Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž Ovr-1258/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tihane Marije Miladin, kao predsjednice vijeća, suca izvjestitelja Ivice Veselića i Vlatke Paškvalin Bošković, kao članova vijeća , u pravnoj stvari ovrhovoditelja HEP-Toplinarstva d.o.o. iz Zagreba, Miševečka 15 a, OIB 15907062900, zastupanog po punomoćnici Ana-Mariji Kajić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Petrić & Kajić iz Zagreba, Ulica Crvenog križa 27, protiv ovršenika RV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrvt-4420/2002-57 od 13. svibnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 15. rujna 2026.,
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba ovrhovoditelja HEP-Toplinarstva d.o.o. i ukida rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrvt-4420/2002-57 od 13. svibnja 2026. u dijelu kojim je ovršni postupak obustavljen i ukinute sve provedene ovršne radnje, te se u tome dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja nastavljen je postupak prekinut rješenjem toga suda poslovni broj Ovrvt-4420/2002-55 od 1. veljače 2023., te je obustavljena ovrha određena rješenjem o ovrsi toga suda poslovni broj Ovrvt-4420/2002 od 7. svibnja 2002. i ukinute su sve provedene radnje.
2. Ovrhovoditelj se, kako iz žalbe proizlazi, žali protiv dijela navedenog rješenja, kojim je obustavljena ovrha određena rješenjem o ovrsi toga suda poslovni broj Ovrvt - 4420/2002 od 7. svibnja 2002. i ukinute sve provedene radnje, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353 st. 1 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu - ZPP), te predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
3. Žalba je osnovana.
4. U ovom ovršnom predmetu je pobijanim rješenjem obustavljen postupak ovrhe u ovoj pravnoj stvari, a nakon što je utvrđeno da je ovršenik preminuo, te da je iza njegove smrti rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O- 9637/2022-8 od 26. svibnja 2023. odlučeno da se ostavinska rasprava neće provoditi jer je od imovine ovršenik imao samo pokretnine i imovinska prava.
5. Protiv navedenog rješenja ovrhovoditelj je pravovremeno podnio žalbu navodeći, u bitnome, da je prvostupanjski sud preuranjeno obustavio ovrhu, da mu je uskraćeno pravo na uvid u ostavinski spis te da je, uslijed činjenice da su se svi zakonski nasljednici odrekli nasljedstva, predmetna imovina postala ošasna imovina koja po sili zakona prelazi na jedinicu lokalne samouprave, pa da stoga ima pravo nastaviti postupak protiv iste radi namirenja svoje tražbine.
6. Ispitujući pobijano rješenje i razmatrajući žalbene navode, ovaj sud utvrđuje da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ, te pogrešno primijenio materijalno pravo kada je, pozivajući se na analognu primjenu članka 215.b stavka 2. ZPP, ovršni postupak u cijelosti obustavio.
7. To iz razloga što odredba članka 215.b stavka 2. ZPP uređuje isključivo postupanje suda u slučaju prestanka postojanja pravne osobe kao stranke u postupku te posljedicama neaktivnosti stranaka u tom specifičnom slučaju, zbog čega je analogna primjena te odredbe na slučaj smrti ovršenika kao fizičke osobe pravno neodrživa i zakonski nedopuštena. Kako imovinska obveza preminulog ovršenika ne spada u prava koja ne prelaze na nasljednike, a u nedostatku zakonskih nasljednika (zbog njihova odricanja) ista po sili zakona prelazi na jedinicu lokalne samouprave kao ošasnog sukcesora, prvostupanjski sud je pobijano rješenje utemeljio na potpuno pogrešnoj pravnoj osnovi, uslijed čega se rješenje ne može ispitati, a razlozi o odlučnim činjenicama su proturječni izreci.
8. Naime, iz stanja spisa i podataka u ostavinskom predmetu iza pokojnog ovršenika proizlazi da su se svi zakonski nasljednici u tom postupku valjano odrekli nasljedstva.
9. Odredbom članka 132. stavka 3. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19, u daljnjem tekstu - ZN) propisano je da se nasljednik koji se odrekao nasljedstva smatra kao da nikada nije bio nasljednik. Slijedom navedenog, davanjem negativnih nasljedničkih izjava od strane svih nasljednika, pravni učinak tog odricanja djeluje unatrag (ex tunc), od trenu tka ostaviteljeve smrti.
10. Nadalje, odredbom članka 6. stavka 1. ZN, propisano je da smrću ostavitelja koji nema nasljednika imovina prelazi na općinu, odnosno grad, koji time dobivaju jednak položaj kao da su ostaviteljevi nasljednici, dok je stavkom 3. istog članka izričito utvrđeno da se općina, odnosno grad, ne mogu odreći nasljedstva. Takva imovina u smislu navedene zakonske odredbe predstavlja ošasnu (kaduktnu) imovinu.
11. U konkretnom slučaju, iz smrtovnice i utvrđenja u ostavinskom postupku proizlazi da je pokojni ovršenik u trenutku smrti bio vlasnik pokretnina te nositelj prava korištenja grobnog mjesta, što predstavlja imovinska prava koja ulaze u sastav ostavine.
12. Okolnost što je ostavinski sud, nakon odricanja svih zakonskih nasljednika, donio rješenje da se ostavinska rasprava neće provoditi (primjenom članka 215. ZN), ne mijenja materijalnopravnu činjenicu da je preminuli ovršenik u trenutku smrti imao imovinu i da je ta imovina, u nedostatku drugih nasljednika, ex lege (po samom zakonu) prešla na jedinicu lokalne samouprave (općinu ili grad) kao nasljednika.
13. Slijedom navedenoga, pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da je ovršni postupak valjalo obustaviti, budući da jedinica lokalne samouprave na čijem je području pokojni ovršenik imao prebivalište u trenutku smrti, stupa na mjesto nasljednika po sili zakona i ne može se odreći nasljedstva, ona preuzima i položaj ovršenika u ovom postupku kao univerzalni sukcesor.
14. Pritom valja napomenuti da prema odredbi članka 139. stavka 1. ZN nasljednik odgovara za dugove ostavitelja do visine vrijednosti naslijeđene imovine. Prema tome, u nastavku postupka općina odnosno grad odgovarat će ovrhovoditelju za predmetnu tražbinu isključivo do visine vrijednosti preuzetih pokretnina i prava korištenja grobnog mjesta, što će biti predmet dokazivanja i utvrđivanja u daljnjem tijeku ovrhe, a zbog čega je ovrhovoditelj osnovano prigovarao da mu je nužan uvid u ostavinski spis radi specifikacije tog dijela imovine.
15. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud nije imao zakonske osnove za obustavu ovrhe i ukidanje svih provedenih ovršnih radnji. Budući da su se zakonski nasljednici odrekli nasljedstva, a imovina preminulog ovršenika je ex lege prešla na jedinicu lokalne samouprave, ovršni postupak se ima nastaviti protiv te jedinice kao ošasnog univerzalnog sukcesora (sukladno članku 7. stavku 1. OZ), a ne obustaviti.
16. Ukidanjem pobijanog rješenja u dijelu u kojem je postupak obustavljen i ukinute radnje, predmet se vraća u stanje u kojemu ovršne radnje ostaju na snazi, a u nastavku postupka prvostupanjski će sud, s obzirom na to da je rješenje o nastavku postupka ostalo na snazi, omogućiti ovrhovoditelju da uredi prijedlog za nastavak ovrhe protiv novog ovršenika (jedinice lokalne samouprave).
17. Stoga je na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP, u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 15. rujna 2026.
Predsjednica vijeća:
Tihana Marija Miladin