Poslovni broj Gž-748/2021-3

 

 

 

 

 

 

 

 

 

U    I M E    R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Maričić- Orešković predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Lidije Oštarić Pogarčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Š. iz O., OIB: ..., zastupan po punomoćniku T. B., odvjetniku iz O., protiv tuženika P. B. Z. d.d., Z., OIB: ..., zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva L. & P. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženika, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-2947/2019 od 12. veljače 2021., u sjednici vijeća održanoj 24. travnja 2024.  

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog  suda u Osijeku, poslovni broj P-2947/2019 od 12. veljače 2021.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

              1. Presudom suda prvog stupnja u točki I/ izreke utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 9010791524 sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora dana 24. listopada 2005., potvrđen istog dana kod javnog bilježnika L. P. iz O. pod brojem OU-2363/2005 i to u dijelu odredbi članka 1., članka 4., članka 5., članka 6., članka 7. stavak 2. te članka 12. stavak 8. i 9., odnosno u svakom dijelu u kojem se spominje promjenjiva kamatna stopa ili valutna klauzula vezana uz CHF, kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude.

 

2. U točki II/ izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 7.108,95 eur (53.562,42 kn) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po preciziranoj stopi koja teče od 1. listopada 2015. do isplate, u roku od 15 dana.

 

3. U točki III/ izreke naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi parnične troškove u iznosu od 1.727,52 eur (13.016,00 kn), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 12. veljače 2021. do isplate po preciziranoj kamatnoj stopi, u roku od 15 dana.

 

                4. Protiv presude žalbu podnosi tuženik pozivajući se na žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije a tuženiku priznaju troškovi postupka uključujući i žalbeni trošak, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

              5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

6. Žalba tuženika nije osnovana.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o kreditu (odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli), sadržaja navedenog u točki I/ izreke pobijane presude te restitucijski zahtjev za povrat stečenog na temelju ništetnih ugovornih odredbi u ukupnom iznosu od 7.108,95 eur (53.562,42 kn).

 

8. U provedenom je postupku utvrđeno da je tužitelji kao korisnik kredita s tuženikom kao bankovnom institucijom sklopio 24. listopada 2005. Ugovor o kreditu za broj 9010791524 u obliku solemniziranog javnobilježničkog akta (dalje Ugovor o kreditu) u okviru kojeg su stranke ugovorile prava i obveze vezane za realizaciju kredita u iznosu od 103.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti s rokom vraćanja kredita od 240 mjeseci, s ugovorenom valutnom klauzulom kojom je glavnica vezana za valutu švicarski franak te je između ostalog ugovorena promjenljiva kamatna stopa koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,35% godišnje ali je ista tijekom postojanja ugovorne obveze bila mijenjana u skladu s jednostranim odlukama tuženika.

 

9. Nadalje, utvrđeno je da je između istih stranaka zaključen 8. prosinca 2015. Aneks Ugovora o kreditu (dalje: Aneks), da je isti sklopljen radi provedbe postupka konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u euru, na način i rokovima propisanim Zakonom o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj: 102/15. - dalje: ZID ZPK), da je ukupni iznos preplate 6.128,25 kn, da će se navedeni iznos koristiti za namirenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli u eur, koji će dospijevati nakon sklapanja predmetnog Aneksa Ugovora o kreditu te da preostali iznos glavnice iznosi 82.046,53 eur. Dalje je ugovoreno da je na dan sklapanja Aneksa Ugovora o kreditu, kamatna stopa promjenjiva ovisno o promjenama šestomjesečno EURIBOR-a, da su informacije o visini i promjenama kretanja EURIBOR-a u tijeku baznog razdoblja i u sljedećim referentnim razdobljima javno  dostupne korisniku kredita na Internet stranici.

 

10. Kod odlučivanja o osnovanosti deklaratornog dijela tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti, sud prvog stupnja je odlučio o pravnoj valjanosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli predmetnog Ugovora o kreditu cijeneći sadržaj odredbi Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03. - dalje ZZP/03), Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13. - dalje ZZP/07) te Zakona o zaštiti potrošača (“Narodne novine” broj: 41/14., 110/15. i 14/19. - dalje ZZP/14) o nepoštenim ugovornim odredbama, rukovodeći se načelima obveznog prava iz Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 112/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. - dalje: ZOO) te cijeneći odredbe o stjecanju bez osnova iz članka 1111. stavak 1. ZOO-a i članka 1115. ZOO-a, uvažavajući ujedno prema odredbi članka 502.c ZPP-a obvezujući učinak presude donesene u postupku Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 provedenog radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv više tuženika, među kojima je bila i ovdje tužena banka.

 

11. U tom pravcu sud prvog stupnja utvrđuje da su u konkretnom slučaju odredbe Ugovora o kreditu, kako o promjenjivoj kamatnoj stopi tako i o valutnoj klauzuli, nepoštene a time i ništetne jer se o istima nije pojedinačno pregovaralo pa već sama činjenica da u trenutku sklapanja ugovora postoje dva promjenjiva elementa, tečaj valute švicarskog franka i stopa ugovorne kamate, o kojima ovisi visina obveze korisnika kredita, uzrok su određene neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika kredita.

 

12. Prvostupanjski sud nije prihvatio navode tuženika koji je tvrdio da je sklapanjem Aneksa Ugovora o kreditu, kreditni odnos stranaka izmijenjen, da je konverzija izvršena sa svrhom i na način da se uključe sva plaćanja od početka trajanja kredita i to plaćanja preračunata kao da je kredit početno bio u valuti eur, što da uključuje i kamate, kao niti tvrdnje tuženika da bi u protivnom, plaćanjem zatraženog iznosa tužitelj bio dva puta obeštećen. U tom pravcu sud utvrđuje da je ponudom konverzije i sklapanjem Aneksa Ugovora o kreditu tuženik postupio sukladno obvezama iz ZID ZPK-a u odnosu na promjenu valute Ugovora o kreditu, da se u Aneksu Ugovora o kreditu jednostrano određuje kamatna stopa iako za takvu kamatnu stopu i za promjenu istih nisu vođeni pojedinačni pregovori, da u Aneksu Ugovora o kreditu nije navedeno da se višak koji je preplaćen zbog neodređene i neodredive kamate obuhvaća predmetnom konverzijom, da tuženik nije dokazao da su prilikom provođenja konverzije tužitelju priznate zakonske zatezne kamate na koje ima pravo prema članku 29. stavak 3. ZOO-a na preplaćene iznose po osnovi povećanja promjenjive kamatne stope počev od dana preplate do 30. rujna 2015., s kojim danom je vršen obračun konverzije. Kako je prilikom sklapanja Aneksa Ugovora o kreditu primijenjena tada važeća promjenjiva kamatna stopa na kredite u eurima ali je ista jednostrano određena od strane uprave banke, bez omogućavanja tužitelju da se očituje ili pregovara o visini kamatne stope na euro, tada sud prvog stupnja zaključuje da tuženik nije udovoljio bilo kojem dijelu tužbenog zahtjeva već je ponudom i sklapanjem Aneksa Ugovora o kreditu jedino postupio po obvezi iz ZID ZPK-a.

 

13. Kao neosnovan, sud je otklonio po tuženiku istaknuti prigovor zastare uz obrazloženje da je petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a prekinut podizanjem kolektivne tužbe u smislu članka 241. ZOO-a, pa da je zastara počela ponovno teći 14. lipnja 2014. te da nije istekla do dana podnošenja tužbe u ovome predmetu.   

 

14. Kako je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da bi u slučaju da je kamatna stopa po predmetnom kreditu ostala na razini iz Ugovora o kreditu (inicijalno ugovorena od 4,35%) te da nije bilo porasta tečaja švicarskog franka od početka realizacije kredita pa do otplate istog, tužitelj bi manje platio iznos od 7.108,95 eur (53.562,42 kn) to prvostupanjski sud utvrđuje da je time nastala razlika u otplati kredita zbog primjene nepoštenih odnosno ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli za navedeni iznos za koji se tuženik neosnovano obogatio.

 

15. Stoga, sud prvog stupnja prihvaća kao osnovan i kondemnatorni tužbeni zahtjev na isplatu u visini od ukupno 7.108,95 eur (53.562,42 kn) sve sa zakonskom zateznom kamatom prema članku 29. ZOO-a s tijekom od idućeg dana od dana stupanja na snagu ZID ZPK-a 1. listopada 2015. do isplate, dok o troškovima postupka odlučuje pozivom na članak 154. stavak 1. ZPP-a. 

 

16. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pa tako niti bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, koju neosnovano ističe tuženik u žalbi, s obzirom da pobijana presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati.

 

17. Ovaj sud prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom kao i primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje te pravne zaključke suda prvog stupnja vezano za razloge pravne valjanosti spornih odredbi konkretnog Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, koje je pitanje sud riješio i na individualnoj razini ovog konkretnog parničnog spora uvažavajući ujedno i direktni i obvezujući učinak odluka donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno odredbi članka 138.a ZZP/07 i članka 118. ZZP/14 te članka 502.c ZPP-a.

 

18. Naime, u postupku radi zaštite kolektivnih interesa, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena u odnosu na promjenjivu kamatu stopu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. povodom koje je donesena presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje VSRH) broj Rev-249/2014 od 9. travnja 2015., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih banaka i ovdje tužena P. B. Z. d.d., povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom vremena mijenjana jednostranom odlukom kreditora, uključujući i tuženika, te drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja ugovora, potrošač i kreditor nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom točno utvrdili parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu potrošača, jer je na taj način došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost takvih ugovornih odredbi.

 

              19. Nadalje, istom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj                P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je u konačnici potvrđena i u odnosu na valutnu klauzulu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/2017 od              14. lipnja 2018. povodom koje je donesena presuda VSRH broj Rev-2221/2018 od     3. rujna 2019., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih i ovdje tužena P. B. Z. d.d., povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule odnosno vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak (CHF) u pogledu čega je utvrđeno da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne ali da nisu bile razumljive jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženik, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu potrošača zbog čega su ocijenjene nepoštenim i ništetnim.

 

20. Odredbom članka 118. ZZP/14 propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14 u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14 obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a člankom 502.c ZPP-a koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP/14 i ZPP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa.

 

21. Pravilan je stav prvostupanjskog suda da prethodno navedena pravomoćna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti valutne klauzule i ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na što ukazuje i stajalište VSRH prema kojem su sudovi u pojedinačnim postupcima, neovisno o tome je li tužba podnesena prije ili nakon stupanja na snagu ZID ZPP/19, temeljem članka 502.c ZPP-a vezani za utvrđenja iz odluka donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (Revd-2507/2022 od 14. lipnja 2022.)

 

22. Radi navedenog bez utjecaja su na pravilnost pobijane presude žalbeni navodi tuženika kojima se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača. Pritom treba napomenuti da tuženik u žalbi ne tvrdi da bi postojao informirani pristanak tužitelja na sklapanje predmetnog Ugovora o kreditu na način da bi mu prilikom sklapanja tog ugovora bile dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi za određivanje njegove obveze i da je tužitelj unatoč punoj obaviještenosti svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.

 

23. Pravilno je sud prvog stupnja otklonio kao neosnovane tvrdnje tuženika vezano za utjecaj učinjene konverzije. Naime, predmetni Aneks Ugovora o kreditu samo je izjednačio položaj tužitelja kao korisnika kredita u valuti CHF s položajem u kojem bi isti bio da je Ugovorom utanačeno korištenje kredita u valuti eur, pri čemu niti odredbama ZID ZPK-a na temelju kojih je i zaključen Aneks Ugovora o kreditu nije regulirana pravna sudbina onih odredaba kojima se u ugovorima o kreditima koji su izraženi u valuti CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, niti je propisano na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost takvih odredaba koja bi nastupila zbog toga što bi banke bez prethodnog dogovaranja sa korisnicima kredita same tj. nepošteno mijenjale prvobitno ugovorene kamatne stope. Konverzija kredita u valuti CHF u kredit u valuti eur izvršena je na temelju obveze iz ZID ZPK-a te se odnosi isključivo na ugovorne obveze proizašle iz ugovora o kreditu, a ne i na izvanugovorne obveze stranaka kao što su restitucijski zahtjevi korisnika kredita s osnove ništetnih ugovornih odredbi.

 

24. Kako su sporne odredbe konkretnog Ugovora o kreditu utvrđene nepoštenim odnosno ništetnim sukladno odredbama članka 81., članka 83., članka 84. i članka 87. ZZP/03, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da tužitelju pripada pravo na individualni restitucijski zahtjev prema kojem mu je tuženik dužan vratiti ono što je primio na temelju ništetnih odredbi ugovora. Stoga tužitelju pripada pravo da unatoč sklopljenom Aneksu Ugovora o kreditu (izvršenoj konverziji) potražuje od tuženika isplatu razlike u preplaćenom iznosu koja bi nastala zbog neosnovanog povećanja prvobitno ugovorene kamatne stope i ugovorene valutne klauzule, ukoliko ona postoji unatoč zaključenom Aneksu Ugovora o kreditu, a koja pretpostavka je u konkretnom slučaju ostvarena i utvrđena provedenim financijskim vještačenjem.

 

25. Tužitelju pripada pravo na povrat razlike između plaćene ugovorne kamate po promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovorne kamate obračunate po stopi ugovorenoj na dan sklapanja ugovora, odnosno razlike između plaćenih anuiteta obračunatih u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju CHF na dan plaćanja i anuiteta obračunatih prema tečaju CHF na dan prijenosa kredita u otplatu, uvažavajući učinjenu konverziju, jer to pravo proizlazi iz članka 323. stavak 1. ZOO-a u vezi s člankom 1111. stavak 1. ZOO-a, u pogledu čega je iznos pravilno utvrđen provedenim financijskim vještačenjem.

 

26. U odnosu na prigovor zastare kojeg tuženik ponavlja u žalbi, treba reći da je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je taj prigovor odbio kao neosnovan.

26.1. Naime, prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO-a, odnosno članka 104. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 197/95., 71/96., 91/96., 112/99. i 88/01.).

 

26.2. U konkretnom slučaju, sukladno navedenom pravnom shvaćanju, tražbina tužitelja nije u zastari s obzirom da od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe 13. lipnja 2014. (u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu) odnosno 14. lipnja 2018. (u odnosu na valutnu klauzulu) pa do podnošenja tužbe u ovome predmetu 13. lipnja 2019. (na poštu preporučeno) nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a za zastaru novčane tražbine tužitelja.

 

27. Pravilna je i zakonita odluka o naknadi troškova postupka, u smislu članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a te relevantnim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.)

 

28. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci ove presude pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

 

U Rijeci 24. travnja 2024.

 

 

Predsjednica vijeća

 

Ivanka Maričić-Orešković, v.r.