Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3323/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Jadranke Travaš kao predsjednice vijeća, Gordane Držaić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ksenije Grgić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Aleksandru Marjanović Kavanagh, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, OIB: 61817894937, zastupanog po punomoćnici Korneliji Đuratović, odvjetnici iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-1239/2021-38 od 3. ožujka 2025. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 15. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1239/2021-38 od 3. ožujka 2025. u točki

I., III. i IV. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku da tužiteljici nadoknadi štetu u iznosu od 4.950,00 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice u iznosu od 314,48 eura kao i zatražene zakonske zatezne kamate za razdoblje od 2. travnja 2021. do 31. prosinca 2022. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 3.339,91 eura, a točkom IV. izreke odbijen je tuženik sa naknadom parničnog troška u iznosu od 2.250,00 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači uz naknadu svih troškova parničnog postupka, a podredno predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tuženik nije naznačio u kojem dijelu pobija prvostupanjsku presudu, te se stoga smatra kako prvostupanjsku presudu pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu, odnosno pod točkom I., III. i IV. izreke prvostupanjske presude.

2.1. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu u kojem je osporila sve žalbene navode te je zatražila trošak odgovora na žalbu.

3. Žalba tuženika je neosnovana.

4. Tuženik u žalbi navodi kako prvostupanjsku presudu pobija i zbog bitnih povreda parničnog postupka iz članka 353. st. 1. ZPP-a, no ovaj žalbeni razlog ne obrazlaže niti navodi zbog kojih bitnih povreda ulaže žalbu, a ispitujući pobijanu presudu prvostupanjskog suda ovaj drugostupanjski sud nalazi da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na postojanje kojih ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

6. U žalbi tuženik u bitnom spori pasivnu legitimaciju jer tuženik temeljem odredbi iz čl. 107. Zakona o cestama („Narodne novine“ 84/2011) te čl. 9. Odluke o nerazvrstanim cestama (Službeni glasnik Grada Zagreba broj 18/13, 16/14, 2/17, 7/18, 20/18) nije obvezan održavati šaht na predmetnoj lokaciji već da je to obveza Zagrebačkog Holdinga, Podružnice Zagrebačke ceste ili Podružnice Vodoopskrba i odvodnja ili netko treći ukoliko se radilo o šahtu DTK mreže. Nadalje, ističe da temeljem čl. 1084. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) tuženik može odgovarati samo u slučaju obustave ili neredovitog obavljanja komunalne djelatnosti. Ujedno, tuženik spori i visinu štete ističući kako ista nije odmjerena sukladno Orijentacijskim kriterijima.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete u iznosu od 5.264,48 eura (4.500,00 eura za neimovinsku štetu i 764,48 eura za imovinsku štetu) sa zakonskim zateznim kamatama koju je tužiteljica pretrpila prilikom pada na dijelu nerazvrstane ceste, odnosno na kolniku u [adresa] u [adresa] na križanju sa [adresa] na način da joj je noga zapela na otvoreni šaht kojom prilikom je tužiteljica zadobila lom III MC kosti lijeve šake.

8. Tijekom postupka utvrđeno je:

- da je dana 26. prosinca 2020. tužiteljica pala na kolniku u [adresa], u [adresa] na križanju sa [adresa]. Do pada tužiteljice došlo je zbog oštećenja na kolniku, na način da joj je noga zapela u otvorenu rupu, odnosno okrugli šaht promjera 10 cm koji nije imao poklopac (iskaz tužiteljice dan na ročištu 16. siječnja 2023. – str. 38. do 40. prvostupanjskog spisa, zapisnik s očevida na licu mjesta str. 54. do 56. c. prvostupanjskog spisa, iskaz svjedoka ĆČ dan na ročištu održanom dana 6. prosinca 2023. str. 57. do 59. prvostupanjskog spisa);

- da cesta na kojoj se nalazi predmetni šaht predstavlja nerazvrstanu cestu (str. 8. do 9. prvostupanjskog spisa)

- da je prilikom pada tužiteljica zadobila kosi lom III MC kosti lijeve šake te da je po ozljeđivanju tužiteljice provedeno adekvatno liječenje po plastičnom kirurgu i fizijatru, 2x operacija te je provedena fizikalna terapija (nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za ortopediju i traumatologiju doc. dr.sc. ABC dr. med. str. 83. do 85. prvostupanjskog spisa);

- da postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja i ozljede koju je pretrpila tužiteljica (nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za ortopediju i traumatologiju doc. dr.sc. ABC dr.med. str. 83. do 85. prvostupanjsko spisa);

- da se zdravstveno stanje tužiteljice stabiliziralo 31. prosinca 2022.,

- da je tužiteljica pretrpila trajne posljedice u vidu smanjene opće i radne sposobnosti za 3% te da u tom postotku mora ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu,

- da se kod tužiteljice prilikom tjelesnog ozljeđivanja javio primarni strah koji je bio vrlo intenzivan i kratkotrajan, sekundarni strah koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica i to jačeg intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 15 dana i slabijeg intenziteta u trajanju od 30 dana,

- da je tužiteljica pretrpila bol jakog intenziteta u trajanju od 4 dana, srednje jakog intenziteta u trajanju od 20 dana i manjeg intenziteta u trajanju od 40 dana te da su daljnji povremeni bolovi trajne prirode i uključeni su u pojačane napore ,

- da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega 2 sata dnevno kroz 30 dana liječenja. U periodu od 30 dana bila je potrebna pomoć druge osobe u prosjeku od 1 sat dnevno (pomoć kod održavanja osobne higijene, oblačenja, odlaska kod liječnika te na fizikalnu terapiju, odlaska u trgovinu, kućanskih poslova ),

- da je kod tužiteljice nastupilo naruženje slabijeg stupnja u vidu zaostalog ožiljka iznad III MC kosti lijeve šake od cca 6 cm. (nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za ortopediju i traumatologiju doc. dr.sc. ABC dr. med. str. 83. do 85. prvostupanjskog spisa)

9. Neosnovan je žalbeni navod tuženika kojim prigovara pasivnoj legitimaciji.

10.1. Naime, sukladno čl. 21. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ 68/2018, 110/2018, 32/2020 -dalje: ZKG), komunalne djelatnosti su djelatnosti kojima se osigurava građenje i/ili održavanje komunalne infrastrukture u stanju funkcionalne ispravnosti (u daljnjem tekstu: komunalne djelatnosti kojima se osigurava održavanje komunalne infrastrukture) i komunalne djelatnosti kojima se pojedinačnim korisnicima pružaju usluge nužne za svakodnevni život i rad na području jedinice lokalne samouprave (u daljnjem tekstu: uslužne komunalne djelatnosti). Nadalje, sukladno čl. 22. st. 1. t. 1. ZKG-a, komunalne djelatnosti kojima se osigurava održavanje komunalne infrastrukture su između ostalog i održavanje nerazvrstanih cesta. Pod održavanjem nerazvrstanih cesta podrazumijeva se skup mjera i radnji koje se obavljaju tijekom cijele godine na nerazvrstanim cestama, uključujući i svu opremu, uređaje i instalacije, sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta i prometne sigurnosti na njima (redovito održavanje), kao i mjestimičnog poboljšanja elemenata ceste, osiguravanja sigurnosti i trajnosti ceste i cestovnih objekata i povećanja sigurnosti prometa (izvanredno održavanje), a u skladu s propisima kojima je uređeno održavanje cesta. (čl. 23. st. 1. ZKG-a)

10.2. Nadalje, obavljanje komunalne djelatnosti organizira se i obavlja na području jedinice lokalne samouprave na način uređen ZKG-om i posebnim zakonom. (čl. 27. st 1. ZKG-a). Sukladno čl. 107. st. 1. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/2011, 18/2013, 22/2013, 54/2013, 148/2013, 92/2014, 110/2019, dalje: ZC), upravljanje, građenje i održavanje nerazvrstanih cesta obavlja se na način propisan za obavljanje komunalnih djelatnosti sukladno propisima kojima se uređuje komunalno gospodarstvo, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije. Nadalje, sukladno čl. 107. st. 2. ZC-a, jedinica lokalne samouprave može osnovati trgovačko društvo u svom vlasništvu radi obavljanja poslova upravljanja i održavanja nerazvrstanih cesta te poslova građenja nerazvrstanih cesta uz odgovarajuću primjenu odredbi članka 23., 26. i 33. ovoga Zakona. Pritom se napominje kako prenošenjem obavljanja pojedinih komunalnih djelatnosti na druge osobe, jedinica lokalne samouprave, kao obveznik pružanja i obavljanja komunalnih usluga, pa makar takav prijenos bio utemeljen na odredbama zakona, ne oslobađa se svoje obveze vršenja nadzora i poduzimanja mjera radi osiguranja pravilnog djelovanja tih osoba, niti se oslobađa odgovornosti za štetu koja nastane zbog propusta u njihovu radu . Navedeno je u skladu s pravnim shvaćanje Vrhovnog suda izraženim u odlukama Rev-944/2022-2 od 11. siječnja 2023., Rev-1052/2005-2 od 17. svibnja 2006. i Rev-2596/2011-3 od 24. lipnja 2014.

10.3. Obzirom da iz zapisnika o provedenom očevidom na licu mjesta (str. 54-56.c. spisa) proizlazi da je tužiteljica pala na šaht koji, u vrijeme štetnog događaja kao i u vrijeme očevida, nije imao poklopac koji je promjera 10 cm okruglog oblika, a koji šaht se nalazi na kolniku na raskrižju [adresa] sa [adresa], dok ostala dva mala šahta imaju poklopac na kojem piše: "Voda", jasno je kako predmetna nerazvrstana cesta (uključujući i svu opremu i instalacije) nije održavana. Stoga se tuženik Grad Zagreb, osnivanjem Zagrebački holding d.o.o. i prenošenjem svojih javnopravna ovlaštenja (nadležnosti) na tu pravnu osobu, ne može osloboditi svoje odgovornosti za održavanje nerazvrstane ceste.

11. Napominje se kako se odgovornost tuženika za štetu procjenjuje primjenom članka 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO) kojim je propisano da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je člankom 1084. ZOO-a propisano da osobe koje obavljaju komunalnu ili drugu sličnu djelatnost od javnog interesa odgovaraju za štetu ako bez opravdanog razloga obustave ili neredovito obavljaju tu djelatnost.

11.1. Odštetna odgovornost tuženika temelji se na propustu održavanja ceste i procjenjuje se po kriteriju presumirane krivnje što znači da se krivnja štetnika predmnijeva te je stoga štetnik dužan dokazati da je šteta nastala bez njegove krivnje.

11.2. Iz stanja spisa proizlazi kako je šetni događaj nastupio zbog propusta tuženika , odnosno pravne osobe na koje je tuženik prenio obavljanje komunalne djelatnosti, da održavaju predmetnu nerazvrstanu cestu odnosno saniraju rupu (otvoreni šaht) na predmetnoj javnoj cesti sukladno obvezi iz čl. 21. 22. i 23. ZKG. Stoga je osnovan zaključak prvostupanjskog suda o postojanju odgovornosti tuženika za štetu zbog propusta u održavanju predmetne nerazvrstane ceste temeljem čl. 1084. ZOO-a.

12. Neosnovan je žalbeni razlog tuženika kojim osporava visinu dosuđene štete kojim ističe kako bi tužiteljici prema Orijentacijskim kriterijima a uzimajući u obzir nalaz i mišljenje vještaka, na ime neimovinske štete pripao iznos od 4.300,00 EUR umjesto dosuđenih 4.500,00 EUR. Napominje se kako je prvostupanjski sud primjenom čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, visinu pravične novčane naknade odredio uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, osobito nalaz i mišljenje vještaka o intenzitetu i trajanju bolova i straha, stupnju smanjenja životne aktivnosti, vrsti i težini ozljede, tijeku i duljini liječenja, utvrđenom stupnju naruženja kao i dob tužiteljice. Pri tome je vodio računa i o orijentacijskim kriterijima za određivanje visine pravične novčane naknade te utjecaj inflacije. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u više svojih odluka zauzeo stav da orijentacijski kriteriji ne predstavljaju matematičku formulu niti obvezujući izvor prava, već isključivo pomoćno sredstvo radi ujednačavanja sudske prakse. Tako je u odlukama Rev-637/09, Rev-x 645/2018-2, naglašeno da je visinu pravične novčane naknade nužno individualizirati u svakom konkretnom slučaju, uzimajući u obzir sve specifične okolnosti. Iz navedenog proizlazi da odstupanje od orijentacijskih kriterija nije samo dopušteno, već je u određenim situacijama i nužno kako bi se ostvarila svrha pravične novčane naknade.

13. U odnosu na troškove postupka prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbi iz čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te je obvezao tuženika da tužiteljici nadoknadi troškove postupka u iznosu od 3.339,91 EUR. Tuženik pobija odluku o trošku te navodi kako nema mjesta primjeni odredbe iz 154. st. 1. ZPP-a obzirom da tužiteljica nije uspjela u cijelosti u sporu te da je odbijena sa zahtjevom za isplatu iznosa od 314, 48 EUR a što ne predstavlja razmjerno neznatni dio.

13.1. Navedeni žalbeni razlog je neosnovan. Naime, točkom I. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati novčani iznos od 4.950,00 EUR dok je točkom II. izreke prvostupanjske presude tužiteljica odbijena sa zahtjevom za isplatu od 314,48 EUR. Slijedom navedenog, tužiteljica je u pogledu osnove tužbenog zahtjeva uspjela u cijelosti, dok je u pogledu visine tužbenog zahtjeva usp jela u postupku u omjeru od 94,02%.

13.2. S obzirom na gore navedeno, iako je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o troškovima postupka pogrešno primijenio odredbu iz čl. 154. st. 1. ZPP-a, pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo je jednako odlučiti. Naime, sukladno čl. 154. st. 5. ZPP-a, sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Obzirom da je tužiteljice uspjela u sporu s postotkom od 97,01%, smatra se kao da nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva (u dijelu od 2,91%), a zbog čega nisu nastali posebni troškovi. Stoga je tuženik dužan tužiteljici nadoknaditi sve troškove primjenom odredbe iz čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP -a. S obzirom na gore navedeno u pogledu troškova postupka valjalo je odlučiti primjenom odredbe iz čl. 368. st. 2. ZPP-a i potvrditi prvostupanjsku odluku.

14. Slijedom navedenog, u pogledu glavnice odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a, dok je u pogledu troškova postupka odlučeno temeljem 368. st. 2. ZPP-a.

15. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a, u svezi čl. 154. st. 1. ZPP-a pod točkom II. izreke ove odluke.

16. Tužiteljici nije priznat trošak odgovora na žalbu temeljem odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP-a, jer ta radnja nije bila potrebna za vođenje predmetne parnice.

U Zagrebu 15. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš