REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1857/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić, mr. sc. Senije Ledić i Dubravke Srečec Fletko članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom društvu Volić&Ružička&Cabadaj Cafuta u Virovitici, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. iz Zagreba, Trg bana Jelačića 10, OIB 92963223473, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-361/2025-2 od 12. veljače 2026., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-460/2019-21 od 15. listopada 2020. i odbijen tužbeni zahtjev, u sjednici održanoj 15. rujna 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovara na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-460/2019-21 od 15. listopada 2020. pod točkom 1. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 20.483,92 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa (pobliže navedenog u izreci prvostupanjske presude) pa do isplate. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 25.137,56 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa (pobliže navedenog u izreci prvostupanjske presude) pa do isplate, a pod točkom 3. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 7.710,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. listopada 2020. do isplate.
2. Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž - 361/2025-2 od 12. veljače 2026. suđeno je:
„Prihvaća se žalba tuženice te se presuda Općinskog suda u Kutini od 15. listopada 2020., poslovni broj: P-460/2019-21:
- preinačuje pod točkom 1. izreke presude u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 20.483,92 kn i zateznu kamatu na pojedinačno navedene novčane iznose od 30. rujna 2015. do isplate i odbija zahtjev tužitelja u tom dijelu,
- preinačuje pod točkom 2. izreke presude u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 25.137,56 kn i zateznu kamatu na pojedinačno navedene novčane iznose od 30. rujna 2015. do isplate i odbija zahtjev tužitelja u tom dijelu.“.
2.1. Drugostupanjskim rješenjem odlučeno je:
„I. Prihvaćaju se žalbe stranaka te se presuda Općinskog suda u Kutini od 15. listopada 2020., poslovni broj: P-460/2019-21:
- ukida pod točkom 1. izreke presude u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju zateznu kamatu počevši od 1. studenoga 2007. do 1. siječnja 2014. na pojedinačno određene novčane iznose pa do 29. rujna 2015.,
- ukida pod točkom 2. izreke presude u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju zateznu kamatu počevši od 1. rujna 2006. do 1. rujna 2015. na pojedinačno određene novčane iznose pa do 29. rujna 2015.
- Ukida pod točkom 3. izreke presude
i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će sud u konačnoj odluci.“.
3. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-361/2025-2 od 12. veljače 2026., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-460/2019-21 od 15. listopada 2020. i odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa 20.483,92 kn sa zateznim kamatama na pojedinačno navedene novčane iznose tekuće od 30. rujna 2015. do isplate, te za isplatu iznosa od 25.137,56 kn sa zateznim kamatama na pojedinačno navedene novčane iznose tekuće od 30. rujna 2015. do isplate.
3.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je postavio pitanja za koja navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te je predložio da se dopusti revizija radi postavljenih pitanja:
„1. Može li sklapanje dodatka ugovoru o kreditu kojim je izvršena zakonska konverzija kredita u euro sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) imati za posljedicu gubitak ili ograničenje prava potrošača na restituciju iznosa koje je banci platio primjenom ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF?
2. Može li sud, nakon što utvrdi ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, ograničiti pravo potrošača na povrat preplaćenih iznosa samo na tzv. konverzijsku preplatu utvrđenu simulacijom otplate kredita u eurima, umjesto da restituciju utvrdi primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz članka 1111. Zakona o obveznim odnosima?
3. Ima li potrošač koji je izvršio konverziju kredita pravo na zakonske zatezne kamate na pojedinačne iznose koje je platio banci primjenom ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, računajući od dana svake pojedine uplate pa do dana izvršenja konverzije kredita?
4. Može li drugostupanjski sud odbiti tužbeni zahtjev za povrat preplaćenih iznosa nastalih primjenom ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF zbog učinaka zakonske konverzije kredita, a istodobno ukinuti prvostupanjsku presudu u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na te iste iznose i predmet vratiti na ponovno suđenje, iako zatezne kamate kao sporedna tražbina pretpostavljaju postojanje glavne tražbine? Predstavlja li takvo postupanje bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a?“.
3.2. Tužitelj smatra da pitanja koja postavlja udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP).
3.3. U prijedlogu je tužitelj također naveo da mu se pobijanom odlukom čini povreda temeljnih prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 55/01, 5/14, 85/10 - dalje: Ustav) i to iz čl. 29. st. 1. Ustava, koji jamči pravo na pravično suđenje i pristup sudu.
4. Tuženik u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja predlaže da se prijedlog tužitelja odbaci, podredno odbije kao neosnovan, uz naknadu troškova odgovora na prijedlog.
5. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ocijenjeno je da pravna pitanja koje je tužitelj postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
5.1. Navedeno stoga što u odnosu na postavljena pitanja tužitelja, pobijana odluka ne odstupa od sudske prakse i pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske o pravnim učincima sporazuma o konverziji, zauzetog na sedmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 13. i 20. prosinca 2022., koje glasi:
„Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15 – dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 – dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije“,
kao i od pravnog shvaćanja izraženog u odlukama ovog suda broj Rev -586/2019-14 od 21. prosinca 2022., Rev-925/2023-2 od 8. travnja 2025., Rev-9/2025-2 od 15. srpnja 2025. i Rev-457/2025-21 od 27. svibnja 2026. (donesenoj u proširenom vijeću iz čl. 390. st. 2. ZPP), koje su utemeljene upravo na tom pravnom shvaćanju. Zbog toga ovaj sud u razlozima prijedloga ne nalazi razloga preispitivati tu sudsku praksu.
6. Slijedom navedenog, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbio prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja i odlučio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
7. Nadalje, tužitelj u prijedlogu tvrdi da mu je u postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava RH.
7.1. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tužitelj dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona.
7.2. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove presude su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje, čime tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu (u prvostupanjskom i) drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a
8. Zbog svega navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
9. Tuženiku nisu priznati troškovi sastava odgovora na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije jer ta parnična radnja nije bila potrebna prilikom donošenja odluke o prijedlogu (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 166. ZPP). Zbog toga je valjalo odlučiti kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 15. rujna 2026.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
