Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: Povrv-277/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E  I  P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Dubravki Kraljić, u pravnoj stvari tužitelja Čistoća d.o.o., OIB: 02371889218, Ulica Ognjena Price 13, Varaždin, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Brlečić & partneri iz Varaždina, protiv tuženice LC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, izvan ročišta, 15. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Jelene Valdec Plantak iz Novog Marofa broj Ovrv-13504/2024, UPP/OS-Ovrv- 1123/2024 od 23. siječnja 2025. u dijelu kojim je naloženo tuženici LC da tužitelju Čistoća d.o.o. Varaždin isplati iznos od 145,60 EUR i zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 15,49 EUR od 1. rujna 2023. do isplate, te se utvrđuje da je tužba u tom dijelu povučena.

i  p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Jelene Valdec Plantak iz Novog Marofa broj Ovrv-13504/2024, UPP/OS- Ovrv-1123/2024 od 23. siječnja 2025. u dijelu kojim je naloženo tuženici LC da tužitelju Čistoća d.o.o. Varaždin u roku od 8 dana isplati zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od:

- 16,17 EUR od 1. siječnja 2024. do 6. prosinca 2024.

- 29,37 EUR od 1. ožujka 2024. do 6. prosinca 2024.

- 21,87 EUR od 1. travnja 2024. do 6. prosinca 2024.

- 22,20 EUR od 1. svibnja 2024. do 6. prosinca 2024.

- 21,53 EUR od 1. lipnja 2024. do 6. prosinca 2024.

- 18,97 EUR od 1. srpnja 2024. do 6. prosinca 2024.

i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Jelene Valdec Plantak iz Novog Marofa broj Ovrv-13504/2024, UPP/OS-Ovrv- 1123/2024 od 23. siječnja 2025. u dijelu kojim je naloženo tuženici LC da tužitelju Čistoća d.o.o. Varaždin isplati nastale troškove postupka u iznosu od 87,50 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. siječnja 2025. do isplate.

III. Nalaže se tuženici LC da tužitelju Čistoća d.o.o. Varaždin u roku od 15 dana naknadi troškove ovog postupka u iznosu 118,11 EUR (sto osamnaest eura i jedanaest centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. rujna 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova ovog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja protiv tuženice kao ovršenice dana 28. studenoga 2024. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz poslovnih knjiga od 1. srpnja 2024., radi naplate svoje novčane tražbine u iznosu od 145,60 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, a temeljem kojeg je prijedloga javni bilježnik Jelena Valdec Plantak iz Novog Marofa donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-13504/2024, UPP/OS-Ovrv-1123/2024 od 23. siječnja 2025.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi ovršenica je pravovremeno podnijela prigovor u kojem u bitnome navodi da je tražbina tužitelja podmirena uplatom u iznosu od 130,11 EUR od dana 6. prosinca 2024. i to nakon primitka opomene tužitelja, čak i prije primitka obavijesti javnog bilježnika od 23. prosinca 2024., dok je tražbina po računu IRA-23-391-226713 od 31. kolovoza 2023. na iznos od 15,49 EUR u zastari sukladno čl. 232. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, a sve su preostale tražbine tužitelja podmirene prije izdavanja rješenja o ovrsi. Stoga tuženica smatra da je tužitelj isto trebao provjeriti u svojim poslovnim knjigama te da nije trebao podnijeti prijedlog za ovrhu, a ukoliko ga je i podnio, trebao je u roku od 15 dana povući prijedlog za ovrhu nakon čega bi javni bilježnik obustavio ovrhu te ne bi bilo potrebe za izdavanjem rješenja o ovrsi, a što je i bila intencija zakonodavca uvođenjem zakonske odredbe čl. 281. st. 21. Ovršnog zakona za ovršenike koji dug plate u roku do obavijesti javnog bilježnika. Zbog navedenog tuženica smatra da uopće nema potrebe voditi cjelokupni parnični postupak koji je uzrokovan krivnjom ovrhovoditelja pa su svi troškovi prouzročeni krivnjom i neažurnošću ovrhovoditelja te potražuje naknadu troškova.

4. U podnesku od 5. lipnja 2025., kojim se očitovao na prigovor ovršenice, ovrhovoditelj priznaje uplatu od 6. prosinca 2024. u iznosu od 130,11 EUR zbog čega u odnosu na uplaćenu glavnicu i povlači prijedlog za ovrhu, dok u odnosu na potraživanje iz računa IRA-23-391-226713 od 31. kolovoza 2023., za koje je ovršenica izjavila prigovor zastare, povlači prijedlog za ovrhu. Međutim, ostaje kod zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate tekuće od dana dospijeća svakog od preostalih utuženih računa pa do datuma plaćanja (6. prosinca 2024.). Naime, navodi da je ovršenica, osim što je platila glavnicu, bila dužna podmiriti i kamate i troškove ovršnog postupka nastale do trenutka uplate zbog čega je njezino dugovanje podmireno tek djelomično, a iz tog razloga nije povlačio prijedlog za ovrhu. Ističe da ovršenica nije podmirila račune za pružene usluge odvoza komunalnog otpada za mjesece srpanj 2023., studeni 2023. te siječanj do svibanj 2024. unatoč obavijestima o dugovanju na svakom od izdanih računa te dvjema opomenama koje su joj upućene zbog neplaćanja, pa je ovrhovoditelj bio prisiljen pokrenuti ovrhu te je samim podnošenjem prijedloga za ovrhu za njega nastao trošak. Stoga trošak izdavanja rješenja o ovrsi nije prouzročen krivnjom i neažurnošću ovrhovoditelja, već isključivo činjenicom što ovršenica nije plaćala račune za izvršenu uslugu ovrhovoditelja po dospijeću, pa čak niti u roku od 15 dana od zaprimanja ijedne od dvije opomene, a kada je već i platila dugovanje, nije ga platila u cijelosti.

5. Budući da je u očitovanju na prigovor ovršenice ovrhovoditelj samo djelomično povukao prijedlog za ovrhu, a djelomično ostao kod svojeg zahtjeva za isplatu, rješenjem broj Povrv-277/2025-2 od 28. listopada 2025. rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute provedene ovršne radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, dakle kao parnični postupak.

6. U podnesku dostavljenom 6. studenoga 2025. tuženica prihvaća povlačenje tužbe, ali i nadalje ostaje kod svojih tvrdnji da tužitelj treba snositi troškove postupka iz razloga što nije pravovremeno povukao prijedlog za ovrhu i obavijestio javnog bilježnika u skladu s odredbom čl. 281. st. 4. OZ nakon uplate tuženice.

7. U podnesku od 12. studenoga 2025. tužitelj ponavlja svoje ranije iznesene navode koji se tiču vršenja njegove usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada, a koju uslugu tuženica nije pravovremeno plaćala u rokovima dospijeća navedenim na računima ili pak u rokovima koji su joj dani u poslanim joj opomenama, zbog čega je tužitelj bio prisiljen pokrenuti postupak prisilne naplate, pa je tako prvi od plaćenih računa platila gotovo godinu dana od njegova dospijeća. Uplata od 6. prosinca 2024. izvršena je nakon što je već pokrenut ovršni postupak i nakon što su već nastali troškovi sastava prijedloga za ovrhu i predujma naknade javnom bilježniku. Osim toga, s obzirom na to da je tuženica dugovanje podmirila tek djelomično uplatom glavnice, a ne i kamata te troškova ovršnog postupka koji su nastali do trenutka uplate, tužitelj nije povukao prijedlog za ovrhu, već je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi te tužitelj smatra kako zbog navedenog ima pravo na naknadu troškova postupka. Ovim podneskom tužitelj precizira tužbeni zahtjev tako da predlaže da se djelomično održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojem je tuženici naloženo da tužitelju isplati zakonske zatezne kamate koje teku od dospijeća svakog pojedinog računa (osim računa IRA-23-391-226713 od 31. kolovoza 2023. za koji je povukao tužbu) pa do dana plaćanja 6. prosinca 2024., kako je to navedeno u izreci presude , kao i u dijelu u kojem je tuženici naloženo da tužitelju naknadi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 87,50 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate te potražuje troškove parničnog troškova sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

8.1. Valja reći da se u konkretnom postupku radi o sporu male vrijednosti sukladno čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u kojem se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR. Slijedom navedenog, a sukladno čl. 461.a st. 3. ZPP ovaj postupak je pisani postupak u kojem se, prema daljnjoj odredbi st. 4. istog članka, ročište održava ako to sud smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog.

8.2. Slijedom navedenog, sud je proveo ovaj pisani postupak na način da je u dokaznom postupku izvršio uvid u dokumentaciju u spisu, i to u izvadak iz poslovnih knjiga od 1. srpnja 2024. na kojem tužitelj temelji prijedlog za ovrhu (tužbu), potvrdu o izvršenoj transakciji dostavljenu uz prigovor tuženika, opomene tužitelja od 16. listopada 2024. i 31. listopada 2024. te utužene račune. Nije određeno održavanje ročišta s obzirom na to da ni jedna od stranaka isto nije predložila, a niti sud smatra da je to potrebno radi provođenja dokaznog postupka jer su sve relevantne činjenice utvrđene uvidom u priloženu, naprijed navedenu dokumentaciju .

9. Budući da je tužitelj u podnesku od 12. studenoga 2025. djelomično povukao tužbu, a s kojim se povlačenjem tuženica suglasila, valjalo je temeljem čl. 193. st. 2. ZPP i čl. 456. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci rješenja i utvrditi da je tužba djelomično povučena u cijelosti za glavnični iznos i to kao iznos koji je djelomično plaćen, a djelomično je u zastari (na koji iznos su povučene i zatražene zakonske zatezne kamate).

10. Na temelju čl. 8. ZPP nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio kao u izreci presude.

11. Nakon djelomičnog povlačenja tužbe predmet spora je tražbina tužitelja s osnova pružene javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada i to zakonskih zateznih kamata na plaćene iznose tekuće od dana njihova dospijeća do dana njihova plaćanja.

12. Iz sadržaja podnesaka stranaka proizlazi da nije sporno da je tuženica obveznica plaćanja naknade za predmetnu uslugu tužitelja, nisu sporni glavnični iznosi tražbina tužitelja koji proizlaze i iz utuženih računa, štoviše iz činjenice da ih je tuženica platila proizlazi da je iste priznala. Nisu sporni ni datumi dospijeća pojedinih računa od kojih tužitelj potražuje zakonske zatezne kamate, kao ni datum plaćanja glavničnih iznosa (6. prosinca 2024.), kao što je nesporno da je uplata izvršena sa zakašnjenjem, a da nisu plaćene zakonske zatezne kamate na koje tužitelj ima pravo s obzirom na to zakašnjenje i na odredbu čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Upravo s obzirom na navedeno, odnosno na ovdje navedene nesporne činjenice te na odredbu čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima koja tužitelju daje pravo na zakonske zatezne kamate s obzirom na zakašnjenje dužnika s ispunjenjem obveze, sud smatra kako je u cijelosti osnovan tužbeni zahtjev radi isplate zakonskih zateznih kamata tekućih od dana dospijeća pojedinih računa pa do dana isplate (6. prosinca 2024.). Stoga je temeljem čl. 451. st. 3. ZPP valjalo održati na snazi platni nalog u dijelu isplate zakonskih zateznih kamata, kako je to navedeno u točki I. izreke presude.

13.1. U pogledu troškova postupka treba istaknuti da je postupak započet prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, a po prigovoru tuženice rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene ovršne radnje sukladno odredbi čl. 58. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ) te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, nakon čega se prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave treba smatrati tužbom za izdavanje platnog naloga iz čl. 446. i čl. 448. ZPP, pa stoga nema mjesta razdva janju troška postupka na trošak ovrhe iz dijela postupka kada je postupak bio ovršni i na parnični trošak kada je postupak postao parnični. Slijedom navedenoga, sud je u točki II. izreke presude ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u pogledu troškova ovrhe, te je odlukom u točki III. izreke presude sukladno čl. 164. st. 4. ZPP odlučio o cjelokupnim troškovima postupka.

13.2. Odluka o naknadi troškova postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP kojom je propisano da će sud, ako su stranke djelomično uspjele u parnici, najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici, s time da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Kod toga sud je uzeo u obzir i čl. 158. st. 2. ZPP prema kojem je troškove postupka tužitelju dužan naknaditi tuženik ako je tužitelj povukao tužbu odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja.

13.3. Nedvojbeno je da je tuženica izvršila uplatu kojom je djelomično podmirila tražbinu tužitelja 6. prosinca 2024., dakle nakon podnošenja prijedloga za ovrhu (od 28. studenoga 2024.), a prije donošenja rješenja o ovrsi javnog bilježnika (koje je doneseno 23. siječnja 2025.), kao i da je ta uplata izvršena sa zakašnjenjem u odnosu na rokove dospijeća tražbina po plaćenim računima, koje su sve redom dospjele prije podnošenja prijedloga za ovrhu, kako je to vidljivo iz izvatka iz poslovnih knjiga i utuženih računa, zbog čega su tužitelju opravdano nastali troškovi pokretanja ovog postupka. Nadalje, budući da uplatom od 6. prosinca 2024. tuženica nije u cijelosti podmirila utuženu tražbinu odnosno podmirila je samo glavnične iznose , dok nije podmirila i zakonske zatezne kamate zbog zakašnjenja u ispunjenju obveze, sud smatra kako tužitelj nije bio dužan u cijelosti povući prijedlog za ovrhu. Kod toga se ističe da je tužitelj djelomično povukao tužbu nakon djelomičnog udovoljenja njegovom zahtjevu zbog čega se navedeno valja sagledavati kao njegov uspjeh u sporu (iznos od 130,11 EUR što čini 89,37% njegovog zahtjeva), dok je povlačenje dijela tužbe zbog istaknutog prigovora zastare uspjeh tuženice u sporu (15,49 EUR što čini 10,63% od ukupnog zahtjeva tužitelja), a razlika ovih postotaka uspjeha stranaka iznosi 78,74% u korist tužitelja. Kako je, dakle, tužitelj u većoj mjeri uspio u parnici, valjalo je odmjeriti njegove troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice.

13.4. Tužitelju je prema njegovom zahtjevu iz podneska od 12. studenoga 2025. priznata jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak s PDV (što uključuje i dio postupka koji se provodio kao ovršni postupak) u iznosu od 125,00 EUR sukladno tbr. 7. toč. 9. i tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/2023), kao i trošak javnobilježničke naknade i to po osnovi predujma naknade sukladno čl. 7. st. 1. Pravilnika u iznosu od 10,00 EUR s PDV tj. 12,50 EUR te ostatak naknade javnog bilježnika sukladno čl. 7. st. 2. Pravilnika u iznosu od 10,00 EUR s PDV tj. 12,50 EUR. Time su tužitelju priznati ukupni troškovi postupka u iznosu od 150,00 EUR, a kad se isti stave u omjer sa 78,74% koliko iznosi razlika između uspjeha stranaka, dolazi se do iznosa od 118,11 EUR koliko je tuženica dužna naknaditi tužitelju i to sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate sukladno čl. 151. st. 3. ZPP.

U Varaždinu, 15. rujna 2026.

Sutkinja

Dubravka Kraljić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave iste izjaviti žalbu. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP (čl. 467. st. 1. ZPP). Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud. U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP).

Dostaviti:

1/ Tužitelj po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Brlečić & partneri iz Varaždina 2/ Tuženica LC, [adresa]