Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3713/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Jakovčević, predsjednice vijeća, Lidije Bošnjaković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jadranke Matić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Jurici Juriću, odvjetniku u Đakovu, protiv tuženika Republika Hrvatska, zastupana po zakonskom zastupniku Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, Stalna služba u Đakovu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Đakovu posl. br. P-158/2026-9 od 23. lipnja 2026., dana 15. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Đakovu posl. br. P-158/2026-9 od 23. lipnja 2026. u pobijanoj točki I i točki II u dijelu u kom je tužitelju dosuđen parnični trošak od 654,92 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška sastava žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos sredstava koji se provode temeljem presude zbog ogluhe Općinskog suda u Đakovu posl.br. P-265/10-3 od 27. rujna 2010.g. u izvansudskom postupku ovrhe pred Financijskom agencijom(toč. I) U točki II nalaže se tuženiku da tužitelju TO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 654,92 EUR (šestopedesetčetiri eura i devedesetdva centa) sa zateznim kamatama dok se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu odbija kao neosnovan.

2. Citiranu presudu žalbom pobija tuženik u točki I i točki II u dijelu u kom je tužitelju dosuđen parnični trošak iz svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 148/11-proč. tekst, 89/14-Odluka Ustavnog suda RH i 70/19 – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači ili ukine, uz naknadu parničnog troška i troška žalbe.

3. Žalba je neosnovana .

4. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, to pobijana presuda nije proturječna, pa nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tuženica u žalbi.

5. Također ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je ustanovio da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP, na koju pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za proglašenjem ovrhe nedopuštenom iz razloga iz čl. 50. st.1. toč.11. Ovršnog Zakona.

7. Neosnovano u žalbi tuženik upire na pogrešno i nepotpuno utvrđeno stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava.

8. Naime iz danog obrazloženja proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno proveo sve po strankama predložene dokaze i njihovom ocjenom u smislu čl. 8. ZPP-a pravno utvrdio sve odlučne činjenice i to:

- da je na temelju ovršne isprave i to presude ovoga suda pod posl. br. P-265/10-3 od 27. rujna 2010., koja je postala pravomoćna i ovršna 16. listopada 2010., prvostupanjski sud rješenjem pod posl. br. Ovr-1229/10-2 od 9. veljače 2011. odredio ovrhu na plaći ovdje tužitelja kao ovršenika.

-da je predmetna ovrha obustavljena rješenjem tog suda pod posl. br. Ovr-1229/10-10 od 15. siječnja 2021., koje rješenje je postalo pravomoćno 24. veljače 2021.

- da je uvidom u spis posl. br. Ovr-1229/10 uzvrđeno da je taj postupak dana 22. studenog 2010. pokrenuo tuženik kao ovrhovoditelj protiv tužitelja kao ovršenika i to na temelju ovršne isprave, presude ovoga suda pod posl. br. P-265/10-3 od 27. rujna 2010., koja je postala pravomoćna i ovršna 16. listopada 2010., te da je sud rješenjem pod posl. br. Ovr-1229/10-2 od 9. veljače 2011. odredio ovrhu na plaći ovršenika, koje rješenje o ovrsi je dostavljeno na provedbu poslodavcu ovršenika Ministarstvu obrane Republike Hrvatske.

- da je nakon toga ovrhovoditelj tek podneskom od 9. rujna 2020. pozvao sud dostaviti mu obavijest o postupanju sukladno predmetnom rješenju o ovrsi.

- da se na poziv suda, bivši poslodavac ovršenika Ministarstvo obrane Republike Hrvatske se očitovao podneskom od 20. studenog 2020. navodeći da nije bila moguća ustega plaće zbog prezaduženosti ovršenika, te da je istome prestala vojna služba 31. svibnja 2014.

- da je sud zaključkom pod posl. br. Ovr-1229/10-9 od 1. prosinca 2020. pozvao ovrhovoditelja u roku od 15 dana dostaviti podatak o novom poslodavcu ovršenika ili drugom isplatitelju stalnog novčanog primanja obzirom na očitovanje bivšeg poslodavca ovršenika da isti više nije njihov zaposlenik.

- da se ovrhovoditelj nije očitovao na takav poziv te je sud rješenjem pod posl. br. Ovr- 1229/10-10 od 15. siječnja 2021. obustavio predmetnu ovrhu, a koje rješenje o obustavi je postalo pravomoćno 24. veljače 2021. budući da se ovrhovoditelj na isto nije žalio.

9. Stoga je pravilan zaključak da je u odnosu na tražbinu iz presude prvostupanjskog suda d posl. br. P-265/10-3 od27. rujna 2010. (pravomoćna i ovršna 16. listopada 2010.), a radi koje je tuženik kao ovrhovoditelj u postupku izravne naplate FINA-i 1. travnja 2026. dostavio na naplatu tražbinu ,a u odnosu na koju ovršnu ispravu je tuženik kao ovrhovoditelj pred ovim sudom već vodio ovršni postupak pod posl. br. Ovr-1229/10. koji postupak je sud rješenjem pod posl. br. Ovr-1229/10-10 od 15. siječnja 2021. obustavio predmetnu ovrhu, a koje rješenje o obustavi je postalo pravomoćno 24. veljače 2021. a radi neaktivnosti tuženika kao ovrhovoditelja nastupila zastara, budući da vođenjem ovršnog postupka posl. Br. Ovr-1229/10 u smislu čl. 241 i čl. 242 Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje ZOO) nije došlo do prekida zastre , kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.

10. Naime odredbom čl. 241. ZOO-a je propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

11. Dalje, odredbom čl. 242. st. 1. ZOO-a je propisano da prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, smatra se da nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo.

12. Budući da vođenjem ovršnog postupka posl. Br. Ovr-1229/10 nije došlo do prekida zastare, iz razloga koje je pravilno utvrdio prvostupanjski sud i koje utvrđenje kao pravilno prihvaća i ovaj žalbeni sud ,te ga žalitelj svojim žalbenim navodima o tome da je do obustave došlo uslijed propusta u postupanju ovršnog suda koji nije poduzeo radnje u postupku do 2020 g., što po ocjeni ovog žalbenog suda ne dovodi u sumnju utvrđenje da je do obustave tog postupka došlo iz razloga što ovrhovoditelj tj. tuženik nije po traženju ovršnog suda dostavio podatke o novom poslodavcu, je pravilno utvrđeno da je u trenutku podnošenja prijedloga za pokretanjem izvansudskog postupka ovrhe pred FIN-a nastupila zastara.

13. S obzirom na to da je ovršna isprava (presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-265/10-3 od 27. rujna 2010.) postala pravomoćna i ovršna 16. listopada 2010., a zahtjev za izravnu naplatu je FINA-i podnesen 2026. godine, to je zbog proteka zastarnog roka navedenog u čl. 233. st. 1. ZOO-a prvostupanjski sud pravilno prihvatio tužbeni zahtjev i proglasio ovrhu nedopuštenom.

14. Slijedom iznesenog pobijana presuda je potvrđena kao pravilna i zakonita temeljem čl. 368 st.1 ZPP-a.

16. Kako tuženik nije uspio sa žalbom to istom ne pripada pravo na naknadu troška sastava žalbe (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu, 15. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Ksenija Jakovčević