Poslovni broj Gž-1494/2022-3

 

 

Poslovni broj: Gž-1494/2022-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja G. R. A. A. iz R. F., H., OIB:…, zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku u Z., protiv tuženika 1. S. S. iz V., OIB:… i 2. K. S. iz V., OIB:…, oboje zastupani po punomoćniku D. U., odvjetniku u Z., radi činidbe, odlučujući o žalbama stranaka podnesenim protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-644/2019-34 od 22. srpnja 2022., na sjednici održanoj 24. travnja 2024.,

p r e s u d i o   j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj  P-644/2019-34 od  22. srpnja 2022., u točki II. izreke.

II. Prihvaća se žalba tuženika te se preinačava presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj  P-644/2019-34 od  22. srpnja 2022., u točki I. izreke i sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženicima o njihovom trošku izvršiti hidroizolacijske radove na terasi kuće sagrađene na k.č.br. 8271/2 k.o. V. radi sprječavanja prodora vode i vlage u kuću, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.“

r i j e š i o  j e

Prihvaćanjem žalbe tuženika ukida se odluka o troškovima postupka iz točke III. izreke prvostupanjske presude i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženicima o njihovom trošku izvršiti hidroizolacijske radove na terasi kuće sagrađene na k.č.br. 8271/2 k.o. V. radi sprječavanja prodora vode i vlage u kuću. Točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev da se naloži tuženicima o njihovom trošku izbušiti novi bunar na k.č.br. 8271/2 dvorište, kuća ukupne površine 188 m2 u zk.ul.br. 10820 k.o. V. radi opskrbe kuće  vodom te ukloniti stare i postaviti nove vodovodne instalacije u kući i potom spojiti kuću sa novo ugrađenim vodovodnim instalacijama na novo izbušeni bunar. Točkom III. izreke, odlučeno je da svaka strana snosi svoje troškove postupka.

2. Protiv navedene presude žalbu su podnijele obje stranke.

3. Tužitelj je podnio žalbu protiv točke II. i III. izreke prvostupanjske presude iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne  novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. , 70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troškova postupka tužitelju, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. 

4. Tuženici su podnijeli žalbu protiv točke I. i III. izreke prvostupanjske presude, pozivom na sve žalbene razloge propisane čl. 353. st. 1.ZPP-a, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tuženicima, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. 

5. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu, dok su tuženici u odgovoru na žalbu osporili žalbene navode tužitelja kao neosnovane.

6. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženika osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za otklanjanje materijalnih nedostataka na prodanoj stvari – kući, kojim od tuženika traži da o vlastitom trošku izvrše hidroizolacijske radove na terasi kuće sagrađene na k.č.br. 8271/2 k.o. V. radi sprječavanja prodora vode i vlage u kuću, te da izbuše novi bunar na istoj nekretnini, uklone stare i postave nove vodovodne cijevi i spoje ih sa novim bunarom, radi opskrbe kuće vodom te eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 15.000,00 eura na ime sniženja kupoprodajne cijene i naknade štete.

8. Neosnovano se tuženik žalbom poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da je suprotno žalbenim navodima izreka pobijane presude jasna i razumljiva, a niti presuda nema drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

9. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na ostale bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

10. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje:

- da je između tužitelja, kao kupca i tuženika, kao prodavatelja 2. veljače 2018. sklopljen Predugovor o kupoprodaji nekretnine - predmetne kuće, za cijenu od 101.000,00 eura u protuvrijednosti kuna koju je prema čl. IV. Predugovora tužitelj isplatio u cijelosti i stupio u posjed nekretnine te dobio ključeve kuće,

- da je predugovorom utvrđeno da je kupac prije kupnje obišao nekretninu i da istu kupuje u viđenom stanju,

- da su stranke 16. ožujka 2018. sklopile Ugovor o kupoprodaji nekretnine,

- da u dopisu od 1. kolovoza 2018. upućenom tuženicima tužitelj naveo da je već ranije obavijestio prvotuženika da nekretnina ima nedostatak opskrbe vodom, a da je ponovnim dolaskom na nekretninu u srpnju te godine utvrdio da nekretnina ima problem i sa vlagom, odnosno curenjem vode, pa poziva prvotuženika da otkloni nedostatke, a ukoliko to ne učini,  zahtijeva sniženje cijene i isplatu štete, materijalnih troškova i izdataka u ukupnom iznosu od 14.000,00 eura,

- da su tuženici dopisom od 8. kolovoza 2018. otklonili svoju odgovornost za opisane nedostatke,

- da su tuženici kupoprodajnim ugovorom na temelju kojeg su stekli predmetnu nekretninu od Vlade Božičevića ugovorili da im prodavatelj daje pravo služnosti i korištenja bunarom tj. bušotinom za vodu koja je u suvlasništvu i neometanom posjedu prodavatelja i njegovog prvog susjeda međaša K. R..

11. Imajući u vidu prethodna utvrđenja, ujedno cijeneći iskaze stranaka i svjedoka, prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj imao saznanja o načinu na koji je riješena opskrba vodom predmetne kuće u vrijeme kada je dobio ključeve kuće tj. na dan sklapanja Predugovora 2. veljače 2018., pa da je za taj nedostatak znao u vrijeme sklapanja glavnog kupoprodajnog ugovora. Stoga, pozivom na čl. 402.st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11, 78/15., 29/18., 126/21., dalje: ZOO) zauzima pravno shvaćanje da tuženici kao prodavatelji ne odgovaraju za taj materijalni nedostatak jer je isti tužitelju kao kupcu bio poznat u vrijeme sklapanja ugovora.

12. U odnosu na zahtjev za otklanjanje materijalnih nedostataka u vidu prodora vode i vlage u kući, prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje da su u spavaćoj sobi, dnevnom boravku i spremištu vidljivi tragovi prodora vode i vlage, uzrok čega je na ravnom prohodnom krovu predmetne kuće, a što je moguće spriječiti pravilno izvedenim hidroizolacijskim radovima i radovima na građevinskoj limariji.

13. Imajući u vidu prethodno utvrđene činjenice, ujedno cijeneći iskaz drugotuženice kako ranije nije bilo vlage u kući, prvostupanjski sud zaključuje da je riječ o skrivenom nedostatku koji je tužitelj otkrio u srpnju 2018. i o istome pravovremeno obavijestio tuženike dopisom od 1. kolovoza 2018., pa pozivom na čl. 400.st.1. i 2., čl. 403. st.1. i 2., čl. 404. st.1. i 2. i čl. 410. st.1. ZOO-a prihvaća tužbeni zahtjev da se tuženicima naloži izvođenje hidroizolacijskih radova na terasi kuće kao osnovan.

13.1. Pri tome, prvostupanjski sud je stava da se tuženici neosnovano pozivaju na klauzulu „viđeno-kupljeno“, s obzirom da ista nije unesena u kupoprodajni ugovor.

14. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 4. ZPP-a pa cijeneći da su stranke djelomično uspjele u parnici, odlučuje da saka stranka snosi svoje troškove postupka.

15. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilo je prvostupanjski sud utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev za otklanjanje materijalnih nedostataka stvari u odnosu na opskrbu kuće vodom.

16. Prema odredbi čl. 402. st.1. ZOO-a, prodavatelj ne odgovara za nedostatke ako su u trenutku sklapanja ugovora bili poznati kupcu ili mu nisu mogli ostati nepoznati.

17. U konkretnom slučaju, pri utvrđenju da je tužitelj saznao način opskrbe vodom predmetne kuće na dan sklapanja Predugovora 2. veljače 2018., pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da sukladno čl. 402. st.1. ZOO-a ne postoji odgovornost tuženika kao prodavatelja za taj nedostatak.

18. Žalbeni navodi kojima tužitelj osporava takav zaključak prvostupanjskog suda, pozivajući se da je tek nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora vodoinstalater utvrdio da opskrba vodom nije moguća putem hidrofora kako su mu tuženici prezentirali, već na drugi način, nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog dijela presude. Naime, sve i kada bi bila riječ o skrivenom nedostatku kako to tvrdi tužitelj, tužitelj nije pružio dokaza da bi o tom nedostatku obavijestio tužene u roku od dva mjeseca od kada je isti otkrio sukladno čl. 404. st.1. ZOO-a.

18.1. Prema čl. 404. st.1. ZOO-a, kad se nakon primitka stvari od strane kupca pokaže da stvar ima neki nedostatak koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom prilikom preuzimanja stvari, kupac je dužan, pod prijetnjom gubitka prava, o tom nedostatku obavijestiti prodavatelja u roku od dva mjeseca računajući od dana kad je nedostatak otkrio, a kod trgovačkog ugovora – bez odgađanja.

18.2. U konkretnom slučaju, iz iskaza samog tužitelja te svjedoka K. R. i J. D., proizlazilo bi da je vodoinstalater utvrdio mogući način opskrbe vodom predmetne kuće odmah nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora 16. ožujka 2018., pa je tužitelj sukladno čl. 404.st.1. ZOO-a najkasnije do 16. svibnja 2018. bio dužan o tome obavijestiti tužene, međutim iz izvedenih dokaza proizlazi da je to učinio tek dopisom od 1. kolovoza 2018.. Stoga je sukladno čl. 404. st.1. ZOO-a nastupila prekluzija prava tužitelja kao kupca po osnovi spornog nedostatka, slijedom čega se tužbeni zahtjev za otklanjanje tog nedostatka ukazuje neosnovanim.

19. Međutim, osnovano tuženici žalbom osporavaju pravilnost primjene materijalnog prava prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu za uklanjanje materijalnih nedostataka u vidu prodora vode i vlage u predmetnoj nekretnini.

20. Suprotno zaključku prvostupanjskog suda, osnovani su navodi tuženika da je između stranaka ugovoreno da tužitelj kupuje predmetnu nekretninu po sistemu „viđeno-kupljeno“. Naime, imajući u vidu sadržaj Predugovora o kupoprodaji nekretnine od 2. veljače 2018. kojim je ugovoren predmet prodaje i kupoprodajna cijena (čl.I. Predugovora), te je utvrđeno da je tužitelj isplatio kupoprodajnu cijenu u cijelosti i stupio u posjed predmetne nekretnine danom sklapanja predugovora (čl. IV. Predugovora), to prema ocijeni ovog suda taj ugovor predstavlja ugovor o kupoprodaji iz čl. 376.st.1.ZOO-a, a ne predugovor u smislu odredbe čl. 268. ZOO-a, kako se to osnovano žalbom pozivaju tuženici.

20.1. To iz razloga jer predmetni Predugovor o kupoprodaji nekretnine sadrži ne samo sve bitne sastojke glavnog ugovora (predmet i cijenu), već je tužitelj kao kupac izvršio plaćanje ugovorene cijene u cijelosti i stupio u posjed kupljene nekretnine, čime je ugovor realiziran, slijedom čega se ima smatrati glavnim ugovorom. Pri tome, činjenica da su se stranke Predugovorom obvezale sklopiti glavni ugovor (čl.III.) ne čini taj pravni posao predugovorom u smislu odredbe čl. 268. ZOO-a, budući da je predugovor takav ugovor kojim se preuzima obveza kasnijeg sklapanja drugog, glavnog ugovora, što ovdje nije slučaj jer je ugovor već sklopljen i ima sve bitne elemente ugovora o prodaji u smislu odredbe čl. 376.st.1. ZOO-a. To tim više što iz čl. III. Predugovora proizlazi da se tužitelj kao kupac obvezao ishoditi osobni identifikacijski broj do sklapanja glavnog ugovora pa je za zaključiti da je upravo i isključivo iz tog razloga naknadno sklopljen Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 16. ožujka 2018., kako je to zaključio i prvostupanjski sud.

21. Prema odredbi čl. 408. ZOO-a, ugovaratelji mogu ograničiti ili sasvim isključiti prodavateljevu odgovornost za materijalne nedostatke stvari (st.1.).Odredba ugovora o ograničenju ili isključenju odgovornosti za nedostatke stvari ništetna je ako je nedostatak bio poznat prodavatelju, a on o njemu nije obavijestio kupca, a i onda kad je prodavatelj nametnuo tu odredbu koristeći se svojim monopolskim položajem (st.2.).

22. U konkretnom slučaju, s obzirom da sklopljeni Predugovor o kupoprodaji nekretnine po svojoj pravnoj prirodi predstavlja ugovor o prodaji, a istim su stranke u čl. IV. suglasno utvrdile da je kupac prije kupnje obišao predmetnu nekretninu i da istu kupuje u viđenom stanju, to su suprotno pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda, stranke sklapanjem tog ugovora ugovorile klauzulu „viđeno-kupljeno“, a kojom je sukladno čl. 408.st.1. ZOO-a isključena odgovornost tuženika kao prodavatelja za materijalne nedostatke stvari.

23. Tužitelj je tijekom postupka tvrdio da su nedostaci u vidu prodora vode i vlage bili poznati tuženicima u vrijeme sklapanja ugovora, o čemu ga nisu obavijestili.

23.1. Prema odredbi čl. 408.st.2. ZOO-a odredba ugovora o ograničenju ili isključenju odgovornosti za nedostatke stvari ništetna je ako je nedostatak bio poznat prodavatelju, a on o njemu nije obavijestio kupca, a i onda kad je prodavatelj nametnuo tu odredbu koristeći se svojim monopolskim položajem. Teret dokaza da je ugovorna odredba kojom su stranke ugovorile da tužitelj kupuje predmetnu nekretninu po sistemu „viđeno-kupljeno“ u smislu čl. 408.st.2. ZOO-a ništena, bio je na tužitelju.

23.2. Međutim, prema ocijeni ovoga suda na temelju izvedenih dokaza, te utvrđenih i nespornih činjenica ne može se zaključiti da je sporni nedostatak bio poznat tuženicima ili da im nije mogao ostati nepoznat. Naime, na tu okolnost tužitelj nije pružio nijednog dokaza, a niti takav zaključak ne proizlazi iz iskaza svjedoka J. D. koji je sa tužiteljem obilazio kuću neposredno prije sklapanja ugovora, a niti iskaza samog tužitelja. Naime, svjedok nije iskazao da bi uočio vlagu ili prodor vode u kući, a niti je tužitelj prema vlastitom iskazu to uočio prilikom obilaska kuće prije sklapanja ugovora, već u srpnju 2018., dakle nakon pet mjeseci od sklapanja ugovora. Uviđajem na licu mjesta i vještačenjem utvrđeno je postojanje prodora vode i vlage u pojedine prostorije kuće, međutim valja imati u vidu da su ti dokazi provedeni u srpnju 2021., dakle nakon tri i pol godine od sklapanja ugovora pa takva utvrđenja sama za sebe ne upućuju na nedvojbeni zaključak da su sporni nedostaci postojali i u vrijeme sklapanja ugovora, slijedom čega bi tuženici za iste znali.

24. Kako su dakle stranke ugovorile prodaju po sistemu „viđeno-kupljeno“ , a tužitelj na kojem je bio teret dokaza nije dokazao ništetnost te ugovorene odredbe sukladno čl. 408.st.2. ZOO-a, to je sukladno čl. 408.st.1. ZOO-a isključena odgovornost tuženika za sporne materijalne nedostatke stvari u vidu prodora vode i vlage u kuću,  slijedom čega je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev za otklanjanje tih nedostataka valjalo odbiti kao neosnovan.

25. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st.1.ZP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi  prvostupanjsku presudu u točki II. izreke, kao u točki I. izreke ove presude, dok je primjenom čl. 373. toč.3. ZPP-a valjalo prihvatiti žalbu tuženika kao osnovanu i preinačiti prvostupanjsku presudu u točki II. izreke, kao u točki II. izreke ove presude.

26. Budući da je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, a tužitelj je u tužbi istaknuo eventualno kumulirani tužbeni zahtjev iz čl. 188. st. 2. ZPP-a,  to je prvostupanjski sud u nastavku postupka dužan odlučiti o tom zahtjevu i troškovima cijelog postupka, slijedom čega je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci 24. travnja 2024.

 

                                                                                                                    Predsjednica vijeća

                                                                                                                Milena Vukelić Margan, v.r.