Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2088/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gabriele Topić Kordej, predsjednika vijeća, Suzane Radaković suca izvjestitelja i člana vijeća, te Sandre Artuković Kunšt, univ. spec. iur., člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivica Urek, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2336/2021-38 od 2. lipnja 2022. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pn-2336/2021-48 od 17. studenog 2025., dana 15. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2336/2021-38 od 2. lipnja 2022. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pn-2336/2021-48 od 17. studenog 2025. u stavku I izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 799,20 eura/6.021,55 kuna sa zateznim kamatama od 21. lipnja 2018. do isplate.

II. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2336/2021-38 od 2. lipnja 2022. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pn-2336/2021-48 od 17. studenog 2025. u stavku II izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 945,86 eura / 7.126,55 kuna.

III. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2336/2021-38 od 2. lipnja 2022. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pn- 2336/2021-48 od 17. studenog 2025. u stavku I izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati daljnji iznos od 1.065,60 eura / 8.028,74 kuna sa zateznim kamatama od 21. lipnja 2018. te u stavku III izreke i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 1.065,60 eura/8.028,74 kuna sa zateznim kamatama od 21. lipnja 2018.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu od 1.870,73 eura /14.095,00 kuna sa zateznim kamatama od 2. lipnja 2022.

Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka nastalih povodom pravnog lijeka.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka nastalih povodom pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

„I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB:22694857747, isplatiti tužitelju JK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 14.050,29 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. lipnja 2021. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 7.126,55 kn, kao i sa zahtjevom za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće od 24. lipnja 2015. do 20. lipnja 2018. kao neosnovanim.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 14.095,00 kn, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 2. lipnja 2022. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.“

2. Nadalje, pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Pn-2336/2021 od 17. studenog 2025. ispravljena je navedena presuda u izreci presude, točka I., red 4. na način da umjesto „2021“ ispravno treba pisati „2018“ dok u ostalom dijelu presuda ostaje neizmijenjena (list 156 spisa).

3. Protiv dijela presude, u stavku II izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja u iznosu od 7.126,55 kuna sa kamatama od 21. lipnja 2016. i u stavku III izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka, žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda u smislu žalbenih navoda preinači ili ukine te stavlja zahtjev za naknadom troška sastava žalbe.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Protiv dijela presude, u stavku I. i III. izreke žali se tuženik iz žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. ZPP-a. Predlaže da se pobijana presuda u smislu žalbenih navoda preinači ili ukine te stavlja zahtjev za naknadom troška sastava žalbe.

7. Odgovor na žalbu nije podnesen.

8. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete u iznosu od 7.500,00 kuna i imovinske nenovčane štete ( tuđa pomoć i njega) u iznosu od 525,00 kuna te imovinske štete radi oštećenja vozila u iznosu od 13.151,84 kuna sve sa zateznom kamatom od dana nastanka štetnog događaja, a koji zahtjev temelji na činjenici da je dana 24. lipnja 2015. kao vozač bio sudionik prometne nezgode u [adresa] za koju je isključivo odgovoran osiguranik tuženika, a u kojem štetnom događaju je zadobio tjelesne ozljede te mu je vozilo oštećeno.

10. U žalbenom postupku, sporna je odgovornost te osnov i visina tužbenog zahtjeva dok tijek kamata nije sporan.

11. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe č l. 365. st. 2. ZPP.

12. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u suprotnosti sa izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu odredaba parničnog ukazuju tužitelj i tuženik.

13. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji ističe tužitelj jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovu izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom temeljem čl. 8. ZPP utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

14. Međutim, žalbeni navodi pogrešne primjene materijalnog prava su osnovani.

15. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio:

- da se predmetni štetni događaj dogodio 24. lipnja 2015. i da je tužba upućena sudu preko pošte dana 21. lipnja 2018. te prigovor zastare nije osnovan budući je tužba podnesena unutar zastarnog roka od 3 godine;

- da iz Zapisnika o očevidu sastavljenog dana 24. lipnja 2015 proizlazi da je tužitelj sudjelovao u predmetnoj prometnoj nesreći kao vozač osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka] (na kojem je uslijed prometne nesreće oštećen zadnji branik, zadnji vezni lim, registarska oznaka sa nosačem i poklopac prtljažnika) i da je u nesreći zadobio tjelesnu ozljedu zbog koje mu je pružena liječnička pomoć u KB Svet Duh, a što proizlazi i iz medicinske dokumentacije od 24.6.2015. to je neosnovan je prigovor aktivne legitimacije obzirom da iz navedenog proizlazi da je upravo tužitelj oštećeni;

- da je radi utvrđivanja dinamike nastanka štetnog događaja i visine štete na vozilu tužitelja izveden dokaz prometnog vještačenja po stalnom sudskom vještaku

CK ( list 57-66 spisa);

- da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je prilikom nezgode došlo do dvostrukog sudara primarno između lijevih bokova osobnog vozila osiguranika tuženika registarske oznake [registarska oznaka] i teretnog vozila registarske oznake [registarska oznaka], a zatim do stražnjeg centralnog sudara između prednjeg dijela osobnog vozila osiguranika tuženika i stražnjeg dijela osobnog vozila tužitelja registarske oznake [registarska oznaka];

- da prema mišljenju vještaka do incidentne situacije je došlo nakon započete radnje uključivanja osobnog vozila tužitelja na desnu prometnu traku kolnika [adresa] po kojoj je nailazilo osobno vozilo osiguranika tuženika brzinom od oko 81 km/h; da je sudarna brzina osobnog vozila tužitelja iznosila oko 27 km/h; da je osiguranik tuženika imao mogućnost izbjeći sudar s vozilom tužitelja poduzimanjem forsiranog kočenja pri prethodnom kretanju svim brzinama manjim od 93 km/h; da poduzimanjem kočenja srednjeg intenziteta osiguranik bi mogao izbjeći nezgodu pri kretanju svim brzinama manjim od 73 km/h; da je prema prometno tehničkim kriterijima unutar naseljenog mjesta s dozvoljenim maksimalnim brzinama kretanja od 50 km/h prihvatljivo započeti s uključivanjem vozilom na kolnik ako se prvo nailazeće vozilo nalazi na udaljenosti od 71 m jer u slučaju kretanja nailazećeg vozila maksimalnom brzinom od 50 km/h do sudara ne može doći čak i da nailazeće vozilo uopće ne poduzme usporavanje; da je tužitelj obzirom na preglednost od mjesta nezgode prema jugu imao mogućnost uočiti nailazak osobnog vozila osiguranika tuženika većom brzinom od dopuštene i propustiti ga prije nego započne radnju uključivanja u promet na kolnik; da vještak nema primjedbi na utvrđen opseg štete iz kojeg nedvojbeno proizlazi da popravak vozila nije bio isplativ i da je štetu bilo potrebno riješiti kao ekonomsku totalnu štetu; da stvarnu štetu na osobnom vozilu tužitelja predstavlja razlika između tržišne vrijednosti neoštećenog vozila i vrijednosti ostatka oštećenog vozila što je zajedno s uključenim državnim davanjima na dan utvrđivanja štete iznosi 13.151,84 kn;

- da tužitelj nije imao prigovora na nalaz i mišljenje vještaka time da je predložio pozvati vještaka na dopunu nalaza i mišljenja radi pojašnjenja dijela u kojem vještak zaključuje da je "do incidentne situacije došlo nakon započete radnje uključivanja osobnog vozila tužitelja na desnu stranu kolnika [adresa] ;

- da tuženik nije imao prigovora na nalaz i mišljenje vještaka;

- da iz usmenog očitovanja vještaka na ročištu održanom dana 18.svibnja 2019. proizlazi da je tužitelj do trenutka sudara uspio zauzeti poziciju s vozilom na sredini svoje desne prometne trake i uspio je postići brzinu kretanja nešto veću od minimalne dopuštene za kretanje bez uključenih pokazivača smjera, a nije uspio postići brzinu prometnog toka tj. brzinu kretanja osiguranika tuženika; da je tužitelj mogao uočiti nadolazeće vozilo osiguranika tuženika na udaljenosti od najmanje 71 m ; vještak je u cijelosti ostao kod svih navoda iz nalaza i mišljenja;

- da nakon usmenog očitovanja prometnog vještaka nije bilo primjedbi na njegov nalaz i mišljenje;

- da je izveden dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka BK na okolnost nastanka štetnog događaja;

- da je prihvaćen nalaz i mišljenje prometnog vještaka;

- da se osiguranik tuženika, u trenutku kada je u konkretnoj situaciji uočila opasnost koju je predstavljala započeta radnja uključivanja osobnog vozila tužitelja na desnu prometnu traku kolnika [adresa] nalazila na udaljenosti od 71,3 m prije pozicije zaustavljenog vozila tužitelja, a pri kojoj je udaljenosti mogla zaustaviti svoje vozilo maksimalnim intenzitetom kočenja pri prethodnom kretanju svim brzinama manjim od 93 km/h time da se kretala nedopuštenom brzinom te je postupila protivno odredbi čl. 53. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20 – dalje u tekstu; ZOSPC-a) i nije poduzeo radnju forsiranog kretanja odgovoran je za nastanak štetnog događaja u omjeru od 70%;

- da je tužitelj pridonio vlastitoj šteti u omjeru od 30 % jer je imao mogućnost uočiti nailazak osobnog vozila osiguranika tuženika većom brzinom od dopuštene i propustiti ga prije nego započne radnju uključivanja u promet na kolnik, a što nije učinio već je započeo sa radnjom uključivanja u promet zanemarujući mogućnost dovođenja u opasnost druge sudionike u prometu čime je propustio postupati sukladno čl. 43 st. 2 ZOSPC-a.;

- da sukladno nalazu vještaka visina stvarne štete na vozilu tužitelja iznosi 13.151,84 kuna;

- da prema nalazu i mišljenju stalnog sudskom vještaka prof. dr. sc. Žarka Rašića, kirurga ( list 91-92 spisa) tužitelj je u predmetnom štetnom događaju zadobio istegnuće mišića vrata; da je po štetnom događaju pregledan je po kirurgu i neurologu i učinjena je odgovarajuća slikovna obrada, bez prijeloma i drugog akutnog patološkog zbivanja; da je liječenje završeno i stabiliziralo 2 mjeseca nakon predmetnog štetnog događaja; da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 3 dana, slabijeg intenziteta tijekom 14 dana; tzv. primarni strah bio je jačeg intenziteta i kraćeg trajanja; sekundarni strah jačeg intenziteta je trajao kumulativno 2 dana, srednjeg intenziteta kumulativno 4 dana, manjeg intenziteta kumulativno 14 dana; da zadobivena ozljeda istegnuće mišića vratne kralježnice nije dovela do trajnog smanjenja životnih aktivnosti tužitelja; da je tužitelju bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju 7 dana po 2 sata dnevno te još 7 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove pomoć pri odlasku u trgovinu i slično;

- da tužitelj nije imao primjedbe dok je tuženik stavio primjedbe na nalaz navodeći da je ocjena boli, straha i tuđe pomoći i njege pogrešna s obzirom da su jedini dokazi koje je tužitelj dostavio medicinski nalazi na sam dan štetnog događaja ;

- da prema usmenom očitovanju vještaka prof. dr. sc. Žarko Rašić na ročištu 6.svibnja 2021. proizlazi da iz postojeće medicinske dokumentacije nakon predmetnog štetnog događaja tužitelju utvrđena ozljeda vratnog segmenta kralježnice i učinjena je odgovarajuća radiološka obrada, postavljena imobilizacija ovratnikom, preporučeno mirovanje te je osim po kirurgu zbog tegoba pregledan i po neurologu i da je procjena trajanja intenziteta bolova, straha i potrebe za tuđom pomoći na odgovarajući način procijenjena; da je tužitelj pregledan nakon predmetnog štetnog događaja i da mu je preporučena daljnja terapija ali da za to ne postoji medicinska dokumentacija; da se ne može govoriti da je liječenje trajalo jedan dan, obzirom postoji samo medicinska dokumentacija na dan štetnog događaja u kojoj se tužitelj žalio na postojanje određenog straha, time da su bolovi i strah su subjektivna kategorija;

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da i danas osjeća posljedice štetnog događaja zbog čega često stavlja Schanzov ovratnik; da je teško je hodao i da mu je obitelj pomagala; da je doktor predlagao fizikalne terapije koje su bile dosta kasnije i da je zbog toga i odustao;

- da je nalaz i mišljenje vještaka dr. Žarka Rašića izrađen u skladu sa pravilima struke;

- da je odbijen prijedlog tuženika za izvođenjem dokaza novog medicinskog vještačenja;

- da tužitelju pripada primjerena pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu u iznosu od 6.500,00 kn; za tuđu pomoć i njegu 420,00 kuna (21 sat x 20,00 kuna) dok imovinska šteta iznosi13.151,84 kuna;

- da obzirom na utvrđeni doprinos tužitelja od 30% tužitelju pripada novčana naknada u iznosu od 14.050,00 kuna;

- da tužitelju pripada pravo na zateznu kamatu od dana podnošenja tužbe odnosno od 21. lipnja 2018.

16. Pošavši od navedenih utvrđenja, te imajući u vidu doprinos tužitelja od 30 % prvostupanjski su je na temelju čl. 1046 i čl. 1092. ZOO u vezi čl. 1085 i čl. 1090 te čl. 1100 i čl. 1103. ZOO-a obvezao tuženika na isplatu iznosa od 14.050,29 kuna sa zateznim kamatama od 21. lipnja 2021.

17. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda je pravilan u dijelu u kojem je utvrdio visinu pravične novčane naknade neimovinske štete te imovinske nenovčane štete kao i imovinske štete, pa ga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a pravilnost i zakonitost navedenog zaključka niti žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju .

Stoga, suprotne tvrdnje tužitelja i tuženika u navedenom dijelu su bez pravnog uporišta.

18. Međutim, prema stanovištu ovog suda zbog pogrešnog pravnog pristupa pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda kada je u naprijed navedenim okolnostima utvrdio doprinos tužitelja 30% a osiguranika tuženika 70% .

19. Odredbom iz čl. 1045. st. 1. ZOO-a propisano je da, tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala zbog njegove krivnje, dok je odredbom čl. 1046. ZOO-a propisano da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

20. Prema čl. 1063. ZOO-a propisano je da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću, smatra se potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.

21. Odredbom čl. 1072 st. 1. ZOO-a propisano kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj.

22. Nadalje, prema st. 2. navedenog članka ako postoji obostrana krivnja svaki vlasnik odgovara drugom za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje.

23. U odnosu na žalbene navode tužitelja vezano za odluku u prekršajnom postupku u kojem je oslobođen optužbe za djelo koje mu se stavlja na teret, potrebno je reći da je građansko pravna odgovornost šira time da se ujedno ukazuje da prekršajni postupak nije vođen protiv osiguranika tuženika.

24. Što se tiče žalbenih navoda tuženika kojim osporava aktivnu legitimaciju tužitelja iz razloga što nije dokazao vlasništvo predmetnog vozila potrebno je reći da iz javne isprave u smislu čl. 230 ZPP-a odnosno sadržaja Zapisnika o očevidu proizlazi da je tužitelj upravljao vozilom reg. oznake [registarska oznaka] kojeg je i vlasnik.

25. Obzirom na navedeno, kako tuženik nije adekvatnim dokaznim sredstvima i sa dovoljnim stupnjem vjerojatnosti dokazao sukladno čl. 230. st. 3. ZPP-a da su u navedenoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena, to izneseni žalbeni navodi tuženika kojim osporava aktivnu legitimaciju tužitelja ostaju ničim dokazane i neargumentirane tvrdnje i kao takvi su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

26. Nadalje, na žalbene navode vezano za odgovornost odnosno suodgovornost potrebno je reći da je prema čl. 53. st. 1. ZOSPC-a, a na koju odredbu se pozvao prvostupanjski sud, na cesti u naselju vozač se ne smije vozilom kretati brzinom većom od 50 km na sat, odnosno brzinom većom od brzine dopuštene postavljenim prometnim znakom za cijelo naselje ili njegov dio.

27. Jednako tako, prema čl. 43. st. 1. ZOSPC-a vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti, odnosno mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti, zaustavljati se, skretati udesno ili ulijevo, okretati se polukružno, voziti unatrag i sl.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu.

28. Također, prije započinjanja radnji iz stavka 1. ovoga članka, vozač je dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja.

29. U odnosu na žalbene navode tužitelja i tuženika vezano za odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja, prema stanovištu ovog suda u iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu, te imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka prometne struke iz kojeg proizlazi da je do nastanka predmetnog štetnog događaja došlo nakon poduzete radnje tužitelja uključivanjem u promet osobnim vozilom na desenu prometnu traku kojom se kretalo vozilo osiguranika tuženika time da je tužitelj mogao uočiti nailazak vozila osiguranika tuženika koji je dolazio većom brzinom i propustit i ga prije uključivanja u promet na kolnik, a u kojem slučaju ne bi došlo do štetnih posljedica, to u naprijed iznesenim okolnostima konkretnog slučaja obzirom da je tužitelj radnju uključivanja u prometu poduzeo krajnje nepropisno i nepažljivog te doveo u opasnost druge sudionike, isti je doprinio nastanku štetnog događaja u omjeru od 70%, a osiguranik tuženika koji se kretao brzinom većom od dopuštene odnosno 81 km/h i nije adekvatno reagirao, doprinio je 30%.

30. Kraj činjenice da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio ozljedu istegnuće mišića i da je trpio fizičke bolove i pretrpio stah kao i da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega, to tužitelj sukladno čl. 19. ZOO- a ima pravo za zaštitu prava osobnosti odnosno prava na tjelesno i duševno zdravlje te s tim u vezi pravo na pravičnu novčanu naknadu prema čl. 1110 ZOO-a kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, pa su žalbeni navodi tuženika da se radi o beznačajnoj povredi neutemeljeni.

31. Prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo iz čl. 1100. ZOO -a kada je utvrdio da tužitelju pripada primjerena pravična novčana naknada neimovinske štete u iznos 6. 500,00 kuna te imovinska nenovčanu šteta ( tuđa pomoć i njega) u iznosu od 420,00 kuna te imovinske štete na vozilu u iznosu od 13.151,84 kuna.

32. Naime, vodeći računa o težini povrede, okolnostima slučaja ali i o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi naknada, kao i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom, dosuđene naknade, obzirom na težinu i vrstu ozljede, trajanje i jačinu fizičkih bolova i straha, kao i dob tužitelja (rođena 1942.) i zanimanje, te neugodnosti kojima je tužitelj bio izložena za vrijeme liječenja kao i sve druge okolnosti slučaja, primjereno zadovoljenje u smislu čl. 1100 ZOO-a i prema shvaćanju ovog suda, predstavlja iznos od 6. 500,00 kuna, pa su neprihvatljive suprotne tvrdnje tužitelja i tuženika.

33. Jednako tako, obzirom na trajanje i opseg tuđe pomoć i njege, prvostupanjski sud je dao jasne i valjane razloge kada je sukladno čl. 1095. ZOO-a i čl. 223 ZPP-a te cijeni sata od 20,00 kuna sukladno nalazu i mišljenju vještaka, time da se naknada ocjenjuje prema neto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i pružana bila sposobna pružiti takvu uslugu, pravilno utvrdio da tužitelju sa navedenog osnova pripada iznos od 420,00 kuna ( 21sat x 20,00 kuna), pa su žalbeni navodi neosnovani.

34. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud sukladno nalazu i mišljenju vještaka utvrdio da tužitelju radi oštećenja vozila pripada pravo na naknadu imovinske štete u iznosu od 13.151,84 kuna.

35. Međutim, obzirom na utvrđenu suodgovornost tužitelja pravilnom primjenom materijalnog prava obzirom da je tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja u omjeru od 70%, to je naprijed navedeni utvrđeni iznos novčane naknade valjalo umanjiti za doprinos od 70% i tužitelju dosuditi neimovinsku štetu u iznosu od 1.950,00 kuna, imovinsku nenovčanu ( tuđu pomoć i njegu ) iznos od 126,00 kuna i imovinsku štetu na vozilu u iznosu od 3.945,55 kuna odnosno ukupno iznos od 6.021,55 kuna/799,20 eura sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe time da tijek kamata nije sporan.

36. Dakle, zahtjev tužitelja je osnovan u iznosu od 6.021,55 kuna/799,20 eura dok je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju dosudio naknadu štete u daljnjem iznosu od 8.028,74 kuna /1.065,60 eura sa zateznim kamatama od 21. lipnja 2018. pa zahtjev tužitelja u navedenom iznosu nije osnovan.

37. Stoga, valjalo je žalbu tuženika dijelom odbiti kao neosnovanu a dijelom prihvatiti i pobijanu odluku preinačiti te na temelju čl. 368. st. 1. ZPP -a i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučiti kao u stavku I i III izreke te odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u stavku II izreke ove drugostupanjske odluke.

38. S obzirom na izmijenjeni uspjeh stranaka u sporu, a vezano za osporavanje odluke o troškovima postupka potrebno je reći slijedeće.

39. Prvostupanjski sud je zasnovao odluku o naknadi parničnih troškova na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP i čl.155. ZPP.

40. Međutim, kako je pobijana odluka preinačena, tužitelj je uspio sa osnovom 30% i visinom 28,50%, to uspjeh tužitelja iznosi 29,25 % dok je tuženik sa osnovom uspio 70% i visinom 71,50 % pa uspjeh tuženika iznosi 70,75%.

Dakle, tužitelj bi bio u obvezi naknadi tuženiku trošak postupka prema navedenom omjeru od 41,50 %.

41. Obzirom na navedeno, prema stanovištu ovog suda trošak postupka tuženika za poduzete radnje sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. – dalje u tekstu: Tarifa ) sastoji se od: odgovora na tužbu Tbr. 7/1-100 bodova; ročišta 6. studenog 2018. Tbr. 9/1-100 bodova, ročišta 15. svibnja 2019. Tbr. 9/1-100 bodova; ročišta 5. rujna 2019. Tbr. 9/1-100 bodova; ročišta 16. prosinca 2019. Tbr. 9/5 -25 bodova; ročišta 28. listopada 2020. Tbr. 9/5-25 bodova; ročišta 6. svibnja 2021. Tbr. 9/1-100 bodova; ročišta 7. lipnja 2021. Tbr. 9/5- 25 bodova; ročišta 28. ožujka 2022. Tbr. 9/5 -25 bodova, ročišta 2. svibnja 2022 Tbr. 9/1-100 bodova odnosno ukupno 700 bodova a što uz vrijednost boda 10,00 kuna ukupno iznosi 7.000,00 kuna i uvećano za trošak PDV 25 % u iznosu od 1.750,00 kuna, to trošak tuženika sveukupno iznosi 8.750,00 kuna.

Obzirom na naprijed navedeni uspjeh tuženika, trošak tuženika iznosi 3.631,25 kuna / 481,25 eura.

42. Kako je tužitelju ukupno dosuđena naknada štete u iznosu od 799,20 eura/6.021,55 kuna a tuženiku bi pripalo pravo na naknadu troškova postupka u iznosu od 481,25 eura/3.631,25 kuna koji u značajnom dijelu apsorbiraju dosuđenu naknadu štete, to je u odnosu na odluku o troškovima postupka potrebno ukazati na slijedeće.

43. Prema stanju spisa predmeta tužitelj je tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi zatražio od tuženika kao osiguratelja naknadu neimovinske i imovinske nenovčane štete te imovinske štete nastale u prometnoj nesreći u iznosu od 23.500,00 kuna sa zateznim od dana nastanka štetnog događaja time da je nakon provedenog medicinskog vještačenja tužbeni zahtjev snizio i zahtjeva naknadu štete u iznosu od 21.176,84 kuna sa kamatama od štetnog događaja.

44. Nadalje, tuženik je u odgovoru na tužbu osporio odgovornost navodeći da je tužitelj isključivo odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja te je osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

45. Jednako tako, iz stanja spisa proizlazi da je izveden dokaz prometnim vještačenjem kao i medicinskim vještačenjem a koji trošak je snosio tužitelj.

46. U naprijed iznesenim okolnostima prema ocijeni ovog plaćanjem troškova postupka tuženiku u navedenom iznosu došlo bi do povrede prava na pristup sudu iz čl. 6. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" br. 18/97, 14/02, 98/05, 1/06, 2/10 - dalje: Konvencija) i prava na mirno uživanje vlasništva zaštićenog čl. 1. Protoko la br. 1 uz Konvenciju.

47. Sukladno sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava (dalje:ESLJP), da bi bilo opravdano, ograničenje prava na pristup sudu ili prava na mirno uživanje vlasništva mora biti propisano zakonom, slijediti legitiman cilj i biti razmjerno, odnosno mora biti postignuta pravedna ravnoteža između javnog interesa i prava pojedinca.

48. Ciljevi kojima teže nacionalne odredbe koje uređuju troškove postupka su financiranje pravosudnog sustava i izbjegavanje neopravdanog parničenja i nerazumno visokih troškova parničenja odvraćanjem potencijalnih tužitelja od pokretanja neutemeljenih sporova ili postavljanja previsokih vrijednosti predmeta spora bez snošenja posljedica. ESLJP ističe da se radi o legitimnim ciljevima osiguranja pravilnog djelovanja pravosudnog sustava i zaštite prava drugih, koji su u skladu s člankom 6. stavkom 1. Konvencije i člankom 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju. Pravilo „gubitnik plaća”, prema kojem neuspješna strana mora platiti troškove uspješne strane, samo po sebi ne može se smatrati protivnim navedenim odredbama Konvencije.

49. Međutim, ograničenje prava na pristup sudu mora biti razmjerno tom legitimnom cilju.

50. Drugim riječima, sud je dužan ocijeniti postoji li razuman odnos razmjernosti između upotrijebljenih sredstava i cilja kojem se teži, odnosno je li postignuta pravedna ravnoteža između javnog interesa zajednice i interesa pojedinca da zaštiti svoja temeljna prava, te je li zbog miješanja države pojedinac morao snositi nerazmjeran i prekomjeran financijski teret i jesu li troškovi postupka bili nerazmjerni potrebno je procijeniti uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja.

51. Dakle, odluka o troškovima postupka ne smije predstavljati nerazmjerno ograničenje navedenih prava, s time da su jamstva pristupa sudu jednako snažno primjenjiva na privatne sporove i na sporove u koje je uključena država.

52. Naime, činjenica da se radi o građanskopravnom sporu između dviju privatnih stranaka ne znači da će ta jamstva biti drugačije primijenjena nego u sporovima protiv države, već je to samo jedan od elemenata koji ESLJP uzima u obzir prilikom ocjene razmjernosti ograničenja prava pojedinca.

53. U okolnostima konkretnog slučaja te imajući u vidu da je predmet spora naknada štete koju je tužitelj pretrpio u prometnoj nesreći, između ostalog i neimovinske štete zbog zadobivenih ozljeda, a koju je inače teško procijeniti bez provođenja medicinskog vještačenja time da je izveden dokaz prometnim vještačenjem i da je tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja od 70% te da tužitelj u tužbi nije postavio nerazumno visok tužbeni zahtjev koji je i snizio nakon provedenog medicinskog vještačenja u skladu s rezultatima istog time da troškovi postupka tuženika u značajnom dijelu apsorbiraju dosuđenu naknadu štete tužitelju, prema stanovištu ovog suda dosuđivanjem troškova postupka tuženiku, tužitelju bi bio nametnut prekomjeran teret koji nije bio razmjeran legitimnom cilju a čime bi došlo do povrede prava tužitelja na pristup sudu zajamčenog čl. 6. st. 1. Konvencije te povrede čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju zbog nerazmjernog miješanja u pravo tužitelja na mirno uživanje vlasništva.

54. Stoga, iz navedenih razloga valjalo je pobijanu odluku o troškovima postupka preinačiti na način da svaka stranka snosi svoje troškove postupka te na temelju čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučiti kao u stavku III izreke ove drugostupanjske odluke

55. Kako je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka time da tužitelj nije niti uspio sa žalbom, to je odbijen zahtjev tužitelja i tuženika za naknadu troška postupka nastalih povodom pravnog lijeka, pa je na temelju čl. 166. st. 1. i 2. ZPP-a odlučeno kao u stavku IV. i V. izreke ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu, 15. rujna 2026.

Predsjednik vijeća:

Gabriela Topić Kordej