P-107/2025-6
Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Osijeku, po sucu Spomenki Rodić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],zastupan po punomoćniku Darku Šuper, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB:23673736199, zastupan po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku,radi utvrđenja prava vlasništva, 16.rujna 2026.,
r i j e š i o j e
I. Tužba tužitelja se o d b a c u j e.
II.Nalaže se tužitelju RG, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženiku Republici Hrvatskoj OIB:23673736199 prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 8.485,68 EUR, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj je 2. srpnja 2015. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj tužbi navodi da je tuženik upisan kao samovlasnik nekretnine u Osijeku, Trg Slobode (sada [adresa]), a koja nekretnina je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuća broj 5 i dvorište površine 1074 m2, da na predmetnoj nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] nalazi se stambeno – poslovna zgrada u kojoj se nalazi više stanova i poslovnih prostora, a samovlasništvo tuženika na istoj (zemljištu) upisano je temeljem pravomoćnog rješenja Ureda državne uprave u Osječko – baranjskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove od 9. ožujka 2004. Tužitelj navodi da je upisan kao vlasnik stana na drugom katu navedene stambene zgrade [broj poduloška], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Pored stana tužitelja u stambenoj zgradi, podrumu i prizemlju, te na prvom i drugom katu nalazi se više posebnih dijelova, a zgrada nije etažirana. Tužitelj navodi da ima pravni interes utvrditi se suvlasnikom na predmetnoj nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], s obzirom da se pred Općinskim sudom u Osijeku pod brojem P-1202/13 vodio spor protiv Republike Hrvatske u vezi sa poslovnim prostorom koji je u zajedničkom dijelu podruma vlastitim sredstvima uredio tužitelj. U navedenom predmetu Republika Hrvatska kao tužitelj ishodila je presudu prema kojoj je ovdje tužitelj DG bio dužan iseliti iz poslovnog prostora koji se nalazi u podrumu navedene zgrade u kojoj se nalazi i stan tužite lja i to na osnovi činjenice da se Republika Hrvatska legitimirala kao vlasnik k. č. br. [katastarska čestica], a samim time i svega što se na navedenoj čestiti nalazi. Pozivanje tužitelja u navedenom predmetu da je suvlasnik poslovnog prostora sagrađenog u zajedničkom podrumu sud nije prihvatio obrazlažući to činjenicom da DG nije dokazao da je vlasnik k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Tužitelj navodi da se prije pokretanja ovog postupka obratio Republici Hrvatskoj putem ODO Osijek u smislu odredbe čl. 186. a Zakona o parničnom postupku zahtjevom za mirno rješenje spora na koji zahtjev se Republika Hrvatska nije očitovala niti je između stranaka sklopljena nagodba. Tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese slijedeću presudu:
I. Utvrđuje se da je DG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao vlasnik stana na II katu stambene zgrade u [adresa], sagrađene na kč. br. [katastarska čestica],u naravi stan površine 93,25m2,suvlasnik u 9325/143889 dijelova na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kč. br. [katastarska čestica], kuća broj 5 i dvor, Trg Slobode (sada [adresa]), površine 1074 m2, ,što je tuženik Republika Hrvatska kao upisani zemljišno knjižni samovlasnik na istoj nekretnini dužna priznati u roku od 15 dana, a što će u suprotnome zamijeniti ova presuda, te trpjeti uknjižbu prava suvlasništva tužitelja na istoj nekretnini u roku od 15 dana.
II. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope HNB-a uvećane za 5 postotnih poena tekuće od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu naveo je da je točno kako je Republika Hrvatska postala vlasnikom predmetne nekretnine temeljem pravomoćnog rješenja upravne službe iz 2004., da je postala vlasnikom onih posjednih dijelova koji nisu u vlasničkom režimu, odnosno nisu stečeni valjanim i naplatnim pravnim poslom od strane trećih fizičkih i pravnih osoba. Navodi da premda je Republika Hrvatska upisana kao samovlasnik u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] nije vlasnik niti svojata pravo vlasništva u pogledu stana koje je vlasništvo tužitelja nesporno upisanog u knjizi PU 14784, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k.o. i ostalih stanova. Navodi da u vlasništvu pravnih i fizičkih osoba koji su upisani u knjizi položenih ugovora ili su izvanknjižno vlasništvo trećih osoba, pod uvjetom da te treće osobe dokažu svoje jače pravo u odnosu prema Republici Hrvatskoj. Navodi da poslovni prostori u prizemlju i podrumu zgrade u trenutku stjecanja vlasništva u korist Republike Hrvatske nisu imali vlasnika jer su se nalazili u režimu društvenog vlasništva, te su tako postali vlasništvo Republike Hrvatske temeljem odredbe čl.77 Zakona o naknadi… . Tuženik se poziva na odredbe čl. 73 i 74 ZOV-a. Navodi da pred Općinskim sudom u Osijeku pod brojem RZ-51/14 proveden je zemljišno knjižni postupak radi povezivanja knjige PU sa zemljišnom knjigom u pogledu sporne nekretnine te da je rješenjem suda od 19. lipnja 2015. odbijen zemljišno knjižni prijedlog predlagatelja Zavoda za stanovanje d.o.o. [adresa] iz razloga što su sporne činjenice koliko je posebnih dijelova u predmetnoj nekretnini na koje bi se ravnomjerno dijelili pripadajući zajednički dijelovi zgrade i zemljišta. Predlaže odbaciti tužbu. Ističe prigovor promašene aktivne i pasivne legitimacije, te predlaže da sud tužitelja odbije s tužbenim zahtjevom u cijelosti kao neosnovanim uz naknadu parničnog troška tuženiku.
3. Na ročištu održanom kod ovog suda 1.lipnja 2016. (stranica 40 spisa) tužitelj po punomoćniku navodi da je naknadno utvrdio uvidom u zemljišne knjige da je došlo do povezivanja knjige položenih ugovora sa zemljišnom knjigom, da je tužitelj upisan zajedno sa ostalim suvlasnicima posebnih dijelova kao suvlasnik na zemljištu ,da je suvlasnički dio određen ss neodređenim omjerom. Navodi da ostajući kod tužbenog zahtjeva u cijelosti uređuje tužbeni zahtjev tako da umjesto oznake da je suvlasnik u 9325/143889 označava da je suvlasnik u 1/18 dijelova (stranica 40 spisa).
4. U pisanom podnesku od 8. lipnja 2016. (stranica 52 spisa) tužitelj navodi da uređuje tužbeni zahtjev prema stanju vlasništva na predmetnoj nekretnini, te predlaže da sud donese slijedeću presudu:
Utvrđuje se da je DG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao vlasnik stana na II katu stambene zgrade u [adresa],u dvorištu s lijeve strane gledano kada se uđe u dvorište ,ulaz iz stubišta broj 3,,koji se sastoji od 2 sobe, kuhinje ,kupaonice, predsoblja i hodnika, ukupne površine 93,25m2 suvlasnik i bio suvlasnik ,u vrijeme podnošenja tužbe tuženika RH u predmetu Općinskog suda u Osijeku broj P-1202/13 u 1/18 dijela na nekretnini kč. br. [katastarska čestica] kuća broj 5 i dvor, Trg Slobode (danas [adresa]), površine 1074 m2, upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],š to je tuženik Republika Hrvatska kao upisani zemljišno knjižni samovlasnik na istoj nekretnini dužna priznati u roku od 15 dana,a što će u suprotnome zamijeniti ova presuda, te je tuženik dužan tužitelju naknaditi parnični trošak, sve to u roku do 15 dana.
5. U pisanom podnesku od 15. studenog 2023.(stranica 100 spisa) tužitelj po punomoćniku navodi da nema potrebu podnositi tužbu protiv ostalih suvlasnika (osim RH),jer mu oni nisu nikada osporavali njegovo vlasništvo na zemljištu na kojem je zgrada izgrađena, te predlaže da sud donese slijedeću presudu:
Utvrđuje se da je tužbeni zahtjev tužitelja RG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] protiv tuženika Republike Hrvatske iz Zagreba,OIB:23673736199,radi utvrđenja da je kao vlasnik stana na II katu stambene zgrade u [adresa],u dvorištu lijevo gledano kada se uđe u dvorište ,ulaz iz stubišta broj 3,koji se sastoji od 2 sobe,kuhinje,kupaonice,predsoblja i hodnika,ukupne površine 93,25m2 suvlasnik i bio suvlasnik u vrijeme podnošenja tužbe tuženika Republika Hrvatska u predmetu Općinskog suda u Osijeku broj P-1202/13 na nekretnini kč. br. [katastarska čestica] kuća broj 5 i dvor, Trg Slobode (danas [adresa]), površine 1074 m2, upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
Tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnični trošak, u roku od 15 dana.
6. U pisanom podnesku od 20.studenog 2023. (stranica 117 spisa) tužitelj po punomoćniku navodi da ispravlja izreku tužbenog zahtjeva,te predlaže da sud donese slijedeću presudu:
Utvrđuje se da je tužbeni zahtjev tužitelja RG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] protiv tuženika Republike Hrvatske iz Zagreba,OIB:23673736199,radi utvrđenja da je kao vlasnik stana na II katu stambene zgrade u [adresa],u dvorištu lijevo gledano kada se uđe u dvorište ,ulaz iz stubišta broj 3,koji se sastoji od 2 sobe,kuhinje,kupaonice,predsoblja i hodnika,ukupne površine 93,25m2,istovremeno suvlasnik na nekretnini kč. br. [katastarska čestica],kuća broj 5 i dvor,Trg Slobode (sada [adresa]),površine 1074m2,upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], bio osnovan u vrijeme podnošenja tužbe i sve do dana povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora, te upisa prava suvlasništva tužitelja u zemljišnoj knjizi. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnični trošak, u roku od 15 dana.
7. Općinski sud u Osijeku donio je 7.lipnja 2024. presudu kojom je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja (stranica 131 spisa),koja presuda je ukinuta rješenjem Županijskog sud u Zagrebu broj Gž-3322/2024-2 od 10.prosinca 2024. te predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak (stranica 148 spisa).
8.Na ročištu održanom kod ovog suda 3. prosinca 2025. punomoćnik tužitelja izjavio je da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti. Naveo je da je ovoj tužbi prethodio spor u kojem je upravo Republika Hrvatska pozivajući se na svoj upis prava samovlasništva u zemljišnoj knjizi ishodila presudu da se tuženik (u ovom predmetu tužitelj) iseli iz poslovnog prostora, unatoč činjenici da je tužitelj bio i tada vlasnik stana na 2. katu stambene zgrade u [adresa] sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ostali vlasnici posebnih dijelova u stambenoj zgradi i sami su kao i tužitelj DG po samom zakonu bili suvlasnici navedene čestice, nisu osporavali tužiteljevo suvlasništvo, pa tužitelj nije imao niti pravnog interesa da ih tuži, a niti smatra da bi ih trebao tužiti kao nužne suparničare kako to smatra drugostupanjski sud. Navodi da se radi isključivo o primjeni prava.
9.Zakonski zastupnik tuženika izjavila je da ostaje kod odgovora na tužbu i svih protivljenja tužbi i tužbenom zahtjevu, te navela da je odlukom VSRH i odlukom Županijskog suda u predmetnoj pravnoj stvari predmet vraćen na ponovno suđenje samo i isključivo iz razloga kako bi se tužitelju omogućilo da konačno uredi svoju tužbu i tužbeni zahtjev i to na način da označi i ostale suvlasnike predmetne nekretnine u [adresa], a kako to tužitelj odbija učiniti predlaže da se tužba i tužbeni zahtjev odbaci.
10.Rješenjem Općinskog suda u Osijeku broj P-107/2025-4 od 3.prosinca 2025. (stranica 157 spisa) vraćena je tužitelju tužba podnijeta u ovom predmetu radi dopune tako da tužbom obuhvati sve nužne suparničare – suvlasnike nekretnine. Tužitelj je pozvan da tužbu dopuni u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa navedenog rješenja, tako da tužbom obuhvati sve nužne suparničare – suvlasnike nekretnine, te navedeno da ako ova tužba bude dopunjena u roku određenom za dopunu, smatrat će se da je podnesena onog dana kad je prvi puta bila podnesena, da će se smatrati da je tužba povučena ako ne bude vraćena sudu u određenom roku, a ako bude vraćena bez dopune odbacit će se (čl. 109. st. 2-4 ZPP).
11.U pisanom podnesku od 18. prosinca 2025. (stranica 167 spisa) tužitelj po punomoćniku je naveo da smatra da nema potrebe proširivati tužbu kako je to pozvan rješenjem suda od 3. prosinca 2025., te naveo da je tužbu u navedenoj pravnoj stvari podnio 2015.g., i to iz razloga što je u tom trenutku Republika Hrvatska bila upisana kao vlasnik nekretnine čije je vlasništvo predmet ovoga spora, i nije bilo provedeno etažiranje i povezivanje zemljišne knjige i knjige položenih ugovora. Naveo je da pravni interes tužitelja da se utvrdi vlasnikom predmetne nekretnine nalazi se u činjenici da je u tom trenutku Republika Hrvatska protiv njega vodila spor radi predaje u posjed poslovnog prostora tvrdeći da je ona vlasnik nekretnine, iako se radi o poslovnom prostoru koji je nastao prenamjenom podruma kao zajedničkog dijela, pa je sukladno navedenom i tužitelj imao po samom zakonu suvlasništvo na zajedničkom dijelu, odnosno bio je zajednički vlasnik i sukladno tome imao je pravo na posjed navedenog zajedničkog dijela. Navodi da je tužitelj u međuvremenu bio iseljen iz predmetne nekretnine kao nevlasnik, te je u međuvremenu došlo i do njegovog upisa kao suvlasnika na nekretnini obzirom da je istovremeno vlasnik posebnog dijela stana koji se nalazi u kući, a koja se nalazi na nekretnini koja je predmet ovoga spora, te da sukladno navedenom obzirom da je od podnošenja tužbe 2015.g. pa sve do danas došlo do promjena u pogledu upisa u zemljišnoj knjizi, tužitelj ima pravni interes utvrditi da je tužbeni zahtjev u pogledu njegovog suvlasništva na predmetnoj nekretnini osnovan u trenutku podnošenja tužbe, te da je bio vlasnik iste nekretnine i u vrijeme podnošenja tužbe kada nije bio upisan u zemljišnoj knjizi. Navodi da istovremeno ostali suvlasnici kao vlasnici posebnih dijelova etažnih cjelina nisu tužitelju osporavali pravo na suposjed niti vlasništvo pa sukladno navedenom ne može niti imati pravni interes da bi tužio preostale suvlasnike. Tužitelj navodi da sukladno navedenom, a iznoseći i pozivajući se i na svoj pravni stav izražen u podnesku od 1. srpnja 2024.g., neće uređivati tužbeni zahtjev, te predlaže da sud razmotri sve navode i meritorno odluči o njegovom tužbenom zahtjevu onako kako je on i postavljen u podnesku od 20. studenoga 2023.g. jer je isti uređen sukladno novonastalim činjenicama nakon podnošenja tužbe od 2. srpnja 2015.g.
12.Dakle,nije sporno među parničnim strankama da je u vrijeme podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari u zemljišnoj knjizi na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] kuća broj 5 i dvor Trg Slobode površine 1074 m2 bilo upisano vlasništvo u ovom predmetu tuženika Republike Hrvatske u cijelosti (zk. izvadak – stranica 7 spisa), te nije sporno da je potom došlo do povezivanja knjige položenih ugovora sa zemljišnom knjigom, te upisano osim Republike Hrvatske više suvlasnika na navedenoj nekretnini (zk. izvatci –stranica 41,103,108,158 spisa).
13.U ovoj pravnoj stvari Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj Rev- 401/2019-2 od 8 veljače 2023 naveo je u točki 10.1. slijedeće:
„U konkretnom slučaju kako je riječ o etažnom vlasništvu na posebnom dijelu zgrade stečenom na temelju prijašnjih propisa do primjene dolaze prijelazne odredbe ZVDSP o uspostavi jedinstva nekretnine i posebnih dijelova zgrade. Vlasništvo na posebnom dijelu zgrade (etažno vlasništvo), a isto tako i pravo raspolaganja na posebnom dijelu zgrade u društvenom vlasništvu, stečeno na temelju prijašnjih propisa, od stupanja na snagu ZVDSP postaje vlasništvo posebnih dijelova nekretnine, kako je uređeno odredbama ZVDSP, pa se prosuđuje po njima, ako u prijelaznim odredbama nije što posebno određeno (čl. 370. st. 1. ZVDSP). Nadalje je određeno da vlasnik posebnog dijela zgrade nakon stupanja na snagu ZVDSP ostaje vlasnikom svog posebnog dijela nekretnine, a nositelj prava raspolaganja na posebnom dijelu zgrade postaje vlasnikom toga posebnoga dijela, s time da se vlasništvo posebnoga dijela nekretnine neodvojivo povezuje s određenim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine (čl. 370. st. 2. ZVDSP). Vlasniku posebnoga dijela zgrade pripada stupanjem na snagu ZVDSP odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, umjesto njegova dosadašnjega sudjelovanja u zajedničkom nedjeljivom vlasništvu zajedničkih dijelova porodične zgrade sa suvlasništvom zemljišta, odnosno umjesto njegova dotadašnjega sudjelovanja u trajnom pravu korištenja zajedničkih dijelova višestambene zgrade s pravom trajnoga korištenja zemljišta (čl. 370. st. 3. ZVDSP). Veličina odgovarajućeg suvlasničkog dijela utvrđuje se odgovarajućom primjenom pravila ZVDSP o veličini odgovarajućega suvlasničkog dijela nekretnine koji ovlašćuje suvlasnika da ima u svome vlasništvu posebni dio zgrade. Polazište za utvrđivanje odgovarajućega suvlasničkog dijela je veličina odnosno vrijednost posebnoga dijela u etažnom vlasništvu u odnosu prema vrijednosti cijele nekretnine (suprotno od osnivanja etažnog vlasništva ubuduće). Dok ne dođe do primjene pravila ZVDSP o veličini odgovarajućega suvlasničkoga dijela smatra se da su dijelovi svih suvlasnika jednaki, ali svaki od suvlasnika nekretnine, pa makar i ne bio vlasnikom posebnog dijela zgrade, može zahtijevati da se utvrdi veličina suvlasničkih dijelova koje će sud među njih pravedno podijeliti (čl. 370. st. 4. ZVDSP). Dakle, obzirom na propise koji reguliraju pretvorbu prava vlasn ištva, obilježja na kojima se temelji etažno vlasništvo prema ZVDSP, te pravila o pretvaranju etažnog vlasništva na posebnom dijelu zgrade stečenog na temelju prijašnjih propisa u vlasništvo posebnog dijela nekretnine, pasivno su legitimirani svi suvlasnici nekretnine. “
14.Također u toč.10.2. obrazloženja navedenog rješenja između ostalog navodi: “ Naime, sud je dužan na temelju odredbe čl.109. ZPP pozvati tužitelja da dopuni tužbu vodeći računa o pasivnoj legitimaciji tuženika (tako i ovaj sud u odluci Rev -x 181/2017 od 26.siječnja 2021.)“.
15.S obzirom na izloženo rješenjem suda broj P-107/2025 od 3.prosinca 2025 tužitelju je vraćena tužba radi dopune tako da tužbom obuhvati sve nužne suparničare
– suvlasnike predmetne nekretnine u roku od 15 dana, s upozorenjem na posljedice iz čl.109.st.2-4 ZPP (VSRH Rev- 401/2019-2 od 8 veljače 2023,Županijski sud u Zagrebu broj Gž-3322/2024-2 od 10.prosinca 2024.).
16.Tužitelj je u pisanom podnesku od 18.prosinca 2025. (stranica 167 spisa) naveo da s obzirom da je od podnošenja tužbe 2015. pa sve do danas došlo do promjena u pogledu upisa u zemljišnoj knjizi, da ima pravni interes utvrditi da je tužbeni zahtjev u pogledu njegova suvlasništva na predmetnoj nekretnini osnovan u trenutku podnošenja tužbe, te da je bio vlasnik iste nekretnine i u vrijeme podnošenja tužbe kada nije bio upisan u zemljišnoj knjizi, a da ostali suvlasnici kao vlasnici posebnih etažnih cjelina nisu tužitelju osporavali pravo na suposjed niti vlasništvo pa da ne može imati niti pravni interes da bi tužio preostale suvlasnike. Navodi da sukladno navedenom a pozivajući se na svoj pravni stav iz podneska od 1.srpnja 2024. (stranica 142 spisa) neće uređivati tužbeni zahtjev, predlaže da sud meritorno odluči o njegovom tužbenom zahtjevu kako je postavljen u pisanom podnesku od 20.studenog 2023., jer je isti uređen sukladno novonastalim činjenicama nakon podnošenja tužbe (stranica 167 spisa).
17.Dakle, za navesti je u ovoj pravnoj stvari da svi upisani zemljišno knjižni suvlasnici nekretnine jedinstveni su i nužni suparničari, te budući da se spor zbog prirode pravnog odnosa može riješiti samo na jednak način u odnosu na sve suvlasnike, oni u parnici tvore jednu jedinstvenu pasivnu stranku. U situaciji ako se tijekom parnice u zemljišnim knjigama upišu novi suvlasnici ili se utvrdi postojanje drugih suvlasnika, a tužitelj po nalogu suda ne uredi tužbu njihovim označavanjem, navedeno dovodi do procesne posljedice odbačaja tužbe.
18. S obzirom da u konkretnom slučaju tužitelj rješenjem suda od 3.prosinca 2025. upozoren na posljedice iz čl.109 st.2. - 4 ZPP, nije postupio po pozivu suda da tužbom obuhvati sve nužne suparničare – suvlasnike predmetne nekretnine, to je stoga sud s obzirom na izloženo, te izričito nepostupanje tužitelja po nalogu suda donio rješenje kao u izreci, s napomenom da je uredan i potpuno postavljen tužbeni zahtjev nužna pretpostavka za meritorno suđenje, a osobito kada odluka mora predstavljati valjanu zemljišno knjižnu ispravu.
19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1. ZPP.
19.1.Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 8.485,68 EUR, i to u okviru traženja navedenog na ročištu od 21.11.2023. i žalbi od 18.06.2024,a koji trošak se sastoji od troška zastupanja po zakonskom zastupniku za sastav dva pisana podneska po Tbr.8.t.1. i pristup na četiri ročišta, za svaku radnju po 929,06 EUR i za sastav žalbe protiv presude od 8.12.2016 iznos od 1.161,32 EUR (stranica 120,72 spisa),te za sastav žalbe protiv presude od 18.6.2024. 1.750,00 EUR (stranica 138 spisa),koji trošak je određen u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
Osijek, 16.rujna 2026.
SUDAC
Spomenka Rodić
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave istog.
DOSTAVITI:
1. punomoćniku tužitelja
2. zakonskom zastupniku tuženika
