Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2747/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić, predsjednice vijeća, Marijana Vugića, suca izvjestitelja i člana vijeća, te Renate Đaković Vranković članice vijeća , u pravnoj stvari tužitelja TRIGLAV OSIGURANJE d.d., OIB: 29743547503, sa sjedištem u [adresa] kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui, protiv tuženice UC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Aleksandra Đorđević Bugarin, odvjetnica iz Zagreba, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odlučujući o žalbi tuženice protiv dijela presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-10265/2023-43 od 12. lipnja 2025., održanoj u sjednici vijeća dana 15. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-10265/2023-43 od 12. lipnja 2025. pod točkama I., II. i IV. izreke.

II. Odbijaju se stranke sa zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

" I. Proglašavaju se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom, na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Županji poslovni broj P-350/06 od 2. lipnja 2009., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-1393/11 od 28. veljače 2014. te u kojem postupku je ovrhovoditeljica UC OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], ovdje tuženica, a ovršenik TRIGLAV OSIGURANJE d.d., OIB: 29743547503, sa sjedištem u [adresa], ovdje tužitelj.

II. Nalaže se tuženici UC da naknadi tužitelju Triglav osiguranje d.d. trošak parničnog postupka u iznosu od 2.658,09 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 425,68 EUR, kao neosnovan

IV. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.030,00 EUR, kao neosnovan."

2. Protiv ove presude pod točkama I., II. i IV. izreke žali se tužena iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 142/22.- dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima u pobijanom djelu ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava osnovanost navoda žalbe i predlaže da se odbije kao neosnovana, uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka .

4. Žalba nije osnovana.

5. Protivno navodima žalbe tužene prvostupanjski sud nije počinio one bitne povrede parničnog postupka na koje ukazuje žalba. Pobijana presuda u svemu je sačinjena sukladno članku 338. stavak 4. ZPP pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

6. Prvostupanjski sud u bitnom zaključuje da je između stranaka zaključena vansudska nagodba, koja je suprotno navodima tužene u cijelosti valjana, pa budući da je tražbina tužene prestala sklapanjem te nagodbe, time je ispunjen uvjet iz članka 50. stavak 1. točka 9. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024., u daljnjem tekstu: OZ-a), a slijedom toga je i osnovan tužbeni zahtjev tužitelja za proglašenjem nedopuštenim pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom, a na temelju pravomoćne i ovršne presude o naknadi štete

3. Iz stanja spisa proizlazi da je između istih stranaka donesena presuda Općinskog suda u Županji poslovni broj P-350/06-63 od 2. lipnja 2009. godine kojom je naloženo ovdje tužitelju Triglav osiguranju da ondje tužiteljici UC na ime razlike između plaće koju bi tužiteljica primala da radi i naknade koju je primila u razdoblju od srpnja 2002. pa do ožujka 2009. godine isplati mjesečne iznose sa zakonskim zateznim kamatama počam od 15. u mjesecu za prethodni mjesec te je naloženo tužiteljici da počam od travnja 2009. godine pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti zbog izgubljene zarade isplati mjesečno iznose od 5.051,39 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

4. Protiv te presude tamo tužena je dana 26. lipnja 2009. godine pobijala tu prvostupanjsku presudu u cijelosti a nakon što je tužena podnijela žalbu stranke su dana 31. kolovoza 2009. godine sklopile vansudsku nagodbu kojom su u čl. 1. ugovorile da uređuju međusobne odnose glede naknade svih vidova štete koje je oštećena pretrpjela po štetnom događaju od 10. srpnja 2002. godine u [adresa] kao i one zbog kojih se pred Općinskim sudom u Županji vodi spor P -350/06, člankom 2. je ugovoreno da će tamo tužena preuzeti obvezu plaćanja daljnjeg iznosa od 600.000,00 kn za izgubljenu zaradu (dospjeli iznosi, kapitalizirani iznos buduće izgubljene zarade, zatezne kamate) i ukupne odvjetničke troškove u iznosu od 55.000,00 kn na račun odvjetnika, da tim iznosom su obuhvaćeni svi vidovi/oblici naknade štete po predmetnom štetnom događaju kao i zatezne kamate i ostali troškovi te se je odmah po potpisu nagodbe osiguratelj obvezao da će povući žalbu protiv presude u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Županji pod poslovnim brojem P-350/06.

5. Člankom 3. te nagodbe oštećena je izjavila da će isplatom naknade iz čl. 2. biti u potpunosti namirena za svu štetu iz štetnog događaja, da nije primila niti očekuje primiti bilo kakvu naknade štete niti od jedne pravne, državne, fizičke ili građansko -pravne osobe u zemlji ili inozemstvu, da neće podnositi tim subjektima zahtjeve koji bi mogli rezultirati regresnim pravom prema osiguratelju, te se odriče bilo kakve druge naknade ili prava na naknadu štete prema osiguratelju, osiguraniku ili štetniku u čije ime i račun, odnosno po čijoj osobi osiguratelj sklapa nagodbu.

6. Člankom 4. je predviđeno da osiguratelj zadržava pravo na povrat isplaćenog iznosa po štetnom događaju a oštećena se obvezuje vratiti primljeni iznos ako se naknadno utvrdi da osiguratelj nije bio u obvezu ili u takvom iznosu nadoknaditi tu štetu.

7. Također, sud utvrđuje da u povodu žalbe tuženika Županijski sud u Vukovaru svojom presudom od 18. prosinca 2012. godine odbio je žalbu tuženika kao neosnovanu te potvrdio presudu Općinskog suda u Županji poslovni broj P-350/06.

8. Također nije prijeporno da je ovdje tužena na temelju gore navedene pravomoćne i ovršne presude stavila Fini zahtjev za izravnu naplatu pri čemu iz priloga tog zahtjeva je razvidno da je tužena uračunala one iznose koje je ovdje tužitelj, a tamo tuženik isplatio na temelju vansudske nagodbe kao i da je ovdje tužitelj zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 15. studenog 2019. godine upućen da pokrene ovu parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenom iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 – dalje: OZ).

9. Sukladno čl. 150. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj:

35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZOO-a), ugovorom o nagodbi osobe između kojih postoji spor ili neizvjesnost u nekom pravnom odnosu, uzajamnim popuštanjima, prekidaju spor, odnosno otklanjaju neizvjesnost i određuju svoja uzajamna prava i obveze, dok po st. 2. postoji neizvjesnost i kad je ostvarivanje određenog prava nesigurno.

13. Zbog navedenog, a temeljem čl. 373.a st. 1. toč. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci (točka I).

10. Ugovor o nagodbi je dvostrano obvezni ugovor putem kojeg se na temelju načela o rješavanju sporova mirnim putem daje ugovarateljima mogućnost da na miran način okončaju sporne odnose pri čemu se uređenje tih i takvih odnosa zasniva se na autonomiji volje stranaka. Prava i obveze stranaka prosuđuju se u skladu s odredbama te nagodbe s tim da glede uzajamnog popuštanja valja reći da to popuštanje ne mora biti jednako niti ekvivalentno nego je samo odlučno to da nije samo jedna strana popustila drugoj kao što valja reći da modaliteti popuštanja uvijek su stvar međusobnog dogovora sudionika u nagodbi.

11. Do popuštanja na strani ovdje tužene je evidentno došlo, naime, kako je to razvidno iz presude Općinskog suda u Županji naloženo je ovdje tužitelju da tuženoj isplati iznos od 228.548,66 kn sa zakonskim zateznim kamatama a svakomjesečne iznose i to za period od mjeseca srpnja 2002. godine pa do mjeseca ožujka 2009. godine ali je također naloženo i da počam od travnja 2009. godine pa dok za to postoje zakonski uvjeti na ime izgubljene zarade plaća mjesečno iznos od 5.051,39 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Dakle, već samo glavnica od 228.548,66 kn predstavlja 38% iznosa od 600.000,00 kn koji je ovdje tužitelj isplatio tuženoj po vansudskoj nagodbi (iznos od 600.000,00 kn) pri čemu valja reći kako to proizlazi iz čl. 2. nagodbe da taj iznos predstavlja sve dospjele iznose, kapitalizirani iznos buduće izgubljene zarade i zatezne kamate.

12. Kao što je prethodno navedenom počam od mjeseca travnja 2009. godine presudom je obvezan ovdje tužitelj na plaćanje mjesečnog iznosa od 5.051,39 kn pa ako se samo taj mjesečni iznos uzme u obzir za period oko 10 godina do sklapanja vansudske nagodbe, onda samo taj iznos čini iznos oko 600.000,00 kn, dakle, iz ovoga je onda jasno za zaključiti da je došlo do značajnijeg popuštanja na strani ovdje tužene kroz sklapanje vansudske nagodbe.

13. Popuštanje ovdje tužitelja bi bilo u povlačenju podnesene žalbe protiv prvostupanjske presude jer upravo podnošenjem te žalbe kojom se u cijelosti pobijala prvostupanjska presuda postojala je neizvjesnost prava ovdje tužene radi naknade štete obzirom da u povodu žalbe ovdje tužitelja kojom se u cijelosti pobija prvostupanjska presuda prvostupanjska presuda je mogla biti preinačena na način da je tužiteljica bila odbijena u cijelosti s tužbenim zahtjevom, a također mogla je biti i preinačena i glede visine na štetu tužiteljice a ovdje tužene, a upravo takvim povlačenjem (odustankom) od podnesene žalbe bi se otklonila neizvjesnost glede ostvarivanja prava ondje tužiteljice a ovdje tužene, a među strankama nije prijeporno da ovdje tužiteljica to nije učinila.

14. Pritom nije odlučno što je kasnije žalba ovdje tužitelja protiv prvostupanjske presude odbijena kao neosnovana nego je odlučno da li je ovdje tužitelj ispunio svoju obvezu iz vansudske nagodbe koja predstavlja njegovo popuštanje kojim se otklanja neizvjesnost u pravnom odnosu između stranaka.

15. Sve to treba dovesti u kontekst s odredbom čl. 4. vansudske nagodbe po kojoj osiguratelj zadržava prava na povrat isplaćenog iznosa po štetnom događaju, a oštećena se obvezuje vratiti primljeni iznos ako se naknadno utvrdi da osiguratelj nije bio u obvezi ili u takvom iznosu nadoknaditi ovu štetu.

16. Odgovara da je tužitelj u tijeku postupka naveo da takva odredba je tamo stavljena iz dva razloga:

- ukoliko bi se na bilo koji način, nakon sklapanja nagodbe, došlo do saznanja ili utvrdilo da je predmetna nezgoda u kojoj oštećenik, kojem je isplaćeni nagođeni iznos naknade štete, fingirao odnosno namjerno izazvana od strane sudionika iz iste nezgode, i

- ukoliko bi se na bilo koji način, nakon sklapanja nagodbe, došlo do saznanja i utvrdilo da je cjelokupna medicinska dokumentacija oštećenika, kojom je isplaćen nagođeni iznos naknade štete, ili samo pak dio te dokumentacije, krivotvoren, ali i valja reći da iz teksta nagodbe to tako ne proizlazi kao što ni ne proizlazi iz spisu priloženih nagodbi od strane tužitelja kojim pokušava opravdati tumačenje odredbe čl. 4. vansudske nagodbe a iz kojih proizlazi da je ugovoreno da ukoliko bi se naknadno utvrdila odgovornost oštećenog za nastalu štetu, da se tada isti obvezuje da će srazmjerno svom omjeru odgovornosti osiguratelju vratiti cjelokupni iznos preplaćene odštete.

17. Međutim, ovaj sud, uostalom kao i prvostupanjski sud, polazeći od iskaza pravnika tužitelja, saslušanog svjedoka CC, a obzirom na potrebu tumačenja izraza "ako se naknadno utvrdi" članka 4. nagodbe, prihvaća da taj dio odredbe članka 4. nagodbe treba tumačiti onako kako to tvrdi tužitelj, dakle, da se ne odnosi na situaciju kakva je ovdje, dakle, da tužitelj ima pravo zatražiti vraćanje iznosa plaćenih u nagodbi samo zato što nije povukao žalbu protiv prvostupanjske presude .

18. Dakle, iako tužitelj nije povukao žalbu, to svakako nije moglo dovesti do mogućnosti da tužitelj nakon drugačije drugostupanjske odluke traži od tužene ono što je isplaćeno temeljem nagodbe.

19. U takvoj konkretnoj situaciji kod tužitelja je ipak sklapanjem nagodbe došlo do popuštanja jer je pristao sklopiti nagodbu iako je donesena prvostupanjska presuda kojom je obvezan na naknadu štete te iako je uložio žalbu na istu (a u povodu koje je, na primjer, prvostupanjska presuda mogla biti preinačena i tužbeni zahtjev odbijen) sklopio nagodbu.

20. Dakle, kao što je prethodno navedeno, došlo je do međusobnog popuštanja radi otklanjanja neizvjesnosti i spornog odnosa, a to što je ugovorena još dodatna mogućnost povrata onoga što je tuženoj plaćeno na temelju nagodbe u situaciji kako je to tvrdio tužitelj, to je, a kao što je ovaj sud prethodno i obrazložio, stvar međusobnog dogovora sudionika nagodbe, te utoliko ta nagodba nije ni protivna moralu kako to tvrdi tužena.

21. U odnosu navode žalbe koji se odnose na punomoć valja reći da se na temelju vansudske nagodbe može tražiti isplata, a punomoć za sklapanje pravnih poslova, uključujući i za primanje isplate, smatra se valjanom (tako Rev 964/2024-3). Iz iskaza tužene (list 216) jasno proizlazi da kada je njezin tadašnji punomoćnik naveo da tužitelj nudi nagodbu u iznosu od 600.000,00 kuna, da mu je ona rekla da rješava kako zna, da mu je tom prilikom poslala i dvije bjanko punomoći, putem pošte pa je jedino i za zaključiti da ga je time ovlastila za sklapanje takve nagodbe i za primanje isplate , a kako to proizlazi iz sadržaja vansudske nagodbe, a i razumno je za zaključiti da bez takve punomoći tužitelj ne bi sklopio istu u obavljanju svoje profesionalne djelatnosti. Nadalje, odnosi između tužene i njezinog prethodnog odvjetnika koji ju je zastupao prilikom sklapanja nagodbe nisu pravno odlučni, a navodi o nekakvom nezakonitom dogovoru između tužitelja i punomoćnika tužene koji je sklapao vansudsku nagodbu nisu ničim dokazani.

22. Na daljnje navode žalbe valja reći da odgovorno da je tužitelj podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih sredstava nedopuštenim iz žalbenog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 4., 7. i 9. OZ te da ga je prvostupanjski sud svojim zaključkom od 13. studenog 2019. uputio u parnicu samo iz žalbenog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 9. OZ i protiv kojeg zaključka nije dopušten pravni lijek. 23. Odgovara da po članku 52. stavak 5. OZ na pokretanje i vođenje parnice iz stavka 3. tog članka na odgovarajući se način primjenjuju pravila o parnici na koji se ovršenik upućuje u povodu žalbe nakon proteka roka, a po članku 55. stavak 3. OZ tužba kojom se pokreće parnica na koju je upućen ovršenik može se temeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi (u ovom slučaju prijedlogu sukladno članku 210. stavak 2. OZ) u povodu koje je upućen u parnicu.

24. Tužena pogrešno tumači žalbeni razlog iz članka 50. stavak 1. točka 9. ZPP po kojoj protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

25. Ovdje je nagodba između stranaka sklopljena nakon donošenja prvostupanjske presude Općinskog suda u Županji poslovni broj P-350/06 od 2. lipnja 2009. protiv koje je ovdje tužitelj uložio žalbu dana 30. lipnja 2009. dok je nagodba zaključena 31. kolovoza 2009., pa se ta (nova) činjenica (prošli su i rokovi za ulaganje žalbe) svakako nije mogla istaknuti u tom postupku.

26. To što je tužitelj u tužbi naveo da je tražbina prestala na temelju nagodbe još prije podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu od 18. rujna 2019. ne čini tako bitnu razliku zbog koje bi u smislu članka 52. stavak 5., a u vezi članka 55. stavak 3. OZ trebalo tužbu odbaciti kao nedopuštenu.

27. Slijedom navedenog nije ilo potrebe niti za izvođenjem dokaza koji su predloženi od strane tužene (da je tužena zvala osiguranja i odlazila na sud izvršiti uvid u spis te njezinih razgovora s odvjetnikom dr. Nasinom), pa utoliko ni činjenično stanje nije nepotupno utvrđeno.

28. I odluka o trošku je pravilna i zakonita temeljem članka 154. stavak 1. ZPP.

29. Zbog navedenog, a kako ovaj sud nije našao da su počinjene i one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP, te je temeljem članka 368. stavak 1. ZPP odlučeno kao u izreci (1.).

30. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. i članka 155. stavak 1. ZPP. (2.).

U Zagrebu 15. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić