K-25/2024-27

Republika Hrvatska

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru, po sucu Mariji Kurtović kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Kristine Goreta, u kaznenom predmetu protiv okrivljenice CZ, zbog kaznenog djela protiv časti i ugleda – kleveta, opisano u članku 149. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017. i 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022. i 114/2023.

– dalje: KZ/11), a kažnjivo po članku 149. stavak 2. KZ/11, povodom privatne tužbe privatnog tužitelja CZM od 12. veljače 2024., nakon provedene rasprave koja je zaključena 11. rujna 2026. u nazočnosti okrivljenice CZ, branitelja okrivljenice, odvjetnika Jurice Barbarića, privatnog tužitelja CZM te opunomoćenice privatnog tužitelja, odvjetnice AZ, **.**.2026. u prisutnosti optuženice, branitelja i odvjetnika Stjepana Šporčića, za opunomoćenicu privatnog tužitelja AZ, objavio je i

p r e s u d i o  j e

optuženica CZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćer C A, rođene J, rođena **.**.1975. u [adresa] državljanka Republike Hrvatske, s prebivalištem u [adresa], sa završenom srednjom stručnom spremom, trgovac, zaposlena u Veterinarskoj ambulanti Anubis klub u Vukovaru, s mjesečnim primanjima od oko 800,00 eura, udana, majka dvoje punoljetne djece, suvlasnica kuće na adresi prebivališta u ½ dijela i automobila marke Ford B Max, 2014 godište, drugi kazneni postupak se ne vodi

k r i v a j e

I. što je

dana 17. studenog 2023. na svom Facebook profilu naziva JZ u odnosu na CZM, s ciljem da našteti njegovoj časti i ugledu, svjesna da se radi o neistinitim činjeničnim tvrdnjama te da će iste na ovakav način putem društvene mreže Facebook postati dostupne većem broju osoba, uz ponovno objavljivanje objave od prije godinu dana koja se također odnosi na CZM napisala i objavila sadržaj: “Godina prošla od kako sam vidjela video sa Kninske tvrđave. Naravno da je komentare odma obrisao i blokirao me. Godinu dana tražim njegov ratni put i nigdje ga. Možda u podrumu ostao. " V" još uvjek hodočasti po Danima sjećanj. Skuplja ratne priče i hvali se gdje je sve ON bio. Priča one nečije priče. Ono što je netko drugi doživio, ali usput utrpa i sebe. Dočekaće te ekipa gore jednom. Njima ćeš polagati račune. A ja ću tražiti dokaze i način da se pravda zadovolji i oduzme ti se status VUKOVARSKOG BRANITELJA i da vratis sve što si dobio na osnovu laži. Koliko govno moraš biti. Kako te nije sramota svih onih koji su prošli ono što si ti sebi "prikačio. Podrumar lažljivi “,

dakle, putem računalnog sustava ili mreže za nekoga iznijela neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti ili ugledu, znajući da je neistinita, zbog čega je kleveta postala pristupačna većem broju osoba,

čime je počinila kazneno djelo protiv časti i ugleda – kleveta, opisano po članku 149. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022. i 114/2023.- dalje: KZ/11), a kažnjivo po članku 149. stavak 2. KZ/11

II. te se optuženica CZ na osnovi članka 149. stavak 2. KZ/11 u vezi s člankom 42. KZ/11

o s u đ u j e

na novčanu kaznu od 30 (trideset) dnevnih iznosa, što iznosi 600,00 eura (šest stotina eura) budući da je jedan dnevni iznos utvrđen u iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura).

III. Na osnovi članka 42. stavak 6. KZ/11 optuženica je dužna novčanu kaznu platiti u roku od šest mjeseci po pravomoćnosti presude.

IV. Na osnovi članka 43. stavak 1. KZ/11 izrečena kazna naplatit će se prisilno putem Ministarstva financija – nadležne financijske institucije ukoliko je optuženica u cijelosti ili djelomično ne plati u roku koji joj je određen.

V. Na osnovi članka 43. stavak 2., 3. i 4. KZ/11 ako se izrečena kazna ne može naplatiti u roku od tri mjeseca, sud će, uz pristanak optuženice, istu zamijeniti radom za opće dobro, a ukoliko optuženica ne pristane na rad za opće dobro, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora na način da će se jedan dnevni iznos zamijeniti jednim danom zatvora.

VI. Na osnovi članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 6. i 7 Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012.-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024., 72/2025. i 13/2026. – dalje: ZKP/08) optuženica CZ dužna je platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 70,00 eura (sedamdeset eura) i troškove opunomoćenice privatnog tužitelja o kojima će sud donijeti posebno rješenje, te za sudske pristojbe, na osnovi Tar. br. 19. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", br. 50/2026.) iznos od 70,00 eura (sedamdeset eura) za privatnu tužbu, a na osnovi Tar. br. 20. iznos od 140,00 eura (sto četrdeset eura) za prvostupanjsku presudu, sve u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Privatni tužitelj AZM, putem opunomoćenice, odvjetnice AZ, podnio je Općinskom sudu u Vukovaru privatnu tužbu od 12. veljače 2024. protiv okrivljenice CZ zbog kaznenog djela protiv časti i ugleda – kleveta iz članka 149. stavak 1. i 2. KZ/11.

2. Očitujući se o krivnji, optuženica CZ navela je da se ne smatra krivom za predmetno kazneno djelo.

3. U svojoj obrani optuženica je navela da je objavila predmetni tekst na Facebook- u, a objavila ga je zato što je privatni tužitelj neposredno prije toga neistinito naveo da je on vukovarski branitelj. Da on nije vukovarski branitelj zna zato što je bila na svim razmjenama zarobljenika u doba Domovinskog rata i na jednoj od tih razmjena je bio i privatni tužitelj, kada je on razmijenjen. Tada mu je ona rekla da će njegova, sada bivša supruga, Đ biti sretna kad sazna da se vratio, a on se nasmijao i rekao da je ona glupača zato što je plakala za njim, a on je on cijelo vrijeme rata bio u podrumu i izlazio van samo da natoči vode. Ta razmjena je bila u Zagrebu 1992. godine, ona je tada imala 16 godina, a privatni tužitelj 21 godinu. U [adresa] se, zajedno sa suprugom, vratila 2000. godine, a dok su bili u progonstvu jednom prilikom su u Vinkovcima vidjeli privatnog tužitelja i od tada su se počeli družiti. Inače, privatni tužitelj i ona se poznaju od prije rata, njihovi roditelji su se družili, zapravo su odrasli skupa. Za vrijeme dok su bili prognanici, privatni tužitelj se pridružio rezervnom sastavu specijalne policije, a njihova druženja i odnosi su se pogoršali nakon što je on svako malo počeo spominjati rat i govoriti njezinom suprugu: "Jel se sjećaš kad smo mi….", što je njezinom suprugu smetalo jer je govorio o događajima kojima on uopće nije bio prisutan i smetalo mu je što se na taj način "trpa". To je bilo prije 10-ak godina te su se tada njihova druženja gotovo prekinula, ali su privatni tužitelj i ona i dalje bili prijatelji na Facebooku pa je mogla vidjeti njegove objave. Ono što joj je zasmetalo i na što je reagirala je bilo kada se privatni tužitelj pojavio u videu sa Kninske tvrđave i kada je spomenut kao vukovarski branitelj iz svibnja 1991., a ona je sve njegove objave o braniteljima uvijek vezala za sastav specijalne policije, a ne za obranu [adresa]. Zbog svega ovoga zna da privatni tužitelj nije vukovarski branitelj jer joj je i sam to rekao u više navrata da je taj period proveo u podrumu s bakom i tetkom. Dodala je da je za vrijeme progonstva u više navrata slušala zapovjednike obrane [adresa] Ć, VZ, ĐZ i druge, a nitko nikada nije spomenuo privatnog tužitelja. Radi se o nekih 1800 ljudi koji su bili uključeni u obranu [adresa] u to doba, ali pred njom nikada nije spomenut privatni tužitelj kao jedan od branitelja [adresa]. Kada se počelo pričati o CZM unazad tri do četiri godine, ljudi su znali reći da on uopće nije bio tamo. Privatni tužitelj je, primjerice, pričao da je bio na Domu tehnike pa na [adresa], ali ga nitko od onih koji su bili tamo nije vidio. Njegove priče se jednostavno ne poklapaju s drugim pričama, a rekao je i da je bio prisutan kada je poginuo njezin otac što ne odgovara istini. Nikada nije rekla da privatni tužitelj nije branitelj, već je rekla da nije vukovarski branitelj i iza toga i dalje stoji te je dodala da nisu istiniti ni njegovi navodi o tome da je ĆZ njemu došao radi nje već zbog nekih njihovih narušenih odnosa.

3.1. Na upite branitelja je odgovorila je da je objava za koju se tereti bila vezana za objavu od godinu dana ranije u kojoj se privatni tužitelj nije spominjao , da je njezina motivacija za objavu bila da se sazna istina, a to stoga što su brojni članovi njezine obitelji i bliske osobe stradale u ratu, da su se brojni ljudi borili i da je bila sretna kada je vidjela privatnog tužitelja na razmjeni jer je preživio, a na kraju je ispalo da on "skuplja" priče od drugih ljudi i onda te priče uzima pod svoje, na što ona jednostavno nije mogla šutjeti, a čak i unatoč tome što su ih drugi ljudi prozivali da se druže s "podrumarom", oni su se prije takvog njegovog ponašanja s njime družili. Nadalje je odgovorila da je pod dijelom objave u kojem je navela da godinu dana traži ratni put privatnog tužitelja mislila da je od njega, bilo u osobnom kontaktu, bilo putem Facebooka, tražila da na uvid da svoj ratni put da se vidi tko mu je bio zapovjednik i gdje je bio. Vezano za iskaze koji su pred sudom dali svjedoci IZ i njezin suprug RZ, odgovorila je je da je IZ kum njezinoj djeci i da su se u to vrijeme kada su se družili s CZM, družili i s IZ te da im je IZ govorio:" Otkud se vi družite s podrumarom", pri tom misleći na privatnog tužitelja jer je u to vrijeme bilo jako bitno tko se s kime druži. Na daljnji je upit odgovorila da joj ni u jednom trenutku nije bila namjera naštetiti časti i ugledu privatnog tužitelja jer smatra da je on sam sebi naštetio. Na daljnji upit branitelja kako objašnjava iskaze nekih od ispitanih svjedoka koje je predložio privatni tužitelj, a koji su o njemu govorili u kontekstu ratnih zbivanja i aktivnosti, odgovorila je da to ne može objasniti.

3.2. Na upite opunomoćenice privatnog tužitelja odgovorila je da prilikom razmjene koju je spomenula, a kada je razgovarala s privatnim tužiteljem, s njom nitko drugi nije bio. Na upit, a vezano za dio obrane u kojem je navela da je od drugih ljudi čula da je privatni tužitelj "podrumar", zašto nije pitala privatnog tužitelja jesu li te priče istinite, odgovorila je da ga to nije pitala zato što joj je on sam rekao da je bio u podrumu, a kad je počeo s ovim pričama o svom sudjelovanju u ratu, ona i suprug na to nisu reagirali već su samo jedno drugome komentirali kako to nije istina. Na upit o objavi i komentarima na objavu godinu dana prije predmetne objave, optuženica je navela da je privatni tužitelj objavio video s Kninske tvrđave na svom profilu i da je ona komentirala njegovu objavu, a on ju je nakon tih komentara blokirao te su joj nakon toga drugi javili da je nakon toga njezinu objavu obrisao. Sadržaj njezine objave bio je u smislu ovoga što je objavila na svom profilu, najvjerojatnije je napisala da je podrumar, da ga treba biti sramota i slično. Na daljnji upit je odgovorila da je za privatnog tužitelja ovo objavila, iako je svjesna da postoji puno drugih osoba za koje smatra da moguće imaju status "lažnih branitelja" [adresa] , iz razloga što za njega zna da nije bio branitelj jer joj je on to rekao te da bi za bilo koga drugoga, kada bi imala takva saznanja, isto javno rekla i objavila da je lažni branitelj. S bivšom suprugom privatnog tužitelja, Đ, prestala se družiti prije desetak godina, kada i s privatnim tužiteljem, ali se s njom ponovno počela družiti prije nekih godinu dana, otprilike kada je počeo ovaj kazneni postupak, te da u vrijeme inkriminacije nisu bile u dobrim odnosima već su se njihovi odnosi poboljšali nekoliko dana nakon što je komentirala objavu privatnog tužitelja, a prije inkriminirane objave. Nakon toga optuženica se ispravila navodeći da je odnose s bivšom suprugom privatnog tužitelja ipak poboljšala prije gotovo tri godine.

3.3. Na upit suca je odgovorila da su odnosi između bivše supruge privatnog tužitelja i njega (privatnog tužitelja) bili narušeni u to doba jer su već godinu dana bili razdvojeni, a njihovi odnosi su i danas narušeni.

3.4. Na upit privatnog tužitelja da li je optuženica bila svjedokinja u parnici koja se vodila između njega i njegove bivše supruge, a na prijedlog njegove bivše supruge, odgovorila je da je. Na daljnji upit da li je sve ovo, a pri tom misli na objave optuženice, počelo nakon što je saznala da su odnosi između njegove bivše supruge i njega narušeni, odgovorila je da nije, već je za njihove narušene odnose saznala nakon komentara na objavu. Do toga da ona svjedoči u postupku u korist Đ, a postupak se vodio, koliko je njoj poznato i koliko se sjeća nakon 2023., došlo je kada je ona dobila poziv od suda, a u međuvremenu ju je Đ pitala hoće li svjedočiti o tome da je ona (Đ) pridonijela bračnoj zajednici, a to ju je pitala kad su se srele na ulici. Na daljnji upit sjeća li se kako je on njoj odgovorio kada je tražila njegov ratni put odgovorila je da je rekao da će joj dati ratni put, a kada ga je pitala tko mu je bio zapovjednik, samo se smijao te joj je rekao da će se vidjeti na sudu. Nadalje je rekao da mu je zapovjednik bio MZ, a ona ga je pitala kako to da je bio MZ kad je za njega govorio da je "peder" i da mu neće potpisati, a to se odnosilo na potpis za dokaz pripadnosti. Na daljnji upit da li joj je privatni tužitelj nudio da riješe ovo mirnim putem i da ne idu na sud, odgovorila je da joj je privatni tužitelj nudio da obriše objave, a ona to nije htjela.

4. U dokaznom postupku, uz suglasnost stranaka, izvršen je uvid i pročitano je: potvrda Područnog ureda za poslove obrane Osijek od 22. studenog 2023., potvrda Vukovarsko-srijemske županije od 22. studenog 2023., dopis Ministarstva obrane od 23. siječnja 2026., potvrda Ministarstva obrane od 23. siječnja 2026. te dopis PU vukovarsko-srijemske s potvrdnicom o ratnom putu. U svojstvu svjedoka ispitan je privatni tužitelj te MZ, NZ, FZ, ČZ, IZ, OZ, BZ, SZ, RZ, DZ, UZ, HZ i LZ.

4.1. Sud je odbio dokazni prijedlog za suočenje svjedoka RZ sa svjedocima OZ i MZ i za suočenje svjedoka VZ sa svjedocima MZ i svjedokom IZ na okolnost važnih činjenica jer su njihovi iskazi proturječni, a odlučni su za utvrđenje važnih činjenica, kao nevažan, budući da je činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovom kaznenom postupku u dovoljnoj mjeri utvrđeno iskazima ispitanih svjedoka i uvidom u materijalnu dokumentaciju.

5. Ispitan kao svjedok kod ovoga suda privatni tužitelj AZM je naveo da se s optuženicom i njezinim suprugom poznaje dugi niz godina. Družili su se i prije rata i općenito protiv optuženice nema ništa. Nakon Domovinskog rata i dalje su se družili, jedni drugima pomagali i sve je bilo u redu do prije četiri godine kada su se njegova supruga i on razveli. Optuženica je u dobrim odnosima s njegovom bivšom suprugom, dok bivša supruga i on nisu u dobrim odnosima. Primijetio je da je optuženica nakon toga prema njemu bila suzdržana, nije htjela s njim komunicirati kada su se jednom prilikom sreli ispred Kauflanda, a par dana poslije su ga prijatelji iz Karlovca, Rijeke i Osijeka kontaktirali da ga pitaju što se to o njemu piše po Facebook- u i rekli su mu da to pogleda. Kada je pogledao, nije mogao vjerovati što je optuženica o njemu objavila, a njezine objave se svode na to da je on lažni branitelj, različite uvrede, a u komentarima čak i riječi da ga treba linčovati. Sve je to objavljeno i dostupno svima, to „blaćenje“ njega, a što ga je jako psihički povrijedilo. Sve što je napisano, priloženo je uz privatnu tužbu. Nakon ovih objava neki su mu ljudi prijetili, motali mu se oko kuće, a radi se o dobrom prijatelju optuženice i njezinog supruga, pok. ĆZ, zbog čega je zvao i policiju. Ovakvim postupanjem, a budući da žive u maloj sredini, njemu je nanijeta velika šteta, izložen je velikom stresu uslijed čega su nastupili zdravstveni problemi poput povišenog tlaka, a ljudi ga više ne gledaju na jednak način jer ispada da je lagao. Optuženicu je nakon tih objava i sreo u nekoliko navrata i na lijep način joj rekao da to ne radi i nije mu bilo jasno koji je njen motiv osim onoga što je ranije naveo jer se nikada prije nisu ni na koji način sukobili. Teško mu je prihvatiti da su trideset godina bili u dobrim odnosima i onda odjednom ovakvo postupanje. Jednom prilikom je čak rekla da je on nakon pada [adresa] izišao i pozdravljao četnike što je neistinito, a nakon pada [adresa] mjesec dana je proveo u Stajićevu u logoru zajedno sa suprugom optuženice i iz tog perioda isto ima određene posljedice. Kada je pušten priključio se specijalnoj policiji kao dragovoljac i aktivno sudjelovao u obrani sve do 1997. godine.

5.1. Na upit suca je odgovorio da je u vrijeme Domovinskog rata imao 21 godinu, a optuženica oko 17 ili 18 i za vrijeme Domovinskog rata nije b ila u [adresa] već u progonstvu, a misli da je s njom bila i njegova bivša supruga. Nadalje odgovara da mu status Hrvatskog dragovoljca Domovinskog rata nikada nije osporen, a prošao je više revizija koje su bile uvijek nakon promjene vlasti i nikada ništa u njegovom statusu nije bilo sporno. Dodatno je naglasio kako mu život više nije isti zbog ovih objava i njegovi bivši zapovjednici su komentirali da je ova situacija takva da ne žele da se ikome više išta slično dogodi.

5.2. Na upit opunomoćenice je odgovorio da ga nikada ranije nitko nije nazvao lažnim braniteljem niti išta slično tome te da je i danas aktivni član HVIDRE Vukovar 1991. i Udruge policije.

5.3. Na upit branitelja je odgovorio da su u komentarima na objavu optuženice dvije osobe prezimena I i ĆZ napisale: "Znam ja, on je lažni branitelj", a ne zna zbog čega bi ta dvojica to napisala jer njih nije poznavao od ranije, nikada ih u životu ranije nije vidio, s time da za ĆZ zna da se radi o ĆZ kojega je spomenuo u iskazu da mu je dolazio pred kuću. ĆZ mu je došao pred kuću u to vrijeme kad su bile ove objave i govorio je da je on lažni branitelj, a spominjao je i nekakvu glupost da je on njemu preoteo suprugu, no kasnije mu se ĆZ ispričao i rekao da je on u to sve "uvučen". Na daljnji upit branitelja je li pitao MZ da mu potiše ratni put odgovori je da nije već je tražio potvrdu, kao od zapovjednika, što je njegova dužnost. Na upit je li aktivno sudjelovao u obrani [adresa] i u borbenim akcijama nakon 31. kolovoza 1991. odgovorio je da je. Na daljnji upit zašto nema potvrdu 204. brigade da je nakon 31. kolovoza 1991. aktivno sudjelovao u Domovinskom ratu odgovara da su te potvrde u Karlovcu i da sud to može zatražiti. Na upit kako objašnjava razlike u iskazima ispitanih svjedoka GZ, IZ i BZ o razdoblju u kojem je bio pod zapovjedništvom svakog od imenovanih svjedoka, odgovorio je da je on do 16. listopada bio kod GZ, a nakon pogibije ŽZ je bio kod BZ na ispomoći jer je on živio na [adresa] i stavio se na raspolaganje onome kome je najpotrebnije. Optuženica je u vrijeme Domovinskog rata, misli od 5. kolovoza 1991., bila u progonstvu odnosno nije bila u [adresa]. Na daljnji upit je li vidio objavu koju je optuženica objavila na Facebooku odgovorio je da je te da nije brisao svoje komentare na tu objavu jer nije istu ni komentirao. Nadalje je odgovorio da optuženicu nije vidio u prosincu 1991. na razmjeni, ne sjeća se da bi ju vidio, niti je s njom vodio razgovor o tome da je cijelo vrijeme bio u podrumu, niti je tako nešto rekao svjedoku IZ. Sa svjedokom IZ razgovarao je prije ovog postupka kada ga je pitao da li će doći biti svjedok optužbe. Oca optuženice je poznavao i bio je prisutan kada je poginuo.

5.4. Na upit optuženice sjeća li se njihovog susreta na kojem je bila nazočna i njezina majka, a prije ovog događaja zbog kojeg se vodi postupak , nakon njegovog izlaska iz bolnice kod Radničkog doma, odgovara da su se u više navrata susretali, ali ne može reći da se točno sjeća tog susreta, međutim, pretpostavlja da su se sreli jer majka optuženice živi u blizini. Na daljnje pitanje zašto je obrisao komentar na njezinu objavu u kojoj je napisao: "Vidimo se na sudu", odgovara da takav komentar nije napisao niti obrisao, ali joj je osobno rekao 19. studenog 2024., nakon što ju je lijepo zamolio da više ne komentira, a ona mu rekla neka joj da svoj ratni put, da se vide na sudu. Na daljnji upit optuženice zašto nije tužio sve one za koje je sad rekao da su u komentarima pisali da je on lažni branitelj odgovorio je da je tužio nju zato što je njezina objava inicirala te komentare, a te ljude niti ne zna. Na daljnji upit odgovara da je i prije njezine objave imao zdravstvenih problema, imao je "napad gušterače" zbog čega je bio u bolnici. Nadalje je odgovorio da su, za vrijeme dok je bio pod zapovjedništvom GZ, tamo bili i slijedeći: KZ „ R“, ŠZ, ZZ, bilo ih je dosta i svi su se "vrtili" posvuda. Na upit zašto je svoja prava branitelja iz Domovinskog rata inicirao ostvarivati tek nakon 2000. godine odgovorio je da je tek tada odlučio da će ići u mirovinu i počeo je pribavljati potvrde i liječničku dokumentaciju kojom bi potkrijepio svoj zahtjev pa je tako 2001. podnio zahtjev za utvrđivanje invaliditeta i tek je 2003. ostvario pravo na mirovinu, a to je rješenje postalo pravomoćno 2005. Prije toga nije podnosio zahtjev za utvrđivanje invaliditeta. Na daljnji upit da li joj je prilikom razmjene rekao da će otići iz Zagreba da ga ne mobiliziraju odgovorio je da to nije istina i da se tom prilikom uopće nisu vidjeli. Dodao je da, kad su izišli iz tog autobusa na Pešćenici, to je bio kaos, svi su ih vukli tamo i ovamo, postavljali pitanja jesu li vidjeli njihove bliske osobe te nije bilo ovog razgovora koji optuženica navodi. Nakon toga ostao je u Zagrebu dok se nije oženio. Na daljnji upit je li 1993. ili 1994. godine u Rokovcima optuženici i njezinom suprugu rekao da će se prijaviti u specijalnu policiju zato što tamo ima najmanje "n jihovih" pa ga nitko neće zezati, a pri tom je mislio na branitelje iz [adresa], odgovorio je da to nije istina i da takvo što nije izjavio.

5.5. Privatni tužitelj je djelomično ispravio dio svog iskaza u kojem je naveo da je bio prisutan kada je otac optuženice poginuo te naveo da je naknadno došao na mjesto pogibije nakon što su čuli da je on poginuo, a nije bio neposredno prisutan samom događaju.

5.6. Obrana je iznijela primjedbu na iskaz u odnosu na okolnosti koje se tiču navoda da nije brisao komentare na Facebooku i blokirao optuženicu u vezi predmeta ovog postupka, da se s istom nije susreo 21. prosinca 1991. i rekao joj da je on cijelo vrijeme bio u podrumu, zatim u pogledu činjenice da je isti branitelj [adresa] nakon 31. kolovoza 1991. jer ne posjeduje potvrdu o pripadnosti A sastavu koju izdaje 204. Brigada.

5.7. Nakon primjedbe obrane, privatni tužitelj u cijelosti je ostao kod svog iskaza i dodao da je istinito iskazivao.

6. U iskazu danom pred sudom svjedok OZ naveo je da privatnog tužitelja poznaje od prije Domovinskog rata jer je generacija s njegovim mlađim bratom. Za vrijeme Domovinskog rata on (svjedok) bio je zapovjednik obrane [adresa] i sjeća se da je privatni tužitelj, počevši od kolovoza ili rujna 1991. godine dolazio na ispomoć kao vojnik na položaje u [adresa] i da je tako dolazio, zajedno sa drugim vojnicima, sve do pada [adresa].

6.1. Na upit opunomoćenice zna li naziv postrojbe u kojoj je bio privatni tužitelj stacioniran na [adresa], a odakle je naveo da je dolazio u ispomoć, odgovorio je da se ne može sjetiti naziva, ali se sjeća da su zapovjednici bili pokojni TZ i MZ, koji su bili nadređeni privatnom tužitelju.

6.2. Na daljnji upit je li mu poznato da je privatni tužitelj sudjelovao aktivno u nekim vojnim akcijama u to vrijeme odgovorio je da je sudjelovao u vojnim akcijama kod njega na položajima u [adresa], a za druge vojne akcije mu nije poznato.

6.3. Na upit branitelja je li mu poznato tko je bio načelnik logistike za 204. brigadu naveo je da ne zna tko je bio zapovjednik, a poznato mu je da je PZ bio zapovjednik za [adresa]. Poznata su mu imena FZ, ČZ i NZ, a za FZ sjeća da je bila pripadnica saniteta. Njegova pripadnost Zboru narodne garde evidentirana je u razdoblju od 2. svibnja 1991. pa sve do izlaska iz logora 14. kolovoza 1992., a u odnosu na druge pripadnike ZNG pripadnost se evidentira u pravilu isto kao i njemu - do izlaska iz logora i poslije toga dio se evidentira kao bolovanje. Poznato mu je da bi privatni tužitelj sudjelovao u nekoj od vojnih akcija s drugim pripadnicima njegove postrojbe u rujnu i studenom 1991., ali ne s njim osobno, a neke od tih osoba su EZ, CE i braća HZ, ali nije mogao precizirati dane tijekom tog perioda kada je privatni tužitelj dolazio u ispomoć u njegovu postrojbu. Zapovjednikom obrane [adresa] imenovan je početkom srpnja 1991.

6.4. Na upit optuženice da li može reći s kime je privatni tužitelj dolazio u ispomoć odgovorio je da se teško toga može sjetiti. U ispomoć bi dolazili u ekipama od pet do šest ljudi, a znalo se dogoditi da dođu i baš kod njega u zapovjedništvo po neku opremu, streljivo i slično. Upitan da precizira koliko je puta i kojem razdoblju dolazio privatni tužitelj, odgovara da bi se tu radilo o nekih desetak puta u periodu od rujna do studenog 1991. te da su na ispomoći znali biti pet do šest dana, a nekad bi bilo situacija da dođu samo tijekom jednog dana u ispomoć, sve je ovisilo o potrebama u određenom trenutku. Nadalje je odgovorio da je privatni tužitelj u nekoliko navrata sam došao u zapovjedništvo, a nekada s drugim osobama koje ne može imenovati jer se ne sjeća, te je pojasnio da je privatnog tužitelja poznavao, dok druge nije poznavao.

6.5. Na iskaz svjedoka nije bilo primjedbi.

7. Svjedok BZ iskazivao je da privatnog tužitelja zna od prije Domovinskog rata, da poznaje njegovog oca, da je privatn i tužitelj, nakon pogibije ŽZ **.**.1991., došao k njemu u Vinogradsku ulicu gdje je on bio zapovjednik obrane jer su tada dobili više osoba u ispomoć pa ih je tada bilo sveukupno 54. Privatni tužitelj je čitavo vrijeme bio kod njega sve do 16. studenog kada su izišli iz Vinogradske. On (svjedok) je tada bio ranjen i završio je u Komercu gdje su mu sanirane ozljede, a 20. studenog se predao, dok privatnog tužitelja nakon 16. studenog više nije vidio.

7.1. Na upite branitelja je odgovorio da su svi tamo bili pripadnici ZNG, odnosno vojnici pa i privatni tužitelj te da ne zna gdje je privatni tužitelj bio prije 16. listopada 1991. jer su njima u ispomoć došli sa svih punktova.

7.2. Na upit optuženice zna li s kime je došao privatni tužitelj kada je došao k njemu u Vinogradsku, odgovorio je da ne zna jer je njih došlo 30 te da je zapovjednik obrane u Vinogradskoj bio od svibnja 1991. do kraja.

7.3. Na iskaz svjedoka nije bilo primjedbi.

8. Ispitan pred sudom, svjedok SZ naveo je da je privatnog tužitelja upoznao za vrijeme Domovinskog rata, više puta su se vidjeli u prolazu u Domu tehnike gdje je on (svjedok) bio dozapovjednik u jednom periodu, a sjeća se da ga je vidio i 18. ili 19. studenog u holu Radničkog doma u Borovu. Tim prilikama privatni tužitelj imao je oružje.

8.1. Na upit opunomoćenice je li privatni tužitelj s njim sudjelovao u nekoj vojnoj akciji odgovorio je da nije i nije mu poznato pripadnik koje jedinice je bio jer je to bilo takvo vrijeme, danas si ovdje sutra si ondje, ali bio je vojna osoba s oružjem.

8.2. Na upite branitelja je odgovorio da je dozapovjednik obrane u Domu tehnike bio do 25. rujna 1991., da je privatni tužitelj u tom periodu bio pripadnik ZNG je jer je imao oružje, a u to vrijeme nisi mogao imati oružje "samo tako", da je njegovo razdoblje pripadnosti evidentirano od 2. svibnja 1991. do kraja 1991. i da bi svakome tko je sudjelovao trebalo biti evidentirano razdoblje do kraja 1991., ali s različitim datumom početka evidencije, da nema neposrednih saznanja o tome da je privatni tužitelj bio na položajima na [adresa], u [adresa] te na Bosanskom odvojku, nije ga direktno vidio, eventualno je nešto čuo o tome, a može se od imena osoba sjetiti "Rode" prezimenom M i još nekih drugih osoba, ali samo po nadimku.

8.3. Na upit optuženice je odgovorio da je dozapovjednik u Domu tehnike bio od početka kolovoza do 25. rujna, da ne može imenovati s kime je viđao privatnog tužitelja u situacijama koje je opisao u svom iskazu, a na upit može li se sjetiti s kime je bio privatni tužitelj kad su se sreli u holu Radničkog doma odgovorio je da se može sjetiti jedino osobe po imenu N od kojeg je uzeo dvije bombe, a ukupno je tu bilo 30-ak ljudi.

8.4. Na iskaz svjedoka nije bilo primjedbi.

9. Svjedok MZ je naveo da poznaje privatnog tužitelja iz vremena Domovinskog rata i sjeća se da ga ja privatni tužitelj nazvao 14. rujna 1991. zbog jednog pokojnika, radilo se o AE. U to doba privatni tužitelj bio je dragovoljac u Zboru narodne garde, a od 1. rujna 1991. došao je [adresa] i bio pod njegovim zapovjedništvom. Koliko mu je poznato , do tog perioda je bio kod F. Na [adresa] bio je do 16. listopada 1991. kada je prebačen u Vinogradsku ulicu pod zapovjedništvo JE. Po njegovim saznanjima, u [adresa] je bio sve do njegovog pada, a sjeća se da su se 14. studenog pozdravili i on (svjedok) je otišao u proboj, svatko je išao za sebe. Koliko mu je poznato , privatni tužitelj je ostao u [adresa] i nakon tog datuma i nije mu poznato što se dalje s njim događalo i tek su se nakon dugo vremena čuli telefonom. To je bilo nakon povratka u [adresa] kada ga je privatni tužitelj nazvao radi davanja nekih podataka. Privatni tužitelj u to doba imao je uniformu, oružje i sudjelovao u borbenim akcijama, a ne zna je li bio ranjavan.

9.1. Na upit branitelja je odgovorio da je privatni tužitelj u to doba bio na različitim položajima, tamo gdje je trebalo, pa je tako bio na [adresa], u [adresa] na Bosanskom odvojku. Upitan može li se sjetiti nekih ljudi, njihovih imena, koji bi to mogli potvrditi, odgovorio je da je puno vremena prošlo i da se radi o puno imena te da se ne može toga sjetiti, da je on u to doba bio načelnik logistike za 204. brigadu, 3. bojnu, te da ga je privatni tužitelj zvao radi potpisivanja tzv. pripadnosti koja služi za ostvarenje prava koja pripadaju hrvatskim braniteljima i da se sjeća da je to ovjeravao kod javnog bilježnika. To je bilo nužno radi ostvarenja tih prava i on je to potpisao i za sve druge osobe kojima je trebalo, a sudjelovale su u Domovinskom ratu. Poznato mu je da je bilo slučajeva osoba koje nisu bili branitelji, tzv. lažnih branitelja, kao i da se podaci, konkretno za privatnog tužitelja, vode u dokumentaciji 204. brigade za koju mu je poznato da je pohranjena u Karlovcu.

9.2. Na upit optuženice je odgovorio da se ne sjeća kada je to točno bilo kada je išao potpisati pripadnost za privatnog tužitelja kod javnog bilježnika, te da ga privatni tužitelj, prije nego što mu je potpisao pripadnost, nije pitao za te podatke već samo tom prilikom kada je i potpisao. Privatni tužitelj nije bio s njim kada je poginuo VE, tom prilikom on je bio sam.

9.3. Na iskaz svjedoka nije bilo primjedbi.

10. Svjedok NZ je naveo da je za vrijeme Domovinskog rata bio zamjenik zapovjednika 2. satnije 3. bojne te privatnog tužitelja poznaje upravo iz tog perioda. Upoznali su se i sretali kada je on dolazio na njihov položaj kod Mustanga u ispomoć, a to je bila tzv. nulta crta bojišnice u Hercegovačkoj ulici i često su im dolazili u ispomoć, pa tako i privatni tužitelj. Za njega zna da je bio vojnik kolege GZ, MZ je bio njegov zapovjednik, i da je sudjelovao u borbenim akcijama u tom svojstvu, ali ne zna koji je bio točno njegov položaj. Sretali su se sve do pada crkve u Ličkoj ulici i sjeća se da su bili skupa na jednom sastanku, a da su se nakon toga razišli. To je bilo otprilike 15. ili 16. studenog 1991. i nakon toga je naknadno vidio snimku na kojoj je privatni tužitelj ležao ispred nekadašnjeg caffe bara Lion sa zarobljenicima te se nisu ponovno vidjeli do povratka u [adresa].

10.1. Na upit suca je odgovorio da je sastanak o kojem je iskazivao bio nakon smrti pok. ŽZ kako bi se dogovorili tko će biti zapovjednik te oko dogovora za daljnju strategiju, a privatni tužitelj je bio na osiguranju prilikom tog sastanka.

10.2. Na upit branitelja je odgovorio da nikada nije osobno sudjelovao s privatnim tužiteljem u nekoj borbenoj akciji, ali zna da je bio na ispomoći u mjesnoj zajednici ĐE.

10.3. Nakon što je branitelj postavio pitanje svjedoku je li privatni tužitelj aktivno sudjelovao u borbenim akcijama, naveo je da povlači pitanje budući da mu je iz neverbalne komunikacije svjedoka sve jasno.

10.4. Na daljnji upit branitelja je odgovorio da mu nije poznato od kuda optuženici saznanja o statusu privatnog tužitelja.

10.5. Na upit optuženice je li mjesna zajednica ĐE kafić Mustang, odnosno, preko puta gdje je danas pošta, svjedok je potvrdno odgovorio. Nadalje je odgovorio da je privatni tužitelj, prema njegovim saznanjima, na ovom položaju bio za čitavo vrijeme trajanja sukoba, a u Hercegovačku je odlazio na ispomoć.

10.6. Na iskaz svjedoka nije bilo primjedbi.

11. U svom iskazu svjedok FZ, navela je da privatnog tužitelja poznaje od prije rata, a u ratu su se vidjeli u par navrata. Ona je sudjelovala u borbama za [adresa] u svojstvu djelatnika saniteta za područje svoje mjesne zajednice, Borovske ceste. Sjeća se da su se privatni tužitelj i ona sreli 25. kolovoza 1991. u Industrijskoj ulici, u dvorištu kuće gdje je ranjen ĆE , kojom prilikom su ga održavali na životu, pri čemu joj je privatni tužitelj pomagao da ga prebace s jednog mjesta na drugo i održavaju ga budnim. Tijekom Domovinskog rata privatnog tužitelja srela je dva do tri puta u prolazu, a za njega zna da je u to doba bio branitelj, kao što je i ona bila, imao je oružje, misli da se radilo o automatskoj puški, a ona je imala dvije bombe. Ne sjeća se kad su se zadnji put vidjeli u [adresa] odakle je ona izišla u proboju, a za privatnog tužitelja ne zna kako je i kada izišao iz [adresa], zna samo da su se ponovno vidjeli 1992. ili 1993 u Vinkovcima.

11.1. Na upit optuženice je odgovorila da su prilikom intervencije u dvorištu kuće o kojoj je govorila četnici zadržali doktora IE kod rampe na [adresa] gdje je sada kružni tok, te, nadalje, da je prilikom susreta koji je spomenula u Vinkovcima 1992. ili 1993. privatni tužitelj bio pripadnik policije.

11.2. Na iskaz svjedoka nije bilo primjedbi.

12. Ispitan kao svjedok, ČZ je naveo da privatnog tužitelja poznaje cijeli život, a u razdoblju Domovinskog rata on (svjedok) je bio u „gardi“ od samog početka i sigurno zna da je privatni tužitelj bio s njim krajem srpnja 1991. kada je bio ranjen, on i RE, kada ih je privatni tužitelj došao izvlačiti s još nekim osobama. Zna da je u rujnu 1991. privatni tužitelj prešao kod F, a da je do tada bio kod ŽZ.

12.1. Na upit opunomoćenika je odgovorio da je privatni tužitelj bio vojnik, da je nekad bio naoružan, a nekad nije, a to iz razloga jer nije bilo dovoljno oružja. Ne zna kada je posljednji puta, prije pada [adresa], vidio privatnog tužitelja, sjeća se da su zajedno bili jednom prilikom na položaju na Demonjinoj. Ne sjeća se kada su se vidjeli nakon rata.

12.2. Na upit opunomoćenika da li zna je li privatni tužitelj išao u proboj odgovorio je: "Kako je išao u proboj kada je završio u logoru?".

12.3. Na upit kako mu je poznato da je privatni tužitelj bio u logoru odgovorio je da se to pročuje, a i on je bio u logoru devet mjeseci i na vojnom sudu u Beogradu.

12.4. Na upit branitelja zna li gdje je privatni tužitelj bio od rujna do studenog 1991., u kojoj mjesnoj zajednici, odgovorio je da ne zna, da su to bila takva vremena, da ne zna ni gdje je on točno bio.

12.5. Na upit optuženice je odgovorio da je privatni tužitelj bio s njime u konkretnoj vojnoj akciji, te je optuženici uputio riječi: "Nije tvoje da znaš".

12.6. Na upit branitelja je odgovorio da optuženica nije bila s njim ni u kakvoj vojnoj akciji, niti je bila u kakvoj vojnoj akciji s privatnim tužiteljem, niti je mogla o tome ništa znati jer nije bila tu.

12.7. Na upit suca je odgovorio da poznaje optuženicu zato što poznaje i njezinu majku i oca koji je poginuo za vrijeme rata.

12.8. Na iskaz svjedoka nije bilo primjedbi.

13. Svjedok IZ je, iskazujući pred sudom, naveo da privatnog tužitelja poznaje od djetinjstva, a početkom agresije na [adresa] bili su zajedno na [adresa], više puta su zajedno spavali na bini u mjesnoj zajednici gdje su se vojnici odmarali nakon dolaska s položaja. On je u tom periodu u tri navrata ranjavan, ali se svaki puta vraćao na položaj te je ostao u [adresa] do pada. Tijekom tog perioda sjeća se da je prvi puta vidio privatnog tužitelja u mjesnoj zajednici Bratstva i jedinstva 25. kolovoza 1991. kada su imali napad na [adresa], u kojem su zajedno sudjelovali, a zadnji puta u tom periodu vidio ga je početkom studenog na punktu na Bosanskom odvojku. Dodao je da je u tom periodu bio velik opticaj ljudi, da su ljudi bili poslani u ispomoć tamo gdje je bilo najkritičnije te da je privatni tužitelj imao svoje naoružanje u tom periodu. On je zarobljen u Komercu i završio je u logoru u Sremskoj Mitrovici, a privatni tužitelj je završio u Stajićevu. Ponovno su se vidjeli tek nakon povratka u [adresa].

13.1. Na upit branitelja gdje je privatni tužitelj bio od rujna do studenog 1991., u kojoj mjesnoj zajednici, svjedok je odgovorio da za rujan ne može ništa reći jer je bio ranjen i odsutan s bojišta, a vratio se 1. listopada, dok za preostali period može reći da je privatni tužitelj bio u mjesnoj zajednici Bratstva i jedinstva, današnja ĐE. Vezano za punkt na Bosanskom odvojku, tamo su, osim njega, bile osobe prezimena ME, NE, VZ, a privatni tužitelj dolazio je u ispomoć braniti taj položaj kao vojnik sa svojim naoružanjem.

13.2. Na upit optuženice je odgovorio da je osim na [adresa] i u napadu na [adresa], s privatnim tužiteljem bio i na napadu u Industrijskoj ulici, prilikom tenkovskog napada u [adresa]. Na daljnji upit optuženice zašto je u vrijeme kada su se vratili u [adresa] nju i supruga pitao zašto se druže "s podrumarom", odgovorio je: "Lažeš".

Optuženica je pojasnila, na upit suca, da je pritom svjedok mislio na privatnog tužitelja, a svjedok i dalje navodi kako to nikada nije rekao u odnosu na privatnog tužitelja, niti je optuženicu i njezinog supruga pitao ovo što je navela.

13.3. Na iskaz svjedoka nije bilo primjedbi.

14. Ispitan kao svjedok, HZ je, na upit branitelja optuženice, odgovorio da je od 10. lipnja 1991. bio u Zboru narodne garde, raspoređen na Domu tehnike i tamo je bio do pada [adresa]. Bio je u postrojbi čiji je zapovjednik bio pok. CE. Dom tehnike je bio najistureniji položaj prema Borovu selu u dijelu tzv. Podunavlje. Na upit je li mu poznat SZ i je li isti bio u funkciji dozapovjednika na Domu tehnike, odgovara da mu nije poznata osoba tog imena, dozapovjednik je bio FE, a radi se o njegovom bratu. Na daljnji upit je li mu poznata osoba PZ odgovara da nije. Na upit je li mu poznat privatni tužitelj, odgovorio je da je isti dolazio na Dom tehnike, ali se nije zadržavao i nije bio dio njihove jedinice. Nije mu poznato je li bio pripadnik ZNG ili neke druge jedinice. Za RZ i ČE je odgovorio da su mu poznati i da zna da su bili pripadnici ZNG.

14.1. Na upit suca je odgovorio da su na Dom tehnike dolazile i vojne i civilne osobe, da se ne sjeća u kojem svojstvu je dolazio privatni tužitelj, ali da su civilne osobe dostavljale uglavnom hranu i vodu dok su vojne osobe, u smislu ispomoći, dolazile iz drugih gradova (Vinkovaca, Zagreba i dr.) te su jednom prilikom došli iz "Turbovoda" pok. ŽZ.

14.2. Na daljnji upit sjeća li se je li privatni tužitelj dolazio u svojstvu vojne ili civilne sobe odgovorio je da se toga ne može sjetiti. Na položaju na Domu tehnike bio je od 10. lipnja 1991. do 19. studenog 1991., a nakon pada [adresa] bio je u logorima u Srbiji devet mjeseci. Pripadnost mu je evidentirana u periodu do rujna ili listopada 1996.

14.3. Na upit optuženice je odgovorio da su na ispomoć išli na različite punktove, uglavnom tamo gdje je bio proboj, primjerice [adresa]. Na upit je li tim prilikama, kada bi išao na ispomoć, vidio privatnog tužitelja, odgovorio je da je u tim situacijama bio u kontaktu samo sa zapovjednicima, a ne s vojskom.

14.4. Na konkretan upit branitelja je li prilikom odlazaka u ispomoć igdje vidio privatnog tužitelja odgovorio je da se ne sjeća.

14.5. Na upit opunomoćenice privatnog tužitelja jesu li na položaj u Dom tehnike dolazili i vojnici s područja [adresa] i koliko bi se zadržavali na ispomoći odgovorio je da su dolazili, ali oni koji su došli, su i ostali do kraja.

14.6. Na upit privatnog tužitelja je li mu poznata osoba nadimka „ Č“, odgovorio je da jeste te je ta osoba bila na Domu tehnike u kolovozu 1991. i kada je došao bio je vojnik, a onda je otišao u vojnu policiju, no za vrijeme dok je bio na njihovom položaju nije imao nikakvu zapovjednu funkciju.

14.7. Na iskaz nije bilo primjedbi.

15. Svjedok LZ naveo je u svom iskazu pred sudom, odgovarajući na pitanja branitelja, da je sudjelovao u Domovinskom ratu kao branitelj [adresa] od 30. svibnja 1990. do 31. prosinca 1991. Bio je pripadnik 3. bojne, 5. satnije, 3. voda pod zapovjednikom OE“. Na daljnji upit je li vodio kakvu evidenciju o pripadnicima vojnih postrojbi odgovara da je i da je bio službeni fotograf 204. brigade te član odjela za dokumentaristiku. Odjel se bavi sakupljanjem materijala, fotografija, popisa i slično za izradu monografije 204. brigade. U toj evidenciji navedena su imena i prezimena osoba koje su sudjelovale u Domovinskom ratu, a koje ima na laptopu. Privatnog tužitelja poznaje iz viđenja i njegovo ime je na popisu 204. brigade gdje se vodi od 1. rujna do 21. prosinca 1991. te je i na popisu logora Stajićevo. Na položaju 204. brigade Đergaj 2 privatni tužitelj nije bio. Nadalje je odgovorio da je položaj Đergaj 2 u odnosu na [adresa] bio susjedni položaj, da na njihovim položajima privatni tužitelj nije bio, odnosno, ne može posvjedočiti o tome je li bio, on ga vidio nije.

15.1. Na upit optuženice je odgovorio da se gospodin AZM vodi na svim popisima koje on ima i stalno se vodi.

15.2. Na upit branitelja je li bilo razlike u broju branitelja na prvom popisu i na konačnom popisu odgovorio je da jest, a na daljnje pitanje je li gospodin AZM bio na prvom popisu, odgovara da jest.

15.3. Sudac je branitelju zabranio da svjedoku postavi pitanje je li bilo popisa na kojima privatni tužitelj nije bio budući da je svjedok jasno odgovorio na konkretna pitanja vezana za popise, a utvrđivanje činjenice koliko je popisa bilo nije predmet ovog kaznenog postupka.

15.4. Branitelj je iznio primjedbu na način ispitivanja svjedoka budući da mu je sud zabranio postavljanje pitanja, a evidentno je da je svjedok htio dodatno razjasniti svoje odgovore.

16. Svjedok RZ, suprug optuženice, otklonivši tzv. blagodat nesvjedočenja je na upite branitelja odgovorio da je njegova supruga nešto pisala po facebook-u o privatnom tužitelju, i to da je lažljivi podrumar. On je to saznao kasnije, ne u trenutku kada je ona to objavila, a ona je to napisala zato što to tako misli, a tako i on misli te tako misle i njihovi prijatelji. Upitan koji je smisao tih riječi koje je optuženica objavila i zna li zašto je to objavila, odgovorio je da je to objavila zbog objava privatnog tužitelja na njegovom facebook-u o tome da je on heroj [adresa]. Privatnog tužitelja poznaje od osnovne škole, a koliko zna, privatni tužitelj nije bio branitelj za vrijeme Domovinskog rata. Nadalje je odgovorio da je on bio branitelj za vrijeme Domovinskog rata i to u kolovozu 1991., da je bio na Domu tehnike, u rujnu kod Mustanga na [adresa], a poslije toga u Novosadskoj ulici, na Priljevu, Silosu alatnici, a 20. studenog je zarobljen na Kombinatu. Ni na jednom od navedenih položaja nije vidio privatnog tužitelja te mu nije poznato da je isti bio na bilo kojem od tih položaja, odnosno da je sudjelovao u obrani. Njegove navode mogu potvrditi DZ u odnosu na [adresa] i [adresa], koji je bio zapovjednik topništva na [adresa], a također ME i NE koji su bili na Bosanskom odvojku na ispomoći. Nakon 20. studenog završio je u logoru u Stajićevu i Sremskoj Mitrovici gdje je bio devet mjeseci, a na upit je li bio ranjavan, odgovorio je da nije. Na daljnji upit je li mu poznat IZ odgovorio je da je on kum njegovih sinova, a upitan može li se sjetiti nekog razgovora s njim u kojem bi se spominjao p rivatni tužitelj odgovorio je da se ne može sjetiti nekih posebnih detalja osim da ga je IZ pitao zašto se druže s njim, misleći pri tom na privatnog tužitelja. Upitan da pojasni na što je točno mislio, odgovorio je da ga je IZ to pitao zato što privatni tužitelj "nije bio nigdje", a pri tom misli da nije sudjelovao u borbama. Očito je da je bio u gradu jer je zarobljen, ali u borbama sudjelovao nije. Upitan o sadržaju objava privatnog tužitelja na facebook-u odgovorio je da je vidio neke od fotografija koje je privatni tužitelj objavio, između ostalog fotografiju na kojoj je u svečanoj odori policije, a netko mu je rekao da on nema pravo na tu odoru zato što nije ovlašteni policajac. To mu je rekao pok. " ĆZ". Nadalje je odgovorio da je njegovoj supruzi bilo poznato da privatni tužitelj nije bio branitelj na osnovi onoga što joj je on rekao i što su drugi govorili. Njemu je supruga rekla da je ona 21. prosinca 1991. na razmjeni dočekala privatnog tužitelja i da joj je on tom prilikom rekao da on nije bio branitelj nego da je bio u podrumu i da ona iz toga crpi svoja saznanja o tome.

16.1. Na prijedlog branitelja svjedoku je predočena potvrda Područnog odjela za poslove obrane Vukovar od 23. siječnja 2026. na ime CZM te upitan da se očituje može li objasniti što je navedeno pod rubrikom razdoblje pripadnosti, svjedok navodi da se to odnosi na pričuvni sastav Zbora narodne garde. Upitan da li bi netko tko je sudjelovao u borbenim aktivnostima nakon 31. kolovoza 1991. bio evidentiran na neki drugi način za to naredno razdoblje odgovara da se za razdoblje nakon 1. rujna 1991. izdaje drugačija potvrda i to se izdaje potvrda 204. brigade A sastava.

16.2. Na upit suca odgovara da on ima takvu potvrdu te dodaje da se bez te potvrde nije moglo ostvariti pravo na vojnu mirovinu. Nekada su tu potvrdu izdavali u Uredu za obranu, a danas ne zna tko izdaje tu potvrdu. Nadalje je odgovorio da ne može vremenski precizirati kada su bile objave njegove supruge na facebook-u te da mu je objave pokazala njegova supruga jer on nema facebook.

16.3. Na upit optuženice je odgovorio da je svoju potvrdu pripadnosti dobio mjesec i pol dana nakon izlaska iz logora, a za čin ne zna točno datum. Upitan je li moguće da bi u tom periodu ratnih zbivanja u vojni štab dolazio netko tko nije vojno aktivna osoba po nekakve potrepštine odgovara da je krizni štab u [adresa] imao tri segmenta: vojni dio, logistika i civilna zaštita te da je moguće da bi u civilni dio dolazio netko tko nije vojno djelatna osoba no u vojni dio teško da bi netko takav mogao doći. Na daljnji upit je odgovorio da u kolovozu i rujnu 1991. OZ nije bio zapovjednik u štabu u [adresa].

16.4. Na upit suca je odgovorio da je njemu to poznato zato što je u to vrijeme zapovjednik tog štaba bio njegov otac BE.

16.5. Na daljnji upit optuženice odgovorio je da u kolovozu 1991. nije ni znao za OZ te da ne zna gdje je bio, te da je OZ u [adresa] došao u rujnu zajedno s SE te je kasnije tijekom rujna OZ bio zapovjednik straže za krizni štab u [adresa]. Za zapovjednika obrane [adresa] postavljenje nakon pogibije ŽZ. Dok je bio u Mustangu na [adresa] i Mjesnoj zajednici preko puta nije vidio privatnog tužitelja, a koliko je njemu poznato privatni tužitelj tada tamo nije ni bio. Dok je u kolovozu bio na Domu tehnike nije vidio privatnog tužitelja te da u tom periodu nije ni dolazila ispomoć na Dom tehnike jer nije bilo potrebe osim što su u jednom navratu došli specijalci iz Vinkovaca, nekih desetak dana. Kada je išao na ispomoć na Priljevo, nakon što je Lužac pao, ni tamo nije vidio privatnog tužitelja, a niti ga je vidio u vrijeme kada su se povlačili prema Kombinatu. Nadalje je odgovorio da u razgovoru s privatnim tužiteljem nikada nije govorio o njegovom sudjelovanju u Domovinskom ratu, samo zna da je privatni tužitelj 1994. bio u rezervnom sastavu specijalne policije, a to mu je poznato zato što ga je vidio u odori i zato što poznaje ljude koji su također bili u specijalnoj policiji. U razgovoru koji je s privatnim tužiteljem vodio prije njegovog pristupanja specijalnoj policiji 1994. istoga je pitao zašto se nije prijavio u "Petu", a pri tome je mislio na 5. gardijsku brigadu, privatni tužitelj mu je odgovorio da neće da ga zezaju zato što nije nigdje bio.

16.6. Na upit opunomoćenika privatnog tužitelja je odgovorio da privatnog tužitelja tijekom ratnih zbivanja 1991. godine uopće nije vidio.

16.7. Na upit privatnog tužitelja je li on ikada njega vidio igdje na tim položajima, odgovara da nije.

16.8. Opunomoćenik privatnog tužitelja iznio je primjedbu na iskaz svjedoka navodeći da je neistinit i u suprotnosti s iskazima drugih svjedoka, te pristran s obzirom na procesnu poziciju njegove supruge. Istaknuo je da svjedok nije kompetentan da bi tumačio ratni put i potvrde koje su izdavane na ime privatnog tužitelja iz kojih je vidljiva njegova pripadnost, njegov ratni put, odnosno vrijeme za koje mu je priznato da je bio hrvatski branitelj.

16.9. Nakon primjedbe opunomoćenika privatnog tužitelja svjedok je odgovorio da ostaje kod svog iskaza.

17. Svjedok DZ je na upit branitelja odgovorio da je sudionik Domovinskog rata od kraja srpnja 1991. pa sve do kraja 1997. U [adresa] je u tom periodu bio od kraja srpnja do 14. studenog kada je izišao u proboju. U tom periodu je od 1. rujna, kada je oformljena brigada, bio zapovjednik topništva, a i prije 1. rujna je bio na [adresa]. Od 10. rujna su bili stacionirani isključivo na [adresa], a prije tog perioda su bili i na drugim punktovima, ovisno o potrebama i zapovijedima pa su tako bili na Lipovačkom putu, Borovskoj cesti i drugim punktovima, na Bosanskom odvojku gdje je ranjen u studenom, Mjesnoj zajednici na [adresa], dok u Vinogradskoj ulici nije bio. Privatnog tužitelja poznaje od osnovne škole. Kao zapovjednik topništva poznavao je sve ljude koji su tada bili pod njegovim zapovjedništvom, a na upit je li privatni tužitelj u mjesecu rujnu ikada bio na [adresa] na ispomoći, odgovorio je da ga on nije vidio, a da je bio, sigurno bi ga prepoznao. Ni na Bosanskom odvojku, kada je on tamo bio, nije ga vidio. Na upit je li mu poznat RZ odgovorio je da mu je poznat jer je bio zapovjednik na minobacaču 82 mm na [adresa] i kasnije u Novoselskoj ulici. Upitan da pojasni termin koji je spomenuo "mjesna zajednica" odgovara da se radio o mjesnoj zajednici na [adresa] koja se ranije zvala Bratstva i jedinstva, a nakon Domovinskog rata se zove JZM. Na daljnji upit branitelja jesu li mu poznate osobe prezimena ME i NE odgovorio je da su mu poznati jer su sudjelovali u akcijama na Bosanskom odvojku skupa s njim, dok privatnog tužitelja tamo nije vidio.

17.1. Na upit optuženice je odgovorio da mu je poznat PZ te da je on bio logističar i skupa s njima je spavao u Mustangu na [adresa] i nije mu poznato da bi PZ, s obzirom na svoje svojstvo imao "pod sobom neke ljude" u smislu zapovjedništva. U to vrijeme on osobno je išao na ispomoć u Kupsku ulicu, na putu prema Vinogradskoj, a početkom studenog na Bosanski odvojak te je išao s više drugih osoba. Među tim osobama nije bio privatni tužitelj. Nadalje odgovara da je on 7. studenog, nakon što je ranjen, prebačen u Komerc gdje je bio par dana nakon čega se vratio u Mustang, a nakon par dana su išli u proboj. Ni tada nije vidio privatnog tužitelja, a niti je kasnije, u razgovorima sa suborcima, prijateljima i poznanicima, ikada spomenut privatni tužitelj, niti je to bio predmet razgovora.

17.2. Na upit opunomoćenika privatnog tužitelja je odgovorio da je, dok je bio na Bosanskom odvojku, više puta vidio IZ te može opisati jedan događaj kada su bili skupa na toj lokaciji i bili su zasuti ručnim bombama te je jedna granata eksplodirala od koje su nastradali on, jer mu je jedan geler završio u plućima, i DE kojemu su od te granate stradali zubi. Na Bosanskom odvojku sreo je i osobu prezimena ME.

17.3. Na upit privatnog tužitelja je odgovorio da se ne sjeća da je njega bilo kada vidio za vrijeme ratnih zbivanja u ovom periodu o kojem je iskazivao.

17.4. Na upit branitelja je odgovorio da nikada nije s optuženicom razgovarao o privatnom tužitelju i njegovom sudioništvu u ratnim zbivanjima.

17.5. Opunomoćenik privatnog tužitelja je stavio primjedbu na dio iskaza svjedoka u kojemu je naveo da nikada tijekom ratnih zbivanja nije vidio privatnog tužitelja, kao neistinit.

17.6. Nakon primjedbe opunomoćenika, svjedok je ostao kod svog iskaza.

18. Svjedok UZ je na upite branitelja odgovorio da privatnog tužitelja poznaje od 2006. godine kada je, kroz jedan razgovor, saznao da su bili u istoj postrojbi za vrijeme Domovinskog rata i to u specijalnoj policiji Vinkovci, a misli da je to bilo 1993. ili 1994. Upitan ima li saznanja o tome da bi privatni tužitelj bio vukovarski branitelj, odgovara da o tome nema saznanja, a na daljnji upit je li on bio vukovarski branitelj odgovorio je da je. Upitan gdje je bio za vrijeme Domovinskog rata u [adresa] odgovorio je da je bio u [adresa], u Domu tehnike. U to doba imao je 19 godina, gotovo nikog nije ni poznavao pa ne može reći da se sjeća da je vidio privatnog tužitelja u to vrijeme. Nadalje je odgovorio da se ne sjeća da bi ikada bilo s kime razgovarao o privatnom tužitelju u smislu njegovog sudjelovanja u Domovinskom ratu, osim ovoga što je spomenuo. Nije mu poznato da bi optuženica pisala nešto o privatnom tužitelju na facebook-u.

18.1. Na upit optuženice je odgovorio da je u [adresa] došao 14. kolovoza 1991. i prijavio se u tzv. štab, a tamo su bili pok. O i UE te su ga od tamo poslali u zgradu teritorijalne obrane, preko puta Doma tehnike. Sjeća da je tamo upoznao pok. HE, a tada je prvi puta upoznao i RZ koji ga je vodio do zgrade TO. Bio je na ispomoći u Kupskoj, Crnom putu i kod današnjeg Croduxa, a tijekom obrane [adresa] upoznao je ljude od kojih neki danas nisu ni živi. Nikada ni sa kim nije razgovarao o sudjelovanju ili o nesudjelovanju privatnog tužitelja u obrani [adresa].

18.1. Na iskaz nije bilo primjedbi.

19. Uvidom u potvrdu Područnog odsjeka za poslove obrane Vukovar od 22. studenog 2023. proizlazi da se istom potvrđuje da je AZM sudjelovao u Domovinskom ratu od 1. svibnja 1991. do 21. prosinca 1991. te od 20. lipnja 1994. do 30. lipnja 1996. te stekao status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata- dragovoljac.

20. Iz potvrde Službe za opću upravu Vukovarsko-srijemske županije od 22. studenog 2023. proizlazi da je AZM priznati hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata.

21. Čitanjem dopisa Područnog ureda za poslove obrane Vukovar od 23. siječnja 2026. proizlazi ratni put privatnog tužitelja, da je sudjelovao u obrani [adresa] i bojišta u okolici u pričuvnom sastavu ZNG od 1. svibnja 1991. do 31. kolovoza 1991.

22. Iz potvrdnice o ratnom putu na ime privatnog tužitelja od 28. travnja 2006. proizlazi u kojim je akcijama sudjelovao kao djelatnik pričuvnog sastava Specijalne policije u periodu od 30. lipnja 1994. do prestanka angažmana u pričuvnom sastavu PU vukovarsko-srijemske 4. studenog 1997.

23. Na osnovi ovako provedenog dokaznog postupka, sud je našao utvrđenim da je optuženica počinila kazneno djelo klevete na način kako je to navedeno u izreci ove presude.

24. Naime, optuženica ne osporava da je napisala predmetnu objavu na facebook- u upravo kako je to privatni tužitelj i naveo u tužbi, ali navodi da je to bila njezina reakcija na objavu privatnog tužitelja u kojoj je neistinito naveo da je on vukovarski branitelj. Njezina saznanja o neistinitosti te tvrdnje proizlaze iz onoga što joj je, prema navodima njezine obrane, sam privatni tužitelj rekao nakon razmjene zarobljenika kada joj je rekao da je čitavo vrijeme agresije na [adresa] bio u podrumu i izlazio van samo da natoči vode.

25. Suprotno ovakvoj obrani optuženice iskazivao je privatni tužitelj iz čijeg iskaza proizlazi da se ne sjeća da bi optuženicu vidio u prosincu 1991. na razmjeni, niti je s njom vodio razgovor o tome da je cijelo vrijeme bio u podrumu.

26. Iskaz privatnog tužitelja sud cijeni logičnim i uvjerljivim, a to stoga što je isti potvrđen materijalnom dokumentacijom u spisu i iskazima svjedoka IZ, LE, FZ, NZ, GE, OZ, BZ i SZ koji su iskazivali o određenim aspektima angažmana privatnog tužitelja u obrani [adresa] kao vojno djelatne osobe na različitim punktovima obrane pa je tako NZ iskazivao o sudjelovanju privatnog tužitelja na sastanku nakon pogibije ŽZ na kojemu je privatni tužitelj bio na osiguranju, FZ je iskazivala o tome kako je joj je privatni tuž itelj, kao djelatnici saniteta, pomogao u zbrinjavanju ranjenika, kao i ČZ koji je naveo da ga je privatni tužitelj, zajedno s još nekim osobama, izvlačio kada je bio ranjen. Sud je i iskaz svjedoka LZ koji je iskazao da je privatni tužitelj na popisima branitelja [adresa] koji se vode radi dokumentiranja te da je njegovo ime na popisu 204. brigade gdje se vodi od 1. rujna do 21. prosinca 1991., ocijenio istinitim i uvjerljivim. Iskazi imenovanih svjedoka su detaljni, logični i međusobno u bitnom nisu suprotni, kao ni s iskazom privatnog tužitelja, a niti s materijalnom dokumentacijom u spisu.

27. Za napomenuti je da je obrana optuženice, koja tvrdi da joj je privatni tužitelj rekao da je ratno vrijeme proveo u podrumu, osim što je suprotna iskazima spomenutih svjedoka i privatnog tužitelja, i krajnje životno neuvjerljiva. Naime, u okolnostima koje optuženica navodi (razmjena zarobljenika koji su proveli određeno vrijeme u logorima u Srbiji), prema stavu ovog suda, nije uvjerljivo da bi osoba koja je razmijenjena u vrijeme ratnih zbivanja osobi na koju naiđe povratkom u svoju domovinu, na slobodu, komentirala kako je čitavo vrijeme bila u podrumu i to na način koji je opisala optuženica (da se pri tome smijao i komentirao da je njegova tadašnja djevojka, koja se brinula za njegovu sudbinu, glupača) pri čemu sud cijeni i činjenicu da je optuženica u doba razmjene o kojoj iskazuje bila tinejdžerica.

28. Nadalje, dio obrane u kojem je optuženica navela da su i drugi ljudi komentirali da je privatni tužitelj „podrumar“, pri čemu je jedna od tih osoba ispitana pred sudom (IZ) nije potvrđen te je imenovani svjedok iskazao da nije istina da bi on to rekao.

29. Iskazi svjedoka RZ, UZ, ČE te HZ koji su iskazivali da privatnog tužitelja nisu vidjeli na položajima prilikom obrane [adresa], sud je ocijenio istinitima u navedenom dijelu, međutim, isto ne dokazuje da privatni tužitelj tamo nije bio. Naime, sud je cijenio da se radi o ratnom vremenu, o svakodnevnoj izmjeni ljudi na položajima, o svojevrsnom kaotičnom stanju, a i sama je optuženica u svojoj obrani navela da je u obranu [adresa] bilo uključeno oko 1800 ljudi pa iskazi ova četiri svjedoka koji su naveli da nisu vidjeli privatnog tužitelja u periodu obrane [adresa], ne znači da nije bio na položajima i sudjelovao u obrani jer suprotno proizlazi iz iskaza svjedoka navedenih u točki 27. obrazloženja koji su detaljno iskazivali o njegovom sudjelovanju.

30. Stoga, ne može se razumno tvrditi da je privatni tužitelj rekao optuženici ono što ona tvrdi, a što evidentno ne odgovara istini jer bi to podrazumijevalo da je privatni tužitelj morao uvjeriti više osoba da o njegovom angažmanu tijekom ratnih zbivanja lažno iskazuju pred sudom.

31. Stoga sud smatra dokazanim da je optuženica oklevetala privatnog tužitelja pri čemu je kleveta postala pristupačna većem broju osoba. Naime, izvan sumnje je dokazano da je optuženica javnim objavama putem društvenih mreža iznijela činjenične tvrdnje kojima je povrijedila čast i ugled privatnog tužitelja, a za koje je znala da su neistinite. U izreci su detaljno navedeni citati iz javnih objava optuženice koji objektivno predstavljaju činjenične tvrdnje kojima je optuženica povrijedila čast privatnog tužitelja. Pri tome je potrebno istaknuti da ono što optuženica navodi u svojoj obrani, iz koje proizlazi da ona svoje navode o privatnom tužitelju smatra istinitima i da iza toga stoji, nije od značaja za ocjenu opstojnosti kaznenog djela klevete, budući da provedenim dokaznim postupkom nisu dokazani navodi njezine obrane da joj je privatni tužitelj rekao da je za vrijeme rata bio čitavo vrijeme u podrumu. Stoga, zaključak je suda da je optuženica svjesno iznijela neistinite činjenične navode za privatnog tužitelja čime je ostvarila obilježja kaznenog djela klevete iz članka 149. stavak 1. i 2. KZ/11.

32. Sud smatra dokazanim da je prilikom počinjenja kaznenog djela optuženica bila svjesna obilježja kaznenog djela, kao i toga da će, javno objavljujući neistinite navode, učiniti ih dostupnim većem broju ljudi (kvalificirani oblik djela), te da je upravo to i htjela.

33. Prilikom odmjeravanja kazne sud je uzeo u obzir stupanj krivnje optuženice, svrhu kažnjavanja, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, kao i sve okolnosti koje utječu na to kazna po mjeri bude lakša ili teža (otegotne i olakotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela te njezin prijašnji život.

34. Tako je od olakotnih okolnosti sud cijenio činjenicu da optuženica do sada nije osuđivana, dok posebnih otegotnih okolnosti sud nije našao, te je optuženicu, cijeneći naprijed navedene okolnosti, temeljem članka 149. stavak 2. KZ/11, u vezi sa člankom 42. KZ/11, osudio na novčanu kaznu od trideset dnevnih iznosa, što iznosi 600,00 eura budući da je jedan dnevni iznos, sukladno odredbi članka 42. stavak 5. KZ/11, utvrđen u iznosu od dvadeset eura. Naime, uzevši u obzir da optuženica ostvaruje mjesečne prihode od 800,00 eura, kao i njezino cjelokupno imovno stanje te cijeneći ukupne prosječne troškove nužne za uzdržavanje, optuženica je osuđena na novčanu kaznu u navedenom iznosu.

35. Odluku o trošku sud je donio imajući u vidu duljinu trajanja postupka, njegovu složenost kao i imovinske i obiteljske prilike optuženice te odredbe važećeg Zakona o sudskim pristojbama.

36. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Vukovaru 15. rujna 2026.

sudac

Marija Kurtović

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude žalbu mogu podnijeti stranke u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Optuženica CZ, [adresa]

2. Branitelj optuženice, odvjetnik Jurica Barbarić

2. Privatni tužitelj AZM, [adresa]

4. Opunomoćenica privatnog tužitelja, odvjetnica AZ