14. Tužitelju nisu priznati troškovi sastava podnesaka od 19. studenog 2021., 22. studenog 2021. i 1. ožujka 2022. jer se ne radi o obrazloženim podnescima s činjeničnim ili pravnim navodima u prvostupanjskom upravnom sporu u smislu Tbr. 27. t. 1. Tarife. Nadalje, nije mu priznat trošak sastava podneska od 4. veljače 2022. , jer tužitelj tog dana nije dostavio podnesak u spis, već se radi o podnesku zainteresirane osobe. Također, tužitelju nisu priznati troškovi sastava podneska od 21. prosinca 2023., 15. siječnja 2024. i 23. siječnja 2024. jer je tužitelj 15. prosinca 2023. zaprimio poziv za ročište određeno za 25. siječnja 2023. pa je mogao na tom ročištu iznijeti sve svoje navode, s time da mu je za zastupanje na tom ročištu priznat trošak. Tužitelju nije priznat trošak pristupa na objavu jer Tbr. 27. Tarife ne priznaje takav trošak u upravnim sporovima. Konačno, tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 14. svibnja 2024. jer tužitelj tog dana nije dostavio podnesak u spis.

15. Kako je zainteresirana osoba izgubila spor u cijelosti ne mogu joj se naknaditi troškovi upravnog spora.

16. Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 148. stavaka 1. i 4. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u točkama II., III. i IV. izreke.

U Zagrebu 16. rujna 2026.

Sutkinja

Vanja Crnković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Odvjetnik Vjekoslav Ivančić – putem e. komunikacije

2. Hrvatska energetska regulatorna agencija – putem e. komunikacije

3. stečajni upravitelja Davorka Huljev – putem e. komunikacije

4. U spis