Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3448/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, Vedrana Medakovića univ.spec.iur. kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FK iz [adresa], M. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nemanji Nožiniću, odvjetniku iz Nove Gradiške, protiv prvo tuženice ČK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Domagoju Jugoviću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Jurica Borojević i Domagoj Jugović iz Nove Gradiške, i drugo tuženice ŽK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi prvo tuženice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški, poslovni broj P-157/2020-45 od 11. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 15. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški, poslovni broj P-157/2020-45 od 11. lipnja 2024., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke je utvrđeno da je tužitelj vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to 29/100 dijela k. č. br. [katastarska čestica]-Kuća i Dvorište u [adresa] sa 680 m2 s kojim je uspostavljeno pravo vlasništva na posebnom dijelu stan – S3 u potkrovlju koji se sastoji od hodnika, WC-a, dnevnog boravka s blagovaonicom, kuhinje, ostave, spavaće sobe, radne sobe i spremišta; korisne površine posebnog dijela 105,36 m2, s tim da ukupna korisna vrijednost površine podruma i prizemlja iznosi 87,88 m2, a ukupna korisna površina 105,36 m2, u grafičkom prilogu označeno zelenom bojom, Elaborata etažiranja E-26/22 iz lipnja 2022., zajedno s pripadajućim zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, koji su dijelovi neodvojivo povezani s određenim suvlasničkim dijelom na cijeloj nekretnini, koji čini sastavni dio ove presude, a što su tuženice dužne priznati te trpjeti da se tužitelj temeljem presude upiše vlasnikom u navedenom dijelu nekretnine. Pod točkom II. izreke je naloženo prvo i drugo tuženici da tužitelju naknade parnične troškove u iznosu od 3.604,57 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja 11. lipnja 2024. do isplate u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žali se prvo tuženica zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, - dalje: ZPP), ukazujući osim toga na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP , kao i na povrede Ustavnih prava iz čl. 14. st. 2., čl. 29. st. 1., čl. 5. st. 2. i čl. 115. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14: dalje: Ustav RH), sa prijedlogom drugostupanjskom sudu da prihvati žalbu i presudu preinači na način da odbije tužitelja sa tužbenim zahtjevom te da mu naloži da plati prvo tuženici troškove postupka ili da žalbu uvaži i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje i troškove žalbenog postupka.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu prvenstveno osporava sve iznesene žalbene navode kao neosnovane, smatra da je pobijana presuda jasno obrazložena te da ne sadrži procesne povrede, pa predlaže višem sudu donijeti odluku kojom žalbu prvo tuženice odbija i potvrđuje prvostupanjsku presudu u cijelosti.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva na dijelu sporne nekretnine.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti. Međutim, počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju upire žaliteljica, obzirom da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je nerazumljiva i proturječna razlozima presude, a osim toga o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7. Iz provedenog prvostupanjskog postupka proizlazi:

- da su UK i RK kao tužiteljice pred prvostupanjskim sudom podnijele tužbu protiv FK, TK i CK radi isplate,

- da je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj P-22/2019-15 od 19. 3. 2020. razdvojen postupak po tužbi ( protutužbi ) tužitelja FK protiv tuženika ČK i ŽK, radi utvrđenja prava vlasništva,

- da tužitelj traži utvrđenje da je vlasnikom nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označene kao č.k.br. 2306/2 kuća i dvorište u [adresa] sa 680 m2, za koju prvostupanjski sud navodi da su prvo i drugo tuženice upisane kao zemljišno knjižne vlasnice svaka u 6/12 dijelova,

- da predmetna nekretnina nije etažirana, da tužitelj traži da se utvrdi kako je vlasnikom 29/100 dijela k. č. br. [katastarska čestica]-Kuća i Dvorište u [adresa] sa 680 m2 s kojim je uspostavljeno pravo vlasništva na posebnom dijelu stan – S3 u potkrovlju koji se sastoji od hodnika, WC-a, dnevnog boravka s blagovaonicom, kuhinje, ostave, spavaće sobe, radne sobe i spremišta; korisne površine posebnog dijela 105,36 m2, s tim da ukupna korisna vrijednost površine podruma i prizemlja iznosi 87,88 m2, a ukupna korisna površina 105,36 m2, u grafičkom prilogu označeno zelenom bojom, Elaborata etažiranja E-26/22 iz lipnja 2022., zajedno s pripadajućim zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, koji su dijelovi neodvojivo povezani s određenim suvlasničkim dijelom na cijeloj nekretnini,

- da je prvo tuženica u cijelosti osporila tužbeni zahtjev dok ga je drugo tuženica priznala,

- da predmetnu nekretninu u naravi čini obiteljska kuća koju su izgradili pravni prednici prvo tužene SK (baka tužene) i GK , suprug drugo tužene i otac tužitelja,

- da se kuća sastoji od prizemlja koje je u posjedu prvo tuženice, prvog kata koji je u posjedu ŽK, majke tužitelja, i potkrovlja u posjedu kojega je tužitelj sa obitelji,

- da je raspravnim rješenjem donesenim na ročištu 30. 03. 2023. prekinut parnični postupak uslijed utvrđene činjenice smrti ŽK,

- da je rješenjem prvostupanjskog suda poslovnog broja P-157/2020-38 od 17. 08. 2023., nastavljen postupak te pozvana zakonska nasljednica pokojne ŽK, KK da preuzme postupak,

- da je u prvostupanjskom postupku dostavljena opsežna materijalna dokumentacija u odnosu na provedene radnje u okviru naknadne izgradnje i adaptacije nekretnine, te su provedeni dokazi saslušanjem svjedoka TK, KK, LK, VK, MK, BK, dokaz saslušanjem tužitelja i prvo tužene kao stranaka te dokaz građevinskim vještačenjem po vještaku Višnji Kožoman-Lasović koja je dostavila pismeni nalaz i mišljenje.

8. Nakon tako provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud se u obrazloženju pobijane odluke ne osvrće na dostavljenu materijalnu dokumentaciju ( pobliže navedenu pod točkom 6. obrazloženja pobijane odluke ), već prvi svega analizirajući iskaze saslušanih svjedoka i stranaka, utvrđuje da su predmetnu nekretninu koja se nalazi u [adresa], svojim sredstvima izgradili pravni prednici upisanih suvlasnika, SK, baka 1. tužene i GK suprug ŽK, da je kuća prvotno izgrađena na način da je imala podrum, prizemlje i I. kat sa ravnim krovom, nakon čega su spomenuti pravni prednici donijeli odluku da se umjesto ravnog krova na kuću postavi kosi krov, te da je tužitelj zajedno sa svojom obitelji 1986. uselio u potkrovlje tog stambenog objekta, kojeg je ranije u potpunosti uredio i glede zidova, instalacija, struje i vode, sanitarija i stolarije i u kojem sada živi nesmetano preko 35 godina.

9. Nadalje, prvostupanjski sud zaključuje da je za renoviranje i dogradnju potkrovlja stambenog objekta u [adresa], postojao dogovor između bake 1. tužene i roditelja tužitelja, a što smatra da potvrđuje to što je SK potpisala suglasnost tužitelju za uknjižbu založnog prava na predmetnoj nekretnini radi osiguranja kredita, a za, kako se to navodi u izjavi od 4. rujna 1985., dovršenje izgradnje stambenog prostora na zgradi izgrađenoj na č.k.br. 30/1. Obzirom da pronalazi utvrđenim kako su SK pravna prednica 1. tužene i DK, pravni prednik 2. tužene, dali svoju suglasnost i postigli sporazum s tužiteljem da tužitelj u potkrovlju zgrade koja se nalazi u [adresa], M.[adresa] sagradi stan, to prvostupanjski sud usvaja tužbeni zahtjev na utvrđenje vlasništva pozivajući se na pravnu osnovu u vidu odredbe članka 156. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09.,153/09., 143/12., 152/14, 81/15. i 94/17., dalje ZVDSP).

10. Prvo tuženica u žalbi osporava u cijelosti pobijanu odluku prvenstveno ističući kako ona ima nedostataka te je proturječna, a jer je ŽK preminula tijekom postupka, potom da je sud prekinuo i nastavio postupak u odnosu na njezinu nasljednicu KK, da bi potom donio odluku kojom je mrtvoj osobi naložio da prizna vlasništvo i trpi upis u zemljišne knjige, pri čemu ona više nije niti upisana kao vlasnik. Nadalje, prvo tuženica ističe kako sva dokumentacija koja je dostavljena u spis ne glasi na tužitelja već na treće osobe GK, SK, ĆK ili ŽK ( npr. Lokacijska dozvola od 06.09.1999. glasi na GK i ĆK, Ugovor o uređenju međusobnih odnosa s Gradom Nova Gradiška potpisuju GK i ĆK, Dozvola za upotrebu od 05.08.1981 glasi na GK, zatim rješenje od 28.10.1969. glasi na GK i SK, rješenje o odobrenju uže lokacije i građevinska dozvola oboje od 17.09.1963. glase na GK i SK kao i troškovnik, tehnički opis i dr. dokumenti koji uglavnom glase na sve druge osobe osim na FK ) a prvostupanjski sud se nije uopće očitovao na poštenje odnosno nepoštenje tužitelja, koji niti u postupku obnove zemljišne knjige 1995. nije spomenut kao bilo kakav ovlaštenik prava koje utužuje. Žaliteljica smatra je pobijana odluka nepravilna kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i primjene materijalnog prava, pri čemu se poziva na sudsku praksu u prilog svojim stajalištima.

11. Razmatrajući tako iznesene žalbene navode prvo tuženika ovaj drugostupanjski sud je utvrdio pravilnim izneseno stajalište u pogledu postojanja bitnih povreda odredaba parničnog postupka propisanih odredbom čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

12. Kako je žalba u predmetnom postupku podnesena samo od strane prvo tuženice, dok je drugo tuženica ( majka tužitelja ) u tijeku postupka preminula, a prije toga je priznala tužbeni zahtjev ( str. 192 spisa), valja ukazati da kada tužitelj traži utvrđenje vlasništva dijela nekretnine koja je zemljišno-knjižno upisana kao suvlasništvo trećih osoba, te osobe predstavljaju i nužne suparničare, obzirom da takvo svojstvo imaju suvlasnici u predmetu u kojem je obuhvaćena i dioba suvlasničke zajednice (tako i Vrhovni sud RH u odluci Rev 1092/2022-4 od 20. 12. 2023. toč. 12. obrazloženja). Ovo stoga jer tužbenim zahtjevom tužitelj zapravo zahtijeva da se povede etažiranje kao način diobe u sklopu koje bi on postao etažnim vlasnikom određenog dijela, a tuženice kao zemljišnoknjižne vlasnice bi izgubile vlasnička prava na tom posebnom dijelu.

13. Nadalje, jedinstveno suparničarstvo u smislu čl. 201. ZPP-a može proizlaziti temeljem zakona ili iz prirode pravnog odnosa, a svaki jedinstveni suparničar može samostalno poduzimati pravne radnje u postupku, ali se od poduzetih radnji pojedinog suparničara u obzir uzimaju samo one koje su najpovoljnije za sve suparničare i koje omogućuju da se prema svima poduzmu jednake procesnopravne i građanskopravne posljedice. Stoga jedinstveni suparničar na pasivnog strani, zbog načelno nepovoljnog karaktera procesne radnje kojim se raspolaže tužbenim zahtjevom, ne može samostalno priznati tužbeni zahtjev, već to mogu učiniti samo svi jedinstveni suparničari zajedno,

14. Slijedom iznesenog procesno raspolaganje drugo tuženika u pogledu priznanja, nema pravnog učinka, budući se tuženici u ovom postupku smatraju jednom parničnom strankom.

15. Nadalje, za predmet ovog postupka je odlučno da li je tužitel j dokazao ispunjenje pretpostavki u pogledu stjecanja prava vlasništva temeljem pravne osnove na kojoj temelji zahtjev, pri čemu prvostupanjski sud pobijanom odlukom utvrđuje da je tužitelj vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to 29/100 dijela k. č. br. [katastarska čestica]-Kuća i Dvorište u [adresa] sa 680 m2, pa obvezuje prvo tuženicu ČK i drugo tuženicu ŽK da su dužne priznati te trpjeti upis tužitelja kao vlasnika u određenom dijelu nekretnine.

16. Pravilno prvo tuženica ukazuje da je prvostupanjski sud u postupku prekinuo parnični postupak u odnosu na drugo tuženicu ŽK zbog njezine smrti, potom da je rješenjem poslovnog broja P-157/2020-38 od 17. 08. 2023., nastavio isti i pozvao zakonsku nasljednicu KK da preuzme postupak, da bi potom donio odluku kojom je naložio preminuloj osobi da prizna i trpi upis prava vlasništva tužitelja.

17. Već iz tog razloga pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati a izreka je nerazumljiva i proturječna razlozima presude, jer je tužbenim zahtjevom odlučeno u pogledu osobe koja je preminula u tijeku postupka i glede koje je prvostupanjski sud prekinuo te potom nastavio postupak pozivom upućenim zakonskoj nasljednici.

18. Osim toga, postoji i proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, obzirom da prvostupanjski sud navodi kako je drugo tuženica ŽK suvlasnicom predmetne nekretnine u 6/12 dijelova, dok je iz zemljišno-knjižnog izvadka ( str. 404 spisa) razvidno da je kao suvlasnica u 6/12 dijelova predmetne nekretnine upisana KK. Pri tome valja ukazati da je prvostupanjski sud u postupku saslušao KK te je utvrdio da je riječ o sestri tužitelja, koja predstavlja i zakonsku nasljednicu iza pokojne ŽK.

19. Za spor nije bez utjecaja utvrđenje koje proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-603/23-5, UPP-OS-94/23 od 28. 4. 2023., a kojim su zakonskim nasljednicima iza pokojne ŽK utvrđena njezina djeca FK ( tužitelj ) i KK, koji su potom dali nasljedničke izjave tako da se tužitelj odrekao nasljedstva, i to upravo u odnosu na nekretninu koja je predmetom ovog parničnog postupka – upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica], Kuća i dvorište u [adresa].

20. Stoga valja primijetiti da je tužitelj predmetni parnični postupak pokrenuo protiv svoje majke koja je bila suvlasnica nekretnine u 6/12 dijelova, da bi potom u ostavinskom postupku iza majke u kojem je predstavljao jednog od zakonskih nasljednika, dao izjavu kojom se odrekao prava na nasljeđivanje i to upravo u odnosu na nekretninu za koju tužbom smatra da mu pripadaju vlasnička prava.

21. Osim navedenog, prvo tuženica pravilno ukazuje da je prvostupanjski sud pobijanu odluku donio gotovo isključivo analizom i priklanjanjem vjere iskazima određenih svjedoka, izostavljajući vrednovati nespornu činjenicu prema kojoj je nekretnina ( u naravi obiteljska kuća sada u [adresa] ) izgrađena zajedničkim sredstvima SK ( prednice prvo tuženice ) i GK ( oca tužitelja ) te da je otac tužitelja uz suglasnost SK na prvotno napravljeni ravni krov kuće, izradio krovište krajem 60-tih godina prošlog stoljeća.

22. Nadalje, iz provedenog postupka proizlazi da je tužitelj sredinom 80-tih uredio potkrovlje nekretnine te da od tada u njoj živi sa obitelji.

23. Prvostupanjski sud usvaja tužbeni zahtjev ne praveći razliku između nadogradnje ( koja je nesporno provedena fizički od strane oca tužitelja 60-tih godina ali temeljem dokumentacije koja jasno govori da je provedena na ime njega i SK ) i adaptacije s druge strane ( provedene od strane tužitelja i njegova oca 80-tih godina prošlog stoljeća), pri čemu se pozvao na odredbu čl. 156. st. 1. ZVDSP kojom je propisano da se adaptacijom, dogradnjom i nadogradnjom na tuđem ili suvlasničkom objektu ne može se u pravilu steći pravo vlasništva ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene odnosno prigrađene nekretnine.

24. Međutim, odredbe ZVDSP su na snazi od 1. 1. 1997., dok je odredbom čl. 388. st. 2. ZVDSP u pogledu djelovanja tog zakona, propisano da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona, prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

25. Odredbama ZVDSP su prethodile mjerodavne odredbe čl. 24-26. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ( Službeni list SFRJ br. 6/1980, 36/1990, Narodne novine br. 53/1991, 91/1996; dalje: ZOVO ) koje su bile u primjeni od 1. 9. 1980., a prije tog perioda mjerodavno pravo predstavljaju odredbe paragrafa. 418. austrijskog Općeg građanskog zakonika (Zbirka zakona 1-6/1811 objavljen 1. lipnja 1811., na snazi od 1. svibnja 1853. - dalje OGZ), koje su se primjenjivale kao pravna pravila sukladno odredbama Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (Službeni list FNRJ 86/46, 104/46, 96/47).

26. Prema tome, pitanje nadogradnje i adaptacije te odgovor na to tko ih je proveo i u kojem vremenskom periodu su odlučne za predmet ovog spora, a prvostupanjska odluka je proturječna razlozima presude te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, iz razloga jer prvostupanjski sud utvrđuje da je do nadogradnje došlo od strane oca tužitelja 60 -tih a do adaptacije 80-tih godina prošlog stoljeća, pri čemu za predmet spora ne polazi od odlučnih okolnosti u okviru kojih se prosuđuje osnovanost tužbenog zahtjeva, već tvrdnje da tužitelj više od 30 godina neometano vrši vlasnička prava na dijelu stambenog prostora - potkrovlju, koje nije odlučno za osnovanost tužbenog zahtjeva.

27. Slijedom iznesenog presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a posljedično je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno (čl. 355. ZPP-a), pa je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP presudu temeljem žalbe tuženika valjalo ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

28. Budući je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima prvostupanjskog postupka u pobijanom dijelu o kojemu će prvostupanjski sud odlučiti u odluci kojom završava postupak pred tim sudom (čl. 164. st. 4. ZPP) pri čemu će se temeljem čl. 166. st. 3. ZPP o troškovima u povodu pravnog lijeka također odlučiti u konačnoj odluci ( točka II. izreke).

29. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitne povrede na koje je ukazano ovim rješenjem, prije svega će jasno i nedvosmisleno utvrditi pasivnu legitimaciju tuženih osoba u skladu da procesnim postupanjem koje je i sam proveo ( prekidom postupka u odnosu na drugo tuženicu ŽK te potom nastavkom u odnosu na zakonsku nasljednicu ), nakon čega će u skladu sa dokaznim prijedlozima stranaka ponovno raspraviti i utvrditi činjenice o kojima ovisi ocjena osnovanosti tužbenog zahtjeva, radeći pri tome jasnu distinkciju između nadogradnje koja je provedena od strane oca tužitelja i kojom je nekretnini dodan krov , te potom naknadne adaptacije tog prostora, sve prema vremenu izvođenja tih radova, pa će potom primijeniti odgovarajuće materijalno pravo i posljedično zakonske pretpostavke koje su bile predviđene za određeni način stjecanja vlasništva nadogradnjom ili adaptacijom, uvažavajući pri tome ustaljenju sudsku praksu u sklopu koje se prema odredbama čl. 24 do 26. ZOVO-a dogradnjom, nadogradnjom ili adaptacijom tuđe građevine samo iznimno moglo steći pravo vlasništva, pod uvjetima koji kao takvi nisu za sada utvrđeni u sklopu provedenog postupka . Osim toga, prvostupanjski sud će uzeti u obzir svu materijalnu dokumen taciju koja je dostavljena u spis te pravilno vrednovati od kakvog je utjecaja to što niti jedan od tih dokumenata ne glasi na tužitelja ( građevinska dozvola od 17.09.1963. glasi na GK i SK, rješenjem od 28. 10. 1969. je GK i SK dozvoljena izgradnja krova na jednokatnom stambenom objektu čiji su vlasnici, dok uporabna dozvola od 5. 8. 1981. glasi na GK ) te potom takvo utvrđenje povezati sa pitanjem savjesnosti odnosno poštenja tužitelja, nakon čega će po utvrđenju svih odlučnih i relevantnih činjenica, ocjenom svih izvedenih dokaza u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP-a, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu i donijeti pravilnu i zakonitu odluku o sporu.

U Zagrebu, 15. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Sabina Dugonjić