- 1 -

Broj: Ppž-2273/2023

U    I M E    R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

           Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Miroslava Malacka i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika T. M., zbog prekršaja iz članka 127. stavka 1. podstavka 1. i stavka 4. Zakona o Državnom inspektoratu (NN 115/18, 117/21), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Virovitici od 3. veljače 2023., broj: Pp 9. G-98/2020, na sjednici vijeća održanoj 24. travnja 2024.,

p r e s u d i o   j e :

II. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika T. M. te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

III. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 14,00 eura (četrnaest eura), u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Virovitici, okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 199,08 eura, zbog prekršaja iz članka 127. stavka 1. podstavka 1. i stavka 4. Zakona o Državnom inspektoratu, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 13,27 eura.

              3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu iz svih zakonom predviđenih razloga, navodeći u bitnom da navedenog dana uočio je žensku osobu koja je snimala ovce, te je istoj dao do znanja, ukoliko je točno da je došla u inspekcijski nadzor, da se je trebala javiti njemu na gospodarstvu prije nego je išta poduzimala, na što je ta ženska osoba odgovorila da nije znala gdje se nalazi, te ističe da ne pozna tu osobu koja je šetala po njegovom gospodarstvu i slikala niti pozna muškarca koji je sjedio u osobnom automobilu, a što je potvrdio i na raspravi. Nakon što je žensku osobu zatekao na svom gospodarstvu ista se nije legitimirala i nije mu dokazala da se doista radi o veterinarskom inspektoru, u skladu s odredbom članka 53. ZDI, iako je to od nje zatražio, te je jasno da je postupio potpuno opravdano kada je tu žensku osobu zamolio da napusti njegovu nekretninu. Odredbom članka 34. Ustava Republike Hrvatske određeno je da je dom nepovrediv te da samo sud može obrazloženim pisanim nalogom utemeljenim za zakonu odrediti da se dom ili drugi prostor pretraži, te redarstvene vlasti mogu i bez sudskog naloga ili privole držatelja stana ući u dom ili prostoriju te izvršiti pretragu bez nazočnosti svjedoka, ako je neophodno radi izvršenja naloga o uhićenju ili radi hvatanja počinitelja kaznenog djela odnosno otklanjanja ozbiljne opasnosti po život i zdravlje ljudi ili imovinu većeg opsega. Pretraga radi pronalaženja ili osiguranja dokaza za koje postoji osnovana vjerojatnost da se nalaze u domu počinitelja kaznenog djela, može se poduzeti samo u nazočnosti svjedoka. Ništa od navedenog ženska osoba koju je zatekao na svojoj nekretnini nije imala niti je postojao bilo koji razlog da zalazi u njegovo vlasništvo bez njegovog odobrenja, pa je inspektorica svojim postupanjem povrijedila jasne i izričite odredbe Ustava Republike Hrvatske. Apsolutno je netočno da je tražio od inspektorice da napusti njegov posjed odnosno da bi na bilo koji način onemogućio inspektora u obavljanju posla. Da mu je ženska osoba koju je zatekao na svojoj nekretnini predstavila i dokazala svoj status službene osobe odnosno da mu je pokazala ispravu suda kojom je ovlašćuje da bude na njegovoj nekretnini, a što joj ZDI i nalaže, tada zasigurno ne bi na bilo koji način sprječavao službenu osobu da svoj posao obavi sukladno zakonu, niti je imao bilo kakvih razloga zbog kojih to ne bi dopustio budući je poslovao i posluje sukladno zakonu. Prvostupanjski sud nije proveo dokazni postupak sukladno zakonu te je bezrezervno poklonio vjeru inspektorici pri tome njezin iskaz nije kritički ocijenio. Smatra da je osuđen bez ijednog relevantnog dokaza koji bi govorio u prilog optužbe. Izreka presude je nejasna i nerazumljiva i to iz razloga što za pobijanu presudu nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a uz to naznačeni razlozi su nejasni i proturječni odnosno izreka presude je proturječna sama sebi te obrazloženju pobijane presude te se stoga i iz tog razloga pobija presuda u cijelosti.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.

              5. Žalba je neosnovana.

6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što Sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Općinski sud u Virovitici točno utvrdio činjenično stanje i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo.

7. Naime, prvostupanjski sud je na temelju provedenog prekršajnog postupka, i to iskaza svjedokinje S. Š. O., više veterinarske inspektorice, kao i uvida u priloženu dokumentaciju, imao valjane osnove zaključiti da se u ponašanju okrivljenika stječu sva bitna obilježja prekršaja iz članka 127. stavka 1. podstavka 1. i stavka 4. Zakona o Državnom inspektoratu.

8. U postupku nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, što neosnovano navodi žalitelj, ističući da izreka presude je nejasna i nerazumljiva i to iz razloga što za pobijanu presudu nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a uz to naznačeni razlozi su nejasni i proturječni odnosno da je izreka presude proturječna sama sebi te obrazloženju pobijane presude.

9. Nadalje, neosnovano žalitelj poriče počinjenje prekršaja navodeći da se kritične zgode inspektorica nije legitimirala i nije mu dokazala da se doista radi o veterinarskom inspektoru, u skladu s odredbom članka 53. ZDI, iako je to od nje zatražio, te je jasno da je postupio potpuno opravdano kada je tu žensku osobu zamolio da napusti njegovu nekretninu.

10. Naime, po provedenom postupku nedvojbeno je utvrđeno da je inspektorica kritične zgode bila na posjedu okrivljenika, gdje nije izvršen nadzor, te je inspektorica u svom iskazu navela da joj okrivljenik nije omogućio inspekcijski nadzor istjeravši je grubim riječima s posjeda, pa navod okrivljenika da se inspektorica kritične zgode nije željela legitimirati, potpuno je neuvjerljiv, jer nema nikakvog razloga da inspektorica, koja je došla u nadzor, ne bi okrivljeniku, da je na korektan način komunicirao s istom, pokazala službenu iskaznicu kojom dokazuje da je veterinarska inspektorica, jer u prekršajnom postupku nije doveden u pitanje njezin status službene osobe – više veterinarske inspektorice.

11. Također, neosnovano se žalitelj poziva na povredu članka 34. Ustava Republike Hrvatske, navodeći da za žensku osobu koju je zatekao na svojoj nekretnini nije postojao bilo koji razlog da zalazi u njegovo vlasništvo bez njegovog odobrenja. Naime, nedvojbeno je utvrđeno da nije proveden inspekcijski nadzor, a u konkretnom slučaju nije trebala biti, niti je izvršena nikakva pretraga doma, a prisutnost inspektorice na posjedu okrivljenika nikako ne predstavlja pretragu doma, već isključivo pokušaj uspostave komunikacije s posjednikom ovaca, koje su predmet inspekcijskog nadzora, pa je inspektorica postupala u skladu s odredbom članka 61. stavka 1. Zakona o Državnom inspektoratu kojom je propisano da u provedbi inspekcijskog nadzora inspektor je ovlašten fotografirati ili snimiti osobe, pregledati, fotografirati ili snimiti zgrade, objekte, poslovne prostorije i druge prostorije i prostore, luke, privremena radilišta, izvođenje radova, objekte namijenjene za rad s pripadajućim prostorima, prostorijama i instalacijama; stambene prostorije i prostore u kućanstvima ili stambene zgrade u kojima se obavlja djelatnost odnosno rad, zemljišta, životinje, proizvode, uređaje, opremu, sredstva rada, vozila, poslovne knjige, registre, evidencije, audio i video zapise, društvene mreže, mrežne stranice, računalne programe, dokumente, ugovore, isprave i drugu poslovnu dokumentaciju koja omogućuje uvid u poslovanje pravne i fizičke osobe te obavljati i druge radnje u skladu s posebnim propisom. Također, u smislu odredbe članka 59. Zakona o Državnom inspektoratu o početku obavljanja inspekcijskog nadzora inspektor može obavijestiti odgovornu osobu nadzirane pravne osobe i fizičku osobu, osim ako smatra da bi obavještavanje umanjilo učinkovitost provedbe inspekcijskog nadzora, pa inspektor odlučuje u konkretnom slučaju hoće li ili ne obavijestiti nadziranu osobu o početku obavljanja nadzora.

12. Slijedom navedenoga, razlozi koje navodi žalitelj u vezi neprovođenja inspekcijskog nadzora, nisu opravdani, te svojim postupanjem inspektoru nije omogućio obavljanje nadzora, što je bio dužan, čime su se u njegovom ponašanju ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz članka 127. stavka 1. podstavka 1. i stavka 4. Zakona o Državnom inspektoratu, kojim je propisano kažnjavanje fizičke osobe ako inspektoru ne omogući obavljanje nadzora ili mu na bilo koji drugi način onemogući pregled ili ne osigura uvjete za neometan rad (članak 63. stavci 1.). 

13. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i pravnu oznaku djela, ovaj Sud je našao da izrečena novčana kazna okrivljeniku za navedeni prekršaj nije prestroge, time više što je ublažena znatno ispod zakonom propisanog minimuma, jer je za prekršaj iz članka 127. stavka 1. podstavka 1. i stavka 4. Zakona o Državnom inspektoratu, za fizičku osobu bila propisana novčana kazna u rasponu od 5.000,00 do 20.000,00 kuna.

14. Nadalje, u konkretnom slučaju nije primijenjen Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Državnom inspektoratu (NN 67/23), koji je stupio na snagu dana 29. lipnja 2023., iako propisuje niži raspon kazni za prekršaj koji se okrivljeniku stavlja na teret (660,00 do 2.650,00 eura), jer s obzirom na novčanu kaznu izrečenu znatno ispod minimuma i tog Zakona, a prema načelu konkretnosti, nema mjesta primjeni tog blažeg propisa, budući isti ne dovodi do povoljnijeg rezultata za okrivljenika. 

15. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezan svaki okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

16. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.

U Zagrebu 24. travnja 2024.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Virovitici u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.