1

 

Poslovni broj: Gž-1267/2023-2

 

 

Poslovni broj: Gž-1267/2023-2

 

 

U  I M E R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tanje Novak – Premec kao predsjednice vijeća, Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. B. (OIB: ...) iz S., zastupanog po punomoćniku D. K., odvjetniku iz S. protiv tužene S. P. (OIB:...) iz S., zastupane po punomoćniku T. V., odvjetniku iz S., radi naknade štete, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog suda u Splitu broj Pn-102/21 od 21. kolovoza 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 24. travnja 2024.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I/ Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu broj Pb-102/21 od 21. kolovoza 2023.

 

II/ Trošak sastava odgovora na žalbu tužitelja, tuženoj se ne dosuđuje.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi naknade mu neimovinske štete zbog povrede ugleda i časti u iznosu od 6.636,14 Eur sa zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe do isplate pa je toč.II izreke tužitelj obvezan naknaditi tuženoj prouzročeni parnični trošak u iznosu od 808,78 Eur.

 

2. Navedenu presudu pravovremenom žalbom pobija tužitelj zbog svih zakonskih žalbenih razloga i s prijedlogom ovom sudu da pobijanu presudu preinači sukladno navodima žalbe, podredno da je ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

3. U odgovoru na žalbu, tužena se usprotivila osnovanosti u žalbi sadržanih navoda, tvrdnji i stajališta uz prijedlog ovom sudu da žalbu tužitelja odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu u cijelosti uz dosudu joj nagrade za sastav odgovora na žalbu po „75 bodova, porez na dodanu vrijednost u opsegu od 25% i pristojbu u iznosu od 28,20 Eur“.

 

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

 

5. Polazeći od predmeta spora – zahtjeva tužitelja da mu tužena naknadi neimovinsku štetu zbog njezine objave na društvenoj mreži F. u zatvorenoj grupi naziva S. bez cenzure dana 15. travnja 2019. u vremenu od 11,40 do 12,11 sati, sadržaja: ''T. B. i samo nemojte o ''cvijeću'' da ne posegnem za računima iz doba kad ste ih Vi potpisivali'' javno aludirala da je tužitelj, dok je bio ravnatelj Ustanove D. ''potpisivao'' račune, vršio inkriminirajuće radnje na štetu navedene ustanove, nanio imovinsku štetu toj ustanovi ili vršio slične malverzacije na štetu Ustanove „D.“, istodobno javno prijeteći tužitelju da će učiniti dostupnim sve račune koje je tužitelj potpisivao odnosno koje je tužitelj kao ravnatelj plaćao čime da je prikazan kao krajnje nemoralna osoba koja svojim navodnim ''potpisivanjem računa'' oduzima sredstva namijenjena osiguranju i povećanju zaposlenosti osoba s invaliditetom, čime mu je nanijela neimovinsku štetu povredom prava osobnosti na ugled, čast, dostojanstvo i  dobar glas - prvostupanjski sud je dokazni postupak koncentrirao na utvrđivanje osnovanosti odštetnog zahtjeva i njegove visine, rukovodeći se ponajprije odredbom čl.1098. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO – „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) koja propisuje da tko drugom povrijedi čast, iznosi ili prenosi neistinite navode o njegovoj prošlosti, znanju, sposobnosti, ili o čemu drugome, a zna ili bi morao znati da su neistiniti, i time mu prouzroči imovinsku štetu, dužan je naknaditi je (stav.1.) u vezi sa čl.1100.stav.1. i stav.2.ZOO koja nalaže sudu da pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade vodi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom, pa je po analizi svih provedenih dokaza zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

5.1. Obrazlažući zauzeto stajalište, a polazeći od nesporne činjenice da su parnične stranke razmijenile i više drugih poruka u kojima ni tužitelj „nije štedio“ tuženu, a što tužitelj opravdava načinom njihove političke komunikacije, prvostupanjski sud je po saslušanju parničnih stranaka i svjedoka D. M. utvrdio da se tužena u predmetnoj objavi referirala na inicijativu tužitelja kao člana Kotarskog gradskog vijeća P. kojom je tražio od S.-a da se na spomen ploču braniteljima na P. na kojoj se nalazi grb RH s prvim bijelim poljem i pisani poklič „Za dom spremni“ položi vijenac u kojem kontekstu je tužena iskazala da je smatrala da mu to kao deklariranom antifašistu ne služi na čast to više što je takvo postupanje predstavljalo kršenje dogovora unutar S.-a da se na tu spomen ploču ne postavljaju nikakvi vijenci od strane S.-a. Svjedok M. koji je član navedene F. grupe da je uočio predmetnu prepisku parničnih stranaka no da mu uopće nije bilo jasno na što se ona odnosi a što prvostupanjski sud nalazi potvrđenom i spisu priloženom prepiskom svjedoka M. i tužitelja. Tužena da je kategorički porekla da bi se tom objavom referirala na tužiteljevu funkciju ravnatelja jer ustanove D., već isključivo na njegovu funkciju unutar S.-a. Svjedok M. iskazao je i da tužena nikada nije spominjala bilo kakvo neprimjereno ponašanje ili postupak tužitelja kao ravnatelja ustanove D. u razdoblju prije sporne objave, niti se uopće u razgovorima spominjao mandat tužitelja kao ravnatelja D.-a u bilo kakvom negativnom kontekstu - nečasnih, kriminalnih ili nepoštenih postupaka, već da je vladalo mišljenje da je njegov mandat bio uspješan, bez afera i da je bio dobar ravnatelj.

 

5.2. Detaljno analizirajući preslik prepiske parničnih stranaka priložene u spis prvostupanjski sud zaključuje da se ista ni u čemu ne razlikuje od načina na koji se u odnosnoj grupi „S. bez cenzure“ i inače komuniciralo - provokativno i uz otvorenu konfrontaciju suprotstavljenih političkih stavova a što ilustriraju riječi i izrazi koje su parnične stranke uobičajeno koristile kao npr. -''pometen'' sam i uz Vašu prešutnu podršku (tužitelj), da niste toliko koncentrirani na svoj lik i djelo, pratili bi i znali biste (tužena), po pitanju 'koncentriranosti na vlastiti lik i djelo'' ne mogu Vam ni vodu nosit čak bi mi i poduku mogli davati (tužitelj), izgleda da ni Vi niste imuni na prodavanje magle, ali ni guskama je više ne možete podvaliti. A ako Vas baš češe onda bi taj svrab trebali rješavati izvan naša 4 zida (tužitelj), mene ništa ne češe, dapače, ako Vas češe manija proganjanja, opet Vam moram savjetovati stručnu pomoć: Centar za psihotraumu (tužena), meni pored Vas psihoterapeut ne treba; ovakvim retoričkim nakupinama odavno nisam radosnije svjedočio (tužitelj) – a što po ocjeni prvostupanjskog suda predstavlja način komuniciranja koji uključuje predbacivanja i zamjeranja to više što se tužitelj na potpuno istovjetni način obraćao tuženoj. No prvostupanjski sud istodobno zaključuje da po tužitelju istaknuti navodi, u utvrđenom kontekstu nisu objektivno mogli biti podobni povrijediti tužiteljevo pravo osobnosti na ugled, čast, dobar glas i osobnost pa je odnosni tužbeni zahtjev odbio kao neosnovanog.

 

6. Iznesena činjenična utvrđenja kao i na njima zasnovano materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda u cijelosti pravilnim i rezultatom zakonite ocjene provedenih dokaza, u smislu odredbe čl.8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 pri čemu se ZID ZPP objavljen u „Narodnim novinama“ broj 80/22 primjenjuju u dijelu propisanog  odredbama čl. 107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22) prihvaća i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tužitelja.

 

7. Ističući žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. ZPP-a tužitelj u žalbi iznosi zakonski opis iste no navodne nedostatke ne konkretizira ni u odnosu na samu presudu niti u odnosu na postupanje prvostupanjskog suda. Razmatrajući pobijanu presudu i stanje prvostupanjskog spisa iz aspekta isticane bitne povrede, a i u okviru odredbe čl.365.stav.2. ZPP-a, ovaj je sud, suprotno žalbenom stajalištu tužitelja utvrdio da pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se navodno ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost, naprotiv – ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja slijedom čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj, a niti i jedna druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

7.1. U preostalom dijelu žalba tužitelja svodi se isključivo na osporavanje ocjene dokaza prvostupanjskog suda  i na osnovi nje utvrđenih relevantnih činjenica, no pri tom se način na koji tužitelj bez ikakvih argumenata osporava ocjenu dokaza izvršenu po prvostupanjskom sudu i zaključke utemeljene na činjenicama utvrđenim na osnovi pravilne ocjene dokaza, ne može prihvatiti pravilnim, jer se očigledno radi o subjektivnom iznošenju mišljenja u vezi pravilnosti zaključaka prvostupanjskog suda, koje mišljenje objektivno nema nikakvog uporišta u sadržaju dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka, odnosno u načinu ocjene provedenih dokaza i na osnovi nje utvrđenih relevantnih činjenica.

 

7.2. Naime, tužitelj nastoji prepisku vođenu sa tuženom u F. grupi „S. bez cenzure“ usmjeriti u kontekst njegove tadašnje funkcije ravnatelja javne ustanove za zapošljavanje, rad i profesionalnu rehabilitaciju osoba s invaliditetom „D.“ no pri tom zanemaruje jasne, podudarne ii uvjerljive iskaze i tužene i svjedoka M. a i sadržaj pisane prepiske priložene u spis koje pravilnom i sveobuhvatnom ocjenom i usporedbom uzajamno potvrđuju navode tužene da se referirala upravo na polaganje cvijeća/vijenca na spomen ploču braniteljima na P. na kojoj se nalazi grb RH s prvim bijelim poljem i pisani poklič „Za dom spremni“.

 

7.3. Odgovarajući nastavno na žalbene navode od odlučnog značaja, u okviru ovlasti iz odredbe čl.375.stav.1. ZPP-a valja ponajprije navesti da žalbeni navodi tužitelja ne sadrže ni argumentirane niti vjerodostojne tvrdnje koje bi činjenični supstrat na kojem je utemeljena prvostupanjska presuda mogle dovesti u sumnju jer način na koji u žalbi nastoji iskaz svjedoka M. pripisati u dokaznu snagu svoje verzije o usmjerenosti navoda tužene na njegovu funkciju ravnatelja javne ustanove, a ne politički angažman, nema uporišta u provedenim dokazima na koje se sam žalitelj poziva.

 

7.4. Stoga se tužitelju stavlja na znanje da relevantne činjenice prvostupanjski sud utvrđuje prema svom uvjerenju, na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu provedenih dokaza dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima kako bi se moglo provjeriti da li ocjena provedenih dokaza izvršena po sudu prvoga stupnja ima pravnu i činjeničnu osnovu, a čemu je u konkretnom slučaju u potpunosti udovoljeno.

 

8. Stajalište je i ovoga suda da opisana prepiska između parničnih stranaka ne sadrži nikakve informacije ili navode koji bi mogli biti objektivno podobni povrijediti ugled, čast i dostojanstvo tuženika. Naprotiv, imajući u vidu da se radilo o zatvorenoj grupi političkih istomišljenika na društvenoj mreži, a na što upućuje naziv grupe (S. bez cenzure) jasno je da se u istoj povremeno vode živahne političke diskusije i debate, koje ponekad referiraju i suprotstavljene pozicije članova uslijed kojih (su) se akteri uzajamno koriste snažnim izričajima koji oslikavaju neslaganja i protivljenje suprotnom stajalištu pa su po ocjeni ovoga suda riječi tužene upućene tužitelju unutar granica dopuštene i zaštićene slobode govora bez mogućnosti da mu povrijede ugled, čast, dostojanstvo i dobar glas.

 

9. Osnovom prednjeg, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da po tužitelju istaknuti navodi, u utvrđenom kontekstu (a po ocjeni ovoga suda niti izvan bilo kojeg konteksta) objektivno nisu podobni povrijediti tužiteljevo pravo osobnosti na ugled, čast, dobar glas slijedom čega je odnosni tužbeni zahtjev odbio kao neosnovanog. To više što pri prosudbi opravdanosti dosuđenja pravične novčane naknade treba imati u vidu da se ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom, a što bi u slučaju usvajanja tužbenog zahtjeva tužitelja bilo ostvareno jer ni po ocjeni ovoga suda okolnosti ovog slučaja ne opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade.

 

10. Imajući u vidu izneseno, kraj činjenice što tužitelj i odluku o troškovima postupka pobija očito samo za slučaj uspjeha žalbe u pogledu glavne stvari jer ne pobija način obračuna ni visinu pojedinih troškova kao niti kriterij dosuđenja naknade troškova postupka to je njegovu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i pozivom na odredbu čl.368.stav.1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

 

11. Konačno, tuženoj nije dosuđen zatraženi trošak odgovora na žalbu tužitelja jer sadržaj istog nije bio od utjecaja na odluku o žalbi pa je o zatraženom trošku tužitelja odlučeno pozivom na odredbu čl.155.stav.1. ZPP-a.

 

U Varaždinu, 24. travnja 2024.