Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1103/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, zastupanog po punomoćnici FV, dipl. pravnici, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. (ranije: Jadransko osiguranje d.d.) Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćnici Ivani Grgić Zovko, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pn- 127/2021-21 od 8. siječnja 2024., u sjednici održanoj 15. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pn-127/2021-21 od 8. siječnja 2024. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I. Odbija se tužitelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

„Tuženik Adriatic osiguranje d.d., ( ranije: Jadransko osiguranje d.d.) Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, Zagreb, dužan je platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje Zagreb, s osnova naknade štete zbog isplata invalidske mirovine osiguraniku HV za period od 01.01.2019.g. do 31. 10. 2021..g. iznos od 9.387,17 eura/ 70.727,62 kn po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623,da tuženiku Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, naknadi parnične troškove u iznosu od 1.326,81 euro (jednu tisuću tristo dvadeset šest eura i osamdeset jedan cent), u roku od 15 dana.“

2. Protiv presude žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, u daljnjem tekstu: ZPP-a) predlažući njezinu preinaku, sukladno navodima žalbe, podredno ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa, koji se odnosi na invalidsku mirovinu koju je tužitelj, u razdoblju 1. siječnja 2019. do 31. listopada 2021., isplatio svom osiguraniku HV, sve kao posljedicu stradavanja u prometnoj nesreći od 13. rujna 2007., koju je prouzrokovao osiguranik tuženika (čl. 164. i čl. 165. Zakona o mirovinskom osiguranju /„Narodne novine“, broj: 157/13, 33/15, 120/16, 62/16 i 115/18, u daljnjem tekstu: ZMO-a/).

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a), međutim sud prvog stupnja pogrešno je primijenio materijalno pravo, posljedično čemu je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno (čl. 355. i čl. 356. ZPP-a).

7. Sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne Novine", broj: 51/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, u daljnjem tekstu: ZOOP-a) smatrajući da je društvo za osiguranje obvezno zavodu naknaditi stvarnu štetu koja se sastoji od troškova liječenja i drugih nužnih troškova, te razmjerni iznos mirovine te da je na tužitelju teret dokaza da su navedene štete doista nastale. Obzirom da se radi o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to propisano odredbom čl. 27. st. 1. i. 2. ZOOP -a, sud smatra da obveza tuženika postoji jedino u slučaju postojanja razlike između iznosa mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika te da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredaba ZMO-a.

8. Takvo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda nije pravilno.

9. Prema odredbi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08,125/11, 78/15 i 29/18) šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

10. U ovoj pravnoj stvari riječ je o izdacima kojima se umanjuje imovina tužitelja, zbog uzroka za koji je (su)odgovoran osiguranik tuženika, odnosno tuženik kao njegov osiguratelj.

10.1. Stoga, stvarnu štetu prema ocijeni ovog suda, predstavlja upravo onaj iznos koji tužitelj isplaćuje svom osiguraniku zbog uzroka za koji je odgovoran tuženik , kao osiguratelj, kako je to propisano odredbama čl. 161. do 165. ZMO-a.

11. Sukladno odredbi čl. 27. st. 1. ZOOP-a, društvo za osiguranje (ovdje tuženik), obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi osiguranja iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje iako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika), tako da nije pravilan zaključak suda da obveza tuženika postoji jedino u slučaju postojanja razlike između iznosa mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika (rješenje VSRH Rev-1496/2024-2 od 17. prosinca 2024. i Rev-1437/2021-2 od 5. siječnja 2022.).

11.1. Na isto upućuje i odredba čl. 27. st. 4. ZOOP-a po kojoj se pravila o subrogacijskim zahtjevima nositelja socijalnog osiguranja (kao generički pojam za sve tri vrste osiguranja iz čl. 27. st. 1.) primjenjuju i na subrogacijske zahtjeve društva za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

12. Radi pogrešnog pravnog pristupa i činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno, budući da sud nije razmatrao prigovore, koje je tuženik iznio u odgovoru na tužbu (omjer suodgovornosti sudionika prometne nezgode, prigovor zastare i dr.), kao niti dokaze koje je predložio provesti u cilju utvrđivanja spornih činjenica.

13. U ponovljenom postupku sud će, imajući u vidu navedeno, provesti dokaze koje stranke budu predlagale u cilju utvrđivanja odlučnih činjenica za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva te će njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) odlučiti o tužbenom zahtjevu te u odnosu na isti donijeti novu pravilnu i zakonitu odluku poštujući pri tome pravila o njezinom sadržaju (čl. 338. ZPP-a).

14. Radi neizvjesnog uspjeha stranka u sporu ukinuta je i odluka o parničnom trošku.

15. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci (čl. 369. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu, 15. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac