REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok , Turinina 3

Poslovni broj: Povrv-335/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Martini Klanac, na prijedlog sudskog savjetnika Luka Bućana, u pravnoj stvari tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni Put 1, OIB: 29524210204, zastupanog po punomoćniku Martinu Garašiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice CHV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, bez održavanja ročišta, 16. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika javnog bilježnika Mirte Marijan poslovni broj Ovrv-8040/2026 od 7. svibnja 2026. u dijelu u kojem je tuženici naloženo da tužitelju isplati iznos 0,67 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 15. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, u roku 8 dana.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu za iznos glavnice 56,59 eura, kao i za zatezne kamate do 14. travnja 2026., te se za navedeno platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mirte Marijan poslovni broj Ovrv-8040/2026 od 7. svibnja 2026. ukida.

II. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi troškove ovog postupka u iznosu 180,00 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja ove odluke do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženice, ranije ovršenice, radi naplate novčane tražbine u iznosu 57,26 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 16. srpnja 2025. do isplate.

2. Javni bilježnik Mirta Marijan je na prijedlog tužitelja donijela rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-8040/2026 od 7. svibnja 2026., protiv kojeg je tuženica podnijela pravovremen prigovor.

3. U prigovoru tuženica u bitnom navodi da pobija predmetno rješenje o ovrsi iz razloga što je prije pokretanja ovršnog postupka podmirila tražbinu tužitelja. Ističe da je do nastanka duga došlo isključivo zbog propusta ovrhovoditelja, koji nije izvršio terećenje kartice sukladno ugovornom odnosu.

4. Rješenjem ovoga suda poslovnog broja Povrv-335/2026 od 28. svibnja 2026., stavljeno je izvan snage doneseno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene ovršne radnje i riješeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Citiranim rješenjem upozorene su stranke na sadržaj odredbe članka 461.a ZPP. Naime, prema citiranoj odredbi postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak te će sud u takvim postupcima održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog, kako je to već prethodno obrazloženo. Također, sukladno citiranoj odredbi u postupcima u sporovima male vrijednosti tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od petnaest dana od primitka rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

5. Tužitelj je u podnesku od 16. lipnja 2026. naveo da traži da se predmet ustupi Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, pozivajući se na ugovorenu mjesnu nadležnost suda u Zagrebu. U odnosu na samu tražbinu, tvrdi da je usluga Super Internet ugovorena i da je tuženica odgovorna za obveze iz tog ugovora. Navodi da je svoje ugovorne obveze uredno ispunjavao pružanjem telekomunikacijskih usluga, dok tuženica nije podmirila utužene račune. Tužitelj osporava prigovore tuženice i tvrdi da nije točno da je potraživanje u cijelosti plaćeno prije pokretanja ovršnog postupka. Prema njegovim navodima, tuženica je tek nakon dospijeća računa i nakon pokretanja postupka, 14. travnja 2026., uplatila 57,26 EUR. Tužitelj tvrdi da je račun uredno poslan na ugovorenu adresu te da je tuženica, ako ga nije primila, trebala kontaktirati A1 i informirati se o dugu. Navodi da je na dan uplate tuženica uz glavnicu dugovala i 0,67 EUR zakonskih zateznih kamata. Zato tvrdi da je uplatom zatvoren iznos kamata i dio glavnice, pa još potražuje 0,67 EUR glavnice s kamatom od 15. travnja 2026. do isplate te trošak ovršnog postupka od 50,00 EUR. Na kraju predlaže da sud održi na snazi platni nalog u tom dijelu i da tuženici naloži plaćanje troškova postupka.

6. Tuženica je podneskom od 25. lipnja 2026. u cijelosti ustajala kod osporavanja tužbenog zahtjeva. Navodi da joj tužitelj nije nastavio pružati uslugu nakon spornog razdoblja jer se radilo o prijevremenom raskidu ugovora. Navodi da je ugovor sklopljen radi pomoći trećoj osobi njezinom podstanaru FHV kojemu je tužitelj pogrešno odbio sklopiti ugovor, a da je ugovor formalno glasio na nju kao vlasnicu nekretnine. Ističe da nije imala saznanja o dugu niti je zaprimila opormene. Navodi da je u međuvremenu došlo do promjene vlasništva nekretnine, da je platila dug čim je za njega saznala i da je samohrana majka i skrbnica dviju malodobnih djevojčica.

7. Prije svega, ističe se da je prigovor mjesne nenadležnosti tužitelja neosnovan, s obzirom da je između stranaka ugovorena nadležnost stvarno nadležnog suda u Zagrebu, a to je upravo ovaj sud.

8. Dakle, podneskom od 16. lipnja 2026. tužitelj je djelomično povukao tužbu za iznos glavnice 56,59 eura, kao i za zatezne kamate do 14. travnja 2026., a tuženica se u roku 15 dana od dana primitka podneska nije usprotivila povlačenju tužbe.

9. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 193. st. 2. i čl. 456. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

10. Nadalje, ističe se da je predmet ovog postupka opstojnost platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mirte Marijan poslovni broj Ovrv- 8040/2026 od 7. svibnja 2026., i to u nepovučenom dijelu koji se odnosi na glavnicu u iznosu 0,67 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 15. travnja 2026. do isplate.

11. U ovoj pravnoj stvari radi se o sporu male vrijednosti u kojem je postupak pisan, sukladno čl. 461. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), pri čemu sud nije održao ročište jer to nije smatrao potrebnim za raspravljanje, a niti stranke to nisu predlagale, sve sukladno odredbi čl. 461. st. 4. ZPP.

12. Čitanjem zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 7. kolovoza 2023., kojeg je u cijelosti ocijenio vjerodostojnim i čiju vjerodostojnost nakon joj je dostavljen tuženica nije osporila, sud je utvrdio da je tuženica s tužiteljem sklopila Ugovor broj 1-1060832800502, čiji je sastavni dio i sažetak ugovora broj 1- 1060832800502

13. Čitanjem računa od 30. lipnja 2025. sud je utvrdio da je tužitelj tuženici zaračunao mjesečnu naknadu za Super Internet u iznosu 14,14 eura te naknadu za prijevremeni raskid ugovora u iznosu 31,59 eura, što uvećano za PDV 25% daje iznos 57,26 eura, s datumom dospijeća 15. srpnja 2025.

14. Tuženica nije osporavala ugovorni odnos niti zaračunati iznos glavnice dugovanja, već je navela da je tražbinu u cijelosti platila i da tuženik nema pravo na zatezne kamate i troškove postupka.

15. Iz stanja spisa i iz suglasnih navoda stranaka proizlazi da je tuženica 13. travnja 2026. u popodnevnim satima izvršila uplatu tužitelju iznosa 57,26 eura i da je tužitelj tu uplatu zaprimio 14. travnja 2026.

16. Prema ocjeni ovog suda, zbog nespornog zakašnjenja tuženice s uplatom, tužitelj na temelju čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) ima pravo i na zateznu kamatu od dana dospijeća 15. srpnja 2025., koji je utvrđen uvidom u račun, sve do isplate 14. travnja 2026.

17. Visina dospjelih zateznih kamata u iznosu 0,67 eura iz obračuna tužitelja prihvaćena je jer iznos kamate nije nerazmjeran glavnom dugu i vremenu kašnjenja, te ga sud ocjenjuje vjerodostojnim i prihvaća ga, osobito imajući u vidu da ga tuženica nije izričito osporila nakon što joj je dostavljen.

18. Prigovor tuženice da tužitelj nakon spornog razdoblja nije nastavio pružati uslugu nije od utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari jer predmet postupka nije tražbina za neko kasnije razdoblje korištenja usluge, nego tražbina iz računa od 30. lipnja 2025., koji se odnosi na mjesečnu naknadu za Super Internet i naknadu za prijevremeni raskid ugovora, s dospijećem 15. srpnja 2025. Stoga okolnost da je ugovor u konačnici raskinut ne isključuje obvezu tuženice da podmiri obveze koje su po tom ugovoru nastale do raskida odnosno povodom raskida.

19. Nisu od značaja ni navodi tuženice da je ugovor sklopljen radi pomoći trećoj osobi, FHV, odnosno da je usluga faktično bila namijenjena njezinu podstanaru. Iz zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa proizlazi da je tuženica bila ugovorna strana i pretplatnica, a tu činjenicu nije dovela u pitanje dokazima koji bi upućivali da obveza plaćanja nije nastala na njezinoj strani. Eventualni interni odnos tuženice i treće osobe, kao i motiv zbog kojeg je tuženica sklopila ugovor, ne mogu se isticati prema tužitelju radi oslobođenja od obveze iz ugovora koji je sklopljen upravo s tuženicom.

20. U odnosu na prigovor tuženice da nije imala saznanja o dugu i da nije zaprimila opomene, sud ukazuje da obveza tuženice potječe iz ugovornog odnosa s tužiteljem te da slanje opomene nije uvjet za zakašnjenje tuženice i nastanak obveze podmirenja zateznih kamata.

21. Nije od značaja niti navod tuženice o promjeni vlasništva nekretnine jer njezina obveza potječe iz ugovornog odnosa s tužiteljem, a ne iz vlasništva nekretnine. Također, nisu od značaja niti činjenice da je tuženica samohrana majka i skrbnica dviju malodobnih djevojčica.

22. Dakle, tužitelj je na temelju čl. 172. ZOO uplatu tuženice valjano uračunao na način da je u cijelosti namirio dospjele zatezne kamate do 14. travnja 2026. u iznosu 0,67 eura i dio glavnice u iznosu 56,59 eura pa je ostao neplaćen dio glavnice u iznosu 0,67 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 15. travnja 2026. do isplate.

23. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 451. st. 3. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude.

24. Odredbom čl. 164. st. 4. ZPP, propisano je da o zahtjevu za naknadu troškova postupka sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojom se završava postupak pred tim sudom. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017. u Zagrebu, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom djelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.

25. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23). Tužitelju je priznat trošak jednokratne nagrade s PDV- om u iznosu 125,00 eura, trošak javnobilježničke naknade s PDV-om u iznosu 25,00 eura i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu 30,00 eura. Trošak sastava prijedloga za ovrhu nije dosuđen jer je prema stabilnoj sudskoj praksi taj trošak uključen u jednokratnu nagradu koja je već priznata.

26. Tužitelj na temelju čl. 151. st. 3. ZPP ima pravo i na zatražene zatezne kamate na parnični trošak od dana donošenja ove odluke o trošku po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO.

27. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke rješenja.

U Zagrebu 16. rujna 2026.

Sudac:

Martina Klanac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana obavljene dostave ove presude (čl. 335. st. 6., 7., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i za protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku