Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2980/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO), Zagreb, Antuna Mihanovića, 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika TRIGLAV OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1349/2023-7 od 28. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 15. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1349/2023-7 od 28. svibnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tuženika TRIGLAV OSIGURANJE d.d. za naknadu troška nastalog povodom odgovora na žalbu tužitelja.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 9.973,75 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18.2.2023. godine do isplate, do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana."
II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude (28.5.25.) do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana."
2. Protiv prvostupanjske presude u cijelosti žalbu podnosi tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, tj. zbog zakonskog žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022 dalje u tekstu: ZPP). Tužitelj smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo , ističući da se u konkretnom slučaju trebaju primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju, dok je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Dakle, tužitelj ustraje na tome da se treba primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranju, kao Zakon koji propisuje izvorno pravo tužitelja na naknadu štete. Tužitelj posljedično pobija i odluku o troškovima parničnog postupka. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda, podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Ne potražuje trošak žalbenog postupka.
3. Tuženik je podnio odgovor na žalbu tužitelja. U bitnome ističe kako se u konkretnom predmetu primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu te se poziva na sudsku praksu koja potkrjepljuje takvo materijalnopravno stajalište. Potražuje trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 EUR te trošak sudske pristojbe na odgovor na žalbu u iznosu od 36,55 EUR.
4. Žalba tužitelja je neosnovana.
5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 9.973,75 eura (75.147,24 kn), zajedno sa zateznom kamatom, koji iznos je tužitelj, u razdoblju od 1. travnja 2020. do 31. prosinca 2022., isplatio svome osiguraniku OR u vidu invalidske mirovine zbog ozljede na radu.
5.1. Tužitelj svoj zahtjev temelji na tome da je njegovom osiguraniku OR priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu, koju ozljedu je osiguranik zadobio u prometnoj nesreći koju je, dana 19. studenog 2011., prouzročio CR, koji je u vrijeme prometne nesreće imao s tuženikom sklopljen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti.
5.2. Slijedom navedenog, tužitelj od tuženika potražuje iznos od 9.973,75 eura, koji iznos je tužitelj isplatio svom osiguraniku u vidu invalidske mirovine koja mu je priznata upravo radi ozljede koju je prouzročio osiguranik tuženika.
6. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio njenom donošenju nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
7. Među strankama nije sporno:
- da je, dana 19. studenog 2011, došlo do prometne nesreće u kojoj je ozlijeđen OR, osiguranik tužitelja
- da je za nastanak prometne nesreće isključivo odgovoran CR, koji je upravljao vozilom registracijske oznake [registarska oznaka], koje vozilo je bilo osigurano kod tuženika u vrijeme prometne nezgode, broj police [broj police]
- da je CR pravomoćno oglašen krivim za kazneno djelo izazivanja prometne nesreće, i to presudom Općinskog suda u Samoboru od 10. veljače 2012., poslovni broj K-21/12-2
- da je OR rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu, broj spisa 862461, od 18. veljače 2015. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti , a uzrok djelomičnog gubitka radne sposobnosti je ozljeda na radu (100%)
8. Među strankama je sporna osnova i visina zahtjeva tužitelja te primjena materijalnog prava, tj. sporno je primjenjuju li se odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021, dalje u tekstu: ZOMO) ili odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, dalje u tekstu: ZOOP)
9. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo u konkretnom predmetu, primijenivši relevantne odredbe ZOOP -a, a ne ZOMO-a.
10. Naime, u postupcima u kojima spor pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO) protiv osiguranika štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine relevantne su odredbe ZOOP koje su na snazi u trenutku izvršenih isplata mirovina (jer svaka isplata za tužitelja predstavlja novu štetu), a ne, kako to pogrešno smatra tužitelj, odredbe ZOMO koji predstavlja opći propis koji uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja. Drugim riječima, ZOOP u odnosu na opće odredbe ZOMO predstavlja specijalni zakon (lex specialis) pa se stoga primjenjuje pravno načelo lex specialis derogat legi generali, odnosno ZOMO je opći akt kojim se uređuju odnosi u sustavu mirovinskog osiguranja pa je posebnim zakonom dopušteno odstupiti od njegovih općih načela.
11. Takvo stajalište proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 25. siječnja 2023., poslovni broj Rev 954/2022, gdje je navedeno:
„Prema pravnom shvaćanju ovog suda sadržanom u brojnim odlukama (primjerice broj Rev 1067/2012 od 5. prosinca 2017., broj Rev-x 388/2018-2 od 25. kolovoza 2020., broj Rev 909/2021-3 od 8. rujna 2021., broj Rev 5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., broj Rev 1437/2021 od 5. siječnja 2022. i broj Rev 12/2022-2 od 12. siječnja 2022.), za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih s osnova mirovine, mjerodavne su odredbe Zakona o obveznom osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO odnosno u vrijeme kad su izvršene ispate mirovine.“
12. Relevantna zakonska odredba za određivanje osnovanosti obveze tuženika prema tužitelju jest članak 27. ZOOP kojim je propisano da je društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stvarnom štetom smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Članak 27. ZOOP odgovarajuće se primjenjuje na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.
13. Nadalje, člankom 8. ZOOP je propisano kako tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama tog zakona, a kojim odredbama je uređen i opseg pokrića, odnosno rizici koje osiguravatelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom te obim i opseg osiguranog pokrića, a na temelju čega se (sukladno načelu razmjernosti) i naplaćuje, odnosno obračunava premija osiguranja.
14. Dakle, obveza tuženika regulirana je ZOOP na temelju kojega je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru tog zakona i njime preuzetih obveza. Osiguravajuća društva nisu štetnici, nego na temelju zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari (motornog vozila) imaju obvezu u slučaju da se ispune uvjeti propisani ZOOP naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (štetnika), i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji ugovor je uređen posebnim zakonom i to ZOOP.
15. Dakle, prema članku 27. ZOOP, obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ako bi iznos invalidske mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu.
16. Tužitelj je dužan dokazati da trpi stvarnu štetu u smislu čl. 27. ZOOP, tj. dužan je dokazati postojanje razlike iznosa invalidske mirovine koji isplaćuje svom osiguraniku i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, međutim, u konkretnom predmetu tužitelj isplaćuje invalidsku mirovinu svom osiguraniku upravo zbog utvrđene povrede na radu (100%), stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da ne postoji stvarna šteta u smislu čl. 27. ZOOP-a, tj. budući da se osiguraniku tužitelja isplaćuje mirovina zbog povrede na radu, ne postoji razmjerni iznos mirovine kojeg je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju.
17. Zbog svega navedenoga se žalbeni navodi tužitelja ne mogu prihvatiti.
18. S obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odluka o parničnom trošku, sadržana u točki II. izreke prvostupanjske presude, donesena je pravilnom primjenom odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.
19. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu te, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučiti kao u točki I. izreke drugostupanjske presude.
20. Sukladno čl. 166. st. 1. ZPP-a, odlučeno je i o zahtjevu tuženika za naknadu troška nastalog povodom njegovog odgovora na žalbu tužitelja. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu i sudske pristojbe na odgovor na žalbu, budući da sastav odgovora na žalbu nije bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u točki II. izreke drugostupanjske presude.
U Zagrebu, 15. rujna 2026.
Predsjednica vijeća:
mr. sc. Iris Gović Penić
