Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1113/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Jadranki Travaš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Zagorskog vodovoda d.o.o., Zabok, Ksavera Šandora Gjalskog 1, OIB:61979475705, protiv tuženika Ina-Industrija nafte d.d., Zagreb, Avenija Većeslava Holjevca 10, OIB:27759560625, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Orehovec, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Orehovec, Vinter, Kiš, Šimunović, d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv-1543/2022-12 od 4. siječnja 2024., dana 15. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja Zagorskog vodovoda d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv- 1543/2022-12 od 4. siječnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja Zagorskog vodovoda d.o.o. za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv-1543/2022- 12 od 4. siječnja 2024. pod stavkom I. izreke ukinut je platni nalog (pogrešno navedeno rješenje o ovrsi) sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Suzane Serda-Pavlović, javne bilježnice u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-28131/2022 od 28. travnja 2022. u dijelu pod točkom I. izreke u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 1.312,34 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te iznos od 3,79 EUR, kao i naknaditi mu trošak postupka u iznosu od 24,89 EUR, te je zahtjev odbijen. Stavkom II. izreke tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 653,22 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. siječnja 2024. pa do isplate.
2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 104,52 EUR, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba tužitelja je neosnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku radi naplate nepodmirene tražbine za isporučene vodne usluge za nekretnine u vlasništvu tuženika na kojima se nalaze benzinske postaje, a u sklopu njih i vodovodni priključci u odnosu na koje su izdani utuženi računi u razdoblju travanj-lipanj 2021., rujan i listopad 2021., te prosinac 2021. i siječanj 2022.
5. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, presuda prvostupanjskog suda može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi tužitelja u kojima on ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.
6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.
7. U predmetnom postupku prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio u bitnom sljedeće:
- da je tužitelj javni isporučitelj vodnih usluga javne vodoopskrbe i odvodnje na području Krapinsko-zagorske županije te na području općine [adresa] u Zagrebačkoj županiji,
- da je tuženik bio korisnik usluga tužitelja u utuženom razdoblju,
- da se tužiteljevo potraživanje temelji na vjerodostojnoj ispravi - izvatku iz poslovnih knjiga prema kojem postoji dugovanje tuženika po računu broj 1210401 u iznosu od 537,31 EUR/4.048,39 kuna[1] s dospijećem 20. svibnja 2021., po računu broj 1210501 u iznosu od 3,36 EUR (25,28 kuna) s dospijećem 20. lipnja 2021., po računu broj 1210601 u iznosu od 3,41 EUR (25,71 kuna) s dospijećem 20. srpnja 2021., po računu broj 1210901 u iznosu od 7,13 EUR (53,69 kuna) s dospijećem 20. listopada 2021., po računu broj 1211001 u iznosu od 6,65 EUR (50,10 kuna) s dospijećem 20. studenog 2021., po računu broj 1211201 u iznosu od 7,50 EUR (56,49 kuna) s dospijećem 20. siječnja 2022., te po računu broj 1220101 u iznosu od 747,12 EUR (5.629,18 kuna) s dospijećem 20. veljače 2022., dok se daljnji iznos od 3,79 EUR (28,56 kuna) odnosi na obračun kamata od dospijeća pa do 31. siječnja 2022.,
- da je nakon podnošenja tužbe u ovom predmetu dug djelomično podmiren,
- da je tužitelj tvrdio da je izvršenom uplatom tuženika u iznosu od 5.656,04 kuna zatvorena glavnica po računu 1220101, dok iz vjerodostojne isprave proizlazi da se po tom računu traži isplata iznosa od 747,12 EUR (5.629,18 kuna),
- da navedenom uplatom očito nije podmirena tražbina u cijelosti,
- da nema dokaza o sadržaju tuženikove izjave o uračunavanju,
- da tužitelj nije predložio provođenje financijskog vještačenja kojim bi se na pravilan način mogla utvrditi visina duga tuženika.
8. Prvostupanjski sud je zaključio da, uzimajući u obzir red uračunavanja (čl. 171. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj: Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21., dalje: ZOO), te pravila o uračunavanju kamata i troškova (čl. 172. ZOO-a), tužitelj nije mogao sam odrediti koje će se obveze konkretnom uplatom podmiriti, pa da je time tužitelj postupio suprotno kogentnim propisima, a slijedom čega sud nije mogao ni ispitati spornu visinu predmetnog zahtjeva, iz čega proizlazi da tužitelj u ovom postupku istu nije dokazao (čl. 7. u svezi čl. 219. st. 1. ZPP-a).
9. Uzimajući u obzir činjenično stanje utvrđeno u ovom predmetu, valja reći da je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je, primjenom pravila o teretu dokazivanja, u svezi čl. 451. st. 3. ZPP-a, odlučio kao pod stavkom I. izreke pobijane presude.
10. Pri tome valja istaknuti da ovaj sud nije razmatrao žalbene navode tužitelja u kojima on ističe da je u predmetnom postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a (da prvostupanjski sud nije primijenio odredbu iz čl. 219. st. 2. ZPP-a, u svezi čl. 219. st. 1. i čl. 7. te čl. 8. ZPP-a, a što da je bilo od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude), kao ni žalbene navode tužitelja u kojima on ističe da je u predmetnom postupku činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, jer je u ovom predmetu, u smislu odredbe iz čl. 458. st. 1. ZPP- a, riječ o sporu male vrijednosti, pa se presuda, sukladno odredbi iz čl. 467. st. 1. ZPP - a, ne može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, kao ni zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, već samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.
11. Zaključno valja reći da se odluka o trošku parničnog postupka pod stavkom II. izreke prvostupanjske presude žalbom posebno ne osporava u smislu navođenja konkretnih troškova koji se osporavaju (tužitelj samo ističe da je zbog pogrešne ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva pogrešno odlučeno da je tužitelj dužan naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 653,22 EUR), a ovaj sud, sukladno odredbi iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
12. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao pod stavkom I. izreke ove odluke.
13. Zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a, u svezi čl. 154. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom II. izreke ove odluke.
U Zagrebu 15. rujna 2026.
Sutkinja:
Jadranka Travaš