Poslovni broj: Gž R-157/2023-2             

 

Poslovni broj: Gž R-157/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Tanje Novak – Premec kao predsjednice vijeća, Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mr. sc. R. M. (OIB:...) iz Đ., protiv tuženika O. škole K. Š. G. Z. (OIB:...) zastupanog po punomoćnici M. P., odvjetnici iz Z., radi poništenja odluke o imenovanju ravnatelja i zaštite zbog diskriminacije, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku broj Pr-60/2019-33 od 6. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 24. travnja 2024.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku broj Pr-60/2019-33 od 6. lipnja 2023.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom u toč. I. izreke odbijen je tužiteljev tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je tuženik povrijedio prava tužitelja na jednako i nepristrano postupanje prilikom provođenja javnog natječaja za izbor ravnatelja u O. školi K. Š. G. u Z. te da je pogodovao izabranom kandidatu, radi poništaja  Odluke o imenovanju ravnatelja O. škole K. Š. G. Z. K.: 3-06/19-01/05, Urbroj: 2197/01-380-29-08-19-03 od 10. travnja 2019. kao nezakonite i protuustavne te radi isplate tužitelju naknade štete u iznosu od 6.636,14 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 10. travnja 2019. Toč.II. izreke tužitelj je obvezan naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 497,71 Eur sa zateznom kamatom tekućom od donošenja pobijane presude do isplate.

 

2. Pravovremenom žalbom tužitelj pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom ovom sudu da pobijanu presudu ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, podredno da je preinači i usvoji tužbeni zahtjev.

 

2.1. Na žalbu tužitelja nije odgovoreno.

 

3. Žalba tužitelja je neosnovana.

 

4. Naime, prvostupanjski sud je u obrazloženju zauzetog materijalno-pravnog stajališta pošao od činjeničnog supstrata tužbe u kojem tužitelj tvrdi da je u provedenom natječajnom postupku za izbor ravnatelja tuženika diskriminiran po osnovi obrazovanja i temeljnog ustavnog prava na rad jer da je rezultat natječaja namješten u korist T. P. dok je tužitelj nezakonito eliminiran iz daljnjeg natječajnog postupka iako je objektivno bolji kandidat od izabranog koji udovoljava svim uvjetima iz raspisanog javnog natječaja za izbor ravnatelja tuženika, a sve to jer su se članovi Školskog odbora tuženika udružili u namještanju rezultata natječajnog postupka.

 

4.1. Po provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je zauzeto stajalište obrazložio slijedećim iz dokaznog postupka utvrđenim činjenicama:

 

-da je natječaj za imenovanje ravnatelja tuženika Klasa: 003-06/19-01/02, Urbroj: 2197/01-380-29-08-19-04 od 27. studenoga 2019. objavljen na temelju odredbe čl. 127. stav. 4. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (dalje: ZOSŠ – „Narodne novine“ broj 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12, 16/12, 86/12, 126/12, 94/13, 152/14, 7/17 i 68/18) i čl. 61 Statuta tuženika;

 

-da su u natječaju kao nužni uvjeti bili propisani - završen studij odgovarajuće vrste za rad na radnom mjestu učitelja ili stručnog suradnika u školi, koji može biti sveučilišni diplomski studij, integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij, specijalistički diplomski stručni studij ili stručni četverogodišnji studij za učitelja kojim se stječe 240 ECTS bodova, da iznimno osoba koja ne ispunjava navedene uvjete može biti ravnatelj škole ako u trenutku prijave na natječaj obavlja dužnost ravnatelja u najmanje drugom uzastopnom mandatu ili ispunjava uvjete za ravnatelja propisane Zakonom o osnovnom školstvu (dalje: ZOŠ - „Narodne novine“, br. 59/90, 26/93, 27/93, 29/94, 7/96, 59/01, 114/01 i 76/05), da je kao nužni uvjet propisan i položen stručni ispit za učitelja, nastavnika ili stručnog suradnika osim u slučaju iz čl. 157. stav. 1. i 2. ZOSŠ-a, da osoba nije pravomoćno osuđena za kaznena djela i protiv koje nije pokrenut i ne vodi se kazneni postupak zbog počinjenja kaznenih djela iz čl. 106. ZOSŠ-a i da ima najmanje osam godina radnog iskustva u školskim ili drugim ustanovama u sustavu obrazovanja ili tijelima državne uprave nadležnim za obrazovanje, od čega najmanje pet godina na odgojno-obrazovnim poslovima u školskim ustanovama;

 

-da je od dvije zaprimljene prijave utvrđeno da ona drugog kandidata T. P. sadrži sve zatražene dokaze i da ispunjava sve propisane uvjete za imenovanje ravnatelja dok je u odnosu na tužitelja utvrđeno da uz prijavu nije dostavio potvrdu o položenom stručnom ispitu, odnosno dokaz da nije obvezan polagati stručni ispit zbog čega je odlučeno da tužiteljeva prijava nije potpuna i da se ne može dalje razmatrati.

 

4.2. Polazeći od odredbe čl. 157. stav. 1., 2. i 3. ZOSŠ koja propisuje da učitelji, nastavnici i stručni suradnici koji su zasnovali radni odnos u osnovnoj ili srednjoj školi prije 12. ožujka 1994. nisu obvezni polagati stručni ispit prema odredbama tog Zakona, a da isti nisu obvezni polagati niti učitelji i stručni suradnici koji su položili stručni ispit prema odredbama ZOŠ a ni nastavnici koji su položili stručni ispit prema odredbama Zakona o srednjem školstvu (dalje: ZSŠ – „Narodne novine“ broj 19/92, 26/93, 27/93, 50/95, 59/01, 114/01 i 81/05) time da se za prethodno navedene osobe dan stupanja na snagu ZOSŠ smatra danom stjecanja prve licencije za rad učitelja, nastavnika i stručnih suradnika - prvostupanjski sud iz dokumentacije koju je tužitelj dostavio uz prijavu na natječaj utvrđuje da je isti diplomirao 30. lipnja 1994. na F. V., smjer projektiranje informacijskih sustava u trajanju od osam semestara, čime je stekao stručnu spremu VII/1 stupnja i stručni naziv diplomiranog informatičara te zaključuje da evidentno u tom zvanju nije mogao raditi prije 12. ožujka 1994. niti ima položen stručni ispit prema odredbama ZSŠ ili ZOŠ da bi u smislu prethodno citirane odredbe čl.157.stav.1., 2. i 3. ZOSŠ bio oslobođen obveze polaganja stručnog ispita. Stoga da je irelevantan tužiteljev radni staž ostvaren u Srednjoj školi „I. Š.“ – K. i u S. školi K. u vremenu od 23. listopada 1992. do 30. lipnja 1993., gdje je radio kao nestručna zamjena na poslovima nastavnika informatike, a što potvrđuje i sadržaj Potvrde o pedagoško-psihološkoj i didaktičko-metodičkoj naobrazbi od 24. travnja 2018. iz koje proizlazi da je tužitelj tek nakon stečene spomenute naobrazbe stekao uvjete da nakon odrađenog pripravničkog staža može pristupiti polaganju stručnog ispita.

 

4.3. Niti okolnost da je tužitelj prema diplomi F. V. od 23. studenoga 2002. stekao akademski stupanj magistra znanosti iz znanstvenog područja društvenih znanosti, znanstveno polje informacijske znanosti, znanstvena grana informacijski sustavi i informatologija ne oslobađa ga obveze polaganja stručnog ispita prema odredbama čl. 157. stav. 1., 2. i 3. ZOSŠ.

 

5. Obzirom da iz provedenog dokaznog postupka jasno proizlazi da je predmetni natječaj za izbor ravnatelja tuženika proveden u skladu s odredbama ZOSŠ i odredbama Statuta tuženika koji je usklađen s tim zakonom te da u natječajnom postupku nisu učinjene povrede postupka i da je predmetna Odluka o imenovanju ravnatelja tuženika od 10.4.2019. pravilna i zakonita to je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev radi poništaja navedene Odluke.

 

6. Prvostupanjski sud je odbio i zahtjev radi utvrđenja da je tuženik povrijedio tužiteljeva prava na jednako i nepristrano postupanje prilikom provođenja javnog natječaja za izbor ravnatelja tuženika i da je pogodovao izabranom kandidatu prilikom odlučivanja o izboru novog ravnatelja tuženika prosuđujući taj dio tužbenog zahtjeva pozivom na odredbe Zakona o suzbijanju diskriminacije (dalje: ZSD - „Narodne novine“ broj 85/08 i 112/12).

 

6.1. Pri tom prvostupanjski sud polazi od odredbe čl. 1.stav.1.ZSD koja propisuje da se tim zakonom osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rasne ili etičke pripadnosti, ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu obrazovanja, društvenog položaja, bračnog druga ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog nasljeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije te od stav.2. prema kojemu se diskriminacijom u smislu tog zakona smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz stav. 1. toga članka, kao i osobe koja je sa njom povezana rodbinskom ili drugim vezana. Izravnom diskriminacijom se u smislu odredbe čl.2.stav.1. ZSD smatra postupanje uvjetovano nekim od osnova iz čl. 1. stav. 1. istog a kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena, ili je mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji, a prema stav. 2. neizravna diskriminacija postoji kada naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa stavlja ili bi mogla staviti osobe u nepovoljniji položaj po osnovi iz čl. 1. stav. 1. u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji, osim ako se takva odredba, kriterij ili praksa mogu objektivno opravdati legitimnim ciljem, a sredstva za njihovo postizanje su primjerena ili nužna.

 

6.2. Imajući u vidu da je tužitelj tijekom postupka tvrdio da je tuženik počinio diskriminaciju prema njemu po osnovi obrazovanja, akademskog statusa i temeljnog ustavnog prava na rad i zaradu za život te zbog političkog opredjeljenja i javnog djelovanja iako tijekom postupka nije utvrđeno da bi tuženik u natječajnom postupku počinio bilo kakve postupovne povrede ili povrijedio materijalno pravo, naprotiv – da je utvrđeno da je tužitelj osnovano i zakonito isključen iz daljnjeg natječajnog postupka zbog neispunjenja nužnih formalnih uvjeta natječaja, za razliku od drugog prijavljenog kandidata koji je ispunjavao sve nužne uvjete natječaja - prvostupanjski sud zaključuje da ne postoje elementi diskriminatornog postupanja tuženika prema tužitelju po bilo kojoj osnovi iz čl. 1. stav. 1. ZSD-a. Posljedično svemu navedenom, prvostupanjski sud je odbio i odštetni zahtjev obzirom da nije nađena protupravna radnja tuženika, kao jedna od pretpostavki za ostvarivanje prava na naknadu štete.

 

7. Iznesena činjenična utvrđenja kao i na njima zasnovano materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda u cijelosti pravilnim i rezultatom zakonite ocjene provedenih dokaza, u smislu odredbe čl.8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 pri čemu se ZID ZPP objavljeni u „Narodnim novinama“ 70/19 i 80/22 primjenjuju u dijelu propisanog  odredbama čl.117.stav.2. i 3. ZID ZPP/19 i čl. 107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22) prihvaća i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima žalitelja.

 

8. U opširnoj žalbi tužitelj ponavlja tijekom prvostupanjskog postupka višekratno isticane tvrdnje o namjernom diskriminatornom postupanju ne samo tuženika, nego i velikog broja pravosudnih dužnosnika, obnašatelja javnih izvršnih i upravnih dužnosti, predlažući više desetaka dužnosnika i obnašatelja javnih dužnosti kao svjedoka takvog diskriminatornog postupanja manifestiranog kao udruživanje radi onemogućavanja da se zaposli kako kod tuženika tako i u drugim poslovnim subjektima i školskim ustanovama na području Krapinsko – zagorske županije koje potom i taksativno nabraja. Tužitelju uz to detaljno opisuje svoje višekratne prijave na natječaje za zapošljavanje u velikom broju osnovnoškolskih ustanova na području navedene Županije, ističući osobe za koje smatra da se zlonamjerno udružuju sa svrhom njegovog teškog zlostavljanja i diskriminiranja vezano upravo uz sve te natječaje. Tužitelj pri tom zahtijeva - između ostalog - i od ovog žalbenog suda poduzimanje radnji pozivanjem taksativno nabrojenih školskih ustanova u kojima se nije uspio zaposliti da dostave odgovarajuću natječajnu dokumentaciju.

 

9. U odnosu na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, valja navesti da tužitelj u žalbi pobliže ne navodi o kojoj se bitnoj povredi odredaba parničnog postupka radi, a niti se o tome može zaključiti iz sadržaja obrazloženja žalbe, naprotiv - iz njezinog sadržaja uopće ne proizlazi da bi se presuda pobijala iz tog žalbenog razloga. Stoga se ovaj sud, u primjeni odredbe čl.365.stav.2.ZPP-a koncentrirao na ispitivanje eventualno počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP-a, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i posljedično tome utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od navedenih.

 

9.1. Odgovarajući u smislu ovlasti iz odredbe čl.375.stav.1. ZPP-a na žalbene navode od odlučnog značaja, valja nastavno istači da je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da u odnosu na tužitelja nije postupljeno diskriminatorno niti po jednoj osnovi iz odredbe čl.1.stav.1. ZSD, da je natječajni postupak proveden zakonito i bez manjkavosti u odnosu na osobu tužitelja te da zbog toga nisu ispunjene niti zakonske pretpostavke naknade mu štete.

 

9.2. U odnosu na ranije iznesenu žalbenu koncepciju valja posebno navesti da je predmet ispitivanja u ovom žalbenom stadiju određen sadržajem pobijane sudske odluke – dakle presudom suda prvog stupnja donesene u postupku povodom tužiteljeve tužbe protiv tuženika, utemeljene na određenom činjeničnom supstratu kojim je sud vezan prilikom pravne kvalifikacije određenog pravnog odnosa. Izvan navedene činjenične – i materijalno-pravne osnove postupanja, determinirane konkretnom tužbom, isključeno je raspravljanje i provođenje ikakovih dokaza. Pravo je tužitelja da zaštitu od diskriminacije, ukoliko smatra da je ista opstojna, zatraži u drugim postupcima, a koje je – sudeći prema sadržaju izjavljene žalbe – u znatnom broju i inicirao.

 

10. Kako žalitelj odluku o troškovima postupka u žalbi pobija očito samo za slučaj uspjeha žalbe u pogledu glavne stvari jer ne pobija način obračuna ni visinu pojedinih troškova kao niti kriterije dosuđenja naknade troškova postupka to je istu valjalo potvrditi.

 

11. Obzirom na sve navedeno, imajući u vidu da niti jedan od žalbenih razloga zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu nije osnovan, valjalo je žalbu tužitelja sukladno odredbi čl.368.stav.1. ZPP-a odbiti i potvrditi pobijanu presudu u cijelosti.

 

U Varaždinu 24. travnja 2024.