Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-548/2026-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Irene Kvaternik kao predsjednice vijeća te Renate Miličević i Jasne Smiljanić kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog MN zbog kaznenog djela protiv gospodarstva - zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku, broj: KO-DO- 11/2021 od 28. travnja 2026., izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, broj: K-37/2021-15 od 5. prosinca 2025., u javnoj sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2026. u prisutnosti okrivljenog MN i branitelja Joška Čeha,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: K-37/2021- 15 od 5. prosinca 2025. na temelju članka 453. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu: ZKP) okrivljeni MN oslobođen je od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv gospodarstva – zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju, opisano i kažnjivo po članku 246. stavku 1. KZ/11. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP, predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i oglasi okrivljenika krivim te mu izrekne predloženu kaznenopravnu sankciju i od njega oduzme pribavljenu protupravnu imovinsku korist, podredno da ukine prvostupanjsku presudu i postupak vrati na ponovno suđenje i odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu podnio je okrivljenik po branitelju Jošku Čehu, odvjetniku u Splitu. U žalbi je okrivljenik predložio da se odbije kao neosnovana žalba državnog odvjetnika i potvrdi prvostupanjska presuda. Ujedno je zatraženo da se okrivljenik i njegov branitelj obavijeste o održavanju sjednice drugostupanjskog vijeća kojem je zahtjevu ovaj sud udovoljio.
4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Na zahtjev okrivljenika o održavanju sjednice drugostupanjskog vijeća obaviješteni su okrivljeni MN, njegov branitelj odvjetnik Joško Čeh i državni odvjetnik. Sjednica vijeća održana je temeljem odredbe članka 475. stavka 4. KZ/11 jer sjednici vijeća nije pristupio uredno obaviješten državni odvjetnik, a sjednici su pristupili okrivljenik i njegov branitelj koji je u cijelosti ostao kod navoda i prijedloga iznesenih u odgovoru na žalbu.
6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
7. Osporavajući pravilnost utvrđenih činjenica državni odvjetnik smatra da iz provedenih dokaza proizlazi da je okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo, dok je iskaz svjedokinje GN dan na raspravama nevjerodostojan, a da iskaz iz istrage nije jedini dokaz koji tereti okrivljenika da bi počinio predmetno kazneno djelo. Naime, svjedokinja VN, ispitana u istrazi, navela je da je njen sin JN preko nekog prijatelja došao do okrivljenika kojem je predložio da pola radova plate preko računa, a pola u gotovini, na što okrivljenik nije pristao već je rekao da se najviše 30% ugovorene cijene može platiti u gotovini, a ostali iznos preko računa društva, a što su oni kasnije i činili na način da su uplate po ispostavljenim situacijama plaćali preko računa društva dok je ona gotovinu u iznosu najmanje 60.000,00 kuna nosila u poslovne prostorije društva i istu predavala zaposlenici plave kose kojoj ne zna ime. Iz prometa po računu JN proizlazi da je 29. srpnja 2011. plaćen račun u iznosu od 103.105,50 kuna trgovačkom društvu ... (dalje u tekstu - TD ...) po privremenoj situaciji broj I. i isti je dan podignut iznos od 60.000,00 kuna. Svjedok HN naveo je da se JN kod njega raspitivao o mogućnosti plaćanja u gotovini dijela ugovorene cijene za građevinske radove, ali kako on nije bio ovlašten za financijsko poslovanje društva uputio ga je na okrivljenika.
7.1. Međutim, pravilno utvrđuje prvostupanjski sud da je okrivljenik u obrani porekao da bi, prilikom renoviranja obiteljske kuće GN i ZN, koje je izvodilo TD ..., kao direktor tog društva, na ruke u gotovini primio od investitora dio cijene radova u iznosu od najmanje 60.000,00 kuna. Takvu obranu okrivljenika u cijelosti potvrđuje svjedok JN koji tijekom istražnog postupka, jednako kao i na raspravi, decidirano tvrdi da je cjelokupno plaćanje izvršeno s njegovog računa na račun ... te da ni on niti njegova majka EN nikakav novac, vezano uz ove radove, nisu davali u gotovini, tj. na ruke, već su radovi na adaptaciji obiteljske kuće u cijelosti plaćeni novčanim sredstvima s njegovog računa i da bi svakako znao da je nešto plaćeno u gotovom novcu. Svjedokinje CN, ĐN i KN suglasno navode da u poslovnim prostorijama ... nije bilo blagajne zbog čega su klijenti sva plaćanja obavljali preko računa. Iako je svjedokinja EN u nekonfrontiranom iskazu pred policijskim istražiteljima navela da je okrivljenik pristao da 30% cijene radova bude plaćeno u gotovom novcu i da je iznos od 40.000,00 kuna osobno odnijela u poslovne prostorije ... i novac predala šefici računovodstva čijeg se imena ne može sjetiti, ali se sjeća da je žena imala plavu kosu te da je i njezin sin JN išao u prostorije društva i platio još 20.000,00 kuna, a ostalo da su platili preko računa - pravilno utvrđuje prvostupanjski sud da u tom nekonfrontiranom iskazu pred policijskim istražiteljima svjedokinja EN nije iskazivala konzistentno i dosljedno jer ona iskazuje: "...iako sam vam u prvom kontaktu ispričala da smo sve ispostavljene račune plaćali preko banke, to zapravo i nije tako...", iz čega jasno proizlazi da je svjedokinja ABC iskaz o načinu plaćanja adaptacije kuće kao odlučnoj činjenici više puta mijenjala pa se ne može prihvatiti stav državnog odvjetnika da je njen iskaz pred policijskim istražiteljima detaljan, okolnosan i konzistentan. Jednako tako, okolnost da je svjedokinja EN jednom prilikom podigla s računa ABC.000,00 kuna ne potvrđuje njen nekonfrontirani iskaz o plaćanju u gotovini jer nije životno ni uvjerljivo da bi svjedokinja EN, nakon što je podigla 60.000,00 kuna, u prostorijama ... platila 40.000,00 kuna, a potom da je njen sin JN naknadno nosio i platio daljnji iznos od 20.000,00 kuna. Okolnost da se JN kod svjedoka HN raspitivao o mogućnosti plaćanja u gotovini također ne potvrđuje nekonfrontirani iskaz svjedokinje EN o plaćanju građevinskih radova u gotovini jer svjedok HN nema saznanja da li je postignut dogovor izvođača i investitora o plaćanju u gotovini niti da li je takvo plaćanje doista i izvršeno. Stoga pravilno zaključuje prvostupanjski sud da iskaz svjedokinje EN pred policijskim istražiteljima nije potvrđen drugim dokazima zbog čega se na tom iskazu sukladno članku 431. stavku 2. ZKP ne može isključivo ili u odlučnoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda. Treba istaknuti da iz analitičkog izvoda konta ... za klijenta EN i JN proizlazi da je saldo dugovanja nula što potvrđuje svjedokinja CN i okrivljenik da nema dugovanja na kontu klijenta JN iz čega jesno proizlazi da nije dokazano da bi okrivljenik zadržavanjem za sebe iznosa gotovinskog plaćanja klijenata JN od najmanje 60.000,00 kuna (7.963,37 eura) oštetio ... pri čemu bi sebi pribavio nepripadnu imovinsku korist u tom iznosu.
7.2. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud na osnovu svih provedenih dokaza koje je analizirao, kako pojedinačno tako i dovodeći ih u međusobnu vezu, utvrdio da nije dokazano da bi okrivljenik u gospodarskom poslovanju povrijedio dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koji se temelji na zakonu i na taj način sebi pribavio protupravnu imovinsku korist, a onom o čijim se interesima dužan brinuti prouzročio štetu. Za takva svoja utvrđenja prvostupanjski sud je dao jasne, iscrpne i nedvosmislene razloge o svim odlučnim činjenicama koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud te je na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe kaznenog zakona kada je okrivljenika oslobodio od optužbe zbog kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 1. KZ/11, pa je žalbu državnog odvjetnika trebalo odbiti kao neosnovanu.
8. Kako žalbenim razlozima državnog odvjetnika nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. i 2. ZKP te nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, a na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. S obzirom na navedeno, valjalo je primjenom članka 482. ZKP presuditi kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 15. rujna 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Irena Kvaternik
