Poslovni broj: Us I-2072/2025-7
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji Ani Jurišić, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nene Čulić, u upravnom sporu tužiteljice BV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćeniku Željku Ćapinu, odvjetniku u Splitu, Gundulićeva 26, protiv tuženika Peovica d.o.o., Povjerenstvo za reklamaciju potrošača, Omiš, Vladimira Nazora 12, radi reklamacije potrošača, dana 9. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
Poništava se odluka tuženika Peovica d.o.o., Povjerenstvo za reklamaciju potrošača, Klasa:337-01/25-01/6, Urbroj:2181-7-2-3-25-3 od 9. srpnja 2025. i predmet vraća tom tijelu na ponovni postupak i odlučivanje, a u kojem je to tijelo dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju ove presude.
Obrazloženje
1. Osporenom odlukom odluke Povjerenstva za reklamacije potrošača Peovica d.o.o. Klasa: 337-01/25-01/6, Urbroj:2181-7-2-3-25-3 od 9. srpnja 2025. od 01. kolovoza 2025. godine odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv obavijesti Klasa: 363-03/25-01/112, Urbroj: 2181-7-2-3-25-6.
2. U pravovremeno podnijetoj tužbi tužiteljica u bitnome navodi kako nije vlasnica niti korisnica nekretnine na području Grada Omiša jer je predmetnu nekretninu prodala, a da se iznajmljivanjem apartmana na tom području ne bavi već više od deset godina zbog visoke životne dobi i nepokretnosti. Ističe kako nikada nije bila evidentirana kao korisnica tuženikove usluge, te da joj nisu dodijeljeni čipirani spremnici niti dostavljena izjava o načinu korištenja javne usluge. Navodi i to da je dok se bavila iznajmljivanjem nastali otpad vozilom odvozila u mjesto svog prebivališta, u [adresa] i predavala društvu Čistoća Imotske krajine, čije usluge i sada koristi. Također ističe kako nema suglasnost vlasnika predmetne nekretnine za iznajmljivanje, te da se tom djelatnošću ne bavi , iako je još uvijek registrirana u registru iznajmljivača. Dodatno ističe kako je 17. travnja 2025. podnijela zahtjev za ukidanje odobrenja za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu. Navodi kako u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke za utvrđivanje njezina svojstva korisnice javne usluge ni obveze plaćanja te usluge. Predlaže poništiti osporenu odluku tuženika.
3. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbenom zahtjevu te ističe kako je provjerom kod nadležnog tijela utvrđeno da je tužiteljica od 12. srpnja 2020. registrirana za obavljanje djelatnosti iznajmljivanja na predmetnoj adresi. Navodi kako je na adresi [adresa] bilo više neevidentiranih korisnika jer posjednik objekta nije dostavio podatke o prodanim jedinicama, a pojedini se korisnici nisu prijavili davatelju usluge, zbog čega je korisnike utvrđivao provjerom zemljišnoknjižnih i katastarskih podataka. Tužiteljica je tijekom 2018. bila evidentirana u njegovu sustavu kao iznajmljivač na predmetnoj adresi, ali zbog promijenjenog načina obrade osobnih podataka računi nisu bilu izdavani do 2025. Pritom ističe kako tužiteljica ne osporava da se ranije bavila iznajmljivanjem i koristila predmetnu nekretninu, te je da stoga , a obzirom da je upisana u registar iznajmljivača, pravilno evidentirana kao korisnik koji nije kućanstvo, u smislu čl. 70. Zakona o gospodarenju otpadom. Nadalje, tuženik ističe kako tužiteljica nije dostavila rješenje o prestanku iznajmljivanja, iako je pozvana na dostavu istoga. Tuženik ističe da je tužiteljica bila dužna obavijestiti davatelja usluge o promjeni podataka i dostaviti potpisanu izjavu o načinu korištenja usluge. U odnosu na navode tužiteljice o odvoženju otpada u [adresa], tuženik navodi kako je upravo on ovlašteni davatelj javne usluge na području Omiša, te da je tužiteljica odvozeći otpad na područje nadležnosti drugog komunalnog društva, postupala protivno Zakonu. Predlaže odbiti tužbu.
4. Obzirom da stranke nisu izričito zatražile održavanje rasprave, ovaj sud je temeljem članka 98. točke 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, dalje: Zakon o upravnim sporovima) spor riješio bez rasprave.
5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.
6. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju priloženu spisu kojeg je uz odgovor na tužbu dostavio tuženik. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.
7. Predmet ovog spora ocjena zakonitosti osporene odluke tuženika broj: Klasa: 337-01/25-01/6 urbroj:2181-7-2-3-25-3 od 9. srpnja 2025. te da li je istom pravilno i zakonito odbijena reklamacija tužiteljice na okolnost da je evidentirana kao korisnik usluge komunalnog poduzeća Peovica d.o.o.
8. Prema podacima spisa, tužiteljica je u vrijeme donošenja sporne odluke bila evidentirana kao iznajmljivač, dok iz zemljišno-knjižnog izvatka proizlazi kako ista nije upisana kao vlasnica nekretnine višestambenog objekta na adresi [adresa] A zemljišno-knjižne oznake č.z. 1151/14, kuća i dvorište (iz povijesnog pregleda zemljišne knjige proizlazi da je njeno pravo vlasništva brisano sa Z-48239/2022).
8. Tužiteljica ne osporava da se ranije bavila iznajmljivanjem nekretnine, međutim ističe kako se već više godina ne bavi tom djelatnošću, da nekretninu više ne koristi te da je dana 17. travnja 2025. podnijela nadležnom upravnom tijelu zahtjev za ukidanje rješenja o odobrenju pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu.
9. Odredbom čl. 70. st.1. Zakona o gospodarenju otpadom (Narodne novine 84/2021, 142/2023) propisano je da je korisnik javne usluge vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine, korisnik nekretnine kada je vlasnik nekretnine obvezu plaćanja na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarni korisnik nekretnine.
Sukladno odredbi st.3. istog članka, korisnik koji nije kućanstvo jest korisnik javne usluge koji nekretninu koristi u svrhu obavljanja djelatnosti što uključuje i iznajmljivače koji kao fizičke osobe pružaju ugostiteljske usluge u domaćinstvu.
10. Kod izloženog činjeničnog stanja prema kojem tužiteljica nije vlasnica predmetne nekretnine (niti jednog etažnog dijela nekretnine označene kao 1151/14 k. o. [katastarska općina]) tuženik je da bi obvezao tužiteljicu na plaćanje komunalne usluge, morao na nedvojben način utvrditi da je tužiteljica korisnik sporne nekretnine.
11. U konkretnom slučaju, tuženik je zaključak da je tužiteljica u 2025. korisnik predmetne nekretnine (te da je treba svrstati u kategoriju korisnika koji nije kućanstvo) temeljio isključivo na činjenici da je tužiteljica još uvijek evidentirana kao iznajmljivač. Međutim, po ocjeni ovog suda, navedeni podatak sam po sebi, ne dokazuje da je tužiteljica u razdoblju na koje se odnosi zaduženje, nekretninu dosita i koristila , niti da je u tom razdoblju zaista u njoj i obavljala djelatnost iznajmljivanja. Ovo posebno kada se uzme u obzir da je (prema javno dostupnim podacima iz zemljišne knjige) pravo vlasništva tužiteljice brisano 2022., a tuženik nije utvrdio da li je tužiteljica nakon toga zadržala nekretninu u posjedu, odnosno da joj je novi vlasnik omogućio daljnje korištenje nekretnine na način da je u istoj nastavila pružati ugostiteljske usluga. Slijedom navedenog, tuženik je nepotpuno utvrdio činjenično stanje te pogrešno primijenio relevantne odredbe Zakona o gospodarenju otpadom, kada je tužiteljicu, samo na temelju njezina formalnog upisa u registar iznajmljivača evidentirao kao korisnicu koja nije kućanstvo, bez da je utvrdio da li je ona u 2025 bila vlasnica, ili stvarna korisnica predmetne nekretnine.
12. Stoga je osporeno rješenje valjalo poništiti temeljem odredbe čl. 117. st.1. ZUS- a i predmet vratiti na ponovni postupak tuženiku u kojem će tuženik ponovno odlučiti o prigovoru tužiteljice, vodeći računa o pravnom shvaćanju suda izraženom u ovoj presudi.
U Splitu 16. rujna 2026.
S U T K I NJ A
Ana Jurišić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude žalba nije dopuštena.
DNA:
- tužiteljici po opunomoćeniku,
- tuženiku,
- u spis.
