1

Poslovni broj: Gž-465/2024-2

 

 

 

Poslovni broj: Gž-465/2024-2

 

 

U  I M E R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. K. iz Z., OIB:..., zastupanog po punomoćniku D. P., odvjetniku u Z., protiv tuženika H. – O. d.d., Z., OIB: ... zastupanog po punomoćnici I. P., odvjetnici u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2320/2023-31 od 10. siječnja 2024. ispravljenoj rješenjem poslovni broj Pn-2320/2023- 35 od 14. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 24. travnja 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se točka I. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2320/2023-31 od 10. siječnja 2024. ispravljene rješenjem poslovni broj Pn-2320/2023-35 od 14. veljače 2024.

 

r i j e š i o   j e

 

I. Djelomično se odbija, a djelomično se uvažava žalba tuženika pa se odluka o troškovima postupka sadržana u točci IV. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2320/2023-31 od 10. siječnja 2024. ispravljene rješenjem poslovni broj Pn-2320/2023-35 od 14. veljače 2024.:

- potvrđuje u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove postupka od 2.447,94 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 11. siječnja 2024. do isplate

- preinačuje u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi daljnji iznos troškova postupka od 250,00 EUR te se za taj iznos troškova zahtjev tužitelja odbija.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika na naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

 

III. Točke II. i III. izreke prvostupanjske presude ostaju neizmijenjene.

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom u točci I. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 1.103,17 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 17. ožujka 2020. do isplate. Točkom II. izreke odbijen je tužiteljev zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 502,92 EUR tekućim od 19. srpnja 2019. do 16. ožujka 2020. dok je točkom III. izreke odbačen njegov zahtjev za isplatu iznosa od 3,98 EUR s pripadajućim zateznim kamatama. Točkom IV. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka od 2.697,94 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 11. siječnja 2024. do isplate.

 

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom u dijelu pod točkama I. i IV. izreke pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019., dalje: ZPP koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 80/2022. s izuzecima iz članka 107. stavka 2. i 3. tog Zakona) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači u pobijanom dijelu, podredno da se u tom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži i naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

 

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

 

4. Žalba protiv odluke o glavnoj stvari nije osnovana, dok je odluka o troškovima postupka djelomično osnovana.

 

5. Ovaj je drugostupanjski sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

 

6. Ispitujući na takav način pobijanu presudu, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

7. Suprotno tvrdnjama žalitelja, odluka suda prvog stupnja sadrži razloge koji je pravno odlučno opravdavaju i iz kojih se može ispitati. Ti razlozi nisu niti nejasni niti proturječni pa pobijana presuda, koja sadrži odlučne i dostatne razloge o bitnim aspektima u postupku iznesene činjenične i pravne argumentacije tuženika o predmetu spora, nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati (ona je jasna, određena u svome sadržaju i iz nje se može utvrditi o čemu je njome odlučeno i zbog čega). Zbog toga nije ostvarena bitna povreda iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju žalitelj upućuje u žalbi.

 

7.1. Navodi kojima žalitelj osporava ili problematizira utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji osporenu presudu, sve uz tvrdnje da je presuda proturječna nalazu i mišljenju vještaka u biti su prigovori činjenične naravi kojima žalitelj iznosi svoju ocjenu provedenog dokaza vještačenjem koja je različita od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana. Osim toga, riječ je i o prigovorima o načinu odlučivanja o tužbenim zahtjevima (s izrazom nezadovoljstva ocjenom provedenih dokaza i utvrđenim činjeničnim stanjem jer njima izražava shvaćanje da je u postupku drukčije trebalo utvrditi činjenice) i kojima tuženik ujedno sugerira prihvatiti činjenično utvrđenje koje on nalazi istinitim. To što žalitelj nije zadovoljan ocjenom dokaza provedenih u postupku kao i izraženim pravnim shvaćanjima suda prvog stupnja nema, suprotno pravnom shvaćanju tuženika, značaj bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

 

7.2. Osim toga, sudovi (ne stranke) imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze (članak 8. ZPP-a) pa postupanjem prema toj ovlasti, odnosno time što žalitelj ocjenom i odabirom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljan i smatra da je iz provedenih dokaza istinitim valjalo prihvatiti samo ono što on tvrdi i njegovo tumačenje odlučnog i istinitog, sud prvog stupnja nije povrijedio niti jedno žaliteljevo pravo. To što su provedeni dokazi vrednovani tako da su po njima prigovori žalitelja ocijenjeni neosnovanim ne može dobiti značaj neke postupovne povrede.

 

8. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete koja je tužitelju nastala zbog ozljeđivanja u prometnoj nezgodi od 17. svibnja 2019.

 

9. U žalbenoj fazi postupka nije sporna pasivna legitimacija tuženika i odgovornost tuženika za nastanak štete. Sporna je osnovanost i visina odštetnog zahtjeva za naknadu neimovinske i nenovčane imovinske štete za tuđu pomoć u iznosu od 597,25 EUR imajući na umu tuženikov prigovor ispunjenja, kao i osnovanost zahtjeva od 505,92 EUR zbog troškova liječenja u privatnim zdravstvenim ustanovama.

 

10. Pregledom isprava, saslušanjem tužitelja te medicinskim vještačenjem, sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da je tužitelj u štetnom događaju od 17. svibnja 2019. za koji odgovara tuženik zadobio prijelom prvog križnog kralješka, istegnuće mišića vrata i natučenje lijevog koljena

- da je uslijed navedenih ozljeda povrijeđeno njegovo pravo na tjelesno i duševno zdravlje, pretrpio je fizičke bolove (jakog intenziteta dva dana, srednjeg deset dana, slabog četrdeset i pet dana) i strah (primarni strah jakog intenziteta kraćeg trajanja, sekundarni jaki dva dana, srednji jaki osam dana i manje jaki dvadeset i jedan dan), trajne posljedice ozljeđivanja vrata i slabinskog dijela kralježnice umanjile su mu životnu aktivnost za 7% trajno te mu je bila potrebna (nemedicinska) tuđa pomoć sedamdeset i pet sati

- da je tužitelj po osnovi obveznog osiguranja od posljedica autoodgovornosti tuženiku kao odgovornom osiguratelju 16. ožujka 2020. podnio odštetni zahtjev

- da je tuženik prije podnošenja tužbe isplatio tužitelju na ime neimovinske štete i nenovčane imovinske štete za tuđu pomoć i njegu 10.230,00 kn te da mu je u dosadašnjem tijeku postupka, na temelju presude suda prvog stupnja poslovni broj Pn-2288/2020-20 od 20. srpnja 2022. koja je u tom dijelu postala pravomoćna za iznos od 14.145,00 kn isplatio i taj iznos (uvećan za zakonsku zateznu kamatu od 17. ožujka 2020. do isplate), odnosno ukupno 24.375,00 kn glavnice naknade neimovinske štete i tuđe pomoći i njege

- da su troškovi pregleda specijaliste fizijatra, dijagnostičkih obrada i fizikalne terapije koji su nastali u pružanjem tih zdravstvenih usluga u privatnim zdravstvenim ustanovama iznosili 6.750,00 kn

- da je riječ o troškovima koji su u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem

- da je riječ o opravdanim troškovima koji su ubrzali i olakšali kontinuitet liječenja kralježnice tužitelja.

 

11. Na temelju tako utvrđenih činjenica sud prvog stupnja na temelju članaka 1046., 1072. stavka 1., 1095. stavka 1. i 1100. tada važećeg Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO) odmjerava tužitelju pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu u iznosu od 3.583,52 EUR (27.000,00 kn) te za imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 248,86 EUR (1.875,00 kn) pa umanjujući odmjerene iznose za plaćenu odštetu od 3.235,12 EUR (24.375,00 kn) po toj osnovi usvaja tužbeni zahtjev za razliku od 597,25 EUR (4.500,00 kn). Osim toga, usvaja i zahtjev za naknadu imovinske štete zbog troškova liječenja u zatraženom iznosu od 505,92 EUR (3.811,86 kn). U odnosu na oba iznosa dosuđuje tužitelju i zakonske zatezne kamate  od 17. ožujka 2020. o čijem je tijeku odlučio uz primjenu članka 12. stavka 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14.)

 

12. Neosnovano žalitelj prigovara dosuđenoj visini pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu koja je odmjerena uz uvažavanje odlučnih okolnosti iz članka 1100. stavaka 1. i 2. ZOO-a i uz pravilnu primjenu tih propisa. Suprotno žalbenim navodima tuženika, dosuđeni su iznosi pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu u skladu s primjenjivim Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske objavljenim na sjednici Građanskog odjela tog suda održanoj 15. lipnja 2020. Naime, kod primjene odredbi članka 1100. ZOO-a i dosude pravične novčane naknade s osnove neimovinske štete, visina štete ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja i stoga ti Orijentacijski kriteriji nisu matematička formula koja mora uvijek dati jednak rezultat, upravo zato što visina dosuđene štete ovisi o specifičnim okolnostima svakog pojedinog slučaja koje je sud prvog stupnja pravilno utvrdio u točci 11. obrazloženja pobijane odluke.

 

13. Pravilno je primijenjen i članak 1095. ZOO-a kad je tužitelju dosuđena naknada troškova liječenja u privatnim zdravstvenim ustanovama u zatraženom iznosu od 505,92 EUR (3.811,86 kn) koji je manji od iznosa u kojem su ti troškovi tužitelju stvarno nastali (6.750,00 kn). Naime, pravilna je ocjena suda prvog stupnja utemeljena na medicinskom vještačenju, da je riječ o troškovima (pregleda specijaliste, dijagnostičke obrade i fizikalne terapije) koji su uzročno povezani s ozljeđivanjem u predmetnom štetnom događaju od 17. svibnja 2019. Uvažavajući činjenicu da je riječ o pregledima, pretragama i rehabilitaciji koje su se mogle obaviti i na teret H. zavoda, ali i notornu činjenicu da se za te zdravstvene usluge dulje čeka, isti troškovi pravilno nisu ocijenjeni luksuznim. U tom je smislu pravilnom ocjenom dokaza saslušanjem tužitelja koji je opisao životno logičnu situaciju zbog koje nije želio čekati mjesec i pol dana za provođenje fizikalne terapije za oporavak od ozljede kralježnice, nego se u želji da što prije sanira tegobe ozljede kralježnice nastojeći što prije provesti učinkovitu terapiju i svoje zdravlje što prije vrati u stanje kakvo je bilo prije štetnog događaja za koji odgovora tuženik odlučio na zdravstvene usluge privatnih zdravstvenih ustanova, sud prvog stupnja pravilno ocijenio da je riječ o opravdanim (korisnim) troškovima.

 

13.1. S obzirom na to da iz utvrđenja suda prvog stupnja ne proizlazi da je liječenje u privatnoj zdravstvenoj ustanovi bilo samovoljno, nego izazvano neraspoloživim slobodnim terminima za obavljanje potrebne rehabilitacije kralježnice u sustavu javnog zdravstva, činjenice ovog predmeta nisu podudarne s činjenicama u predmetu u kojem je donesena presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 1199/2019-2 na koju se u žalbi poziva tuženik.

 

13.2. Pogrešno je pravno shvaćanje tuženika o tome da postoji dužnost tužitelja da se liječi na teret H. zavoda. Liječenje tužitelja u privatnim zdravstvenim ustanovama bilo je, a što je pravilno utvrdio sud prvog stupnja, upravo i upereno ka smanjenju (neimovinske) štete koja mu je nastala, a ne njezinom povećanju.

 

14. S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija odluka o glavnoj stvari kao niti oni na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, odbijena je žalba tuženika i potvrđena je točka I. izreke pobijane presude.

 

15. Pravilno je primijenjeno materijalno pravo iz članka 155. stavka 1. ZPP-a kada je tužitelju uz primjenu Tbr. 9/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pobijanom odlukom dosuđena naknada troškova zastupanja na glavnoj raspravi 15. veljače 2021. na kojoj se raspravljalo o glavnoj stvari.

 

16. Osnovano tuženik u žalbi prigovara da je sud prvog stupnja pogriješio kada je  tužitelju dosudio naknadu troškova sastava podneska od 26. studenog 2023. u iznosu od 250,00 EUR (PDV uključen). Riječ je o podnesku u kojem se tužitelj očituje na navode podneska tuženika od 15. listopada 2021. ponavljajući navode već iznesene na trećoj strani podneska od 3. studenog 2020. te se osvrćući na pravna pitanja i sudsku praksu koji nije bio potreban za vođenje parnice pa tužitelju uz pravilnu primjenu članka 155. stavka 1. ZPP-a ne pripada pravo na naknadu troškova sastava tog podneska.

 

16.1. Zbog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na odluku u troškovima postupka sadržanu u točci IV. pobijane odluke, na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a djelomično je uvažena žalba i preinačena je odluka o troškovima postupka na način da je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka odbijen za iznos od 250,00 EUR dok je u odnosu na dosuđenu naknadu troškova parničnog postupka od 2.447,94 EUR koja je dosuđena uz pravilnu primjenu članaka 154. stavka 6. i 155. ZPP-a žalba tuženika na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a odbijena i potvrđena je točka IV. izreke prvostupanjske odluke.

 

17. Imajući na umu da je tuženik uspio s tek razmjerno neznatnim dijelom žalbe i to protiv dijela odluke o troškovima postupka, odbijen je sa zahtjevom za naknadom troškova žalbenog postupka.

 

18. Odluke sadržane u točkama II. i III. izreke prvostupanjske presude nisu pobijane žalbom pa nisu ispitivane u žalbenom postupku (članak 365. stavak 1. ZPP-a).

 

19. Napominje se da je u izreci prvostupanjske presude očitom omaškom u pisanju kao oznaka godine donošenja prvostupanjske presude, u uvodu i na kraju obrazloženja, navedena 2023. umjesto 2024., koju očitu omašku u pisanju prvostupanjski sud može uz primjenu članka 342. stavka 1. ZPP-a ispraviti u svako doba.

 

U Varaždinu 24. travnja 2024.